REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1051/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužitelja BE, vlasnika „Kablarić auto“ iz Velike Gorice, Gornje Podotočje 30/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi isplate iznosa od 108,48 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1733/2024-7 od 13. siječnja 2025., 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1733/2024-7 od 13. siječnja 2025. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je u točki I. izreke naložio tuženiku isplati tužitelju iznos od 108,48 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2024. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. U točki II. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 176,16 EUR s pripadajućom kamatom prema odgovarajućoj kamatnoj stopi, a u točki III. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za trošak u iznosu od 69,13 EUR sa zateznom kamatom.

2. Iz obrazloženja proizlazi da je u prometnoj nezgodi 11. ožujka 2024. nastala šteta na vozilu, marke i model BMW 20D, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika AE vlasnika Ordinacije dentalne medicine iz Velike Gorice, [adresa], [osobni identifikacijski broj]. Osiguranik tuženika AE vlasnik Ordinacija dentalne medicine prijavio je tuženiku nastanak štetnog događaja odnosno prometnu nezgodu od 11. ožujka 2024. po osnovi police kasko osiguranja, te je tuženik napravio Izvid štete 29. ožujka 2024. referentni broj 248203201196. Oštećeni je svoje potraživanje ustupio tužitelju koji je izvršio popravak vozila, kvalitetno i prema pravilima struke i u skladu s cjenikom koji je istaknut na javnom dostupnome mjestu, koju štetu je dužan naknaditi tuženik kao odgovorni osiguratelj u ukupnom iznosu od 4.260,71 EUR. S obzirom na to da je tuženik tužitelju već isplatio iznos od 4.152,23 EUR, sud je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio plaćanje preostalog iznosa od 108,48 EUR na temelju odredbe čl. 1046., čl. 1085. st. 4. i čl. 1092. u vezi s čl. 81. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80 /22; dalje: ZPP).

3. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali na točke I. i II. izreke. Žalitelj u žalbi u bitnom navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Tvrdi da je sporno i to što tužitelj u predmetu koji se vodi po pravilima koja vrijede za spor male vrijednosti nije predložio ni dostavio dokaze kojima dokazuje aktivnu i pasivnu legitimaciju tuženika. Nadalje navodi kako je odredbama odjeljka E ugovornih Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, koje se u konkretnom slučaju, primjenjuju na predmetni ugovor o osiguranju, tuženik se obvezao svojem osiguraniku isplatiti iznos osigurnine obračunat u skladu s predmetnim uvjetima. Prema odredbi E.1. ovih Uvjeta osiguranja, postupak naknade štete podrazumijeva uspostavu stanja u kojem je vozilo bilo prije nastanka štete (naturalnu restituciju), odnosno isplatu odgovarajućeg iznosa novca na ime naknade štete i priznavanje ostalih opravdanih troškova povezanih s osiguranim slučajem. Tuženik radi naturalne restitucije (popravka vozila) ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila (E.2.). U slučaju neslaganja osiguranika s prethodno navedenim, tuženik može isplatiti naknadu iz osiguranja u opsegu koji proizlazi iz primjene ove ili sljedećih odredbi Uvjeta (E.3.). Imajuću u vidu sadržaj citiranih ugovornih odredaba, kao i da je, a kako proizlazi iz priloženih isprava tuženik u skladu sa svojim ugovornim pravom kao osiguratelja predviđenim predmetnim uvjetima osiguranja uputio osiguranika na popravak vozila kod ovlaštenog servisera za odnosnu marku vozila, koji je popravak nastalih oštećenja ponudio izvršiti za iznos od 4.152,00 EUR, a koji je iznos tuženik osiguraniku i priznao kao naknadu iz osiguranja u konkretnom slučaju. Međutim, osiguranik je vozilo odlučio popraviti kod tužitelja za nešto veću cijenu jer tužitelj cijenu radnog sata za popravak vozila obračunava po višem iznosu od autoservisa u koji je tuženik uputio osiguranika, slijedom čega je za popravak vozila po osnovi cijene radnog sata bio potreban daljnji iznos koji je predmet tužbe. Vozilo izvornog oštećenika se kod više drugih servisa u mjestu i okolnim mjestima u kojima oštećenik ima sjedište, moglo popraviti na identično kvalitetan način, ali uz nižu cijenu usluge, o čemu je prije popravka vozila kod tužitelja obaviješten oštećenik te mu je dostavljena niža ponuda popravka i to kod servisa koji ima ovlašteni certifikat za popravak vozila. Smatra kako iz svih okolnosti konkretnog slučaja, jasno proizlazi da je vlasnik vozila postupao nemarno spram tuženika i visini štete, odnosno da nije postupao s pozornošću s kakvom bi postupao u konkretnim okolnostima dobar domaćin, stoga presuda o navedenom nema valjanih razloga, pa se ne može ispitati, čime je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, a materijalno pravo je pogrešno primijenjeno na štetu tuženika (čl. 1092., čl. 4., čl. 5., čl. 6., čl. 10. ZOO-a). Pobija i odluku o trošku. Predlaže da ovaj sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev i da tuženiku naknadi zatražene parnične troškove, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Tuženikova žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu odluku.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 108,48 EUR koji predstavlja razliku u visini cijene radnog sata za popravak vozila koju naplaćuje tužitelj i one koju priznaje tuženik.

