REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-723/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Božici Bilen, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja MU, državljanin Savezne Demokratske Republike Nepal, rođen **.**.1984., koji trenutno boravi u Prihvatilištu za strance Ježevo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ilica 335, radi ograničenja slobode kretanja, 18. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-216-03/25-06/1044, URBROJ: 511-01-213-25-2 od 18. veljače 2025.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.
III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske isplatiti odvjetniku Zoranu Bauer, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 Eura (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/25-06/1044, URBROJ: 511-01-213-25-2 od 18. veljače 2025., tužitelju je, kao tražitelju međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82 (točka 1.), a ograničenja kretanja iz točke 1. ovog rješenja određeno je na najkraće moguće vrijeme, a najdulje do 3 (tri) mjeseca od dana uručenja rješenja (točka 2.).
2. Tužitelj u bitnom smatra da je rješenje nezakonito, činjenično neutemeljeno i bez valjanog obrazloženja. Navodi da nije svjesno boravio u [adresa] bez dozvole jer je bio uvjeren da su mu radne dozvole ishođene. Krivi poslodavca za prijevaru i ističe da je kontinuirano pokušavao naći legalan posao. Tvrdi da mu nije dokazana namjera ilegalnog boravka ni kretanja te da mu se neopravdano primjenjuje najstroža mjera umjesto blažih opcija predviđenih zakonom. Predlaže poništiti osporavano rješenje, naložiti puštanje tužitelja, tužitelju odobriti besplatnu pravnu pomoć i naložiti tuženiku isplatu troškova pružene pravne pomoći.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je Policijska uprava zadarska utvrdila je da je tužitelj zatečen 10. veljače 2025. u nezakonitom boravku u Hrvatskoj, nakon što mu je prethodno ukinuta dozvola za boravak i rad, a smješten je u Prihvatni centar za strance radi pripreme prisilnog udaljenja, a tek nakon toga izražava namjeru za međunarodnu zaštitu, što se smatra pokušajem odgode protjerivanja. Tužitelj tvrdi da je iskorišten i prevaren te da ne želi odgoditi napuštanje Hrvatske, već traži zaštitu od dvostruke viktimizacije. No, tuženik ističe da je ograničenje slobode kretanja zakonito, temeljeno na objektivnim okolnostima i Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Smatra se da je tužba neosnovana te se predlaže njezino odbijanje.
4.1. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 18. ožujka 2025. održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika.
4.2. Sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanje tužitelja jer iz Zapisnika KLASA: UP/I-216-03/25-06/1044, URBROJ: 511-01-213-25-3 od 20. veljače 2025. proizlazi da je tužitelj saslušan u upravnom postupku i da je potvrdio činjenice na kojima je utemeljeno osporavano rješenje.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:
- da je tužitelj u Prihvatnom centru za strance izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj;
- da je tužitelj 10. veljače 2025. zatečen operativnim radom na terenu od strane policijskih službenika Policijske postaje Benkovac-Obrovac;
- da je tužitelj početkom veljače 2025. godine došao u Starigrad, gdje ga je turistički prijavio hrvatski državljanin;
- da je tužitelju 30. listopada 2024. Policijska uprava vukovarsko-srijemska ukinula dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj;
- da je tužitelj radio u društvu SLAŠČAK d.o.o. u Đurđevcu kao berač jabuka do listopada 2024. godine, nakon čega odlazi u Slovačku u potrazi za poslom;
- da se tužitelj početkom veljače 2025. godine vraća u Hrvatsku radi posla pastira u Velikom Rujnu, gdje mu je poslodavac obećao riješiti papire i osigurati plaću;
- da je Policijska uprava zadarska, Policijska postaja Benkovac-Obrovac, donijela 10. veljače 2025. rješenje o protjerivanju tužitelja iz Hrvatske s jednogodišnjom zabranom ulaska u EGP te je odlučeno da se tužitelj smjesti u Prihvatni centar za strance, dok se ne pripremi njegovo prisilno udaljenje;
- da tužitelj nije odmah izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, već je to učinio naknadno.
