Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-12187/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe ENPRO d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe LN, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.-Odluka Ustavnog suda RH), članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19.), članka 150. stavka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13., 137/13. i 98/19.) i članka 247. stavka 2. točke 1. i stavka 5. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe ENPRO d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe LN, podnesenoj po branitelju Draženu Lončaru, odvjetniku u Zagrebu, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 71. Pp-11698/2022 od 20. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe ENPRO d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe LN te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljena pravna osoba ENPRO d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba LN dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, svaki, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljena pravna osoba ENPRO d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba LN su proglašeni krivima i kažnjeni ukupnim novčanim kaznama i to okrivljena pravna osoba ENPRO d.o.o. u iznosu od 34.000,00 (tridesetčetiritisuće) kuna, a okrivljena odgovorna osoba LN u iznosu od 6.900,00 (šesttisućadevetsto) kuna, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu, članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, članka 150. stavka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i članka 247. stavka 2. točke 1. i stavka 5. Zakona o strancima, pobliže opisanih u izreci te su, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, upozoreni da će se, ako dvije trećine izrečenih novčanih kazni plate u roku dodijeljenom za plaćanje, smatrati da su kazne u cijelosti plaćene.
2. Istom presudom, okrivljenici su obvezani na plaćanje naknade paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, svaki.
3. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu iz svih žalbenih osnova.
4. Žalba je neosnovana.
5. Odlučujući o žalbi okrivljenika i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, postupajući po službenoj dužnosti, ocijenio je da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka na koju ukazuju žalitelji i da su okrivljenici, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno proglašeni krivima i kažnjeni za terećena djela.
6. Neosnovano žalitelji ističu kako je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka jer je već u samoj obavijesti iz članka 109.a Prekršajnog zakona tužitelj naveo da nema namjeru pregovarati o uvjetima priznavanja krivnje i sporazumijevanju o sankciji i mjerama, čime je derogirao zakonsko pravo okrivljenika, jer iz navedene obavijesti proizlazi da su okrivljenici upoznati sa svojim zakonskim pravom, međutim time se na pregovaranje ne obvezuje tužitelja.
7. Također, iako okrivljenici ističu da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 221. Prekršajnog zakona, za vođenje žurnog postupka, iz stanja spisa proizlazi da je žurni postupak proveden na temelju prijedloga tužitelja, u skladu sa stavkom 2. navedenog članka 221. Prekršajnog zakona, te su okrivljenici primitkom optužnog prijedloga s takvim prijedlogom bili i upoznati.
8. Nadalje, iako su u pravu žalitelji kada ističu da im je povrijeđeno pravo obrane jer ih prvostupanjski sud, nakon što je zastao s postupkom 4. listopada 2022., nije pozvao na ročište održano 19. listopada 2022., ovaj sud smatra da navedena povreda u konkretnom slučaju nije utjecala na presudu.
9. Nadalje, iako je prvostupanjski sud okrivljenicima dao pogrešnu uputu o pravnom lijeku, da protiv prvostupanjske presude mogu podnijeti žalbu samo zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama, troškovima postupka, oduzimanju imovinske koristi i oduzimanju predmeta, kako to okrivljenici i ističu u žalbi, ovaj je sud žalbu okrivljenika ispitivao u cijelosti, u odnosu na sve žalbene osnove.
10. Po ocjeni ovog suda, činjenično stanje u provedenom prvostupanjskom postupku potpuno je i točno utvrđeno, na temelju provedenih dokaza, te je prvostupanjski sud, ocjenjujući dokaze po slobodnom uvjerenju, u skladu s člankom 88. stavkom 2. Prekršajnog zakona, odnosno načelom slobodne ocjene dokaza, suprotno stavu koji žalitelji ističu u žalbi, izveo pravilan zaključak da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva obilježja prekršaja koji im se stavljaju na teret te ih je proglasio krivima i kaznio, a koji je zaključak relevantno i dostatno obrazložen.
11. Ispitujući odluku o prekršajno pravnim sankcijama, ovaj sud je ocijenio da je kazna svakom od okrivljenika odmjerena razmjerno težini djela i stupnju njihove odgovornosti, pri čemu je prvostupanjski sud na njihovoj strani našao olakotne okolnosti, uz izostanak otegotnih okolnosti te im je za svako djelo odmjerio kaznu ispod najnižeg iznosa zakonom propisane novčane kazne za tu vrstu prekršaja, pa iste ovaj sud ne smatra prestrogima.
12. Prvostupanjski sud je za svoju odluku o izboru vrste i visine kazne, dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud koji nije našao osnove za daljnje ublažavanje novčanih kazni i smatra da će se izrečenim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenike da se ubuduće klone činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se izrečenim novčanim kaznama postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije. Također, žaliteljima je ostavljena mogućnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, u skladu s odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je valjalo, na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati okrivljenike na naknadu paušalnih iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj. 18/13).
14. Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 18. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Jasna Momirović, v. r.
Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i ovlaštenog tužitelja.
