Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-174/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Diane Preglej, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i Vlatke Fresl Tomašević, članice, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćnici Ani Bago Martić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1074/2024-10 od 19. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Grada Zagreba kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1074/2024-10 od 19. studenog 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja Grada Zagreba za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvz-31/01 od 24. rujna 2001. te je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženica isplati iznos od 3.689,59 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od po 307,46 EUR–a kako je to pobliže navedeno u izreci presude, kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 76,98 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 24. rujna 2001. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u izreci presude, uz naknadu troška parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos istog od 19. studenog 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u izreci presude.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 416,69 EUR–a.

3. Žalba je neosnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 27. rujna 2024. (list 188-191 spisa), da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvz-31/01 od 24. rujna 2001. održi na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 3.689,59 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od po 307,46 EUR–a, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 76,98 EUR– a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 24. rujna 2001., kada je rješenje o ovrsi doneseno pa do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.750,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presuda pa do isplate.

4.2. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od tuženice na ime naknade za korištenje poslovnog prostora u vlasništvu tužitelja na adresi [adresa] u razdoblju od 1. siječnja 2000. pa do 31. prosinca 2000., i to nakon što je došlo do raskida ugovora o zakupu po sili zakona.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju isti upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Iz dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, i to konkretno preslike prijedloga za ovrhu od 17. rujna 2001. i rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvz-31/01 od 24. rujna 2001. (list 2 spisa), preslike izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 30. lipnja 2001. (list 3 spisa) i preslike Ugovora o zakupu poslovne prostorije od 1. veljače 1982. (list 81-82 spisa), kao i činjeničnih navoda koje je tuženica iznijela u podnesku predanom na ročištu od 13. svibnja 2024. (list 40-42 spisa) te činjeničnih navoda koje je tužitelj iznio u podnesku od 27. rujna 2024. (list 188-191 spisa), proizlazi u bitnom sljedeće:

- da su Samoupravna interesna zajednica stanovanja općine Maksimir (pravni prednik tužitelja), kao zakupodavac te ĐUĐ (u ovom predmetu I. ovršenik) i OU (u ovom predmetu prvotno II. ovršenica, odnosno u daljnjem postupku tuženica), kao zakupoprimci sklopili Ugovor o zakupu poslovne prostorije 1. veljače 1982. (u daljnjem tekstu: Ugovor o zakupu),

- da je Ugovorom o zakupu ugovoreno u bitnom sljedeće:

- da zakupodavac daje u zakup, a zakupoprimci primaju u zakup poslovni prostor na adresi [adresa] (u daljnjem tekstu: Poslovni prostor) na temelju zaključka Komisije za davanje u zakup poslovnog prostora broj 02-

4171/81 od 26. siječnja 1982.,

- da se Poslovni prostor sastoji od tri prostorije ukupne površine 68,04 m²,

- da će zakupoprimci Poslovni prostor koristiti za električarsku i elektroinstalatersku radnju,

- da mjesečna zakupnina iznosi 816,48 dinara, a da će konačna cijena zakupnine biti određena Odlukom od strane S.O. Maksimir o minimalnim cijenama po zonama,

- da zakup teče od 1. veljače 1982., a da je Ugovor o zakupu sklopljen na neodređeno vrijeme,

- da je ĐU (otac tuženice) preminuo **.**.1992.,

- da je Ugovor o zakupu raskinut po sili zakona 5. studenog 1998. jer isti nije usklađen s odredbama Zakona o zakupu poslovnog prostora,

- da je tuženica nakon raskida Ugovora o zakupu ostala u posjedu Poslovnog prostora i nastavila s korištenjem istog,

- da je tuženica obavljala svoju poslovnu djelatnost u Poslovnom prostoru sve do 2004. godine,

- da je postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu na pokretninama I. ovršenika ĐU i II. ovršenice ŽU od 17. rujna 2001. na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate glavnog potraživanja ovrhovoditelja Grada Zagreba u iznosu od 3.689,59 EUR–a (27.799,20 kn) na ime nepodmirene zakupnine za poslovni prostor na adresi [adresa], zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, a povodom kojeg je Općinski sud u Zagrebu donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrvz-301/01 od 24. rujna 2001. kojim je određena predložena ovrha i trošak ovrhovoditelja u iznosu od 76,98 EUR–a (580,00 kn),

- da je II. ovršenica OU **.**.2009. podnijela prigovor protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvz-301/01 od 24. rujna 2001. u kojem je u cijelosti osporila ovrhovoditeljevo potraživanje,

- da je Općinski građanski sud u Zagrebu donio rješenje poslovni broj Ovrvz-301/01- 24 od 6. veljače 2019. kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvz-301/01 od 24. rujna 2001. u odnosu na II. ovršenicu ŽU u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

