REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-7256/2021-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu postupajući po sucu toga suda Eneji Stejskal Kanazir u pravnoj stvari tužitelja LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tanji Bota, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Srednja tehnička prometna škola, Split, Teslina 4, OIB: 90359909941, zastupanog po punomoćniku Danieli Jurić, odvjetnici u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 5.880,95 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. lipnja 2021. pa do isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se do 31.12.2022.godine obračunava u visini stope određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime imovinske štete (tuđe pomoći i njege) iznos od 594,60 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, a koja se zakonska zatezna kamata obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

III/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan i to u dijelu potraživanja zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu (tuđu pomoć i njegu) za razdoblje od 05.06.2021.godine do presuđenja, te u dijelu za isplatu imovinske štete (za troškove putovanja zbog liječenja) u iznosu od 164,58 EUR.

IV/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 4.102,63 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 29. listopada 2021. tužitelj navodi da je dana 31.10.2018. kao zaposlenik Srednje tehničke prometne škole Split prilikom obavljanja poslova u okviru svog zaposlenja stradao na radu prilikom čega je zadobio tjelesne ozljede koje su kvalificirane kao ozljede na radu. Naime, tužitelj da je strukovni učitelj (instruktor vožnje C kategorije) te je prilikom dolaska na poligon radi održavanja nastavnog sata parkirao vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kako bi učenik odradio nastavni sat. Prilikom izlaska iz vozila uslijed istrošenosti materijala da proklizava, pada cijelom težinom na desnu nogu na prvu stepenicu, prilikom čega da nastaju ozljede navedene u medicinskoj dokumentaciji. Za štetu da je odgovaran poslodavac budući je isti propustio osigurati tužitelju uvjete za siguran rad, a što je bio dužan prema čl. 7. st. 3. Zakona o radu. Tužitelj da je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u Kliničkom bolničkom centru Split. Zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda tužitelju da je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na fizičko i duševno zdravlje s obzirom da je u štetnom događaju zadobio ozljede zbog kojih da je morao primati liječničku pomoć i prolaziti tretmane fizikalne terapije te trpjeti neugodnosti prilikom liječenja (rendgensko snimanje, posjećivanje ambulante, fizioterapije, trajanje rehabilitacijskog postupka, trošenje analgetika, privremena nesposobnost za rad i sl.). Radi predmetnog ozljeđivanja tužitelj da je trpio te i dalje trpi intenzivni strah i jake bolove, a nakon ozljeđivanja mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Radi smanjenja životne aktivnosti koja je nastala kao posljedica štetnog događaja, tužitelj je ograničen u brojnim životnim aktivnostima koje je do sada ostvarivao i koje bi po redovnom tijeku stvari u budućnosti izvjesno ostvarivao, odnosno u iste da mora ulagati povećane napore u odnosu na vrijeme prije štetnog događaja. Nadalje, tužitelj da je morao putovati iz [adresa] u [adresa] radi liječenja i to 42 puta (Pod-strana - Split - Podstrana 18 km povratno putovanje), iz [adresa] u [adresa] i to 2 puta ([adresa] km povratno putovanje) i iz [adresa] u [adresa] put ([adresa] km povratno putovanje) pa se potražuje i trošak putovanja u visini od 1.240,00 kn, odnosno cijene jednosmjernih karata u iznosu od 13,00 kn, 13,00 kn i 48,00 kn. Navodi se da se tužitelj u mirnom postupku dana 4.6.2021.g. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, koji da do današnjeg dana nije isplatio niti nesporni iznos naknade štete. Slijedom svega navedenog, tužitelj da od tuženika potražuje naknadu štete sa zakonskim zateznim kamatama od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, odnosno od 5.6.2021.g. pa do isplate. Tužitelj u navedenom smislu potražuje 28.000,00 Kuna na ime naknade štete sa zakonskim zateznim kamatama od 05.06.2021.godine. Tužitelj je podneskom od 11.07.2024.godine (list 161-163 spisa) konačno uredio tužbeni zahtjev tako da na ime naknade neimovinske i imovinske štete potražuje ukupan iznos od 6.640,13 Eur-a sa zakonskom zateznom kamatom od 05.06.2021.godine.

2. Tuženik se u svom odgovoru na tužbu (list 73 spisa) usprotivio osnovu i visini tužbenog zahtjeva. Navodi da je netočno kako je tuženik tužitelju propustio osigurati uvjete za siguran rad. Navodi da su na predmetnom vozilu od strane poslodavca i stručnih osoba obavljeni svi redoviti i izvanredni pregledi, te da nisu utvrđeni nikakvi nedostatci. Niti tužitelj, niti drugi radnik koji koriste navedeno vozilo da nisu tuženika upozorili kako bi na navedenom vozilu postojali nedostaci koji dovode u pitanje sigurnost istog, a što su bili dužni sukladno članku 68. Zakona o zaštiti na radu. Tuženik da je po prijavi štetnog događaja od strane radnika pregledao vozilo, te da je utvrdio kako na istome ne postoje nedostaci koji su prikazani na fotografijama priloženim uz tužbu zbog čega se postavlja pitanje vjerodostojnosti istih te da je stoga razvidno kako je do predmetne nezgode došlo uslijed krajnje nepažnje radnika. Nadalje tuženik vezano za osporavanje visine tužbenog zahtjeva navodi kako iz historijata tužbe nije razvidno trajanje i jačina straha i bolova koje je navodno trpio tužitelj, kao ni trajanje potrebe za tuđom pomoći i njegom. Također da nije razvidno u kojim je to životnim aktivnostima tužitelj ograničen, odnosno mora ulagati povećane napore, te u kakvoj je to svezi s predmetnom ozljedom.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom: ugovora o radu od 30.03.2017. (list 6-7 spisa); prijave o ozljedi na radu od 7.11.2018. (list 8-11 spisa); uputnice liječničkom povjerenstvu od 8.04.2019. (list 12-13 spisa); rješenja HZZO, Split od 2.05.2019. (list 14-15 spisa); općih podataka o osiguraniku s opisom poslova koje obavlja od 11.11.2019. (list 16-18 spisa); uputnice liječničkom povjerenstvu (list 19-20 spisa); potvrde HZZO-a (list 21 spisa); fotografija vozila (list 22-27 spisa); ispisa udaljenosti i cjenika putnih karata (list 60-65 spisa); odštetnog zahtjeva od 31.05.2021. (list 66-67 spisa); potvrde o primitku i povratnice HP (list 69 spisa); rješenja HZMO, Split od 03.03.2020. (list 75 spisa); rješenja HZZO, Split od 14.09.2021. (list 76-80 spisa); rješenja HZZO, Split od 18.06.2021. (list 81-83 spisa); dopisa Doma za starije i nemoćne osobe Lovret uz cjenik usluga (list 87-88 spisa); računa br. 1/PP1/1 od 13.01.2020. (list 99 spisa); protokola aktivnosti vozača (list 100 spisa); pregledom medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužitelja; izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 110-113 spisa); saslušanjem zz tuženika ĐČ (list 113-114 spisa); saslušanjem svjedoka HČ (list 117-118 spisa); svjedoka KČ (list 119 spisa), svjedoka VČ (list 119- 120 spisa); svjedoka ŽČ (list 127-128 spisa); izveden je dokaz vještačenjem po sudskim vještacima dr. Miru Jurinoviću (list 138 spisa), dr. Danči Tripalo (list 150-152 spisa), dr. Nikoli Sikirici (list 152 spisa); te je pregledana sudska praksa dostavljena u spis.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade neimovinske i imovinske štete, a po štetnom događaju od 31.10.2018.godine.

6. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj bio zaposlenik tuženika u vrijeme štetnog događaja te da je kao zaposlenik tuženika prilikom obavljanja poslova imao ozljedu na radu dana 31.10.2018.godine. Navedeno je razvidno i iz pregledanog ugovora o radu zaključenog na neodređeno vrijeme između tužitelja i tuženika dana 30.ožujka 2017.godine (list 6-7 spisa), a iz kojeg proizlazi da je tužitelj kod tuženika bio zaposlenik na radnom mjestu strukovnog učitelja za upravljanje motornim vozilom (instruktor vožnje C kategorije), dok je razvidno da je tužitelj imao ozljedu na radu iz pregledane prijave ozljede na radu (list 8-11 spisa) i to upravo dana 31.10.2018.godine. Iz sadržaja navedene prijave ozljede na radu je razvidno da je mjesto gdje se tužitelj navedene prigode ozlijedio poligon, te da je tužitelj u vrijeme kad se ozlijedio obavljao praktičan dio nastave -vožnju kamiona s učenikom, te je u prijavi ozljede na radu istaknuto da je tužitelj u svojstvu nastavnika izlazio iz kamiona i ozljedio desnu nogu.

7. Među strankama je sporna činjenica da li su se u odnosu na tuženika kao poslodavca ostvarili elementi iz članka 25.stavka 2. Zakona o zaštiti na radu (''NN'' 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18), a na temelju kojih isti može biti oslobođen od odgovornosti za štetu.

8. Iz pregledanog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split od 02.05.2019.godine (list 14-15 spisa) proizlazi da se tužitelju ovim rješenjem priznaje kao dopunska dijagnoza ozljede na radu koja je predmet ovog postupka, a koja se dogodila 31.10.2018.godine dijagnoza rupture prednjeg križnog ligamenta u proksimalnoj trećini, šifre prema MKB-10 (S 83.5).

9. Iz pregledanog odštetnog zahtjeva tužitelja od 31.05.2021.godine (list 66-67 spisa) proizlazi da je tužitelj tuženiku prije pokretanja ovog postupka postavio odštetni zahtjev, a vezano za štetni događaj od 31.10.2018.godine.

10. Iz iskaza saslušanog tužitelja (list 110-113 spisa) proizlazi da je isti kritične prigode kad mu se dogodila nezgoda na radu bio zaposlenik tuženika na radnom mjestu strukovni učitelj – nastavnik. Isti ističe da je navedene prigode on radio sa osobnim vozilom a kolega L da je radio sa teretnim vozilom – kamionom. Isti navodi da je u jednom momentu na dan štetnog događaja on otišao u garažu gdje je vratio osobno vozilo, a uzeo veliko teretno vozilo za upravljanje te da se s velikim teretnim vozilom uputio na poligon da se tamo nađe s učenikom. Tužitelj navodi da je prilikom parkiranja velikog teretnog vozila na poligonu otvorio vrata prilikom izlaska te da je želeći izići zapeo lijevom nogom za keder i da je desnom nogom nezgodno stao na skalu s koje se izlazi sa navedenog vozila i da je pao i ozlijedio koljeno. Isti ističe da mu je na hitnoj dijagnosticirana ozljeda koljena jer da nisu mogli odmah znati koliki je opseg te ozljede budući daje prije toga trebao napraviti magnetnu rezonancu koljena. Ističe da su mu navedene prigode na poligonu priskočili u pomoć kolega HČ iz druge škole i jedan učenik VČ. Tužitelj navodi da je bio na navedenom radnom mjestu na kojem je radio osposobljen za rad na siguran način i da je imao sva pripadajuća zdravstvena i druga uvjerenja izdana od strane nadležnog tijela za navedeni posao. Ističe da je u pogledu liječenja po navedenoj ozljedi morao nositi longetu otprilike mjesec do mjesec i pol dana te da mu je supruga pomagala kod presvlačenja i kretanja, a da je operativni zahvat imao nakon dvije i pol godine čekanja na zahvat te fizikalne terapije u KBC Split, te da mu je ujak najviše pomagao kod toga. Tužitelju su pokazane fotografije koje prileže uz tužbu na listu 22-27 predmetnog spisa, uz pitanje da obrazloži kako mu se predmetna nezgoda dogodila, te tužitelj navodi, pokazujući fotografiju na listu 23 iz koje bi proizlazilo da je on prije stepenice koja služi za izlazak iz navedenog teretnog kamiona zapeo za keder koji zapravo predstavlja gumeni dio prije te stepenice, a na samome rubu prije stepenice, i da je pao na opisani način i ozlijedio se. Navodi da on nije uopće primijetio stanje navedenog kedera do trenutka kad je zapeo za isti i ozlijedio se, ali da zna da su on i kolega već neko vrijeme prigovarali da je stanje vozila derutno. Također ističe da on nije primijetio nikakve promjene na navedenom kederu, te ističe da se možda je, a možda i nije navedeni keder zalijepio za vrata. Nadalje isti navodi da su u više navrata i to on i kolega KČ upozoravali školu na stanje vozila, te da su se o ovome obraćali na sastancima škole gdje je bio prisutan ravnatelj i voditelj al da im je bilo odgovoreno da nema sredstava za saniranje vozila. Vezano za financijske troškove, isti navodi da je morao plaćati ujaku za gorivo kad ga je vozio u iznosu od cca 1.000,00-1.300,00 kn. Navodi da je fotografije koje mu je pokazao sudac, da ih je osobno fotografirao 2019. godine, otprilike u ožujku, da je imao ključeve od vozila, te da ga je supruga dovela i da je na taj način slikao vozilo, a da se vozilo nalazilo parkirano u garaži, te da je prisutna bila samo njegova supruga kad je fotografirao vozilo. Isti ističe da je nastavu održavao na predmetnome kamionu neprekidno 3 godine. Navodi da je na bolovanju bio 3 godine. Vezano za upit na koji način je inače prijavljivao kvarove na vozilu, tko je odobravao popravke te da li bi isti bili popravljeni, tužitelj ističe da bi zvao voditelja koji je bio voditelj vanjske škole ali da je glavni i odgovorni za navedenu prijavu kvara trebao biti ravnatelj te da ga je on i nazvao i javio o kojem je problemu riječ, te da se kako je spomenuo s kolegom često prijavljivao navedene probleme, al da se na to ravnatelj nije obazirao. Navodi nadalje da su u derutnom stanju bili i vanjski i unutarnji dijelovi vozila, te da je vozilo više puta doživjelo i prometni udes te da je bilo samo površno popravljano. Tužitelj napominje da mu se navedena nezgoda dogodila u trenutku kad je nagazio na stepenicu, a tijelom je pao na tlo te pojašnjava da je prilikom silaska na navedenu stepenicu na stepenicu stao desnim stopalom i u tom trenutku da mu se desio lom u koljenu i da je osjetio užasnu bol te da se nije mogao održati i da je pao, a da mu se sve to dogodilo kako je prethodno rekao zbog toga što je zapeo lijevom nogom za navedeni keder.

11. Iz iskaza zz tuženika ĐČ (list 113-114 spisa) proizlazi da su teretna vozila s kojima se kod tuženika radi ista kao i vozila s kojima se radi u privredi, s time da školski instruktor ne radi više od 1000 sati godišnje, a što bi iznosilo maksimalno oko 5 sati dnevno. Isti ističe da je u školi Pravilnikom HAK-a određeno da se vozilo može koristiti 15 godina i da mora biti tehnički ispravno dok da se isto vozilo u privredi može koristiti duže i po pitanjima sati rada na istom i po pitanju kilometraže. Nadalje, isti ističe da spomenuta vozila idu na redovni tehnički pregled te da postoje i periodični pregledi, a da su redovni i servisi vozila. Navodi da se vozila često popravljaju na način da manje kvarove na vozilu on najčešće direktno odobrava dok ako je riječ o većim kvarovima da on prethodno zatraži ponude više servisa za popravak, a od kojih da odabire najpovoljnijeg ponuđača. Ističe da je on redovito dostupan zaposlenicima za sve vrste prijava kvarova na vozilima i da nije nikad odbio popravak manjih kvarova dok da je za veće tražio najpovoljniju ponudu. Isti navodi da on nije pravio nikakav problem ni kod podnesenih mu računa za dekoratera a vezano za tapeciranje sjedala u vozilu, kao ni za popravak cerade na kamionu premda to nisu značajni popravci za samo prometovanje, pa ukoliko nije pravio problem oko odobrenja ovih popravaka da ne vidi razloga ni da pravi problem ni oko odobrenja drugih značajnijih popravaka. U odnosu na predmetno vozilo na kojem je tužitelju nastala šteta zz tuženika navodi da ono nije bilo previše upotrebljavano te da je isto i prodano i to nedavno prije otprilike pola godine, te da je ono tehnički ispravno budući je prošlo tehnički pregled i da je bilo ispravno u vrijeme nezgode. Međutim za sve ostalo što eventualno ne bi bilo u redu na navedenom vozilu, da se vozač mogao obratiti ravnatelju za odobrenje popravka te da koliko je njemu poznato da mu nije bilo prijavljivan popravak gume za brtvljenje tzv. kedera, a da je više puta bilo primjedbe od strane zaposlenika da bi trebalo nabaviti nove kamione. Inače, zz tuženika napominje da je on uglavnom odobravao sve zatražene popravke na različite načine, prvenstveno imajući u vidu odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te nastojeći da se vozačima tih vozila ne pojave problemi na cesti ukoliko ih zaustavi policijski službenik jer je trebalo voditi računa o njihovoj sigurnosti u prometu i zato što su vozači tih vozila u prometu direktno odgovorni po odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama za sigurnost samog vozila. Zz tuženika navodi da je izvršio pregled ovog vozila na kojem je tužitelju nastala šteta u dva navrata ali da je to bilo naknadno nakon štetnog događaja i da on nije primijetio ikakvu štetu na brtvi te da je u jednom trenutku kad je gledao vozilo, vozilo bilo popravljeno. Zz tuženika ističe da je keder gumena brtva koja se nalazi oko vrata teretnog vozilo cijelom dužinom u donjem dijelu vrata te da u trenutku kad je on gledao vozilo ta brtva nije bila izvučena, a da je na fotografijama koje je dostavio tužitelj vidljivo da je ista izvučena, ali da je taj kvar lako otkloniti. U odnosu na činjenicu što misli pod riječi "popravljeno vozilo" isti navodi da za njega to ne znači da je isto bilo na popravku, već da se taj kvar za 2,3 minuta može dovesti u stanje sa slike a za još 2,3 minute u uredno stanje u kojem se nalazi danas. Navodi da misli da nije nikad odobrio popravak navedenog kedera. Nadalje navodi da tehničkih pregled i tehnička ispravnost vozila obuhvaća sav pregled vezano za sigurnost prometa kod upravljanja navedenim vozilo, za pitanje upravljačkog mehanizma na vozilu ali i za opće stanje samog vozila gdje se pri ocjeni općeg stanja vozila može vozilo vratiti na ponovni pregled ukoliko mu nije uredna primjerice gumena brtva na njemu, al ako vozilo nije vraćeno na ponovni pregled radi tog nedostatka da to znači da je vozilo uredno i da je prošlo tehnički pregled. Vezano za pitanje da obzirom da je ranije izjavio da se ovaj keder može u roku 3 min. i skinuti i staviti, bi li navedeno bilo prepreka da vozilo prođe tehnički pregled, zz tuženika navodi da u tom slučaju bi nadzornik tehničkog pregleda morao vratiti vozilo na ponovni pregled, a ukoliko vozilo nije vraćeno u trenutku tehničkog pregleda to bi značilo da je keder bio uredan. Vezano za starost navedenog vozila, isti navodi da ne zna točno, ali da je bilo ispod starosti 15 godina. Zz tuženika ističe da godišnje otprilike bude oko cca 20-ak učenika za vožnju kamiona po instruktoru, s tim da neki odvoze 5 sati godišnje a neki 60. Te ukoliko dva instruktora rade da je to 40 učenika na nekom vozilu, s ukoliko jedan da je to 20. Navodi da je na predmetnom vozilu na kojem je tužitelju nastala šteta, do trenutka kad je isto prodano, moglo raditi dva instruktora, ne više. Napominje da su u sporno vrijeme radila dva instruktora na navedenom vozilu, al da se ne radi o punom fondu sati rada na tom vozilu, pa da sve što je rekao u pogledu sati rada na tom vozilu može se umanjiti za jednu trećinu budući da se odrađivao manji fond sati jer se nije uvijek radilo na ovom vozilu nego i na osobnom vozilu. Navodi da nije upoznat s činjenicom jesu li ŽČ i KČ od trenutka od kad je ovo vozilo bilo u vlasništvu škole do trenutku štetnog događaja također bili instruktori na navedenom vozilu. Navodi da je on saznao za nezgodu dosta kasnije od nezgode, a vidjevši nekakav dokument vezano za nezgodu te da se ne može sjetiti precizno datuma zbog proteka vremena. Navodi da je SČ bio član odbora škole ali da ne zna u koje vrijeme.

12. Iz iskaza svjedoka HČ (list 117-118 spisa) proizlazi da je isti uistinu bio neposredni očevidac predmetnog događaja i isti potvrđuje činjenicu da je tužitelj kritične prigode bio zaposlenik Srednje tehničke prometne škole Split i obavljao posao instruktora vožnje C kategorije. Isti navodi da je on osobno radio u drugoj autoškoli kao instruktor al da su on i tužitelj bili kolege. Ističe da je također navedenog dana s vozilom tuženika pristupio na poligon jer da je radio sa kandidatom i da je skrenuo desno na poligon i da kad je došao da je istovremeno se s kamionom pojavio i sam tužitelj sa svojim kandidatom. Ističe da je on osobno s vozilom bio bočno s lijeve strane od vozila tužitelja te da je vidio tužitelja kad je pokušavao sići s kamiona i da je svjedok vidio tužitelja kad je pao a da je sam tužitelj rekao te prigode da je zapeo za keder. Nadalje, svjedok navodi da je on uistinu pogledao vozilo kojim je tužitelj došao na poligon i da je primijetio da je keder guma na tužiteljevom vozila bila izvučena iz praga. Ističe da je tužitelj zadobio težu ozljedu desne noge. Svjedok također ističe da su u to vrijeme ova vozila s kojima se vrši instruktaža bila u lošem stanju pa tako i vozilo tužitelja, a da on ne zna točno tko je bio zadužen za prijavu i popravke na vozilima, da to sve ovisi u kojoj školi instruktor obavlja instruktažu i na kojem vozilu. Svjedok navodi da je on točno vidio cijeli događaj pada tužitelja i da se radilo o tome da je na donjem dijelu ulaznih vrata tužiteljevog kamiona guma koja se inače nalazi oko tog donjeg dijela ulaznih vrata bila izvučena iz praga, a zbog čega je tužitelj zapeo prilikom izlaska te da se radi o debljoj gumi i da nije bila u tom smislu neprimjetna te da je svjedok mogao vidjeti, a da je svjedok to mogao vidjeti obzirom da se cijeli događaj događao s lijeve strane od njegovih vrata gdje se nalazio sa svojim vozilom, odnosno da je tužitelj bio s njegove lijeve strane sa navedenim vozilom pa je mogao jasno vidjeti što se događa. Sudac je pokazao svjedoku fotografije na listu spisa od 23-25 te je svjedok potvrdio da je upravo na navedenim slikama prikazana navedena izvučena guma iz praga tzv. keder. Navodi da mu nije poznato je li tužitelj vidio navedenu gumu prilikom pada. Vezano za pitanje da li je svjedok vidio sam trenutak zapinjanja tužitelja za keder ili je vidio tužitelja kako pada iz kamiona i onda je pretpostavio da je zapeo za keder svjedok navodi da je on vidio tužitelja kako je pao, a da nije mogao vidjeti samo zapinjanje o keder.

13. Iz iskaza saslušanog svjedoka KČ (list 119 spisa) proizlazi da je on nekada također bio instruktor u predmetnoj školi kod tuženika i da je čak i on dužio isto vozilo s kojim je radio i tužitelj. Ističe da je on otišao u mirovinu 2018. u svibnju. Navodi da nije bio prisutan samom događaju, al da je čuo od kolega da se tužitelj na poslu povrijedio i da mu predstoji operacija. Isti navodi u odnosu na stanje vozila na kojem je radio tužitelj, a na kojem je i on nekad radio, da se radilo o starom vozilu koje su održavali instruktori kada su s njime održavali nastavu, a da su instruktori uglavnom vodili brigu o osnovnim stvarima na vozilu, da su ispravne gume, upravljač i sl., dok sve veće kvarove i probleme koji bi nastali na vozilu da je rješavao autoservis kojeg je tuženik angažirao. Svjedok potvrđuje činjenicu da dok je on dužio isto vozilo da je on također vodio brigu o tom kamionu, o podmetačima, da su bili stari sicevi te da je on krpao ceradu na tom kamionu, al da kad je napustio taj posao radi odlaska u mirovinu da je u tom trenutku navedeni kamion bio tehnički ispravan jer da je prošao tehnički pregled i preventivni pregled. Također svjedok ističe da su podmetači na navedenom kamionu kad ga je on dužio bili u lošem stanju. Navodi da se on obzirom na protek vremena ne može sjetiti je li u vrijeme kad je dužio predmetni kamion keder odnosno guma na donjem dijelu silaska s kamiona bila u ispravnom stanju. Vezano za objašnjenje što bi značilo "preventivni pregled", svjedok navodi da se radi o pregledu koji se obavlja mjesečno svaki mjesec, te da se kod tog pregleda pregledavaju kočnice, svjetla i upravljač. Ističe da bi se veći kvar od strane vozača prijavljivao šefu voznog parka, a koji bi rekao instruktoru kojem se autoservisu treba odvesti vozilo, te da bi vozač instruktor odveo vozilo po uputi šefa voznog parka u određeni servis, a ako vozilo ne bi bilo u voznom stanju tada bi se dovozilo autodizalicom.

14. Iz iskaza svjedoka VČ (list 119-120 spisa) proizlazi da je njemu poznat predmetni događaj iz razloga što je on bio kandidat za polaganje vožnje na kamionu na kojem je tužitelj bio instruktor kritične prigode kad se tužitelju dogodila nezgoda. Ističe da je on čekao tužitelja i sjedio na klupi na poligonu i da kad je tužitelj parkirao kamion da je samo čuo kako tužitelj prilikom silaska s kamiona kaže: "Jeben ti keder", te da je vidio tužitelja kako leži na podu i da je uvidio da je tužitelj ozlijedio desno koljeno. Nadalje ističe da je primijetio navedene prigode i on sam da je keder - guma na donjem dijelu izlaska sa kamiona bila odvojena od karoserije te da se ne sjeća da li je tužitelj odvezen na hitnu pomoć i što se dalje događalo, te da je zbog navedenog događaja odgođen taj njegov sat polaganja vožnje i da nije održan. Svjedok ističe da su to sve činjenice s kojima je on jedino upoznat.

15. Iz iskaza svjedoka ŽČ (list 127-128 spisa) proizlazi da je on također instruktor vožnje u Srednjoj tehničkoj prometnoj školi Split, a što se tiče štetnog događaja od 31.10.2018. da on nije bio neposredni očevidac tog događaja već da je samo čuo o tom događaju. Isti navodi da kamion na kojem je tužitelj radio, da je to kamion kojeg su dijelili on tužitelj i kolega KČ te da se radi o vozilu koje je u derutnom stanju bilo na dijelu gdje se izlazi iz kamiona, ali da on osobno nije vidio da bi guma bila puknuta. Isti ističe da je za održavanje tog kamiona najprije bio zadužen najstariji kolega KČ, a nakon njega da je bio zadužen on osobno za taj kamion. Isti ističe da je navedeni kamion na kojem radi tužitelj prošao tehnički pregled ali da nije u najboljem stanju, da su mu sicevi pokidani te je gumeni tepih za noge bio cijeli pokidan, te da je volan bio ishaban te da je i mjenjač bio cijeli izguljen. Ističe da što se tiče starosti navedenog kamiona da se on može upotrebljavati za rad u autoškoli do starosti do nekih otprilike 12-ak godina, a da je kamion u to vrijeme imao starost otprilike 11 godina. Što se tiče osposobljenosti vožnje za rad na kamionu, isti navodi da su svi instruktori bili osposobljeni za rad na siguran način na navedenom kamionu, a da i svake druge godine svi djelatnici obavljaju zdravstveni sistematski pregled. Što se tiče tužiteljeve ozljede na radu isti navodi da je čuo o štetnom događaju te da koliko je upoznat povodom štetnog događaja nije izlazila na lice mjesta Inspekcije zaštite na radu ali da je prije samog događaja dolazila nekakva firma za cijelu školu za osposobljavanje za rad na siguran način. Isti navodi da je po pričama čuo da je tužitelj pao s kamiona i ozlijedio koljeno i da ga je odvezla hitna pomoć.

16. Temeljem odredbe članka 111.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14-u daljnjem tekstu ZR-a) je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Nadalje, temeljem odredbe članka 25.stavka 1. Zakona o zaštiti na radu (''NN'' 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) je propisano da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Nadalje, temeljem odredbe članka 25.stavka 2. Zakona o zaštiti na radu je propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Također je temeljem odredbe članka 41.stavka 3. Zakona o zaštiti na radu propisano da je poslodavac obavezan osigurati da sredstva rada i osobna zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani, prilagođeni za rad i u ispravnom stanju te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike, dok je odredbom članka 41.stavka 4. istog Zakona propisano da je poslodavac obvezan isključiti iz uporabe sredstva rada i osobnu zaštitnu opremu na kojoj nastanu promjene zbog kojih postoje rizici za sigurnost i zdravlje radnika.

17. U pogledu samog načina nastanka nezgode na radu iz iskaza tužitelja proizlazi da se isti na dan nezgode 31.10.2018.godine, a obzirom da je isti radio kod tuženika kao strukovni učitelj za upravljanje motornim vozilom (instruktor vožnje C kategorije) uputio na poligon sa velikim teretnim vozilom da se tamo nađe sa učenikom, te da je prilikom parkiranja velikog teretnog vozila na poligonu otvorio vrata te je prilikom izlaska prije stepenice za izlazak iz vozila zapeo lijevom nogom za keder koji zapravo predstavlja gumeni dio prije te stepenice na samom rubu prije stepenice , te je pao i pri tome ozlijedio desno koljeno. Tužitelju su prilikom davanja iskaza pokazane od strane suda fotografije na listu 22-27 spisa, te je tužitelj upravo pokazujući fotografiju na listu 23 opisao navedeni štetni događaj. Iz pregledane fotografije (list 23 spisa) nedvojbeno proizlazi da je tapecirani dio teretnog vozila iz kojeg je tužitelj izlazio navedene prigode derutan, te da je doista gumeni dio tog vozila (keder) koji se nalazi prije stepenice za silazak odvojen od čvrstog dijela vozila, a iz čega nedvojbeno proizlazi da je tužitelj prilikom silaska mogao zapeti za taj dio i pasti na opisani način. Navedeni opisani štetni događaj koji se tužitelju dogodio je potvrdio u svom iskazu i svjedok HČ (list 117-118 spisa) koji je bio neposredni očevidac samog događaja budući da je isti na dan kad se tužitelju dogodio štetni događaj također pristupio na poligon sa vozilom tuženika sa svojim kandidatom. Svjedok HČ je istakao da se on sa vozilom nalazio navedene prigode bočno sa lijeve strane vozila tužitelja te je vidio tužitelja kad je pokušao sići sa kamiona te je vidio tužitelja kad je pao, te da mu je tužitelj rekao da je zapeo za keder. Također je svjedok HČ istakao da je navedene prigode pogledao vozilo kojim je tužitelj došao na poligon i da je primijetio da je keder guma na tužiteljevom vozilu izvučena iz praga, te je naveo da je tužitelj pri navedenom događaju zadobio težu ozljedu desne noge. Svjedoku su od strane suca pokazane fotografije na listu 23-25 spisa te je svjedok HČ potvrdio da je upravo na navedenim fotografijama prikazana izvučena guma iz praga (tkzv. keder). Svjedok VČ (list 119-120 spisa) je istakao da je upravo on bio kandidat za polaganje vožnje na kamionu na kojem je tužitelj bio instruktor kritične prigode, te da je čekao tužitelja i sjedio na klupi na poligonu te da kad je tužitelj parkirao kamion da je čuo kako je tužitelj viknuo i spomenuo navedeni keder te da je vidio da tužitelj leži na podu i shvatio je da je tužitelj ozlijedio desno koljeno. Također je i svjedok VČ istakao da je i on primjetio navedene prigode da je keder-guma na donjem dijelu izlaska iz kamiona bila odvojena od karoserije, te je istakao da upravo zbog navedenog štetnog događaja je bio odgođen njegov sat polaganja vožnje. Svjedok ŽČ (list 127- 128 spisa) je istakao da je čuo za tužiteljevu ozljedu na radu, te je naveo da navedene prigode na lice mjesta nije izlazila inspekcija zaštite na radu, te da je po pričama čuo da je tužitelj pao sa kamiona i ozlijedio koljeno, te da ga je odvezla hitna. U pogledu ispravnosti teretnog vozila s kojeg je tužitelj silazio navedene prigode iz iskaza tužitelja (list 110-113 spisa) proizlazi da tužitelj do trenutka kad je zapeo za keder i ozlijedio se nije primijetio stanje navedenog kedera, ali navodi da su on i kolega KČ upozoravali u više navrata školu-tuženika na stanje navedenog vozila, te da su se vezano za navedeno obraćali na sastancima škole gdje da je bio prisutan ravnatelj i voditelj, ali da im je bilo odgovoreno da nema sredstava za saniranje vozila. U odnosu na činjenicu koga je zvao vezano za kvarove na vozilu tužitelj je istakao da bi zvao voditelja koji da je bio voditelj vanjske škole, ali da je glavni i odgovorni za navedenu prijavu kvara trebao biti ravnatelj te da ga je on i nazvao i javio o kojem je problemu riječ, ali da se ravnatelj na to nije obazirao. Tužitelj je istakao da su bili derutni i vanjski i unutarnji dijelovi navedenog vozila, te da je vozilo sudjelovalo i u prometnoj nezgodi, a da je bilo samo površno popravljano. Iz iskaza zz tuženika ŠČ proizlazi da se navedeno vozilo može koristiti 15 godina i da mora biti tehnički ispravno, te da vozila idu na redovni tehnički pregled i periodični pregled, te da su redovni i servisi vozila, te je naveo da se često vrše popravci manjih kvarova na vozilu koje da on direktno odobrava dok da za veće kvarove prethodno traži ponude više servisa za popravak od kojih da odabire najpovoljnijeg ponuđača. Također je zz tuženika istakao da je uvijek dostupan zaposlenicima za prijave kvarova na vozilima i da nije nikad odbio popravak manjih kvarova, a da za veće je tražio uvijek najpovoljniju ponudu. U odnosu na vozilo na kojem je tužitelj doživio predmetnu nezgodu zz tuženika je naveo da nije bilo previše upotrebljavano te da je isto i prodano, te da je bilo tehnički ispravno jer je prošlo tehnički pregled, te da se vozač tog vozila mogao obratiti njemu za odobrenje popravka, a da njemu nije bio prijavljivan popravak gume za brtvljenje tzv. kedera., ali da su zaposlenici više puta prigovarali da treba nabaviti nove kamione. ZZ tuženika ističe da je on izvršio pregled vozila na kojem je tužitelju nastala šteta u dva navrata i to nakon štetnog događaja, te da nije primjetio ikakvu štetu na vozilo, te da je vozilo bilo popravljeno, te da u trenutku kad je on gledao vozilo da brtva nije bila izvučena. Također iz iskaza istog proizlazi da kad je keder izvučen da bi u tom slučaju nadzornik tehničkog pregleda morao vratiti vozilo na ponovni pregled, a ako vozilo nije vraćeno da znači da je tehnički pregled uredan. Iz iskaza svjedoka JČ proizlazi da da su u vrijeme kad se tužitelju dogodila ozljeda na radu sva vozila kojima se vršila instruktraža bila u lošem stanju pa tako i vozilo tužitelja. Svjedok KČ je u iskazu istakao također da vozilo na kojem je u vrijeme štetnog događaja radio tužitelj, a na kojem je i on nekad radio da je bilo staro, te da su to vozilo održavali sami instruktori koji da su vodili brigu o osnovnim stvarima na vozilu, te da su instruktori vodili brigu o ispravnosti guma, upravljača, a da je sve veće kvarove rješavao auto servis kojeg da je tuženik angažirao. Svjedok KČ je rekao da dok je on radio na spomenutom vozilu da je on vodio brigu o podmetačima, da su bili stari sicevi te da je krpao ceradu na kamionu, te da kad je on otišao u mirovinu 2018. da je navedeni kamion tad bio tehnički ispravan jer da je prošao tehnički pregled i preventivni pregled. Iz iskaza svjedoka KČ proizlazi da su podmetači u navedenom kamionu bili u lošem stanju, dok se isti nije mogao sjetiti obzirom na protek vremena da li je u vrijeme kad je dužio navedeni kamion keder bio u ispravnom stanju. Prema iskazu svjedoka KČ mjesečno se obavljao pregled vozila i to kočnice, svjetla i upravljač, te su se veći kvarovi od strane vozača prijavljivali šefu voznog parka, a koji bi rekao instruktoru na koji autoservis treba odvesti vozilo. Naposljetku prema iskazu svjedoka ŽČ proizlazi da kamion na kojem je tužitelj radio su dijelili on i tužitelj i kolega KČ, te da je vozilo bilo u derutnom stanju na dijelu gdje se izlazi iz kamiona. Svjedok ŽČ je istakao da je navedeni kamion na kojem je tužitelj radio prošao tehnički pregled, ali da nije bio u najboljem stanju jer da su mu sicevi bili pokidani, te da je gumeni tepih za noge bio cijeli pokidan, volan ishaban, mjenjač izguljen, te da se navedeno vozilo može upotrebljavati za rad u školi otprilike 12 godine , a da je kamion u to vrijeme imao starost otprilike 11 godina. Iz iskaza saslušanog tužitelja kao i svjedoka ŽČ nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio osposobljen za rad na siguran način i da je imao u tom smislu sva pripadajuća uvjerenja.

18. Iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tuženik kao poslodavac tužitelja postupio protivno odredbama članka 41.stavka 3. i 4. citiranog Zakona o zaštiti na radu (''NN'' 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) budući nije osigurao da sredstvo rada tužitelja - navedeno vozilo, a na kojem je navedene prigode tužitelj prema ugovoru o radu obavljao poslove strukovnog učitelja za upravljanje motornim vozilom bude u svakom trenutku sigurno, održavano, prilagođeno za rad i u ispravnom stanju tako da u vrijeme rada ne ugrožava radnika, a također tuženik premda je to bio u obvezi nije isključio iz uporabe navedeno sredstvo rada – vozilo neovisno o činjenici što su na vozilu zbog starosti i samim time dotrajalosti istog nastale promjene pa se tako odvojila i guma (keder) od čvrstog dijela vozila, a zbog kojih promjena su postojali rizici za sigurnost i zdravlje radnika, a radi čega se tužitelju i dogodila predmetna ozljeda na radu na način da je zbog dotrajalosti vozila i neispravnosti gume – kedera koja se odvojila od ostatka vozila u dijelu prije silaska sa stepenice iz navedenog vozila pa je tužitelj zapeo nogom o keder-navedenu dotrajalu i odvojenu gumu i pao iz vozila te nedvojbeno doživio ozljedu desne noge zbog čega je istome nastala povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Premda zz tuženika u svome iskazu navodi da je vozilo koje je koristio tužitelj bilo tehnički ispravno jer da je prošlo tehnički pregled te da su zaposlenici njemu mogli prijavljivati kvarove, te da mu nitko nije prijavio da treba popraviti keder te da se vrše periodični pregledi vozila kao i redovni servisi vozila iz iskaza istog proizlazi da je vozilo tužitelja pregledao samo u dva navrata i to tek nakon štetnog događaja, te je istakao da su mu zaposlenici često stavljali primjedbe da treba nabaviti nove kamione. Također iz iskaza samog zz tuženika proizlazi da nije ukoliko je i napravljen tehnički pregled vozila kojim se koristio tužitelj da taj pregled nije detaljno obavljen budući je zz tuženika istakao da ukoliko se na tehničkom pregledu primjeti da keder-guma nije uredna da je potrebno vratiti vozilo na ponovni pregled. Iz pregledanih fotografija koje su pokazane na ročištu tužitelju te svjedoku JČ te koje prileže na listu 23-25 spisa jasno proizlazi da je vozilo koje je tužitelj navedene prigode koristio bilo staro i dotrajalo, u lošem stanju, sa odvojenom gumom (kederom) prije stepenice za silazak sa vozila pa se ne može smatrati da je navedeno vozilo detaljno pregledavano, a zasigurno je bilo dotrajalo te je trebalo biti zamijenjeno novim vozilom. Navedeno su potvrdili u svojim iskazima svjedoci JČ i KČ koji su istakli da su vozila na kojima se vršila instruktaža bila u lošem stanju pa tako i vozilo tužitelja, te da je riječ o starom vozilu. Svjedok KČ je posebno istakao da su podmetači u tom vozilu bili u lošem stanju, a što je vidljivo i na fotografijama (list 23-25 spisa). Iz iskaza svjedoka ŽČ upravo proizlazi da je vozilo na kojem je tužitelj radio prošlo tehnički pregled, ali da je svejedno bilo u lošem stanju i dotrajalo jer da su mu sicevi bili pokidani, gumeni tepih za noge cijeli pokidan, volan ishaban, mjenjač izguljen, te da je navedeno vozilo bilo pred kraj mogućnosti upotrebe jer da se može koristiti 12 godina, a da je u vrijeme nezgode vozilo bilo starosti 11 godina. Iz svega navedenog jasno proizlazi da tuženik kao poslodavac nije vodio računa o tome da se guma-keder na navedenom vozilu kojeg je tužitelj koristio odvojila kao i cjelokupno vozilo da je dotrajalo zbog starosti te da se zbog toga radi o sredstvu rada kojeg treba isključiti iz upotrebe budući su na dijelovima vozila nastale promjene uslijed starosti vozila, a zbog kojih postoje rizici za sigurnost i zdravlje radnika, a radi čega se tužitelju na opisani način i dogodila teška tjelesna ozljeda. Imajući u vidu sve navedeno osnovan je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu po općim propisima obveznog prava, a vezano za opisani štetni događaj koji se tužitelju dogodio 31.10.2018.godine, a sve sukladno odredbi članka 111.stavka 1. ZR-a, te članka 25.stavka 1. Zakona o zaštiti na radu. Tužitelj je navedene prigode u svemu postupao po nalogu poslodavca i s dužnom pažnjom budući je zajedno sa svojim radnim kolegama upozoravao poslodavca na probleme vezane za dotrajalost vozila – sredstva rada, a što je potvrdio u svom iskazu i sam zz tuženika, ali nadležni nisu reagirali na te prijave i isključili iz uporabe navedeno dotrajalo vozilo kojim se koristio tužitelj, a zbog čega je došlo do ozljede na radu tužitelja na opisani način dok je tuženik mogao spriječiti te posljedice da je na vrijeme nabavio novo vozilo te isključio navedeno dotrajalo vozilo iz rada, a kojim se navedene prigode koristio tužitelj. U navedenom smislu predmetna nezgoda je prema mišljenju ovog suda isključiva posljedica propusta poslodavca da primjeni odredbe zaštite na radu na način da osigura ispravno sredstvo rada, a da dotrajalo sredstvo rada isključi iz uporabe, te je u tom smislu poslodavac-tuženik postupio protivno odredbama članka 41. stavak 3. i 4. Zakona o zaštiti na radu.

19. U odnosu na utvrđivanje visine potraživanja ovaj sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima spec. neurokirurgu dr. Miru Jurinoviću, spec. ortopedu dr. Danči Tripalo i psihijatru dr. Nikoli Sikirici.

20. Temeljem odredbe članka 1100.stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15-u daljnjem tekstu ZOO-a) je propisano da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaju opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te je sukladno stavku 2. istog članka propisano da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

21. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka spec. neurokirurga dr. OČ (list 138 spisa) proizlazi da je isti pregledao medicinsku dokumentaciju tužitelja LČ rođ. 1986., a ozljedu područja desnog koljena zadobio je na radnom mjestu dana 31. listopada 2018.g. Tužitelj je instruktor vožnje za C kategoriju, u spisu se bilježi kako je u pitanju bio školski kamion Srednje tehničke prometne škole. On je svom težinom pao i oštetio desnu nogu na prvoj stepenici. Bilježi se podatak o istrošenosti. Nadalje ističe da je vidio zabilježbu o nesreći na radu gdje se bilježi da je uganuo desno koljeno. Istog dana je pregledan na HKP , bilježi se dijagnoza traumatskog oštećenja - rupture vanjskog kolateralnog ligamenta desnog koljena. Postavljena mu je tzv. tutor longeta – ekstenzijska. Preporučeno mu je da uzima lijekove protiv bolova. Dana 7. studenog od strane specijalista da se preporuča upućivanje na pretragu magnetne rezonancije desnog koljena i također da uradi pretragu EMNG. MR pretraga da je učinjena 29. prosinca 2018. opisuje se ruptura – prsnuće prednjeg križnog ligamenta, a vidljive su i blaže kontuzijske promjene tog ligamenta. U zglobu je bio umjereni izljev. Nadalje da se poradi ozljede koljena liječio od strane fizijatara fizikalnom terapijom, a konačno od strane ortopeda tijekom 2019. i 2020., na kraju je i operiran 2021. te kontroliran nadalje od strane ortopeda. Bio je i na stacionarnom fizikalnom liječenju poslije operacije. Ističe da je nadležnost u pogledu davanja vještačkog mišljenja poradi ozljede desnog koljena od strane vještakinje za ortopediju. Ističe da je tužitelj preporučenu pretragu EMNG (elektromioneurografiju) uradio dana 21. studenog 2018. Spec.neurolog da bilježi umjereno kronično oštećenje za križni prvi korijen desno te izrijekom naglašava kako to oštećenje nije u vezi s traumom koljena. Nadalje još jednom ističe kako je EMNG nalaz za živac peronius, za živac tibialis i za živac suralis uredan i zaključuje kako je EMNG nalaz uredan. Vještak daje konačno mišljenje s neurokirurške strane te navodi da zbog ozljede koljena kakvu je pretrpio tužitelj nije ostala trajna posljedica s neurokirurške strane. U odnosu na potraživanje imovinske štete tuđe pomoći i njege iz nalaza i mišljenja vještakinje dr. Danči Tripalo nedvojbeno proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa i pomoć njega 6 tjedana 2 sata dnevno i još 4 tjedna 1 sat dnevno i to kod obavljanja osobne higijene za vrijeme nošenja tutor longete za vrijeme odlaženja na fizikalnu terapiju ambulantnog tipa.

22. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka spec. ortopeda dr. Danči Tripalo (list 150-152 spisa) proizlazi da nakon što je vještakinja pregledala sudski spis i priloženu medicinsku dokumentaciju te osobni zdravstveni karton tužitelja može reći da je tužitelj dana 31.10.18. imao radnu nezgodu tako da je skočio sa kamiona te zadobio ozljedu desnog koljena. Isti dan se javio na HKP Split te mu je ustanovljeno ozljeda desnog koljena tj. ruptura ligamenta koljena. Postavljena je tutor longeta te preporučene daljnje kontrole. Napravljen je MR desnog koljena 29.12.18. koji je pokazao rupturu prednjeg križnog ligamenta, meniskusi su bili bez rupture te je utvrđena umjerena količina zglobnog izljeva. Nakon toga je tužitelj odlazio na preglede kod fizijara koji mu je odredio fizikalnu terapiju a koju je obavljao kroz 3. mj. 2019. Nakon toga je odlazio i na pregled kod ortopeda i to 27.5.19. a on mu je savjetovao operaciju tj. rekonstrukciju prednjeg križnog ligamenta. Operacija je napravljena 28.1.21. kada je urađena artroskopska rekonstrukcija prednjeg križnog ligamenta i šivanje medijalnog meniskusa. Tijek liječenja je bio uredan, bio je na fizikalnoj terapiji u KBC Split od 1.2. -10.2.21. Stanje je bilo poboljšano. Zatim je bio na fizikalnoj terapiji ambulantnoj kroz 2. mj. 21. Zatim je bio u Biokovki na rehabilitaciji od 11.3.-1.4.2021. Na pregledu od 12.4.21. kod ortopeda opisana je stabilnost koljena uredna, kretnje do 130%. Zatim u 7. mj. 2021. stabilnost uredna, koljeno bez izlijeva. Pregledala sam tužitelja u ortopedskoj ambulanti dana 12.6.24. i ustanovila sam kretnje u desnom koljenu uredne, bolnost u medijalnoj zglobnoj pukotini zbog naknadne rupture medijalnoj mediskusa. Čeka ga operacija meniskusa. Koljeno čvrsto, kretnje uredne. Navodi da je pregledala i osobni zdravstveni karton tužitelja u kojem da nije pronašla da je imao sličnu ozljedu prije štetnog događaja. Ističe da je mišljenja da je tužitelj u predmetnoj ozljedi zadobio nesreći zadobio ozljedu desnog koljena koja je ostavila umanjenje životnih aktivnosti u iznosu od 10%. to znači da će tužitelj ulagati pojačane napore kod težih tjelesnih radova, kod bavljenja sa sportom, kod radova u čučećem položaju, bolove jakog intenziteta je trpio 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, i slabog intenziteta 2. mj. Tuđa njega i pomoć da je bila potrebna kod obavljanja osobne higijene za vrijeme nošenja tutor longete za vrijeme odlaženja na fizikalnu terapiju ambulantnog tipa a trajala je 6 tjedana 2 sata dnevno i još 4 tjedna 1 sat dnevno. Naruženost zbog ožiljka s prednje strane koljena da spada u lakši stupanj, a da je vidljiv kada se tužitelj skine ili nosi kratke hlače najviše u ljetnom periodu, a najviše je kozmetskog defekta. Vezano za upit da li tužitelja čeka još jedna operacija, a koja bi bila vezana za predmetni štetni događaj vještakinja odgovara da pretpostavlja da je jer je u prvoj operaciji šivan meniskus, ali očito da nije izdržao cijelo vrijeme pa je ponovno došlo do puknuća. Nadalje na upit obzirom na nalaz od 29,12.18. u kojem se navodi kako su menisci bez rupture u kojoj je uzročno posljedičnoj vezi naknadna ruptura meniskusa, a vezano za navedeni nalaz, vještakinja navodi da MR nije 100% sigurna pretraga tako da u praksi se zna dogoditi da MR previdi neku ozljedu, a onda prilikom operacije se ona bolje vidi što pretpostavlja da se i u ovom slučaju dogodilo jer je česta pojava da kod trauma pukne prednja križna sveza i meniskus, a da naknadna ruptura meniskusa nije bila od utjecaja na konačno mišljenje.

23. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka psihijatra dr. Nikole Sikirice (list 152 spisa) proizlazi da je pregledao spis i medicinsku dokumentaciju tužitelja LČ iz čega je vidljivo da je isti dana 31.10.18. doživio nezgodu na radu te je tom prilikom zadobio ozljede čija je narav njihovo dijagnostičko terapijsko zbrinjavanje detaljno opisano u vještačenju spec. ortopeda. Iz priložene dokumentacije da nema elemenata na osnovu kojih bi se zaključilo da bi navedeni traumatski događaji i njegove zdravstvene posljedice doveli do razvoja simptoma koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog specifičnog psih. poremećaja. Imajući u vidu normalno i psihološki sasvim razumljivo reagiranje osobe na ovakav tip traumatskog događaja i njegove zdravstvene posljedice da je mišljenja da je tužitelj trpio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 3-4 dana, nastavio se sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju do 3 tjedna, te sekundarni strah blažeg intenziteta sljedeća 3 mj. 24. Navedene nalaze i mišljenja ovaj sud smatra u cijelosti vjerodostojnim i logičnim budući se isti zasnivaju na medicinskoj dokumentaciji i zdravstvenom kartonu tužitelja te stranke nisu imale primjedbe na navedene nalaze i mišljenja.

25. Uzimajući u obzir nalaze i mišljenja vještaka dr. Mira Jurinović, dr. Danči Tripalo te dr. Nikola Sikirica te posebice ono što su isti istakli u pogledu fizičkih bolova, straha te umanjenja životne aktivnosti, naruženje,, te tuđu pomoć i njegu, te uzimajući u obzir životnu dob tužitelja kao i uzimajući u obzir neugodnosti kod liječenja budući je tužitelju bila postavljena tutor longeta-ekstenzijska budući je isti prilikom ozljede na radu imao ozljedu desnog koljena-rupturu vanjskog kolateralnog ligamenta desnog koljena, te je uzimao lijekove protiv bolova, a liječio se i fizikalnom terapijom jer je bio na stacionarnom fizikalnom liječenju, te je obavio i snimanje MR desnog koljena, a ortoped mu je na pregledu savjetovao operaciju i to rekonstrukciju prednjeg križnog ligamenta, te uzimajući u obzir da je isti i imao operativni zahvat 28.01.2021.godine kad mu je urađena artroskopska rekonstrukcija prednjeg križnog ligamenta te šivanje medijalnog meniskusa, te obzirom da je iz nalaza i mišljenja dr. Danči Tripalo razvidno da ga čeka također operacija meniskusa, te imajući u vidu da će tužitelj zbog umanjenja životne aktivnosti od 10% zbog navedene ozljede koljena ulagati pojačane tjelesne napore kod težih tjelesnih radova kod bavljenja sportom, kod radova u čučećem položaju, te uzimajući u obzir naruženost zbog ožiljka s prednje strane koljena koja naruženost je lakšeg stupnja, ovaj sud je mišljenja da tužitelja na ime pravične novčane naknade na ime naknade neimovinske štete pripada iznos od. 5.880,95 Eur-a (od čega na ime fizičkih boli 1.858,30 Eur-a, na ime straha 1.700,00 Eur-a, naruženja 331,81 Eur-a, te umanjenja životne aktivnosti 1.990,84 Eur-a). Na navedeni priznati iznos neimovinske štete u iznosu od 5.880,95 Eur-a tužitelja pripada zakonska zatezna kamata od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva budući sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj je podnio odštetni zahtjev tuženiku dana 31.05.2021.godine, a što je razvidno iz pregledanog odštetnog zahtjeva (list 66-67 spisa) pa ga u tom smislu zakonska zatezna kamata na priznati iznos neimovinske štete pripada počevši od 31.05.2021.godine pa do isplate. Međutim, obzirom da tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu počevši od 05.lipnja 2021.godine ovaj sud je istome priznao zakonsku zateznu kamatu na neimovinsku štetu počevši od 05. lipnja 2021.godine budući sukladno odredbi članka 2. stavka 1. ZPP-a sud postupa u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva. Navedena zakonska zatezna kamata se do 31.12.2022.godine obračunava sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Radi navedenog odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude. Djelomično je osnovan zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete (tuđe pomoći i njege i troškova putovanja). Naime, temeljem odredbe članka 1095.stavka 1. ZOO-a je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove. Naime iz nalaza i mišljenja vještakinje dr. Danči Tripalo proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega od obavljanja osobne higijene za vrijeme nošenja tutor longete za vrijeme odlaženja na fizikalnu terapiju ambulantnog tipa, te da je tuđa pomoć i njega trajala 6 tjedana 2 sata dnevno i još 4 tjedna 1 sat dnevno. Budući iz pregledanog dopisa i cjenika Doma za starije i nemoćne osobe Lovret Split (list 87-88 spisa) proizlazi da je cijena sata tuđe pomoći i njege 5,31 Eur/40,00 Kuna obzirom na sve što je vještakinja dr. Tripalo iznijela vezano za potrebu za tuđom pomoći i njegom tužitelja na ime imovinske štete (tuđe pomoći i njege) pripada iznos od 594,60 Eur-a. Na navedeni priznati iznos imovinske štete (tuđe pomoći i njege) u iznosu od 594,60 Eur-a tužitelja pripada zakonska zatezna kamata sukladno odredbi članka 1089.stavka 2. ZOO-a od presuđenja pa do isplate budući se visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Navedena zakonska zatezna kamata se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Odbijeno potraživanje zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu (tuđu pomoć i njegu) kao neosnovano za razdoblje od 05.lipnja 2021.godine pa do presuđenja. Radi navedenog odlučeno je kao u točki II/ i III/ izreke ove presude. Što se tiče zatraženih troškova putovanja od strane tužitelja u zatraženom iznosu od 164,58 Eur-a/1.240,00 Kuna ovaj sud smatra taj dio tužbenog zahtjeva neosnovan jer premda je tužitelj dostavio sudu cjenik Prometa te dokumentaciju u prilog svojih tvrdnji da je imao troškove putovanja u svrhu liječenja iz [adresa] u [adresa] puta, te [adresa] u [adresa] puta kao i iz [adresa] u [adresa] iz navedene dokumentacije nije vidljivo da su mu nastali upravo ti troškovi u zatraženom iznosu od 164,58 Eur-a vezano za predmetnu ozljedu na radu. Pored toga isti navedeno uopće ne spominje u iskazu već samo navodi da je morao plaćati ujaku za gorivo kad ga je vozio i to u iznosu od 1.000,00-1.300,00 Kuna. U navedenom smislu ovaj sud ne smatra dokazanim činjenice vezane za troškove putovanja radi liječenja pa je ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja iz navedenih razloga odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u točki III/ izreke ove presude.

26. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, te primjenom pravila o teretu dokazivanja, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno kao u točki I/, II/, III/ izreke ove presude.

27. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da tužitelj nije uspio samo sa neznatnim dijelom svog zahtjeva i to vezano za troškove putovanja zbog liječenja, te u dijelu vezanom za potraživanje zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu (tuđu pomoć i njegu) za razdoblje od 05.06.2021.g. do presuđenja a zbog tog dijela potraživanja nisu nastali posebni troškovi, ovaj sud je odlučio da tuženik u cijelosti naknadi tužitelju parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 3. ZPP-a. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova; trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 05.01.2023.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 16.01.2023.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 17.05.2023.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 13.rujna 2023.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 03.10.2023.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 29.11.2023.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 28.veljače 2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 08.svibnja 2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 26.06.2024.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 11.07.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 07.listopada 2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 27.siječnja 2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 1450 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 2.900,00 Eur-a, te što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 725,00 Eur-a ukupno iznosi 3.625,00 Eur-a, te što uz dodatak troškova vještačenja u iznosu od 477,63 Eur-a ukupno iznosi 4.102,63 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki IV/ izreke ove presude.

U Splitu, 18. ožujka 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužitelju-po punomoćnici

2/ tuženiku-po punomoćnici