REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1867/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OA vl. obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Slavenu Šoši, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženika HOTEL LIBERTAS d.o.o., OIB: 17023134211, Liechtensteinov put 3, Dubrovnik, zastupan po punomoćnici Karmeli Toljan Pezić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-110/2021 od 9. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-110/2021 od 9. ožujka 2023. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučiti će sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-110/2021 od 9. ožujka 2023. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 46.750,00 EUR / 352.237,88 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore na pojedinačno određene iznose, a sve kako je to pobliže opisano (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak odmjeren u iznosu od 7.853,87 EUR / 59.175,00 kn (točka II. izreke). Tako je sud odlučio ocjenom i analizom Ugovora o prijevozu osoba, ocjenom iskaza saslušanih svjedoka te imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka za računovodstvo i financije Ivone Ivanović; a sve u svezi članka 694. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 155/23; dalje: ZOO), kojom odredbom je reguliran ugovor o prijevozu osoba.

2. Protiv presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Ukratko, mišljenja je da je presuda nejasna i nerazumljiva, da sud nije odredbe ocijenio i analizirao odredbe Ugovora o prijevozu gostiju hotela i Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa između čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Navodi da tužitelj trpi samo onu štetu koja je po očekivanom tijeku stvari mogla nastati odnosno štetu bi predstavljali transferi koje je tužitelj u mogućnosti fizički odvoziti za tuženika. Ako tuženik vozi u isto vrijeme (istoga dana u isti sat) negdje drugdje tada ne može obaviti transfer za tuženika pa niti ne bi trpio štetu u vidu gubitka transfera. Ističe da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev odnosno podredno predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe 995,42 EUR i trošak sudske pristojbe u iznosu od 444,62 EUR.

3. Tužitelj je odgovorio na tuženikovu žalbu koju u cijelosti smatra neosnovanom. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitavši presudu sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je presuda nepravilna i nezakonita budući da je zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Naime, u obrazloženju presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama zbog čega nije moguće ispitati pravilnost i zakonitost presude a niti odgovoriti na navode žalbe.

6. Potrebno je napomenuti da je pravo na pošteno suđenje jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčenih člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Sastavni element tog prava je pravo na obrazloženu sudsku odluku. Iako to ne znači dužnost pružanja detaljnog odgovora na svaki navod stranke, obveza je suda da iznese dostatne razloge o ključnim elementima spora, odnosno onima koji su od odlučnog značaja za njegov ishod, a koje stranke ističu u svojim podnescima i tvrdnjama tijekom postupka. Imajući u vidu naprijed navedeno o pravu na obrazloženu sudsku odluku, ocjena je ovoga vijeća da u prvostupanjskoj presudi nisu izneseni dostatni razlozi o ključnim elementima spora.

7. Uvodno se ukazuje da je preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izraženim u eurima izvršeno u skladu s odredbama članka 43. i članka 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22); time da je od 1. siječnja 2024. euro službena valuta u Republici Hrvatskoj.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 46.750,00 EUR, a kako to navodi sud – na ime naknade iznosa temeljem ugovornog odnosa o prijevozu između stranaka koji tuženik nije ispunio pa je tužitelju nastala šteta. Ovdje valja ukazati prvostupanjskom sudu da mora jasno i određeno navesti da li se radi predmetno o naknadi štete, odnosno o naknadi iznosa temeljem ugovornog odnosa o prijevozu između stranaka koje tuženik nije ispunio zbog čega je tužitelju nastala šteta. Iz iznesenog bi proizlazilo da se predmetno radi o naknadi ugovorne štete, a sve sukladno određenjima iz članka 342. ZOO-a.

9. Članak 1046. ZOO-a definira pojam štete i određuje štetu kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječava njezino povećanje (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Izmakla korist je u članku 1046. ZOO-a određena kao sprječavanje povećanja nečije imovine. U teoriji se navodi da je izmakla korist dobitak kojemu se uz redoviti tijek stvari ili uz posebne okolnosti nadao oštećenik i bio bi ga ostvario da nije bilo štetne radnje. Propise o izmakloj koristi nalazimo i u odredbi članka 1089. stavka 3. ZOO-a. Međutim, glede tužiteljevog zahtjeva za naknadu štete – izmakle koristi valjalo je isti ocjenjivati kroz relevantne odredbe članka 342. do 349. ZOO-a kojima je regulirana ugovorna odgovornost; budući da se predmetno radi o zahtjevu za naknadu štete, a sve na temelju Ugovora o prijevozu od 22. kolovoza 2017. Prema članku 342. ZOO-a pretpostavke odgovornosti za ugovornu štetu jesu: 1. postojanje ugovora ili druge pravnoposlovne veze, 2. neispunjenje dužnikove obveze, 3. šteta nanesena vjerovniku, 4. postojanje uzročne veze, 5. postojanje protupravnosti odnosno nepostojanje neke od okolnosti koja dopušta oslobođenje dužnika od odgovornosti.

10. Između stranaka je sklopljen Ugovor o prijevozu gostiju hotela 22. kolovoza 2017. (list 6.-8. spisa) između tužitelja kao prijevoznika i tuženika kao hotela. Tim Ugovorom su strane uredile međusobne odnose, prava i obveze glede obveznopravnog odnosa, cijene prijevoza gostiju Hotela do Zračne luke Čilipi ili obrnuto. Ugovor je sklopljen na određeno vrijeme do 31. listopada 2022. Hotel se obvezuje u periodu od 1. travnja do 31. listopada dati prijevozniku minimalno dva dnevna prijevoza do Čilipa ili obrnuto, a sve prema rasporedu i obvezama koje je preuzela tvrtka [obrt] [adresa] prema hotelu. Prema članku 2. hotel se obvezuje izdati prijevozniku narudžbenicu / putni nalog u kojem će ga izvijestiti o svim okolnostima prijevoza gosta, a posebno o relaciji, odredištu, broju osoba i okvirnoj količini prtljage. Nadalje, sklopljen je Ugovor o poslovnoj suradnji od 1. siječnja 2017. i Ugovor o poslovnoj suradnji od 1. siječnja 2018.; te je predmet tih ugovora uspostavljanje poslovne suradnje između ugovornih strana s jedne strane Hotel Libertas d.o.o. (dalje: Hotel) i s druge strane [obrt], obrt za povremeni prijevoz putnika, vlasnik HA (dalje: ugovorni partner). Ovi ugovori su sklopljeni na razdoblje od jedne godine od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. i na razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. Tužitelj se poziva i na Sporazum o uređenju međususjedskih odnosa između čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] koji je zaključen između Libertas Rixos d.o.o. Dubrovnik (dalje: investitor) i OA iz [adresa] (dalje: susjed). Ovdje se ukazuje da predmetni Sporazum prileži na listu 27. do 30. spisa, te je ovjeren kod javnog bilježnika Ive Radović iz Dubrovnika poslovni broj OV-7058/17 od 24. kolovoza 2017. i broj OV-6982/17 od 22. kolovoza 2017. s time da se ističe da kopija predmetnog Sporazuma koji prileži spisu nije čitka i da se radi o vrlo lošoj fotokopiji. Tijekom postupka je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Ivoni Ivanović sa zadatkom: jesu li u poslovnim knjigama tužitelja i tuženika evidentirane obveze, odnosno potraživanja/dugovanja među strankama, na okolnost visine eventualnih obveza tuženika sukladno Ugovoru o prijevozu gostiju od 22. kolovoza 2017. i u odnosu na evidentirane prijevoze u poslovnim knjigama Reino d.o.o. Dubrovnik. Iz zaključka vještaka proizlazi da je utvrđeno da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o prijevozu gostiju Hotela 22. kolovoza 2017. za razdoblje od dana sklapanja ugovora do 31. listopada 2022. Uvidom u knjigovodstvenu evidenciju vještakinja je utvrdila da ne postoje obveze/potraživanja između njih u razdoblju sklapanja ugovora do 1. kolovoza 2020., a uvidom u knjigovodstvenu evidenciju obrta [obrt] vlasnik HA i Hotel Libertas d.o.o. je utvrđeno da postoje međusobna potraživanja tj. obaveze za razdoblje 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2019. u iznosu od 96.506,00 kn + PDV 24.126,50 kn = 120.623,50 kn. Vještakinja je navela da treba uzeti u obzir da je tuženiku obrtu [obrt] obračunavao i naplaćivao 20% provizije od iznosa bez PDV-a.

11. Prvostupanjski sud nije analizirao odredbe Ugovora o prijevozu osoba od 22. kolovoza 2017., (list 6. -9. spisa), Ugovora o poslovnoj suradnji od 1. siječnja 2017., Ugovora o poslovnoj suradnji od 1. siječnja 2018. (list 44. -47. spisa), Sporazuma o uređenju susjedskih odnosa između čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] od 22. kolovoza 2017. (list 27. -30. spisa); a niti je ocijenio i analizirao provedeno vještačenje (list 142.-145. spisa) u svezi citirane dokumentacije.

12. Tužitelj je u tužbi naveo da je s Libertas Rixos d.o.o. Dubrovnik čiji je pravni sljednik tuženik Hotel Libertas d.o.o. Dubrovnik sklopio Ugovor o prijevozu gostiju hotela 22. kolovoza 2017. te se tužitelj obvezao obavljati uslugu prijevoza gostiju hotela a tuženik se obvezao omogućiti odnosno dati prijevozniku minimalno dva prijevoza od Hotela do Zračne luke Čilipi ili obratno za razdoblje od 1. travnja do 31. listopada svake godine trajanja ugovora i to po cijeni koja je definirana Ugovorom. Tužitelj je po sklapanju citiranog ugovora registrirao obrt za povremeni prijevoz putnika, kupio vozilo Mercedes Viano i poduzeo sve potrebne radnje za realizaciju ugovora o čemu je obavijestio tuženika koji mu nije omogućio obavljanje nijednog transfera. U tužbi tužitelj pojašnjava da je do sklapanja predmetnog ugovora došlo u sklopu uređenja spornih odnosa parničnih stranaka na miran način iz kolovoza 2017. a koji miran način rješenja spora je imao dvojaki učinak: uređenje susjedskih odnosa OA kao fizičke osobe i tuženika kao vlasnika dvaju susjedskih nekretnina te značaj zasnivanja poslovnog odnosa tužitelja putem obrta za prijevoz putnika s tuženikom.

13. Imajući u vidu izneseno, navode tužbe, te Ugovor o prijevozu gostiju hotela od 22. kolovoza 2017., Sporazum o uređenju međususjedskih odnosa od 22. kolovoza 2017., Ugovor o poslovnoj suradnji od 1. siječnja 2017., Ugovor o poslovnoj suradnji od 1. siječnja 2018., te provedeno vještačenje, sud prvoga stupnja nije iznio razloge o odlučnim činjenicama, te nije ocijenio i analizirao navedene ugovore odnosno Sporazum u svezi s provedenim vještačenjem; zbog čega je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju opisno ukazuje žalitelj i zbog čega nije moguće ispitati pravilnost i zakonitost presude i odgovoriti na navode žalitelja.

14. Stoga je valjalo na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će imajući u vidu uputu iznesenu u ovom rješenju donijeti novu na zakonu osnovanu odluku imajući u vidu odredbu članka 338. ZPP-a.

16. Na temelju članka 166. ZPP-a ostavljeno je da o troškovima postupka odluči sud u konačnoj odluci.

Zagreb, 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Šabarić Zovko