8. Nesporno je da je nastala šteta na vozilu, marke i model BMW 20D, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika - AE vlasnika Ordinacije dentalne medicine iz Velike Gorice, osiguranika tuženika po osnovi police kasko osiguranja i da je nastalu štetu na vozilu popravio tužitelj koji je izdao račun broj 99/VP/1 ukupnom iznosu od 4.260,71 EUR. Nije sporno da je AE vlasnik Ordinacije dentalne medicine iz Velike Gorice prenio na tužitelja svoje potraživanje Ugovorom o ustupanju tražbine radi ispunjenja 28. svibnja 2024. (str. 17.-18. spisa) i da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 4.152,23 EUR.

9. Među strankama u ovom žalbenom postupku je sporna visina štete preko nesporno isplaćenog iznosa od 4.152,23 EUR.

10. Prema odredbama čl. 1085. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (stavak 1.), a ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (stavak 2.). Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba dužna je isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (stavak 3.), dok će se oštećeniku, ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja, dosuditi naknada u novcu (stavak 4.).

11. Osim toga, odredbom čl. 1090. ZOO-a je propisano da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročene štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Citiranom odredbom čl. 1090. ZOO-a propisano je načelo potpune naknade prema kojem će sud odrediti naknadu štete u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojemu bi se nalazila da nije bilo štetnikove radnje ili propuštanja.

12. Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23; dalje: ZOOP) u čl. 2. st. 1. propisano je, između ostalog da su obvezna osiguranja u prometu osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja, osiguranje vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama.

13. Prilikom donošenja pobijane presude, prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ocjena je ovog suda da je utvrdio sve okolnosti potrebne za donošenje zakonite i pravilne odluke. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju žalitelj upire u žalbi, budući da odluka nema nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati i sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.

14. Žalbeni navod da tužitelj nije aktivno legitimiran potraživati štetu (nedostatak aktivne legitimacije) i da o tome nema dokaza u spisu nije osnovan. Naime, iz Ugovora o ustupu tražbine radi ispunjenja od 28. svibnja 2024., proizlazi da Ordinacija dentalne medicine vl. AE kao ustupitelj, ustupio tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 108,48 EUR, a prema računu popravka za štetu broj 99/VP/1 u ukupnom iznosu od 4.260,71 EUR i temeljem izvida štete tuženika broj 248203201196 u skladu s odredbom čl. 81. ZOO-a. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

15. Žalbeni navod da tuženik nije pasivno legitimiran u ovom predmetu i da o tome ne postoje dokazi, je također neosnovan. Iz isprava u spisu proizlazi da je u prometnoj nezgodi 11. ožujka 2024. nastala šteta na vozilu, marke i model BMW 20D, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika AE vlasnika Ordinacije dentalne medicine iz Velike Gorice, [adresa], [osobni identifikacijski broj]. osiguranika tuženika po osnovi police kasko osiguranja. Tuženik je napravio Izvid štete 29. ožujka 2024. referentni broj 248203201196 i po izvidu štete platio iznos od 4.152,23 EUR, prema ponudi od 10. svibnja 2024. (str. 12. spisa).

16. U ovom predmetu riječ je o sporu male vrijednosti, a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a cijeli sadržaj žalbe upućuje na to da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u pogledu računanja sata popravka automobila i izbora radionice, odnosno pripada li tužitelju pravo na satnicu koju potražuje u ovom postupku i može li sam birati radionice gdje će izvršiti popravak ili mora ići u radionice na koje ga uputi osiguravatelj.

17. Imajući u vidu činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje ovaj žalbeni sud nije ovlašten ispitivati (sukladno čl. 370. u vezi s čl. 467. st. 2. ZPP-a), ovaj žalbeni sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud proveo savjesnu i brižljivu ocjenu dokaza te na temelju rezultata postupka odlučio koje činjenice uzeti kao dokazane, prema svojem uvjerenju koje je opravdao logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da ono ima valjanu osnovu (čl. 8. ZPP-a).

18. Naime, iz isprava u spisu računa tužitelja broj 99/VP/1 od 18. travnja 2024. proizlazi da je tužitelj obavio popravak vozila marke model BMW 20D, reg. oznake [registarska oznaka] vlasnika AE vlasnika Ordinacije dentalne medicine iz Velike Gorice i da se račun odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete referentni broj 248203201196 (str. 9.-11. spisa). Vrijednost izvršenih radova iznosi 4.260,71 EUR, a u računu je navedeno da je utrošena količina radnih sati i to limarski radovi 5,58 sati, a lakirerski radovi 6,2 sati, a ista količina radnih sati proizlazi i iz tuženikovog Izvida štete. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata (limarskih i lakirerskih radova) u iznosu od 40,00 EUR uvećano za PDV, što je sud pravilno utvrdio u skladu s tužiteljevim cjenikom.

19. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku.

20. Žalbeni navod da je tužitelj pridonio da šteta bude veća, time što je vozilo popravio u radionici čija cijena sata rada odskače od cijena za isti rad u ostalim radionicama na koje je upućen, nije osnovan.

21. Naime, oštećenik nije obvezan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo ili u onom servisu koje ima sklopljene ugovore sa osiguravajućim društvima, već isti ima slobodu izbora prilikom odlučivanja kod kojeg servisa će popraviti svoje vozilo, odnosno ovlašten je popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila i to po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Dakle, oštećenik ima pravo samostalno odabrati auto servisnu radionicu neovisno o tome je li riječ o radionici koja je utvrđena u mreži ugovornih servisa ili ne, a što upućuju i smjernice Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN, Klasa: 034-08/18-01-093 20. veljače 2020., str. 37.-40. spisa). Suprotno žalbenim navodima okolnost da postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a.

22. Dakle, nakon što je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj za rad na popravku predmetnog vozila utrošio 5,58 radnih sati za limarske radovi i 6,2 sati za lakirerske radove po cijeni od 40,00 EUR, a što je u skladu s tužiteljevim cjenikom (str. 136. spisa ) pravilno je dosudio tužitelju zatraženu razliku po neplaćenom računu u iznosu od 108,48 EUR, na temelju odredbe čl. 1085. st. 1. ZOO-a i zateznu kamatu na temelju odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a.

23. Pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku koju je sud dosudio tuženiku na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a žalitelj osim što navodi da pobija i odluku o trošku ne ukazuje na konkretne razloge zbog kojih bi obračun troškova postupka, kako ga je sačinio prvostupanjski sud i dosudio tužitelju, bio nepravilan.

24. Slijedom iznijetog valjalo je potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 18. ožujka 2025.

Sudac

Tatjana Kujundžić Novak