REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-4262/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Katarine Ronyi, u upravnom sporu tužitelja AVP, državljanina Demokratske Republike Nepal, kojeg zastupa opunomoćenik ABC, odvjetnik u ABC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, ABC, [adresa], ..., radi međunarodne zaštite, 18. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/24-06/15029, URBROJ: 511-01-212-24-8 od 7. listopada 2024. i priznanje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, ..., da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR (tisućudvjestopedeseteura), u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/24-06/15029, URBROJ: 511-01-212-24-8 od 7. listopada 2024., odbija se kao očito neosnovan zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
2. Tužitelj u tužbi ističe da je tuženik pogrešno ovaj predmet svrstao na način da je tužitelja odredio kao ekonomskog migranta, a da pri tome nije upio od tužitelja dobiti prave razloge, da se ustvari radi o političkim razlozima zbog kojih je tužitelj napustio zemlju podrijetla. Naime, ističe da nije imao povjerenja u tuženika nakon što ga je tuženik bez zakonskog i opravdanog razloga smjestio u Prihvatni centar za strance, iako za tako nešto nije bilo ni najmanjeg razloga. Stoga se kod tužitelja stvorilo ogromno nepovjerenje u tuženika i njegove radnike te im nije, neupućen u sadržaj Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, želio reći pravi razlog zbog kojega traži međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Ovakvo stanje nepovjerenja nije se stvorilo samo kod tužitelja, već i kod još nekoliko tražitelja iz Nepala, a koji su u Republici Hrvatskoj već dulje vrijeme te su se ponašalo zakonito, kao i što su poštivali sve zakone Republike Hrvatske, a s druge strane su od strane tuženika ostali nezaštićeni, s obzirom da su ih u Republici Hrvatskoj poslodavci prevarili. Jedino što im je tuženik uspio objasniti jest da ne mogu tražiti međunarodnu zaštitu niti u jednoj drugoj članici EU, već da je Republika Hrvatska nadležna temeljem potpisanih obaveza i protokola na rješavanje njihova zahtjeva za međunarodnom zaštitom, a što je uostalom u pobijanom rješenju potvrdio i sam tuženik. Tužitelj tvrdi da je simpatizer stranke koja nije na vlasti u Nepalu tj. nalazi se u oporbi te da je kao simpatizer u ime te stranke nastupao i iskazivao na političkim skupovima. Obrazlaže kako je maoistička stranka u 2021. godini u Nepalu doživjela raskol, kojim je većina značajnih članova prešla u CPN (Communist Party of Nepal), a radilo se o osobama koje su bili tadašnji članovi vlade te značajnom broju članova provincijskih skupština. Od tog trenutka ono što je preostalo od maoističke stranke bilo je progonjeno, a ponajviše od strane njihovih bivših članova, koji su prešavši u CPN dobili još veći i značajniji utjecaj te im je cilj bio zatrti maoističku stranku u cijelosti. Pri tome nisu počesto birali ni metode niti načine, pa je znalo biti nasilja koja bi završavala ubojstvima za koje nitko nije bio procesuiran. Ovo je sezalo do najnižih struktura maoističke stranke, tako da nema niti govora argumentima da bi se opasnost i to kako subjektivna, tako i objektivna, odnosila isključivo na visoke članove stranke, već su na lokalnom nivou bili u opasnosti svi, pa i simpatizeri. U tom smislu članovima CPN-a nije bio problem imati popise članova i simpatizera, a koje su ti prebjezi uzeli sa sobom, pa se time opasnost za tužitelja, a koja je subjektivna, čini još značajnijom. Tužitelj je dok je bio u Nepalu, javno istupao u korist maoističke stranke te je tijekom svog boravka van države podrijetla dobio od roditelja informacije da se policija za njega raspituje. Isto se ne bi dogodilo ukoliko bi tužitelj bio osoba koja nije od ikakva značaja te kada mu ne bi prijetila nikakva ugroza. Tužitelj zaključuj kako je u cijelosti paušalna i nedovoljno ispitana tvrdnja i zaključak da bi on bio isključivo ekonomski migrant, a isti je proistekao iz činjenice da tuženik nije uspio zadobiti povjerenje tužitelja i prikazati postupak međunarodne zaštite koji je provodio kao neovisan i vjerodostojan. Stoga je jasno da bi tužitelj u slučaju povratka u zemlju podrijetla završio u zatvoru i bio ubijen. Predlaže poništiti osporeno rješenje i priznati mu međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te mu odobriti besplatnu pravnu pomoć.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu odbacuje kao netočne navode tužitelja da je tuženik pogrešno svrstao ovaj predmet na način da je tužitelja svrstao kao ekonomskog migranta te da je propustio odrediti tužiteljeve prave razloge napuštanja zemlje podrijetla, s obzirom na to da je tužitelju u više navrata pružena prilika da pojasni razloge napuštanja zemlje podrijetla, a cijelo vrijeme se pozivao isključivo na ekonomske razloge. Osim toga, tužitelj je prilikom upravnog postupka bio izričito pitan je li pripadnik neke političke stranke ili druge organizacije te je li imao problema zbog toga, a odgovorio je da nije. S obzirom na sve navedeno, tuženik ostaje pri navodima i razlozima osporavanog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu.
6. Sud je raspravu 4. ožujka 2025. proveo u odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju članka 91. stavka 3. u vezi članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS). Tuženik je prije rasprave dostavio podnesak u kojem je naveo da je tužitelj dragovoljno napustio Republiku Hrvatsku preko zračne luke Franjo Tuđman Zagreb i otputovao u zemlju podrijetla. Opunomoćenik tužitelja je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem tužitelja, budući da isto nije moguće provesti.
7. Sud prvenstveno primjećuje da su navodi tužbe, sastavljene po opunomoćeniku, sasvim oprečni od iskaza tužitelja danog u upravnom postupku. Sud navode tužbe ne nalazi osnovanima, budući da opunomoćenik u tužbi navodi da je tužitelj nakon napuštanja Nepala od roditelja dobio informacije da se policija za njega raspituje, dok je tužitelj na zapisnik o zahtjevu za međunarodnu zaštitu KLASA: UP/I- 216-03/24-06/15029, URBROJ: 511-01-213-24-3 od 24. rujna 2024. izričito izjavio da su mu roditelji preminuli kada je imao oko 10 godina (dakle, oko 2000. godine) te da od članova obitelji ima tri brata, dvije sestre, suprugu i sina. Nadalje, na zapisnik o saslušanju KLASA: UP/I-216-03/24-06/15029, URBROJ: 511-01-212-24-5 od 4. listopada 2024. na izričito pitanje da li je tužitelj imao kontakt s nekim od članova obitelji nakon napuštanja zemlje podrijetla, tužitelj je odgovorio: „da, sa suprugom“. Na pitanje da li je primio kakve važne vijesti koje su relevantne za njega, a odnose se na razloge napuštanja zemlje podrijetla, tužitelj je odgovorio: „o tome kako teško žive“.
8. Naime, tužitelj je dana 13. rujna 2024. godine u Prihvatnom centru za strance izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Dana 24. rujna 2024. godine podnio je zahtjev za međunarodnu zaštitu. Na zahtjevu je naveo da je zemlju podrijetla napustio isključivo zbog ekonomskih razloga, odnosno zbog namjere da u Republici Hrvatskoj radi. Naveo je da u Nepalu nije imao posao, kuću niti zemljište, a u slučaju povratka našao bi se u goroj situaciji od one u kojoj je ranije bio jer neće biti u mogućnosti otplaćivati kredit. Povodom podnesenog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a radi izjašnjavanja o svim činjenicama i okolnostima koje su bitne za postupak međunarodne zaštite, tužitelj je saslušan na zapisnik 4. listopada 2024. Na saslušanju je naveo da je zemlju podrijetla napustio kako bi mogao uzdržavati svoju obitelj. Naveo je da je u svojoj zemlji dosta teško živio, bez prihoda i vlastitog zemljišta te da je prije dolaska u Republiku Hrvatsku posudio oko 8000 eura koje ne zna kako će vratiti.
9. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je tužitelj dana 22. svibnja 2023. godine radi zaposlenja doputovao u Republiku Hrvatsku temeljem D vize Republike Hrvatske serijskog broja: [serijski broj], izdane 1. svibnja 2023. s rokom važenja do 14. lipnja 2023. Policijska postaja Novalja je tužitelju izdala dozvolu za boravak i rad, KLASA:
511-04-11-UP/I-3/2329-2022, URBROJ: 511-04-11-UP/I-3/2329-2022, serijskog broja: [serijski broj], s rokom važenja do 15. rujna 2023. Nakon prestanka rada u Novalji, tužitelj je došao u Zagreb s namjerom pronalaska posla, gdje je dana 4. srpnja 2024. godine zatečen od strane policijskih službenika Policijske uprave zagrebačke, VII. policijske postaje Zagreb, koji su mu istog dana donijeli rješenje o povratku, KLASA: UP/l-216- 04/24-02/621, URBROJ: 511-19-33-24-1. Utvrđeno je da tužitelj nije napustio Europski gospodarski prostor (EGP) u određenom roku, već je nastavio s traženjem posla na teritoriju Republike Hrvatske. Dana 4. rujna 2024. godine Policijska uprava zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, rješavajući u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, tužitelju je donijela rješenje o povratku, KLASA: UP/l-216-04/24- 02/767, URBROJ: 511-19-48-24-1 te je isti dan donijela rješenje o ograničenju slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, KLASA: NK-UP/l-216-03/24-03/27, URBROJ: 511-19-48-24-1, s ciljem osiguranja mjere povratka. Budući da je tužitelj boravio kao stranac u nezakonitom boravku od 15. rujna 2023., prilikom čega nije izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, kao niti tijekom pripreme za provedbu rješenja o povratku, utvrđeno je da je tužitelj naknadnim podnošenjem namjere želio odgoditi ili otežati izvršenje odluke o povratku. S obzirom na to, dana 13. rujna 2024. godine Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu je donijelo rješenje o ograničenju slobode kretanja smještajem tužitelja u Prihvatni centar za strance na razdoblje od tri mjeseca, KLASA: UP/l-216-03/24- 06/15029, URBROJ: 511-01-213-24-2.
10. Tužitelj je na saslušanju naveo je zemlju podrijetla napustio jer nije imao prihoda niti zemljište. Naveo je da mu je cilj bio doći u Europu kako bi zaradio i bio u mogućnosti uzdržavati svoju obitelj. Istaknuo je da u zemlji podrijetla nije bio stalno zaposlen, već se povremeno bavio poljoprivrednim poslovima. Na upit je li pokušao pronaći bolje plaćeni posao, tužitelj je naveo da je jako teško naći posao s adekvatnom plaćom.
11. U Priručniku Ureda visokog povjerenika UNHCR-a o postupku i uvjetima za utvrđivanje statusa izbjeglica prema Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. godine i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica navodi se kako je migrant osoba koja, zbog razloga koji nisu sadržani u definiciji pojma izbjeglice, dobrovoljno napusti svoju zemlju kako bi se nastanila negdje drugdje. Može biti potaknut željom za promjenom ili avanturom, obiteljskim ili nekim drugim razlogom privatne naravi. Ako je potaknut na odlazak isključivo ekonomskim razlozima, on je ekonomski migrant, a ne izbjeglica.
12. Stoga tuženik pravilno zaključuje kako je tužitelj dobrovoljno napustio svoju zemlju podrijetla u ožujku 2023. godine isključivo zbog ekonomskih razloga, a ne zbog osnovanog straha od proganjanja zbog rasne, vjerske, nacionalne pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. S obzirom na to da ekonomski razlozi napuštanja zemlje podrijetla prema međunarodnim i nacionalnim propisima nisu osnova za odobrenje međunarodne zaštite, ovi razlozi nisu dalje razmatrani.
13. Tužitelj prema vlastitim navodima nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. United Nation Development Programme (UNDP) izvješćuje da je studija International Labour Organization (ILO) iz 2020. godine pokazala da je većina migranata iz Nepala spremna vratiti se svojim kućama ako im se ukaže prilika za zaposlenje. Poljoprivreda i kućanski poslovi navedeni su kao glavne mogućnosti zapošljavanja te je UNDP s ciljem rješavanja ovog problema pokrenuo dva projekta kako bi se otvorila nova radna mjesta za migrante povratnike, odnosno postavljeni su temelji za dugoročni ekonomski oporavak i socijalnu koheziju migranata povratnika. Tužitelj je i sam naveo da u zemlji podrijetla nije bio kažnjavan, tužen, pritvaran, uhićen niti mu je mjesto boravka bilo pretreseno. Također, nije pripadnik niti jedne političke stranke. Uvidom u tužiteljeve navode utvrđeno je da nema niti jednog podatka da je bio žrtvom proganjanja u zemlji podrijetla niti da je vjerojatno da će to biti po povratku u Saveznu Demokratsku Republiku Nepal. Kako je u slučaju tužitelja utvrđena odsutnost proganjanja, kao i progonitelja, neznatna je mogućnost da bi u slučaju povratka u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Uz navedeno, tužitelju nitko nije pravio probleme prilikom napuštanja nepalskog teritorija, koji je prema vlastitim navodima napustio legalno, služeći se vlastitom putnom ispravom.
14. Analizom izjava tužitelja nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine br. 70/15, 127/17, 33/23, 17/25, dalje Zakon). U tužiteljevim navodima nije utvrđeno postojanje prethodnog proganjanja niti pritisaka i prijetnji koji bi prerasli u proganjanje, a njegov je strah subjektivan. Stoga tuženik pravilno zaključuje kako nema dokaza da su tužiteljev život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u zemlji podrijetla zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, odnosno da bi mu život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u slučaju povratka, s obzirom na to da tužitelja, prema njegovim vlastitim navodima, u zemlji podrijetla nitko nije proganjao i bez problema je napustio zemlju podrijetla.
15. Nadalje, prilikom utvrđivanja postoji li stvarni rizik da će stranac povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, treba razmotriti opće stanje u toj zemlji, kao i konkretne okolnosti u kojima se stranka nalazi. ACLED (Armed Conflict Location & Event Dana Project) prikupio je podatke o 12 sigurnosnih incidenata u razdoblju od 30. rujna 2023. do 27. rujna 2024. za područje cijele regije ABC u Saveznoj Demokratskoj Republici Nepal, područja u kojem je tužitelj živio prije napuštanja zemlje podrijetla. U navedenom razdoblju zabilježen je jedan smrtni slučaj, a uzimajući u obzir da regija ABC broji oko 2 466 427 stanovnika, utvrđeno je da se u razdoblju izvješćivanja dogodilo prosječno 0,08% smrtnih slučajeva na 100 000 stanovnika. S obzirom na to, zaključuje se da ne postoji sigurnosni rizik koji doseže mjeru ugroze života civilnog stanovništva. Utvrđujući osobne okolnosti tužitelja, nisu nađeni razlozi koji bi ukazivali da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao niti da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Također nije utvrđeno postojanje ozbiljne i individualne prijetnje tužiteljevom životu zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Slijedom navedenog, utvrđeno je da tužitelj ne ispunjava ni uvjete za odobrenje supsidijarne zaštite u smislu članka 21. Zakona.
16. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer je tuženik pravilno odbio kao očito neosnovan zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, sukladno članku 38. stavku 1. točki 5. Zakona.
17. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
18. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II. izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15).
18.1. Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik ABC, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eur, u skladu s čl. 6. i 9. Pravilnika te tbr. 27., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu po 250 bodova, dakle 500 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura te uvećano za PDV od 250,00 eura iznosi ukupno 1.250,00 eura.
U Zagrebu 18. ožujka 2025.
Sutkinja
Lidija Prica
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).
Dna:
1. [naziv] [naziv], [adresa]
2. [naziv], Uprava za imigraciju, [obrt], [adresa]
3. U spis
