Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika OŽ, zbog prekršaja iz čl. 70. st. 1. podst. 1. Zakona o trgovini (Narodne novine broj: 87/08., 96/08., 116/08., 114/11.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-4650/2024, od 7. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga, te se ukida pobijana presuda i predmet se dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljenik TŽ je na temelju čl. 182. st. 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13,. 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), oslobođen od optužbe, zbog prekršaja iz čl. 70. st. 1. Zakona o trgovini, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom određeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. U bitnom ističe da je prvostupanjski sud nakon provedenog prekršajnog postupka imao valjane osnove zaključiti da se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja predmetnog prekršaja. Prvenstveno ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, odnosno da je okolnost obavljanja trgovine trebao utvrditi na temelju dokumentacije tj. računa kojima su nabavljana predmetna vozila i ugovora o kupnji temeljem kojih su ista vozila prodana jer je trgovina kupnja i prodaja robe u svrhu ostvarivanja dobiti, a navedeni računi i ugovori da nisu niti spomenuti u presudi, već je samo u pobijanoj presudi navedeno da je izvršen uvid u dostavljenu dokumentaciju putem e - maila od str. 26. do 94. spisa. Nadalje, tužitelj ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da okrivljenik nije ostvario biće predmetnog prekršajnog djela obzirom da je nesporno utvrđeno da nije ostvario nikakvu imovinsku korist, pri tome napominjući da nije bitno je li doista ostvarena dobit, jer je to rizik poslovanja, već je dovoljno da se djelatnost obavlja u svrhu ostvarenja iste. Slijedom navedenog, ukazuje na pogrešno i nepotpuno činjenično stanje, te predlaže da se pobijana presuda ukine.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je osnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 202. st. 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da pobijanom presudom činjenično stanje nije pravilno i u potpunosti utvrđeno, kako to osnovano ističe žalitelj.
7. Naime, okrivljeniku se optužnim aktom stavlja na teret da je dana 8. siječnja 2021. i 6. svibnja 2021. u Zagrebu, Vodnjanska 26., obavljao djelatnost trgovine motornim vozilima budući da je dana 8. siječnja 2021. prodao motorno vozilo marke SMART broj šasije [broj šasije] i 6. svibnja 2021. prodao motorno vozilo marke MERCEDES-BENZ broj šasije: [broj šasije], a djelatnost trgovine nije registrirao kod nadležnog tijela, čime bi počinio prekršaj iz čl. 70. st. 1. podst. 1. Zakona o trgovini.
8. Prvostupanjski sud je oslobodio okrivljenika od optužbe, zbog prekršaj iz čl. 70. st. 1. podst. 1. Zakona o trgovini, s obrazloženjem da je nakon provedenog dokaznog postupka, u cijelosti prihvatio obranu okrivljenika sa dokazima te nalaz i mišljenje vještaka, koji su u bitnom suglasni, a u nalazu i mišljenu prometnog vještaka je detaljno obrazloženo i zaključeno da okrivljenik kupnjom i prodajom navedenih vozila nije ostvario nikakvu financijsku dobit, pa zaključuje da okrivljenik ni na koji način nije ostvario biće djela prekršaja koje mu se stavlja teret, odnosno obzirom da je nesporno utvrđeno da nije ostvario nikakvu imovinsku korist prodajom vozila u inkriminiranom periodu, ne može se zaključiti da je obavljao neregistriranu djelatnost trgovine motornim vozilima. Nadalje, sud u pobijanoj presudi navodi da prema materijalnoj dokumentaciji nije sporna kupnja i prodaja predmetnih vozila, dok na temelju provedenog vještačenja proizlazi da okrivljenik nije ostvario nikakvu financijsku dobit. Dakle, iz navedenog proizlazi kako nije dokazano da bi okrivljenik počinio prekršaj koji im se stavlja na teret, zbog čega je primjenom čl. 182. toč. 3. PZ-a oslobođen od optužbe.
9. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na navode žalbe, ovaj sud nalazi da su navodi žalitelja osnovani, odnosno da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza izveo zaključak da okrivljenik nije ostvario financijsku dobit, pa da time nije počinio predmetni prekršaj, koji zaključak prema ocjeni ovog suda, ne proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka (prema nalazu vještaka okrivljenik nije mogao imati namjeru zarade na predmetnim vozilima odnosno isti nije kupovao i prodavao vozila sa namjerom ostvarenja financijske dobiti) te je pogrešan, budući da (ne)ostvarivanje financijske dobiti, ne predstavlja odlučnu činjenicu i nije konstitutivno obilježje ovog prekršaja. Naime, odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o trgovini propisano je da je trgovina u smislu ovog Zakona gospodarska djelatnost kupnje i prodaje robe i/ili pružanja usluga u trgovini u svrhu ostvarivanja dobiti ili drugog gospodarskog učinka, pa za ostvarenje djelatnosti trgovine nije odlučno da je dobit doista i ostvarena, kako to proizlazi iz zaključka prvostupanjskog suda, jer je to rizik poslovanja, već je dovoljno da se djelatnost obavlja u svrhu ostvarenja dobiti.
10. Nadalje, prvostupanjski sud je činjenično stanje potrebno za donošenje meritorne odluke utvrđivao na temelju nalaza i mišljenja vještaka, cijeneći pri tome i ostale materijalne dokaze, iz kojih je nesporna kupnja i prodaja vozila, međutim nije konkretizirao koji su to ostali materijalni dokazi, te iste ujedno nije analizirao niti je, dovodeći ih u vezu sa nalazom i mišljenjem vještaka, ocjenjivao njihovu vjerodostojnost na okolnost postojanja svrhe stjecanja dobiti što je konstitutivno obilježje prekršaja. U konkretnom slučaju radi se o dokaznim prijedlozima (računi, ugovori i dr. ) iz kojih, prema stavu tužitelja, proizlazi bitan element bića predmetnog prekršajnog djela, tj. svrha stjecanja dobiti, a koje dokaze prvostupanjski sud u odnosu na postojanje ove odlučne činjenice, nije analizirao, niti ocjenjivao na okolnost postojanja odlučne činjenice tj. da li iz istih dokaza proizlazi ili ne proizlazi svrha stjecanja dobiti, već je iz istih samo izveo zaključak da je okr. kupovao i prodavao vozila, što je uostalom u postupku i nesporno.
11. U skladu s odredbom članka 88. stavka 1. PZ-a, sud je dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi one koje okrivljenika terete kao i one koje mu idu na korist. Stoga je u dokaznom postupku potrebno utvrditi, ponovnom ocjenom provedenih dokaza, je li u smislu odredbe čl. 70. st. 1. podst. 1. u vezi čl. 3. st. 1. Zakona o trgovini, okrivljenik kupnju i prodaju predmetnih vozila obavljao u svrhu ostvarivanja dobiti, kako bi činjenično stanje bilo utvrđeno u potpunosti.
12. Slijedom navedenoga, preuranjen je zaključak prvostupanjskog suda da u ponašanju okrivljenika nisu ostvarena obilježja predmetnog prekršajnog djela, zbog čega je na temelju čl. 206. PZ-a, trebalo prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu i prvostupanjsku presudu ukinuti, s time da će sudac prvostupanjskog suda utvrditi sve potrebne činjenice, te ponovno ocijeniti utvrđene činjenice, imajući u vidu razloge ovog rješenja, kao i navode žalbe, a nakon toga donijeti novu zakonitu odluku.
Zagreb, 18. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
