Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-53/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika CU, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem K-460/2020-59 od 9. prosinca 2021., u sjednici održanoj 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu je, temeljem čl. 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), oslobodio od optužbe okrivljenika CU, zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11.

2. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odlučivanje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana.

6. Nije u pravu državni odvjetnik kada presudu suda prvog stupnja pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice i dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

6.1. U svojoj žalbi državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud iz utvrđenog činjeničnog stanja donio pogrešan zaključak kako nije dokazano da bi okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo. Ističe se da je, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, obrana okrivljenika neistinita i nedosljedna te da njegova obrana nije potkrijepljena iskazom svjedoka UU jer da taj svjedok iskazuje suprotno okrivljenikovoj obrani. U žalbi se navodi kako je, s druge strane, iskaz žrtve IU uvjerljiv i dosljedan i da je ona detaljno opisala izrečene prijetnje i ponašanje okrivljenika kritične zgode te da je njezin iskaz potkrijepljen i iskazom svjedoka ČU.

6.2. Suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako u postupku nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenik CU počinio predmetno kazneno djelo jer sam on negira počinjenje tog djela, a osim iskaza oštećenice IU, koja je očito zainteresirana za ishod ovog postupka, u postupku nije izveden niti jedan drugi verbalni ili materijalni dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću zaključilo da bi okrivljenik doista ozbiljno prijetio bivšoj izvanbračnoj supruzi oštećenici IU da će je usmrtiti i time da bi počinio kazneno djelo prijetnje.

6.3. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se samo iz činjenice što okrivljenika CU tereti oštećenica IU, s kojom okrivljenik očito nije u dobrim odnosima, ne može zaključiti da je to dokaz koji bi nedvojbeno potvrdio da bi okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo, samim time što u postupku nisu izvedeni takvi dokazi koji bi na siguran i nedvojben način potvrdili da bi okrivljenik, inkriminirane prigode, ozbiljno prijetio oštećenici. Naprotiv, iz logične i uvjerljive obrane okrivljenika, kao i iz iskaza svjedoka UU, koji potvrđuje obranu okrivljenika da nije izrekao prijeteće riječi oštećenici te svjedoka ČU, koji je čuo da okrivljenik i oštećenica nešto pričaju, ali nije čuo izgovorene riječi prijetnje, proizlazi da nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenik, inkriminirane prigode, uputio prijeteći riječi oštećenici, odnosno nije dokazano da bi okrivljenik prijetio oštećenici na način kako je opisano u izreci pobijane presude.

6.4. Za donošenje presude kojom se okrivljenik proglašava krivim treba biti dokazana njegova krivnja izvan svake sumnje i odlučne činjenice trebaju biti utvrđene s potpunom izvjesnošću. Kada postoje proturječni dokazi, a što i jest u ovom slučaju, s jedne strane iskaz žrtve, a sa druge strane obrana okrivljenika, sud je dužan ocijeniti vjerodostojnost tih dokaza. Kako je pravilno sud prvog stupnja ocijenio da je obrana okrivljenika logična i uvjerljiva, to i ovaj sud drugog stupnja zaključuje kako odlučne činjenice nisu utvrđene s potpunom izvjesnošću, pa je pravilno sud prvog stupnja kod takvog stanja stvari, temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08, okrivljenika oslobodio optužbe budući da nije dokazano da bi počinio kazneno djelo za koje se tereti optužnicom.

7. Budući da državni odvjetnik navodima žalbe nije doveo u pitanje pravilnost zaključaka suda prvog stupnja, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu zakona na koju pazi po službenoj dužnosti prema čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-24), to je žalbu državnog odvjetnika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu sukladno čl. 482. ZKP/08-24.

Split, 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić