Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3407/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika GOLUBOVEČKI KAMENOLOMI d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenika MZ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 19. st. 1. t. 1. i st. 3. Zakona o zaštiti od buke („Narodne novine“, broj 30/09, 55/13, 41/16, 114/18, 14/21) i čl. 127. st. 1. podst. 4. i st. 2. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18), odlučujući o žalbama I okrivljenika GOLUBOVEČKI KAMENOLOMI d.o.o. i II okrivljenika MZ, podnesenim putem branitelja Romine Štaba, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Porobija & Špoljarić d.o.o. Varaždin, protiv presude Općinskog suda u Kutini, broj: 10. Pp-622/2022, od 15. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. U povodu žalbi I okrivljenika GOLUBOVEČKI KAMENOLOMI d.o.o. i II okrivljenika MZ, preinačuje se prvostupanjska presuda, te se izriče:
Na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ) I okrivljenik GOLUBOVEČKI KAMENOLOMI d.o.o. i II okrivljenik MZ (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE
da dana 25. ožujka 2021. na otvorenom skladišnom prostoru u mjestu Banova Jaruga, S.Radića bb, nisu provodili i osigurali mjere zaštite od buke za obavljanje djelatnosti, što je utvrđeno inspekcijskim nadzorom od strane više sanitarne inspektorice,
dakle, da nisu provodili zaštitu od buke i osigurali njezinu provedbu,
čime da bi počinili prekršaj iz čl. 4. kažnjiv po čl. 19. st. 1. t. 1. i st. 3. Zakona o zaštiti od buke („Narodne novine“, broj 30/09, 55/13, 41/16, 114/18, 14/21).
II. Odbijaju se žalbe I okrivljenika GOLUBOVEČKI KAMENOLOMI d.o.o. i II okrivljenika MZ kao neosnovane i u pobijanom a nepreinačenom dijelu pobijana prvostupanjska presuda se potvrđuje.
III. Uslijed odluka pod točkom I. i II. preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se za prekršaj pod točkom II izreke pobijane presude izriče novčana kazna I okrivljenik GOLUBOVEČKI KAMENOLOMI d.o.o. u iznosu od 1.320,00 eura (tisućutristodvadeseteura) i II okrivljeniku MZ u iznosu od 132,00 eura (stotridesetdvaeura), koju kaznu su okrivljenici dužni platiti u roku od 90 (devedeset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plate dvije trećine izrečene kazne, sukladno čl. 152. st. 3. PZ smatrat će se da su novčanu kaznu platili u cjelini.
IV. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. PZ, I okrivljenik GOLUBOVEČKI KAMENOLOMI d.o.o. i II okrivljenik MZ su dužni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideseteura), svaki, u roku od 30 (trideset) dana, računajući dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 3.970,00 eura / 29.911,97 kuna, I okrivljenik i od 397,00 eura / 2.991,20 kuna, II okrivljenik, zbog prekršaja iz čl. 19. st. 1. t. 1. i st. 3. Zakona o zaštiti od buke i čl. 127. st. 1. podst. 4. i st. 2. Zakona o Državnom inspektoratu, činjenično opisanih u izreci.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezni platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura / 301,38 kuna, svaki.
3. Protiv navedene presude okrivljenici su putem branitelja pravodobno podnijeli žalbe, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni.
4. Predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, iste prihvate.
5. Žalbe su bespredmetne u odnosu na točku I izreke i neosnovane u odnosu na točku II izreke.
6. Odlučujući o žalbama te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je našao da je u odnosu na točku I izreke počinjena povreda odredbe materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ na štetu okrivljenika, jer djelo okrivljenika kako je činjenično opisano u izreci pod točkom I, nije prekršaj, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Naime, odredbom čl. 19. st. 1. t. 1. i st. 3. Zakona o zaštiti od buke („Narodne novine“, broj 30/09, 55/13, 41/16, 114/18, 14/21) propisano je kažnjavanje za prekršaj pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi „ako ne provodi zaštitu od buke i ne osigura njezinu provedbu (članak 4.), a člankom 4. istog Zakona propisano je da su zaštitu od buke obvezni provoditi i osigurati njezino provođenje, pored ostalih, pravne i fizičke osobe koje obavljaju registrirane djelatnosti, s tim da su čl. 4. Pravilnika o djelatnostima za koje je potrebno utvrditi provedbu mjera za zaštitu od buke („Narodne novine“, broj 91/07) propisani postupci kojima se utvrđuje da su provedene mjere zaštite od buke.
8. Međutim, činjenični opis prekršaja pod točkom I izreke pobijane presude, a istovjetno i u optužnom prijedlogu, kako je opisano u izreci ove presude, predstavlja u bitnome samo zakonski opis prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret, bez konkretizacije odlučnih činjenica, odnosno određenog načina postupanja okrivljenika protivno citiranoj zakonskoj odredbi jer iz istog ne proizlazi koje to mjere zaštite od buke su okrivljenici bili dužni provoditi i osigurati, a nisu provodili i osigurali.
9. Stoga, budući da činjenični opis prekršaja iz izreke pobijane presude pod točkom I, te iz optužnog akta nije potpun jer sadržava samo zakonski opis inkriminiranog prekršaja, ali ne i konkretiziranje njegovog činjeničnog opisa, odnosno način na koji je prekršaj počinjen i u čemu se sastoji propust okrivljenika, dakle ne sadržava odlučne činjenice, djelo kako je činjenično opisano po točkom I, nema obilježja djela prekršaja te time ne predstavlja predmetni prekršaj.
10. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
11. Slijedom navedenoga, budući izreka pobijane presude pod točkom I ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 19. st. 1. t. 1. i st. 3. Zakona o zaštiti od buke („Narodne novine“, broj 30/09, 55/13, 41/16, 114/18, 14/21) ovaj sud je u povodu žalbi okrivljenika, a po službenoj dužnosti, po pravilnoj primjeni zakona, pobijanu presudu preinačio u odnosu na točku I izreke i okrivljenike zbog prekršaja za koji se optužuju pod točkom I izreke, na temelju čl. 182. t. 1. PZ, oslobodio od optužbe.
12. Odlučujući dalje u odnosu na djelo pod točkom II izreke, u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, te da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zatim da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenika pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.
13. Naime, na temelju obrane okrivljenika i provedenih dokaza, prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da su okrivljenici počinili inkriminirani prekršaj pod točkom II izreke, za koji su pravilno i zakonito proglašeni krivima i kažnjeni.
14. Shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju prvostupanjski sud svoje saznanje o djelu okrivljenika zasnovao je na ocjeni svih u postupku izvedenih dokaza, te je za odluku o krivnji dao dostatne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima u kojima u bitnom ponavljaju navode pisane obrane, tvrdeći da je na HŽ Infrastruktura d.o.o. kao zakupodavcu, a ne na I okrivljeniku kao zakupoprimcu bilo da poduzme potrebne mjere za zaštitu od buke, s obzirom da se I okrivljenik obvezao kao zakupnik da na zakupljenom prostoru neće izvoditi nikakve radove bez suglasnosti zakupodavca, te da nije mogao prestati s obavljanjem djelatnosti jer da bi time prekršio svoje ugovorne obveze iz Okvirnih sporazuma prema HŽ Infrastruktura d.o.o., zbog čega bi za I okrivljenika nastala obveza isplate ugovorne kazne za neispunjenje obveze, a i naknade štete zbog kršenja obvezi iz ugovora o zakupu, zatim da je I okrivljenik maksimalno surađivao s tužiteljem te pritom uložio veliki napor da bi ispoštovao mjere, izgrađen je zid za zaštitu od buke, što sud ne uzima u obzir i u konačnici napustio mjesto radnji, odnosno izvršio inspekcijsko rješenje i uklonio sve izvore buke, žalitelji nisu objektivno i argumentirano doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.
15. Sve činjenice pravno relevantne za postojanje inkriminiranog prekršaja pod točkom II izreke valjano su i potpuno utvrđene i na odgovarajući način obrazložene, te je u razlozima pobijane presude navedeno kojim se dokazima i iz kojih razloga prilikom zaključivanja o postojanju prekršaja i prekršajne odgovornosti okrivljenika za inkriminirano djelo prvostupanjski sud vodio.
16. Nadalje, prvostupanjski sud je dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, zašto je odbio prijedlog branitelja okrivljenika da se glavna rasprava održana 14.3.2023. odgodi zbog izostanka II okrivljenika i da se dodatno ispita II okrivljenik, koji je već dao pisanu obranu, pa su neosnovani žalbeni navodi žalitelja da je time što njihovom prijedlogu nije udovoljeno, okrivljenicima povrijeđeno pravo obrane i počinjena bitna povreda iz članka 195. st. 2. PZ.
17. Izrečena kazna okrivljenicima za djelo pod točkom II izreke u granicama je zakona, odgovarajuće je obrazložena i suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestroga, tim više što je i I okrivljeniku i II okrivljeniku, primjenom čl. 37. PZ ublažena ispod donje granice propisane kazne za predmetni prekršaj (od 3980,00 do 15.920,00 eura, pravnoj osobi i od 390,00 do 2650,00 eura, odgovornoj osobi u pravnoj osobi), a koju kaznu i ovaj sud smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.
18. Nakon počinjenja predmetnog prekršaja pod točkom II izreke i donošenja pobijane presude, dana 29.6.2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 67/23), kojim je za predmetni prekršaj propisana novčana kazna pravnoj osobi u iznosu od 3.980,00 do 15.920,00 eura, te odgovornoj osobi u pravnoj osobi u iznosu od 390,00 do 2.650,00,00 eura, dok je u čl. 127. st. 1. podst. 4. i st. 2. Zakonu o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ 115/18), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj novčanu kaznu pravnoj osobi u iznosu od 30.000,00 do 120.000,00 kuna, te odgovornoj osobi u pravnoj osobi u iznosu od 3.000,00 do 20.000,00 kuna, dakle nešto strožu novčanu kaznu. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o Državnom inspektoratu kao blažeg propisa, s obzirom da je prvostupanjski sud već okrivljenicima ublažio novčanu kaznu ispod zakonom propisane za taj prekršaj propisom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koja ujedno predstavlja ublaženu novčanu kaznu i prema Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 67/23). Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi zakon“, odnosno, navedene izmjene i dopune Zakona o Državnom inspektoratu ne dovode do povoljnijeg rezultata za okrivljenike.
19. Slijedom navedenog, iako je neprijeporno utvrđeno da su okrivljenici nakon počinjenja prekršaja, naknadno propust otklonili, odnosno izvršili predmetno izvršno rješenje inspektora, ovaj sud nije našao uvjeta za daljnje ublažavanje već znatno ublažene kazne okrivljenicima, kako to neosnovano u žalbi predlažu žalitelji.
20. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.
21. Iz izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 18. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Kutini u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
