REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJGORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-431/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Ankice Jakovina kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Slavice Horvačić, u kaznenom predmetu protiv optuženika CM, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. u svezi s člankom 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj: 125/11; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj K-201/2019 od 13. rujna 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025. u odsutnosti državnog odvjetnika, a prisutnosti optuženika i braniteljice Ivane Eni Hemar, odvjetnice iz Zagreba,

p r e s u d i o  j e

Žalbe državnog odvjetnika i optuženika CM odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom, uvodno navedenom presudom Općinskog suda u Zlataru, optuženi CM je proglašen krivim za počinjenje produljenog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. u svezi s člankom 52. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 236. stavka 2. u svezi s člankom 52. KZ/11 optuženik CM je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a na temelju članka 58. stavka 6. KZ/11 opozvana mu je uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog kaznenog suda u Zlataru broj K- 787/2020. od 13. veljače 2023., pravomoćne 6. travnja 2023. i određeno je izvršenje kazne zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju članka 58. stavka 3. KZ/11 u svezi s člankom 53. KZ/11 optuženom CM se uzimaju kao utvrđene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci za kazneno djelo iz članka 236. stavka 2. KZ/11 i kazna zatvora u trajanju od jedne godine po opozvanoj uvjetnoj osudi te je na temelju čanka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zavora u trajanju od dvije godine.

2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08) oštećenima NM i BM su dosuđeni imovinskopravni zahtjevi, na način da je optuženom CM naloženo da oštećenoj NM naknadi štetu u iznosu od 8.628,95 eura, a oštećenom BM iznos od 862,95 eura, sve u roku od petneaest dana od pravomoćnosti presude.

3. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 nasljednici pokojnog oštećenika EM se s eventualnim imovinskopravnim zahtjevom upućuju u parnični postupak.

4. Na temelju članka 559. i članka 560. ZKP/08 od optuženika je oduzeta imovinska korist na način da iznos od 13.372,28 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario počinjenjem kaznenog djela na štetu, sada pokojnog EM, taj iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske i naloženo je optuženiku uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske iznos od 13.372,28 eura u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

5. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavcima 1. i 2. točkom 6. ZKP/08 optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 u iznosu od 357,92 eura, a na temelju članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 je dužan platiti paušalni iznos od 300,00 eura, sve u roku od petnaest dana.

6. Pravodobnu žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

7. Pravodobnu žalbu je podnio i optuženik po braniteljici Ivani Eni Hemar, odvjetnici iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom odrediti javnu sjednicu i o istoj obavijestiti optuženika i braniteljicu, te pobijanu presudu, zbog povrede kaznenog zakona, preinačiti i optuženika osloboditi optužbe. Podredno je predloženo pobijanu presudu zbog bitnih povreda kaznenog postupka ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno predlaže se u odnosu na imovinskopravni zahtjev i odluku o kazni pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda.

8. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

9. Spis predmeta je dostavljen na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

10. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

11. Na javnu sjednicu nije pristupio uredno pozvani državni odvjetnik, pristupila je braniteljica optuženika, a nazočnost optuženika je osigurana putem zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu s Kaznionicom u Lepoglavi, uz prethodno pribavljenu suglasnost optuženika.

12. Žalitelj smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da postoji proturječje između razloga presude i izreke i razloga presude i da je izreka nerazumljiva, no argumenti koje iznosi za navedene oblike istaknute bitne povrede su činjenične naravi. U odnosu na daljnji oblik istaknute bitne povrede, a to je nedostatak razloga vezano za pojedinačne kazne zatvora, žalitelj navodi da nisu dani razlozi kojima se sud rukovodio kod utvrđivanja pojedinačnih kazni. Protivno prigovoru prvostupanjski sud je dao jasne i određene razloge vezano za vrstu i mjeru pojedinačne kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a u odnosu na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine koja je izrečena opozvanom uvjetnom osudom prvostupanjski sud nije ovlašten u odnosu na tu kaznu ponovno vrednovati već ranije utvrđene okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Stoga se neosnovano ističe počinjenje navedenih oblika bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08

13. Protivno prigovorima žalitelja da se nije u dovoljnoj mjeri cijenilo da je novac predan pokojnom JM, kao i da optuženik, zbog proteka vremena, niti ne zna o kojem se kaznenom djelu radi, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti i na temelju takve vrijednosne ocjene dokaza je utvrdio odlučne činjenice i donio pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela.

13.1. Naime, tijekom postupka je pravomoćnim rješenjem, uslijed smrti JM, protiv njega obustavljen kazneni postupak pa je očito da optuženik želi prebaciti kaznenu odgovornost na pokojnog JM. No, suprotno takvom pokušaju optuženika, analizom i pravilnim vrednovanjem iskaza oštećene NM i BM te pročitanom iskazu pokojnog EM, očito je da je upravo optuženik bio glavna osoba u dogovorima. Tako iz iskaza oštećene NM, na koji se poziva prvostupanjski sud, a koji je u bitnome potvrđen i iskazom BM, proizlazi da je prema ponašanju i odijevanju te komunikaciji imala dojam da je optuženik odvjetnik i da se povjerila istom vezano za probleme obrta zbog poreznog duga i da je upravo optuženik koji joj se lažno predstavio kao FM, a što je naknadno saznala, te joj rekao da se to može riješiti na način da plati 30 % od duga i da će se otpisati kamate i suprug i ona su smatrali to povoljnim, a onaj drugi muškarac (JM) je uglavnom šutio i na sve što je rekao optuženik samo je klimao glavom. Stoga su od ŽM posudili 65.000,00 kuna i predali optuženiku. Posebno je istaknula da prije nego mu je predan novac su otišli u Zagreb i u kafić u blizini porezne uprave je došao jedan muškarac koji je sve navode optuženika potvrdio i tek tada su optuženiku predali novac. Prema iskazu svjedokinje optuženik se ponudio da riješi i pitanje mirovine njezinog oca ali da se mora platiti 100,000,00 kuna kako bi se ishodilo novo rješenje za mirovinu sa znatno većim iznosom mirovine, pokojni otac EM je bio skeptičan ali kada su nazvali u mirovinsko osiguranje i saznali da tamo radi osoba na koju se pozvao optuženik i nakon što je otac dobio poziv da se javi u mirovinsko, tada nisu znali da se radi o krivotvorenom pozivu, predali su optuženiku 100,000,00 kuna. Jednako tako su bili lakovjerni i povjerovali da optuženik može zaposliti njihovog sina te mu je za to njezin suprug predao 6.500,00 kuna.

13.2. Da je optuženik svjesno doveo u zabludu oštećenike razvidno je prije svega iz činjenice da su se on i pokojni ĐM lažno predstavili, da je optuženik stvorio privid da sve što je obećao može i izvršiti (NN osoba iz porezne uprave, krivotvoreni poziv za javljanje u mirovinsko osiguranje), da je krajnje neuvjerljiva obrana optuženika da ima potvrdu da je vratio 3.000,00 eura i da je samo taj novac primio ali da njegova obitelj ne može naći potvrdu i da se nakon preuzimanja novca prestao javljati i dolaziti u ugostiteljski objekt. Pritom je logično pojašnjenje NM da ih je bilo „sram“ i da zbog toga nisu ništa prijavili, a da su sve prijavili nakon što su pročitali objavu policije da se jave svi koji su prevareni od strane optuženika.

13.3. Stoga su neosnovani prigovori žalitelja vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te se u svemu ostalom, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na razloge prvostupanjskog suda koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14. Državni odvjetnik i optuženik pobijaju presudu u oduci o kazni. Državni odvjetnik smatra da se nije u dovoljnoj mjeri cijenila višestruka osuđivanost optuženika koji je u osam navrata osuđivan za istovjetno kazneno djelo, dok okolnosti kaznenog djela na koje se poziva državni odvjetnik su sadržane u činjeničnom opisu kaznenog djela pa se ne mogu vrednovati i kao otegotne okolnosti. S druge strane, optuženik smatra da se nisu pravilno vrednovale olakotne okolnosti, naročito doprinos JM u počinjenju kaznenog djela te doprinos samih oštećenika koji su bili lakovjerni, a jednako tako se nije dovoljno cijenila teška materijalna situacija optuženika. Smatra da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu članka 48. KZ/11 o ublažavanju kazne i utvrditi po mjeri blaže pojedinačne i jedinstvenu kaznu zatvora.

14.1. Neosnovano oba žalitelja pobijaju presudu u odluci o kazni jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Naime, prvostupanjski sud je imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela. Tako je prvostupanjski sud pravilno olakotnim cijenio protek dvanaest godina od počinjenja kaznenog djela, čija se dugotrajnost ne može pripisati samo optuženiku i činjenici da je kazneno djelo prijavljeno tek 2018., da postoji i doprinos ošećenika koji su bili lakovjerni (treba ukazati da prvostupanjski sud, izvan svoje ovlasti, neprimjerenim riječima karakterizira ličnost oštećenika). Otegotnim je cijenjen stupanj povrede zaštićenog dobra i visina štete te višestruka osuđivanost optuženika za ista kaznena djela i da se radi o tzv. specijalnom povratniku. Cijeneći sve navedeno u međusobnoj povezanosti, neosnovan je prijedlog državnog odvjetnika za strožim, a optuženika za blažim kažnjavanjem, pri čemu zbog značaja otegotnih okolnosti ne dolazi u obzir primjena čanka 48. KZ/11, kako to neosnovano predlaže optuženik.

14.2. Cijeneći sve navedeno, i po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno je po vrsti mjeri utvrđena pojedinačna kazna zatvora za kazneno djelo iz članka 236. stavka 2. KZ/11 pa cijeneći tu kaznu i onu po opozvanoj uvjetnoj osudi, pravilno je optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Ovakva se kazna zatvora po vrsti i mjeri ukazuje opravdanom i primjerenom za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

15. Neosnovano se prigovara dosudi imovinskopravnog zahtjeva u iznosu koji je zatražen po oštećenicima jer je nesporno tijekom postupka utvrđeno da je novčani iznos predan od strane oštećenika upravo optuženiku. Također, u odnosu na oduzimanje imovinske koristi treba napomenuti da je tijekom postupka umro EM i njegovi nasljednici nisu se prijavili kao oštećenici niti je od ostavinskog suda bilo moguće utvrditi tko su zakonski nasljednici, pa je sud pravilno donio odluku o oduzimanju imovinske koristi ostvarene počinjenjem kaznenog djela na štetu pokojnog EM, a presudu je dostavio kćeri EM, NM i supruzi ŠM.

16. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević