REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Posl.br. P-24/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu pojedincu Janu Malovcu, u parničnom predmetu tužitelja ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Babić & Čibarić d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika KOMUNALAC d.o.o. iz Korenice, trg sv. Jurja 12, OIB: 35080102633, zastupan po punomoćnici Mariji Lulić, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i raskida ugovora o radu, 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

„I./ Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, KLASA: 112-07/17- 01/01, URBROJ: 2125-11-07-24-93 od 04. srpnja 2024. godine kojom je tuženik Komunalac d.o.o., Korenica, Trg sv. Jurja 12, OIB: 35080102633 otkazao tužitelju ZG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen dana 11. ožujka 2014. godine za radno mjesto „tehnički direktor IX grupe“ nezakonita i nedopuštena, te se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II./ Raskida se, s danom kao danom donošenja presude Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, od dana 11. ožujka 2014. godine za radno mjesto „tehnički direktor IX grupe“ sklopljen između tužitelja ZG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Komunalac d.o.o., Korenica, Trg sv. Jurja 12, OIB: 35080102633.

III./ Nalaže se tuženiku Komunalac d.o.o., Korenica, Trg sv. Jurja 12, OIB: 35080102633 isplatiti tužitelju ZG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadu štete s osnova sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 14.858,40 eura uvećanom za zakonske zatezne kamate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje kamate teku od dana kao dana sudskog raskida pa do isplate, u roku od 15 dana.

IV./ Nalaže se tuženiku Komunalac d.o.o. Korenica, Trg sv. Jurja 12, OIB: 35080102633 naknaditi tužitelju ZG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.“.

II. Nalaže se tužitelju ZG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku Komunalac d.o.o. Korenica, Trg sv. Jurja 12, OIB: 35080102633, troškove postupka u iznosu od 1.937,50 eura (slovima: tisuću devetsto trideset sedam eura i pedeset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi (str. 1-3 spisa) u bitnome naveo da je od 11. ožujka 2014. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu „tehničkog direktora IX grupe“ na neodređeno vrijeme. U dva navrata: 14. prosinca 2017. i 19. travnja 2019. tužitelj je dobio redovni otkaz ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora koji je u oba navrata uspješno osporio te kako tuženik nije postupao po pravomoćnim presudama, ovršnim putem ostvarivao svoja prava. Na izvanredni otkaz od 4. srpnja 2024. tužitelj je podnio zahtjev za zaštitu prava radnika na koji se tuženik nije očitovao. Odluku o otkazu smatra nezakonitom i nepravovremenom, činjenično neosnovanom te odrazom šikaniranja tužitelja od strane tuženika jer je kao razlog za osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa tuženik naveo prekid rada tužitelja 7. veljače 2019. zbog mobbinga i šikane koji nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. Odluka o otkazu nije mogla biti donesena niti iz razloga što tuženik nije postupio po pravomoćnim sudskim presudama te nije vratio tužitelja na radno mjesto i time on nije u radnom odnosu. Smatra da do narušavanja ugleda tuženika navedenog kao razlog otkaza nije došlo postupanjem tužitelja nego zakonskih zastupnika tuženika. Slijedom navedenog, podnio je tužbeni zahtjev u ovom postupku.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu (str. 68-69 spisa) u bitnome naveo da je tužitelj prekinuo rad 7. veljače 2019. smatrajući da ga se šikanira i diskriminira te da je izložen mobingu. Kako je presudom Općinskog suda u Gospiću posl.br. Pr-6/2019, potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-72/2023 utvrđeno da tužitelj nije bio izložen šikaniranju niti mobbingu, utvrđeno je da tužitelj neopravdano izostaje s rada od 7. veljače 2019. čime je nanosio štetu ugledu poslodavca neosnovano tvrdeći da mu ovaj krši njegova prava. U zakonskom roku od primitka presude Županijskog suda proveden je postupak otkaza slijedom čega je predložio odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U daljnjem tijeku postupka, u podnesku zaprimljenom 23. listopada 2024. (str. 86-88 spisa) tužitelj je u bitnome ostao pri navodima iz tužbe, pojašnjavajući da je prestao s radom upravo zato što ga tuženik nije vraćao na radno mjesto sukladno sudskim odlukama kojima su ranije odluke o otkazu ukidane. Tuženik kroz cijeli period od prestanka rada tužitelja do donošenja otkaza koji se pobija u ovom postupku nije prijavio tužitelja na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (u nastavku teksta: HZMO) kao radnika usprkos prethodnim sudskim odlukama. U podnesku zaprimljenom 10. veljače 2025. (str. 94-97 spisa) tužitelj je ostao pri ranijim navodima ali je preinačio tužbeni zahtjev na način da je tražio utvrđivanje osporavanog otkaza nezakonitim uz raskid ugovora o radu i naknadu štete na način opisan u točki. I. izreke ovog rješenja, obzirom da mu više nije bilo prihvatljivo nastaviti radni odnos, sve i da se otkaz utvrdi nezakonitim, uslijed ponavljanog nepoštivanja pravomoćnih sudskih odluka od strane tuženika zbog kojih više ne vidi smisao u nastavljanju vođenja sudskih postupaka protiv tuženika. U bitnome je na isti način iskazivao i na ročištima održanima 13. veljače 2025. (str. 100-102 spisa) i 7. ožujka 2025. (str. 118-123 spisa).

4. Tuženik je u podnesku zaprimljenom 28. veljače 2025. (str. 103-106 spisa) u bitnome ostao pri navodima iznesenima u odgovoru na tužbu te se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva, posebno osporavajući traženu visinu naknade štete iz razloga što radno mjesto za koje je tužitelj sklopio ugovor o radu više ne postoji u organizacijskoj strukturi tuženika slijedom čega on ne bi niti mogao ostvarivati plaću sukladno sklopljenom ugovoru o radu, jer da je nastavio s radom bi radio na drugom radnom mjestu s drugom plaćom sukladno važećem pravilniku tuženika. U bitnome je na isti način iskazivao i na ročištima održanima 13. veljače 2025. (str. 100-102 spisa) i 7. ožujka 2025. (str. 118-123 spisa).

5. Spornim su među strankama utvrđena pitanja:

 postojanju radnog odnosa između tužitelja i tuženika kao prethodnog pitanja te sa time povezano pitanje

 osnovanosti odluke o otkazu ugovora o radu od 4. srpnja 2024. te

 osnovanosti i visine plaće i naknade štete tuženika.

6. Radi razjašnjenja navedenih pitanja, tijekom postupka su provedeni dokazi saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika ĐG (str. 119-120 spisa). Izvršen je i uvid u dostavljene isprave: presuda Općinskog suda u Gospiću posl.br. Pr- 2/2018-16 od 29. lipnja 2018. (str. 6-11 spisa), rješenje o ovrsi Općinskog suda u Gospiću posl.br. Ovr-355/2018-2 od 10. prosinca 2018. (str. 12 spisa), presuda Općinskog suda u Gospiću posl.br. Pr-15/2019-10 od 17. veljače 2020. (str. 13-18 spisa), presuda Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž R-376/2020-5 od 16. rujna 2021. (str. 19-24 spisa), rješenje o ovrsi Općinskog suda u Gospiću posl.br. Ovr-1/2022 od 1. ožujka 2022. (str. 25-28 spisa), presuda Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R- 72/2023-2 od 14. svibnja 2024. (str. 29-36, 77-85 spisa), presuda Općinskog suda u Gospiću posl.br. Pr-6/2019-37 od 17. studenoga 2022. (str. 37-50 spisa), zahtjev za zaštitu prava (str. 51-53 spisa), potvrda HZMO od 16. veljače 2024. (str. 54 spisa),

rješenje HZMO od 27. travnja 2022. (str. 55-58 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (str. 59-60 spisa), odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu (str. 61-64 spisa), dopis sindikalnom povjereniku radnika sa njegovim očitovanjem od 4. srpnja 2024. sa prijedlogom otkaza (str. 71-76 spisa), presuda Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-72/2023-2 od 14. svibnja 2024. (str. 77-85 spisa), obračun isplaćene plaće/naknade plaće (str. 98 spisa), rješenje Općinskog suda u Gospiću posl.br. Ovr- 144/2024-7 od 4. srpnja 2024. (str. 107-111 spisa), obrasci prijava, odjava i promjena u HZMO (str. 113-117 spisa).

7. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u nastavku teksta: ZPP) utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Tijekom postupka, iz iskaza i podnesaka parničnih stranaka, kao i priložene dokumentacije, nespornima su utvrđene sljedeće činjenice:

 Tužitelj i tuženik su 11. ožujka 2014. sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto „tehnički direktor IX. grupe“;

 Tuženik je 14. prosinca 2017. donio odluku o otkazu predmetnog ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora klasa: 112-07/17-01/02, urbroj: 2125/11- 07-01-17-01 koji je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Gospiću posl.br. Pr-2/2018 od 29. lipnja 2018. utvrđen nedopuštenim te je tuženiku naloženo vratiti tužitelja na radno mjesto sukladno ugovoru o radu;

 Tuženik nije postupio sukladno navedenoj presudi slijedom čega je tužitelj pokrenuo ovršni postupak u kojem je doneseno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Gospiću posl.br. Ovr-355/2018 od 18. prosinca 2018. radi povratka tužitelja na rad;

 Tuženik je 19. travnja 2019. donio odluku o otkazu predmetnog ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora klasa: 112-07/17-01/02, urbroj: 2125/11-07- 01-19-036 koja je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž R-376/2020 od 16. rujna 2021. utvrđena nedopuštenom te je tuženiku naloženo vratiti tužitelja na radno mjesto sukladno ugovoru o radu;

 Tuženik nije postupio sukladno navedenoj presudi slijedom čega je tužitelj pokrenuo ovršni postupak u kojem je doneseno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Gospiću posl.br. Ovr-1/2022 od 1. ožujka 2022. radi povratka tužitelja na rad;

 Ovršni postupak je obustavljen rješenjem Općinskog suda u Gospiću posl.br. Ovr-144/2024-7 od 4. srpnja 2024.;

 Tužitelj je 7. veljače 2019. prestao s radom smatrajući da je izložen mobingu i šikani o čemu je odlučeno presudom Općinskog suda u Gospiću posl.br. Pr- 19/2016 od 17. studenog 2022., djelomično preinačenom presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-72/2023 od 14. svibnja 2024. kojima je utvrđeno da tužitelj nije bio izložen mobingu ni šikani;

 tuženik je 4. srpnja 2024. donio odluku o izvanrednom otkazu predmetnog ugovora o radu klasa: 112-07/17-01/01, urbroj: 2125-11-07-24-93 na koju je tužitelj 8. kolovoza 2024. uložio zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik nije očitovao.

9. Po pitanju spornih činjenic, prije same odluke o izvanrednom otkazu, valjalo je utvrditi da li je u konkretnom slučaju, u trenutku donošenja odluke o izvanrednom otkazu od 4. srpnja 2024., tužitelj i dalje bio zaposlen na radnom mjestu „tehnički direktor IX grupe“ obzirom da je tuženik tijekom postupka osporavao tužitelju da navedeno radno mjesto uopće više postoji, zbog čega se tužitelj više ne može vratiti na to radno mjesto usprkos pravomoćnim sudskim odlukama.

10. Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., u nastavku teksta: ZR) propisuje u članku 112. da ugovor o radu prestaje: 1) smrću radnika

2) smrću poslodavca fizičke osobe

3) smrću poslodavca obrtnika, ako u skladu s posebnim propisom nije došlo do prijenosa obrta

4) prestankom obrta po sili zakona u skladu s posebnim propisom

5) istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme 6) kada radnik navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore

7) sporazumom radnika i poslodavca

8) danom dostave obavijesti poslodavcu o pravomoćnosti rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti 9) otkazom

10) odlukom nadležnog suda.

11. Ugovor o radu su tužitelj i tuženik sklopili 11. ožujka 2014. te do dana donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. srpnja 2024., nijedan od kriterija propisanih člankom 112. stavkom 1. ZR-a nije ispunjen, od čega je nesporno: tužitelj je živ (točka 1), tuženik nije fizička osoba (točke 2-4), ugovor o radu nije bio sklopljen na određeno vrijeme (točka 5), nije došlo do sporazuma parničnih stranaka (točka 7), niti je poslodavcu dostavljena obavijest o pravomoćnosti rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu tužitelja.

12. Glede točke 6 istog članka, suprotno navodima tuženika, tužiteljev odlazak u mirovinu na način opisan rješenjem HZMO, klasa: UP/I 140-02/22-01/03299142204, urbroj: 341-06-05/3-22-2134 od 27. travnja 2022. ne ispunjava kriterije ZR-a o prestanku ugovora o radu jer je navedenim rješenjem tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika počevši sa 15. siječnja 2021. Starosna mirovina za dugogodišnjeg osiguranika je definirana člankom 35. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.) na način da određuje kako pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika ima osiguranik kada navrši 60 godina života i 41 godinu mirovinskog staža osiguranja u efektivnom trajanju., koji kriteriji ne odgovaraju onima propisanima ZR-om te koji tipično podrazumijeva da radnik da otkaz kako bi prijavio pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika.

13. Točke 9 i 10 predmetnog članka ZR-a su u ovom slučaju povezane jer je tuženik u dva navrata prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu koja se osporava u ovom postupku otkazivao ugovor o radu tužitelju: 14. prosinca 2017. i 19. travnja 2019.

14. U oba slučaja odluke o otkazu su poništene sudskim odlukama, u prvom slučaju pravomoćnom presudom Općinskog suda u Gospiću posl.br. Pr-2/2018 od 29. lipnja 2018., a u drugom pravomoćnom presudom Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž R- 376/2020 od 16. rujna 2021.

15. Kako su navedenim presudama poništene odluke o otkazu ugovora o radu, a u međuvremenu nisu donesene druge odluke kojima bi predmetni radni odnos prestao, utvrđeno je da ugovor o radu tužitelja kojim je zaposlen za obavljanje poslova „tehničkog direktora IX grupe“ nije prestao do donošenja odluke o izvanrednom otkazu čija se valjanost osporava u ovom postupku jer nijedan kriterij propisan člankom 112. stavkom 1. ZR-a za prestanak radnog odnosa nije ispunjen.

16. Pritom se napominje da stupanje na snagu novog pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta poslodavca kojim se određena mjesta ukidaju ne predstavlja samo po sebi razlog za prestanak ugovora o radu sukladno već citiranom članku 112. stavku 1. ZR-a, već eventualne promjene u radnom odnosu ili prestanak radnog odnosa nastupaju tek po valjanom otkazu ugovora o radu. Stoga, nepostojanje radnog mjesta „tehnički direktor IX grupe“ u sistematizaciji radnih mjesta poslodavca od određenog datuma ne predstavlja samo po sebi promjenu radnog mjesta i ugovornih prava radnika, već osnovu za takvu promjenu putem valjanog otkazivanja ugovora o radu ili sklapanja novog ugovora o radu, koji se u ovom slučaju nisu dogodili uslijed ukidnih sudskih odluka kojima su poništene odluke o otkazu tuženika.

17. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je ugovor o radu koji su tužitelj i tuženik sklopili radi obavljanja poslova „tehnički direktor IX grupe“ u vrijeme donošenja osporavanog izvanrednog otkaza ugovora o radu bio i dalje na snazi što znači da je preduvjet za donošenje odluke o izvanrednom otkazu bio ispunjen, a to je postojanje radnog odnosa koje se otkazuje odlukom o izvanrednom otkazu.

18. Članak 116. stavak 1. ZR-a propisuju da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

19. Uvidom u presudu Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-72/2023-2 od 14. svibnja 2024. (str. 77-85 spisa) utvrđeno je da je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću posl.br. Pr-6/2019-37 od 17. studenog 2022. (str. 37-50 spisa) u točkama I. i II. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev u kojem je tužitelj tražio da se utvrdi da je pretrpio uznemiravanje na radnom mjestu za trajanja radnog odnosa kod tuženika zajedno sa zahtjevom za isplatom nastale neimovinske štete.

20. Nesporno je među strankama da je tužitelj od 7. veljače 2019. prestao s radom smatrajući da je izložen mobingu i šikani, što znači da u periodu od skoro 5 godina tužitelj skrivljeno nije dolazio na posao u pogrešnom uvjerenju da je izložen mobingu i šikani od strane tuženika.

21. Ovaj sud nalazi da su takvim postupanjem tužitelja ispunjeni uvjeti propisani člankom 116. stavkom 1. ZR-a o opravdanosti izvanrednog otkaza, jer je takvim dugogodišnjim izostankom sa radnog mjesta, povezano sa ozbiljnosti optužbe protiv tuženika, posebno imajući u vidu relativno mali radni kolektiv kako je utvrđen iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika (str. 119-120 spisa) i činjenicu da tuženik djeluje na području Korenice koje je područje sa malim brojem stanovništva i kao takvo mjesto na kojem se takav tip optužbi brzo širi, te dodatno imajući u vidu da u radnim sporovima javnost nije isključena i da su dapače informacije o istima od javne koristi obzirom da izravno utječu na odlučivanje o zapošljavanju ili suradnji sa poslovnim subjektima, tužitelj ozbiljno naštetio javnoj percepciji tuženika u njegovoj društvenoj okolini, u tolikoj mjeri da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak njihova međusobnog radnog odnosa nije moguć.

22. Izvanredni otkaz zbog svoje težine koja podrazumijeva i nepostojanje otkaznog roka i otpremnine sukladno članku 116. stavku 1. i članku 126. stavku 2. ZR-a propisuje u članku 116. stavku 2. da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

23. Uvidom u dopis sindikalnom povjereniku radnika sa njegovim očitovanjem od 4. srpnja 2024. sa prijedlogom otkaza (str. 71-76 spisa) utvrđeno je da je tuženik 4. srpnja 2024. dostavio sindikalnom povjereniku, koji sukladno članku 153. stavku 3. ZR-a kod tuženika zamjenjuje radničko vijeće koje nije utemeljeno, a vezano uz njegovu obvezu savjetovanja pri donošenju odluke važne za položaj radnika propisano člankom 150. stavkom 1. i 3. točkom 2. ZR-a, zahtjev za suglasnost za predviđeni izvanredni otkaz tužitelju, sa prijedlogom izvanrednog otkaza koji u svome sadržaju odgovara onome koji je dostavljen tužitelju.

24. Iz dopisa je razvidno da je sindikalni povjerenik isti dan potpisao suglasnost (str. 72 spisa) za donošenje odluke o izvanrednom otkazu tužitelju na predloženi način i iz razloga navedenih u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

25. Sam sindikalni povjerenik nije saslušavan obzirom da se isti pisano suglasio sa predloženim otkazom kako je vidljivo na samom dopisu a iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da je ista na bilo koji način modificirana od strane tužitelja. Kako nisu utvrđene dodatne okolnosti radi kojih bi ga bilo potrebno saslušavati, radi ekonomičnosti postupka prijedlog za njegovim saslušanjem je odbijen.

26. Obzirom da je utvrđeno da je tužitelj do 4. srpnja 2024. u cijelosti ispunio zakonske obveze predviđene prije donošenja odluke o otkazu, te imao sastavljen tekst odluke o otkazu, a da je saznanje o činjenici koja opravdava izvanredni otkaz stekao tek 20. lipnja 2024., primitkom presude Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R- 72/2023-2 od 14. svibnja 2024. (str. 77-85 spisa), činjenica da je odluka poslana tek 24. srpnja 2024. (str. 119-120 spisa) kada je uslijed organizacijskih razloga tuženika to postalo moguće – po povratku odgovorne osobe sa godišnjeg odmora, nije utjecalo na prava tužitelja ni na koji način obzirom da je tuženik poslao odluku odmah po ostvarivanju mogućnosti za njeno slanje poštom, a tužitelj nije ni omogućio prethodno uručenje dolaskom na posao te dapače, izostaje s posla od 2019. godine.

27. Sud je prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tuženika kao istinit u cijelosti obzirom da je iskazan uvjerljivo i bez pokušaja da se pokaže točno znanje o događajima u kojima nije prethodno sudjelovao, kao i zato što odgovara dokumentaciji dostavljenoj u spis. Iskaz je ujedno i životan, u smislu da je nevjerojatno da bi direktor društva, u slučaju da je pripremao iskaz, iskazivao da nitko u društvu, od pomoćnog radnika do direktora, nije sposoban poslati poštu tužitelju osim jedne zaposlenice društva koja vodi sve poslove papirologije u društvu, ako to stvarno nije točno, obzirom na perpetuiranje relativno loše javne percepcije djelatnika društava u lokalnim jedinicama samouprave.

28. Slijedom iznesenog, kako je utvrđeno da je odluka o otkazu ugovora o radu donesena u cijelosti u skladu sa člankom 116. stavkom 1. i 2. ZR-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke obzirom da uslijed valjanosti odluke o izvanrednom otkazu nisu ispunjeni uvjeti za donošenje odluke o prestanku radnog odnosa i naknadi štete propisani člankom 125. ZR-a.

29. Tužitelj i tuženik potražuju parnični trošak. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu slijedom čega mu je priznat ukupni trošak radnji izazvanih vođenjem postupka sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a.

30. Tuženiku je stoga priznat zatraženi trošak za sastav odgovora na tužbu sukladno Tbr 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023, dalje Tarifa) od 250 bodova, podnesaka od 28. veljače 2025. sukladno Tbr 8.1. Tarife od 250 bodova, podneska od 6. ožujka 2025. sukladno Tbr. 8.3. sukladno Tbr. 8.3. Tarife od 25 bodova i zastupanja na ročištu 7. ožujka 2025. sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife od 250 bodova. Zbrojeno čini 775 bodova. Pomnoženo sa vrijednosti boda od 2,00 eura sukladno Tbr 54 Tarife iznosi 1.550,00 eura. Uvećano za PDV po stopi od 25% sukladno Tbr 46 Tarife iznosi ukupno 1.937,50 eura.

31. Zatezna kamata je određena sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

U Gospiću 18. ožujka 2025.

Sudac

Jano Malovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku, u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud.