REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-222/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u parničnom postupku tužitelja LUMINARY BIOLOGICAL SOLARIUM d.o.o., u stečaju, iz Zagreba, Šubićeva 55, OIB 71278773373, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Snježana Hopp iz Daruvara, koju zastupa punomoćnik Domagoj Rešetar, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Rešetar & partneri d.o.o. iz Osijeka, Šetalište P. Preradovića 7, protiv tuženika DIAMOND INVEST d.o.o. iz Varaždina, Ulica braće Radić 128, OIB 31466420284, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Pavliček, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Pavliček Ergarac Medved j.t.d. iz Varaždina, Ulica Ivana Gundulića 6, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-29/2023-18 od 29. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-29/2023-18 od 29. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 17.618,95 EUR s kamatama za naknadu zbog neovlaštenog korištenja nekretnine označene kao zgrada mješovite robe i dvorište u ulici Braće Radića 128: - 1. ETAŽA: 325/1000-koja se sastoji od prostorija u prizemlju: prodaja auto dijelova i kancelarija od 63,39 m2, ured i kancelarija od 25,10 m2, spremište od 19,56 m2, WC od 3,20 m2, ukupno prizemlje 111,25 m2, sveukupne površine od 111,25 m2, koji posebni dio je neodvojivo povezan sa suvlasništvom kčbr. [katastarska čestica], Ul. Braće Radića ukupne površine 453 m2 (zgrada mješovite uporabe broj 128, površine 132 m2, dvorište površine 321 m2), da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.676,45 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškove postupka s kamatama (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 4.278,68 EUR, dok je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 841,82 EUR, kao neosnovan (točka II. izreke).

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je sud zaključio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) utvrdivši da tužitelj nije dokazao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa).

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijanu presudu podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.114,72 EUR. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, da je pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja jer je tužitelj dokazao da je sjedište tuženika na adresi iz tužbe, a tuženik ako je tvrdio da na toj adresi i u tom prostoru ne obavlja djelatnost, to je trebao i dokazati, da se u konkretnom slučaju radi o nezakonitom i nepoštenom posjedovanju nekretnine u vlasništvu tužitelja kojim korištenjem je tužitelju nastala šteta u vidu izgubljene zarade pa stoga tužitelj solidarnost nije niti trebao dokazivati već se ista pretpostavlja. Dalje navodi da je iz iskaza stečajne upraviteljice tužitelja sud mogao zaključiti da je dokazana visina tužbenog zahtjeva u iznosu od 600,00 EUR mjesečno kao naknada za neovlašteno korištenje predmetne nekretnine, da je sud trebao primijeniti odredbu čl. 223. st. 1. ZPP-a i prema slobodnoj ocjeni utvrditi visinu tužbenog zahtjeva pa tužitelj tvrdi da je dokazao visinu tužbenog zahtjeva te još navodi da je sud trebao primijeniti odredbu čl. 37. Zakona o trgovačkim društvima.

4. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

5. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbama čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita.

7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ocjena je ovog žalbenog suda da je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite odluke u ovom predmetu. Presuda se može ispitati, navedeni razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

8. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj podnio tužbu protiv prvotuženika Mistom Projekt d.o.o. iz Zagreba (ranije: Premium Auto d.o.o.) te protiv drugotuženika Diamond Invest d.o.o. iz Varaždina radi isplate iznosa od 35.237,90 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te iznosa od 1.676,45 s kamatama koji iznos se odnosi na trošak postupka u kojem je tužiteljeva tužba protiv tužnih za iseljenje pravomoćno odbijena uz obrazloženje da je predmetna nekretnina prodana u stečajnom postupku pa tužitelj nije aktivno legitimiran podnošenje tužbe za iseljenje nekretnine koja više nije u njegovom vlasništvu. Kako je postupak u odnosu na prvotuženika trgovačko društvo MISTOM PROJEKT d.o.o. iz Zagreba prekinut pravomoćnim rješenjem suda poslovni broj P-29/2023-8 od 20. svibnja 2024. zbog nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka i nije nastavljen, prvostupanjski sud je pobijanu odluku donio u odnosu na drugotuženika.

9. Glede žalbenog navoda da je sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja jer je tužitelj dokazao da je sjedište tuženika na adresi iz tužbe, a tuženik ako je tvrdio da na toj adresi i u tom prostoru ne obavlja djelatnost, to je trebao i dokazati, valja reći da bi to predstavljalo dokazivanje negativne činjenice što nije dopušteno.

10. U odnosu na žalbeni navod „da se u konkretnom slučaju radi o nezakonitom i nepoštenom posjedovanju nekretnine u vlasništvu tužitelja kojim korištenjem je tužitelju nastala šteta u vidu izgubljene zarade pa stoga tužitelj solidarnost nije niti trebao dokazivati već se ista pretpostavlja“, valja reći da je nejasan žalbeni navod glede izgubljene zarade budući da se u predmetnom slučaju radi o potraživanju naknade za korištenje.

11. Nadalje, u odnosu na žalbeni navod da je sud trebao primijeniti odredbu čl. 223. st. 1. ZPP-a pa da je tužitelj dokazao visinu tužbenog zahtjeva, valja reći da je i taj navod neosnovan budući da se u konkretnom slučaju u ovom postupku radi o zahtjevu za isplatu naknade za korištenje. Naime, suprotno žalbenim navodima u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 223. ZPP-a, jer se ne radi o slučaju gdje bi se visina naknade mogla utvrditi samo sa srazmjernim teškoćama odnosno prema odredbi čl. 223. st. 1. ZPP-a ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni. Kad sud primjenjuje slobodnu ocjenu kao instrument za utvrđivanje visine naknade, on će to u pravilu učiniti prema svom stručnom i općem životnom iskustvu, ali i na temelju rezultata djelomično provedenog dokazivanja.

12. Nejasan je i neosnovan žalbeni navod da je sud trebao primijeniti odredbu čl. 37. Zakona o trgovačkim društvima jer da se pretpostavlja da je mjesto sjedišta društva koje je upisano u sudski registar ujedno i mjesto u kojemu društvo obavlja svoju djelatnost. Navedenom zakonskom odredbom propisano je da je sjedište trgovačkoga društva mjesto u Republici Hrvatskoj u kojemu je uprava društva i odakle se upravlja poslovima društva ili mjesto u kojemu društvo trajno obavlja svoju djelatnost, a određeno je izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva. Ovdje se još navodi da pogrešno žalitelj smatra da je u smislu dokazivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva dovoljno dostaviti adresu sjedišta tuženika i da bi time bilo dokazano da je tuženik uistinu u utuženom razdoblju i koristio nekretninu na kojoj je upisana adresa sjedišta društva.

13. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan budući da tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dokazao niti osnovanost niti visinu tužbenog zahtjeva. Utvrdio je da visinu naknade za utuženo razdoblje od 2017. do 2022. godine nikako nije moguće utvrditi na temelju ponude trgovačkog društva Premium auto d.o.o. Zagreb od 23. studenog 2020. jer je to različita pravna osoba od tuženika Diamond Invest d.o.o., da tužitelj osim ocjene sadržaja te ponude nije predlagao izvođenje drugih dokaza na okolnost visine tužbenog zahtjeva te da tužitelj nije dokazao da bi tuženik neovlašteno koristio predmetnu nekretninu kao nezakonit i nepošten posjednik.

14. Nadalje iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud u cijelosti prihvatio kao istinit iskaz direktora tuženika MZ koji je naveo da je društvo tužitelja, kao tada jedini član uprave tog društva, 2018. godine prodao BZ iz [adresa], da za to društvo nije primio isplatu u novcu već mu je temeljem njihovog sklopljenog ugovora BZ kao novi direktor društva tužitelja dao mogućnost besplatnog korištenja predmetne nekretnine na rok od 5 godina te da on tu nekretninu koristi za stanovanja i to dio koji je uređen kao garsonijera. Navedeno proizlazi i iz uvjerenja o prebivalištu za MZ izdanog od strane Policijske uprave Varaždinske od 18. lipnja 2024.

15. U odnosu na dio zahtjeva koji je odbijen i u kojem tužitelj traži isplatu iznosa od 1.676,45 EUR s kamatama, prvostupanjski sud utvrđuje da se sukladno činjeničnim navodima u tužbi, taj iznos odnosi na trošak postupka u kojem je tužiteljeva tužba protiv tužnenih za iseljenje pravomoćno odbijena, a radi se o postupku koji je vođen kod istog suda pod poslovnim brojem P-16/2021. Utvrđeno je da ni u tom dijelu tužitelj nije dokazao niti osnovu niti visinu tužbenog zahtjeva.

16. Prvostupanjski sud je donio pravilnu i zakonitu odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva pravilnom primjenom materijalnog prava, pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. i čl. 221.a ZPP-a s kojom odlukom je suglasan i ovaj drugostupanjski sud.

17. Naime, prema čl. 219. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog zahtjeva ili navoda. Prema čl. 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dakle, dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlažu dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi, a predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici.

18. Slijedom navedenog, a kako tužitelj u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja nije iznio činjenice i predložio izvođenje dokaza iz kojih bi se mogla utvrditi osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, pravilno je sud prvog stupnja primijenio pravila o teretu dokazivanja te je donio pravilnu odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

19. I odluka o troškovima ovog postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pravilna je i zakonita, a tu odluku tužitelj konkretno niti ne osporava.

20. Zbog iznesenih razloga, a kako tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio utvrđenja prvostupanjskog suda sadržana u obrazloženju pobijane presude, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu tužiteljevu žalbu i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 18. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović