Pn-2952/15-96

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Samobor, Obrtnička 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Mireli Crnjak, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547 kojeg zastupa Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, iz Zagreba protiv tuženika AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Ivici Ureku, odvjetniku u Zagrebu, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene dana 28. siječnja 2025. u nazočnosti Petre Glavnici, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, iz Zagreba kao zamjene za punomoćnika tužitelja, te punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 2/07 - Odluka USRH, 84/08.,96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 35/13, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje u tekstu ZPP), 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da je od 3. veljače 2012. pa nadalje prestalo pravo tuženika AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], te obveza tužitelja Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB: 3892295854, Zagreb, Martićeva 71, na isplatu mjesečne rente s naslova naknade štete na ime tuđe njege i pomoći u iznosu od 318,53 eur / 2.400,00 kn od dana 1. 10. 1999. pa nadalje, kao i na isplatu mjesečne rente s osnova izgubljene zarade u iznosu od 260,49 eur / 1.962,67 kn od dana 1. 10. 1999. pa na dalje, te se ukidaju mjesečne rente s naslova naknade štete na ime tuđe njege i pomoći u ukupnom iznosu od 318,53 eur / 2.400,00 kn, te mjesečne rente s naslova izgubljene zarade u iznosu od 260,49 eur / 1.962,67 kn, utvrđene presudom posl. broj Pn-9119/98 Općinskog suda u Zagrebu.

II.Utvrđuje se da je od 3. veljače 2012. pa nadalje prestalo pravo tuženika AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], te obveza Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB: 3892295854 Zagreb, Martićeva 71, na isplatu mjesečne rente s naslova naknade štete na ime tuđe njege i pomoći u iznosu od 477,80 eur / 3.600,00 kn umjesto dotadašnjeg iznosa od 318,53 eur / 2.400,00 kn mjesečno od dana 1. 4. 2011. pa nadalje, kao i na isplatu mjesečne rente s osnova izgubljene zarade u iznosu od 520,22 eur / 3.919,66 kn umjesto dotadašnjeg iznosa od 260,49 eur / 1.962,67 kn mjesečno od dana 1. 4. 2011. pa na dalje, te se ukidaju mjesečne rente s naslova naknade štete na ime tuđe njege i pomoći u ukupnom iznosu od 477,80 eur / 3.600,00 kn, te mjesečne rente s naslova izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 520,22 eur / 3.919,66 kn, utvrđene izvansudskom Nagodbom od dana 25. kolovoza 2011. sklopljenom između Hrvatskog ureda za osiguranje i AM.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi od 23. srpnja 2012 2015. u bitnome navodi da je s 3. veljače 2012. prestala obveza tužitelja nastala temeljem Presude Općinskog suda u Zagrebu, posl. broj Pn-9119/98 od 21.02.2000., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4611/10 od 26. 3. 2002. a kojom je naloženo Hrvatskom uredu za osiguranje da AM plati nematerijalnu štetu, rentu s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.400,00 kn mjesečno, počevši od 01. 10. 1999., te rentu s osnova izgubljene zarade u iznosu od 1.962,67 kn mjesečno, počevši od 1. 10. 1999. Po zahtjevu ovdje tuženika AM za povišenje rente, 25. 8. 2011. isti je sa Hrvatskim uredom za osiguranje sklopio izvansudsku nagodbu kojom je utvrđena visina rente za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 3.600,00 kn mjesečno, i visina rente s osnova izgubljene zarade u iznosu od 3.919,66 kn mjesečno počevši od 1. 4. 2011. Navodi da je oštećenicima iz te nezgode AM, IM, VM, CM, OM na ime nematerijalne štete isplatio iznos od 633.000,00 kuna, na ime tuđe pomoći i njege iznos od 392.400,00 kuna, na ime izgubljene zarade iznos od 306.125,40 kn, odnosno ukupno 1.331.525,40 kn, dok je preostali dio od 68.474,60 kn do limita od 1.400.000,00 kuna isplatio 2. veljače 2012. kako su se okolnosti promijenile na način da je izvršenim uplatama svota osiguranja u cijelosti iscrpljena to predlaže utvrditi da je prestala obveza tužitelja na daljnje isplate po pravomoćnoj presudi odnosno izvansudskoj nagodbi.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi da su neosnovani navodi tužbe u pogledu okolnosti da bi prestala tužiteljeva obveza za daljnjim plaćanjem po pravomoćnoj sudskoj odluci odnosno izvansudskoj nagodbi obzirom da u konkretnom slučaju svota osiguranja veća od najniže propisane u Republici Hrvatskoj odnosno smatra da tuženik ima pravo potraživati naknadu štete temeljem obvezanog osiguranja oba vozila koja su sudjelovala u prometnoj nesreći pa se iznosi po policama za vozila koje su sudjelovale u nesreći (polica vozila u kojoj je tuženik bio suputnik-strano vozilo te polica osiguranja Hrvatskog ureda za osiguranje u odnosu na nepoznato vozilo) zbrajaju. Predlaže da se pribavi polica vozila slovenskih tablica u kojoj se nalazio tuženik kao putnik obzirom da bi postojala obveza tužitelja na isplatu štete do visine ugovorene svote osiguranja po toj polici (ukoliko je iznos po toj polici viši). Odnosno dokaz o visini osigurane svote u Republici Sloveniji koja je važila na dan štetnog događaja. Smatra da tako i odluka VSRH, Rev-496/2015 od 14. srpnja 2015. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u presudu Općinskog suda u Zagrebu Pn- 9119/98 od 21. veljače 2000. (list 5-10), uplatnice i izjave o namirenju (list 16-69, 148- 155, 186-314), zapisnik o uviđaju od 23. svibnja 1998. (list 103-107), nalaz i mišljenje TM od 30. srpnja 2015. (list 124-130), nalaz i mišljenje tvrtke Vještak Tkalec d.o.o. od 2. veljače 2022. (list 387-389), dopunski nalaz i mišljenje od 21. ožujka 2024 (list 439-447).

3.1.Izvornik cjelokupne dokumentacije koja se vještačila uložen je u omot spisa.

3.2. Podneskom od 30. listopada 2023. (list 410-412) tužitelj je uredio tužbeni zahtjev te on glasi kao u izreci presude, točka I. i II.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Nije sporno da je tuženik dana 23. svibnja 1998. kao putnik u osobnom vozilu marke VW Golf, reg. oznake MB [matični broj]-65D (Slovenija), kojim je upravljao FM, registriranog za prijevoz pet putnika, osiguranog kod Zavarovalnice Maribor, broj zelene karte: 1456281-1245336, teško stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila na državnoj cesti broj 1 u naselju Velju, državna cesta br.1. smjer Karlovca-Slunj, a nezgodu je skrivio vozač nepoznatog vozila dok je obavljao pretjecanje. Putnici su bili

5.1. Nije sporno da je Presudom Općinskog suda u Zagrebu, posl. broj Pn- 9119/98 od 21.02.2000.god., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4611/10 od 26. 3. 2002.god. naloženo je Hrvatskom uredu za osiguranje da AM plati nematerijalnu štetu, rentu s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.400,00 kn mjesečno, počevši od 01. 10. 1999.god., te rentu s osnova izgubljene zarade u iznosu od 1.962,67 kn mjesečno, počevši od 1. listopada 1999.

5.2. Nije sporno da je tužitelj dana 25. kolovoza 2011. s tuženikom sklopio izvansudsku nagodbu kojom je utvrđena visina rente za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 3.600,00 kn mjesečno, i visina rente s osnova izgubljene zarade u iznosu od 3.919,66 kn mjesečno počevši od 1. travnja 2011.

5.3. Nije sporno da je tužitelj vršio isplate temeljem odgovornosti nepoznatog vozila, te je tijekom postupaka bio ovlastio Croatia osiguranje d.d. za zastupanje, a koje društvo je prema presudi Općinskog suda u Zagrebu, Croatia osiguranje d.d. isplatila nematerijalnu štetu ovdje tuženiku, a cjelokupan iznos nematerijalne štete od 507.045,67 kn, refundiran je dana 29. 11. 2000., dok je tužitelj dana 22. 11. 2004. refundirao Croatii osiguranje d.d. iznos od 30.538,69 kn, a na ime isplaćene rente koja je dospjela od 1. 4. 2001. d. do 30. 10. 2001.

5.4. Nije sporno da je tuženik na ročištu 14.11.2023. u spis predao izvornike dokumentacije koje se nalaze u crvenoj mapi u prilogu spisu, a koju čine nalozi za plaćanje koji su djelomično originali, a djelomično kopije naloga te se uz navedene naloge za plaćanje nalaze se i specifikacije plaćanja te dopisi iz kojih proizlaze podaci o glavnicama, kamatama i troškovima za pojedine isplate tužitelja

6.Sporno je li isplatama po pravomoćnim odlukama u cijelosti iscrpljena svota osiguranja do koje odgovara tužitelj.

7. Na okolnost iscrpljenosti osigurane svote provedeno je vještačenje po vještaku Vještak Tkalec d.o.o od 2. veljače 2022., a nakon što je tužitelj na spis dostavio cjelokupnu dokumentaciju u izvornicima, sačinjen je dopunjeni nalaz i mišljenje 21. ožujka 2024. u kojem su sve tako dostavljeni dokazi o uplati uzeti u obzir.

7.1. Iz nalaza vještaka od 21. ožujka 2024. u bitnome proizlazi da sve uplate učinjene od strane tužitelja iznose 1.420.981,45 kn, pa proizlazi da je limit iscrpljen isplatom 02. veljače 2012.Od prikazanih isplata dva naloga nisu ovjerena od strane ZAP-a (nalog od 10.04.2001. i 31.12.2002. godine), čiji ukupan zbroj iznosi 26.176,02 kn. Prema nalazu vještaka, ako se navedeni nalozi ne uzimaju u obzir, tada proizlaze ukupne isplate u iznosu od 1.394.805,43 kn i limit nije iscrpljen dana 02.02.2012., već eventualnim daljnjim isplatama, ako ih je bilo, za koje u spisu nema dokumentacije - naloga ili izvadaka sa računa.

7.2. Kako tuženik nije osporavao da primitak ovih dviju uplata, nego je osporavao metodu izračuna iscrpljenosti limita, to je sud je zaključio temeljem nalaza vještaka da je svota iscrpljena s danom 2. veljače 2012.

8.Temeljem odredbe čl. 1096. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05. i 41/08., 41/08, 125/11, 78/15 dalje u tekstu ZOO-a) propisano je da sud može na štetnikov zahtjev smanjiti ili ukinuti rentu ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.

9.Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka, kojeg sud prihvaća kao stručnog, objektivnog i u skladu s pravilima financijske struke, a koji je izrađen i utemeljen na dostavljenoj financijskoj dokumentaciji, svota je iscrpljena s danom 2. veljače 2012.

10.Pogrešno tuženik tijekom postupka traži da tužitelj pribavi policu vozila slovenskih tablica u kojem je tuženik bio putnik obzirom da ta polica nije od značaja u ovom postupku. U tom smislu tuženik pogrešno tumači i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-496/2015 od 14. srpnja 2015. (list 318-320) koja se uopće ne može primijeniti na ovaj slučaj, jer u toj odluci riječ je o stanom vozilu koje je štetnik i visini osigurane svote kod stranog osiguranja koje je veće od domaćeg najnižeg propisanog limita (tada Saveznog izvršnog vijeća), dok je u ovom slučaju štetnik nepoznato vozilo i tužitelj odgovara do visine koju utvrdi Vlada Republike Hrvatske.

10.1.Također, pogrešno tijekom postupka tuženik smatra da se osigurane svote zbrajaju odnosno da se osiguranoj svoti po vozilu stranih tablica vozila u kojemu je tuženik bio putnik ima pribrojiti visina osigurane svote nepoznatog vozila koje je skrivilo nezgodu.

11. Sud je mišljenja da je Hrvatski ured za osiguranje nije vršio isplate po inozemnoj polici, već su isplate provođene po odgovornosti nepoznatog vozila a što proizlazi iz odluke u predmetu Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-9119/98. Nesporno je po predmetnom štetnom događaju, proveden je samo jedan sudski postupak, i to upravo Pn-9119/98 i u kojem je utvrđeno da je za koju nesreću odgovorno nepoznato vozilo, stoga je tužitelj pravomoćno dosuđene iznose isplaćivao po odgovornosti nepoznatog vozila, sve sukladno Zakonu o osiguranju (NN 46/97) i Odluci Vlade Republike Hrvatske (NN 20/98), koja je vrijedila od dana 17. veljače. 1998. do 31. prosinca 2005., svota osiguranja za štete na osobama iznosila je 1.400.000,00 kn.

12.Dakle, limit obveze osiguranja utvrđuje se prema ukupnoj šteti u jednom štetnom događaju. Iznos štete prema kojemu se utvrđuje opseg odgovornosti osiguratelja obračunava se tako da se novčana šteta uzima u iznosu u kojemu je nastala, a nenovčana materijalna i nematerijalna šteta prema cijenama i kriterijima u vrijeme štetnom događaja. Ako tako utvrđeni iznos štete ne prelazi iznos osigurane svote, osiguratelj je dužan potpuno naknaditi štetu i kad njezina visina prema cijenama, odnosno kriterijima u vrijeme donošenja sudske odluke prelazi iznos osigurane svote. Ako je iznos štete utvrđen na opisan način veći od osigurane svote, osiguratelj je dužan naknaditi štetu do visine utvrđenog iznosa limita odgovornosti.

12.1.Limitirana svota u ovom slučaju na dan štetnog događaja odnosno 23. svibnja 1998. iznosila je 1.400.000,00 kuna, a koja je iscrpljena 2. veljače 2012., stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 1096. zbog promijenjenih okolnosti ukinuti obvezu tužitelja, te tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatiti kao osnovan, i odlučiti kao u izreci ove presude, toč. I.i II.

16.Odluka o troškovima donijeta je temeljem ovlaštenja suda iz odredbe čl. 154. st.2. ZPP-a obzirom da je riječ o postupku ukidanja obveze osiguravatelja odnosno prava na isplatu tuženiku koje je imao temeljem oštećenja zdravlja, pa iako tuženik nije uspio u ovom sporu, nije oportuno da tužitelju kao osiguravatelju plati trošak postupka jer je riječ o ukidanju rente s osnova oštećenja zdravlja u smislu odredbe čl. 1117. st. 1. ZOO-a, odnosno svaka stranka snosi svoj trošak postupka, te je odlučeno kao u izreci presude, točka III.

U Samoboru, 18. ožujka 2025.

Sudac:

Mirela Crnjak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

RJ

Dna-tužitelj po pun.

tuženik po pun.

Kal. 30 dana