- da se nakon pravomoćnosti rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvz-301/01-24 od 6. veljače 2019. postupak nastavio voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle kao parnični postupak, slijedom čega se ovrhovoditelj i ovršenica smatraju tužiteljem i tuženicom, prijedlog za ovrhu tužbom, a prigovor protiv rješenja o ovrsi odgovorom na tužbu,

- da je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev podneskom od 27. rujna 2024., navodeći u bitnom sljedeće:

- da se Poslovni prostor nalazi na adresi [adresa], da kvadratura prostora iznosi 68,00 m², da se prostor nalazi u zoni II., da je klasificiran za zanatske djelatnosti te da je njegov položaj dvorište,

- da je Zaključkom o utvrđivanju vrijednosti boda za određivanje zakupnine za poslovni prostor regulirano da se zakupnina računa prema slijedećim kriterijima:

- četvornom metru korisne površine poslovnog prostora,

- zone u kojoj se poslovni prostor nalazi,

- djelatnosti koja se u poslovnom prostoru obavlja,

- položaju poslovnog prostora u zgradi,

- da su navedeni kriteriji izraženi bodovima koji su utvrđeni Tablicom bodova za utvrđivanje visine zakupnine za poslovni prostor (''Službeni glasnik Grada Zagreba'' broj 10/91 i 06/98),

- da je tužitelj visinu mjesečne naknade za korištenje Poslovnog prostora u iznosu od 307,46 EUR–a (2.316,60 kn) izračunao na temelju Ugovora o zakupu, Zaključka o kriterijima za određivanje vrijednosti boda za određivanje zakupnine za poslovni prostor (''Službeni glasnik Grada Zagreba'' broj 13/93. i 6/98) i Zaključka o utvrđivanju vrijednosti boda za određivanje zakupnine za poslovni prostor,

- da je tužitelj izračun mjesečne naknade za korištenje Poslovnog prostora u iznosu od 307,46 EUR–a (2.316,60 kn) prikazao u tablici koja sadrži podatke o kvadratnim metrima Poslovnog prostora, bodovima, vrijednosti bodova i ukupnom iznosu.

8. Prvostupanjski sud je na temelju takvog činjeničnog stanja zaključio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan te odlučio kao u izreci prvostupanjske presude, obrazlažući svoju odluku u bitnom na sljedeći način:

- da je tuženica nakon raskida Ugovoru o zakupu bila dužna tužitelju vratiti ključeve Poslovnog prostora, a što niti tvrdi, niti dokazuje da je učinila, već samo navodi, bez dokaza, da je pozvala tužitelja da ih preuzme, iz čega proizlazi da je tuženica u utuženom razdoblju raspolagala Poslovnim prostorom za koji nije plaćala nikakvu naknadu,

- da se visina mjesečne naknade odnosi na poslovne prostore koji su podobni za obavljanje djelatnosti, a da je tuženica ustvrdila da je Poslovni prostor zbog dotrajalosti i neodržavanja bio u lošem stanju, što bi se moglo zaključiti i iz fotografija koje je priložila, dopisa vještaka Petra Stracenskog od 3. siječnja 1994. i zapisnika od 15. prosinca 1993. sačinjenog po istom vještaku, dopisa tuženice od 10. siječnja 1994. kojim je tuženica od tužitelja zatražila smanjenje zakupnine te Procjene opasnosti koju je izradio Centar za tehnologiju zaštite na radu d.o.o. iz siječnja 2002.,

- da u situaciji kada tuženica osporava visinu mjesečne naknade, tvrdeći da Poslovni prostor nije bio u stanju koji je podoban za održavanje ugovorene električarske djelatnosti, tužitelj ne može istu osnovano potraživati prema Zaključku o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (''Službeni glasnik Grada Zagreba'' 13/93 i 6/98), tvrdeći da je tuženica najmanje u toj visini ostvarila korist,

- da je tužitelj, s obzirom na to da je tuženica osporila visinu zatražene naknade, trebao visinu iste dokazati odgovarajućim vještačenjem da je za predmetni prostor u utuženom razdoblju mogao ostvariti zakupninu u visini utužene naknade, a što on nije učinio,

- da je za tužiteljevo potraživanje nastupila zastara jer je tužitelj prvobitno utužio neplaćenu zakupninu, dok je kasnije tijekom postupka, i to u podnesku od 27. rujna 2024., kao činjeničnu osnovu naveo bespravno držanje poslovnog prostora od strane tuženice, čime je izmijenio činjeničnu, a posljedično i pravnu osnovu jer se u tom slučaju radi o naknadi za uporabu tuđe stvari u svoju korist, a ne o zakupnini,

- da, iako promjena pravne osnove ne predstavlja preinaku tužbe, promjena činjenične osnove to svakako jest jer to ujedno predstavlja promjenu istovjetnosti zahtjeva u smislu odredaba iz čl. 191. ZPP–a,

- da je, kako je zastara tužiteljevog potraživanja po osnovi bespravnog držanja poslovnog prostora od strane tuženice tekla sve do preinake tužbe, tako protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 371. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – u daljnjem tekstu: ZOO),

- da je, slijedom toga, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu ukinut u cijelosti te je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

9.1. Prvenstveno valja reći da time što se tužitelj u podnesku od 27. rujna 2024. očitovao na način da predmetni iznos od 3.689,59 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, ne potražuje više od tuženice na ime nepodmirene zakupnine za Poslovni prostor, kako je to prvotno u tužbi od 17. rujna 2001. zatražio, već da konkretni iznos potražuje na ime naknade za korištenje Poslovnog prostora, nije došlo do preinake tužbe u smislu odredaba iz čl. 191. ZPP–a.

9.2. Naime, tužitelj je na navedeni način samo istaknuo, odnosno pojasnio prema kojem mu materijalnom pravu pripada predmetni iznos, čime je samo promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a što ne predstavlja preinaku tužbe u smislu odredbe iz čl. 191. st. 3. ZPP–a. Samim time, istovjetnost tužbenog zahtjeva je, suprotno stavu prvostupanjskog suda, ostala nepromijenjena.

9.3. Prema tome, imajući u vidu da je najstariji utuženi mjesečni iznos od 307,46 EUR–a dospio na plaćanje 5. siječnja 2000., a da je tužba u ovom predmetu podnesena 17. rujna 2001., dakle unutar zastarnog roka od pet godina koji je propisan odredbom iz čl. 371. ZOO–a, vidljivo je da za tužiteljevo potraživanje nije nastupila zastara.

10.1. Nadalje, za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja mjerodavne su odredbe iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00 i 73/00 – u daljnjem tekstu: ZVDSP) kojima se regulira položaj poštenog, odnosno nepoštenog posjednika, i to konkretno odredbe iz čl. 18. st. 3. i čl. 165. st. 1. ZVDSP–a.

10.2. Odredbom iz čl. 18. st. 3. ZVDSP–a propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok je odredbom iz čl. 165. st. 1. ZVDSP–a propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

11.1. Uzimajući u obzir činjenično stanje u ovom predmetu, kao i pravni stav koji je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio u rješenju poslovni broj Rev-1129/2020-2 od 17. veljače 2021., pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva pa da je, slijedom toga, isti u cijelosti neosnovan.

11.2. Naime, korist koju je tuženica ostvarila time što je u utuženom razdoblju (od 1. siječnja 2000. pa do 31. prosinca 2000.), dakle nakon raskida Ugovora o zakupu (5. studenog 1998.), bila u nepoštenom posjedu Poslovnog prostora (jer je znala da joj pravo na posjed istog više ne pripada) nije pravilno utvrđivati prema iznosu mjesečne, odnosno godišnje zakupnine koja je ugovorena Ugovorom o zakupu, već je korist koju je tuženica ostvarila nakon prestanka (raskida) Ugovora o zakupu bilo potrebno utvrditi prema visini zakupnine koju bi nakon prestanka (raskida) Ugovora o zakupu tuženica bila u obvezi plaćati, i to u iznosu koji je realno na tržištu za konkretan poslovni prostor bilo moguće postići.

11.3. S obzirom na to da iz tablice sadržane u podnesku od 27. rujna 2024. proizlazi da je tužitelj visinu mjesečne naknade za korištenje Poslovnog prostora u utuženom razdoblju u iznosu od 307,46 EUR–a (2.316,60 kn) izračunao na temelju Ugovora o zakupu, Zaključka o kriterijima za određivanje vrijednosti boda za određivanje zakupnine za poslovni prostor (''Službeni glasnik Grada Zagreba'' broj 13/93. i 6/98) i Zaključka o utvrđivanju vrijednosti boda za određivanje zakupnine za poslovni prostor, a ne prema iznosu koji je nakon prestanka (raskida) Ugovora o zakupu realno na tržištu bilo moguće postići za Poslovni prostor, vidljivo je da tužitelj u konačnici nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, slijedom čega je tužbeni zahtjev u smislu odredaba iz čl. 18. st. 3. i čl. 165. st. 1. ZVDSP–a, u svezi čl. 219. st. 1. ZPP– a u cijelosti neosnovan.

12. Prema tome, neosnovani su i preostali žalbeni navodi tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu i u cijelosti odbio tužbeni zahtjev.

13. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

14. Tužitelj nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Diana Preglej