7. Na temelju navedenih činjenica tuženik je utvrdio da su ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja iz članka 54. stavak 2. točka 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17. i 33/23., dalje Zakon). Tuženik je utvrdio da se sloboda kretanja ne može ograničiti drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona, već mjerom smještaja u prihvatni centar za strance.
8. Sud je na temelju članka 49. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje: ZUS) uzeo u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku.
9.1. Prema odredbi članka 54. stavka 1. Zakona tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj.
9.2. Prema odredbi članka 54. stavak 2. točke 7. Zakona tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima.
9.3. Odredbom članka 54. stavka 5. Zakona propisano je da se sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može ograničiti sljedećim mjerama: 1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta, 2. zabrana kretanja izvan određenog područja, 3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme, 4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata, 5. smještaj u prihvatni centar za strance.
9.4. Odredbom članka 54. stavka 6. Zakona propisano je da se mjera smještaja u prihvatni centar za strance može izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.
10. Prema ocjeni ovog Suda prethodno ponašanje tužitelja, uzimajući u obzir sve činjenice i okolnosti konkretnog slučaja, tuženik je pravilno okarakterizirao kao razlog zbog kojeg je tužitelju potrebno ograničiti slobodu kretanja. Naime, tužitelj nije izbjegao iz svoje nacionalne države zbog osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Tužitelj je napustio zemlju podrijetla iz ekonomskih razloga, odnosno došao je raditi 2024. godine u Republiku Hrvatsku te mu izdana viza za Republiku Hrvatsku na osnovu dozvole za rad i boravak u Republici Hrvatskoj. Tužiteljeve aktivnosti nakon što je napustio zemlju podrijetla i došao u Republiku Hrvatsku nisu bile usmjerene na traženje međunarodne zaštite. Tužitelj je izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom 14. veljače 2025., tek nakon što je već donijeto rješenje o protjerivanju (10. veljače 2025.) nakon što je tužitelj zatečen u nezakonitom boravku, što upućuje na zaključak da je to učinio s ciljem odgode protjerivanja.
11. U odnosu na mogućnost da se ista svrha ostvari blažom mjerom od primijenjene mjere smještaja u centar, ocjena je suda da nema mjesta primjeni blaže mjere. Tuženik je osnovano procijenio da druge mjere nisu dovoljne u ovom slučaju jer bi mogle omogućiti tužitelju izbjegavanje izvršenja rješenja o protjerivanja. Naime, primjena blažih mjera (zabrana kretanja izvan Prihvatilišta, zabrana kretanja izvan određenog područja, osobno pristupanje u Prihvatilište u određeno vrijeme, davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata) u konkretnom je slučaju isključena s obzirom da tužiteljevo prethodno ponašanje ukazuje da primjena tih blažih mjera neće spriječiti njegovo napuštanje Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite.
12. Slijedom navedenog, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim.
13. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a.
14. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći Sud je utvrdio da tužitelj nema imovine - novčanih sredstava, dohotka i primitaka, niti stvari veće vrijednosti, slijedom čega je istom u točki II. izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć u skladu sa člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22., dalje: Pravilnik).
15. Budući je pravnu pomoć pružio odvjetnik Zoran Bauer, u točki III. izreke presude naloženo je tuženiku da joj isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23.). Naime, odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (50% od iznosa iz Tbr. 27. t. 1.) te trošak zastupanja na ročištu u iznosu od 500,00 eura (50% od iznosa iz Tbr. 27. t. 2.), a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 250,00 eura, odnosno ukupno 1.250,00 eura.
U Zagrebu, 18. ožujka 2025.
Sudac:
Ante Drezga
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Zoran Bauer, [adresa] Zagreb, Kozarčaninova 2
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, [adresa] Zagreb, Ilica 335
3. U spis
