Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-346/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marini Konrad, odvjetnici iz OD Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćniku Petri Vatavuk, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 20. veljače 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Marinu Konrad, odvjetnicu u OD Rački i kolege j.t.d. iz Slavonskog Broda, i u odsutnosti tužene, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu dana 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 9012048691 sklopljenog između tuženika Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kao kreditora i tužitelja NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, zaključenog dana 24. listopada 2006., koji je potvrđen kod javnog bilježnika Mirodara Kovača iz Vinkovaca, dana 26. listopada 2006. pod brojem OU-1358/2006, a koje odredbe glase u dijelu u čl. 1.: „…iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 25.500,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita"; u dijelu čl. 4.: "...Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana... Kamata se obračunava u CHF...";

u čl. 5. st. 2.: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.";

u čl. 6. st. 2.: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.";

u čl. 7. 2.: " ... plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja... U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete…";

u čl. 12. st. 8. glasi: „ Potpisom ovog ugovora ugovorne stranke izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane su suglasne da se, na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune....";

u čl. 12. st. 9. glasi; " Potpisom ovog ugovora korisnik kredita i založni dužnici izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.“.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, isplatiti tužitelju NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime stečenog bez osnove na ime razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom svakog anuiteta u kunama naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita iznos od 7.203,08 EUR (slovima: sedam tisuća dvjesto tri eura i osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 7,54 EUR od 01.11.2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,08 EUR od 01.01.2009. godine do isplate,

- na iznos od 9,39 EUR od 01.02.2009. godine do isplate,

- na iznos od 9,95 EUR od 01.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 8,15 EUR od 01.04.2009. godine do isplate,

- na iznos od 8,45 EUR od 01.05.2009. godine do isplate,

- na iznos od 6,10 EUR od 01.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 4,10 EUR od 01.07.2009. godine do isplate,

- na iznos od 4,55 EUR od 01.08.2009. godine do isplate,

- na iznos od 5,70 EUR od 01.09.2009. godine do isplate,

- na iznos od 5,58 EUR od 01.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 4,48 EUR od 01.11.2009. godine do isplate,

- na iznos od 6,53 EUR od 01.12.2009. godine do isplate,

- na iznos od 8,03 EUR od 01.01.2010. godine do isplate,

- na iznos od 10,45 EUR od 01.02.2010. godine do isplate,

- na iznos od 9,82 EUR od 01.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 12,94 EUR od 01.04.2010. godine do isplate,

- na iznos od 12,25 EUR od 01.05.2010. godine do isplate,

- na iznos od 13,68 EUR od 01.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 23,11 EUR od 01.07.2010. godine do isplate,

- na iznos od 21,10 EUR od 01.08.2010. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 01.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 24,79 EUR od 01.10.2010. godine do isplate,

- na iznos od 21,08 EUR od 01.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 27,75 EUR od 01.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 36,53 EUR od 01.01.2011. godine do isplate,

- na iznos od 30,48 EUR od 01.02.2011. godine do isplate,

- na iznos od 32,68 EUR od 01.03.2011. godine do isplate,

- na iznos od 29,73 EUR od 01.04.2011. godine do isplate,

- na iznos od 30,17 EUR od 01.05.2011. godine do isplate,

- na iznos od 41,39 EUR od 01.06.2011. godine do isplate,

- na iznos od 42,17 EUR od 01.07.2011. godine do isplate,

- na iznos od 52,15 EUR od 01.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 46,75 EUR od 01.09.2011. godine do isplate,

- na iznos od 17,00 EUR od 01.10.2011. godine do isplate,

- na iznos od 17,29 EUR od 01.11.2011. godine do isplate,

- na iznos od 16,54 EUR od 01.12.2011. godine do isplate,

- na iznos od 18,07 EUR od 01.01.2012. godine do isplate,

- na iznos od 19,05 EUR od 01.02.2012. godine do isplate,

- na iznos od 17,89 EUR od 01.03.2012. godine do isplate,

- na iznos od 18,44 EUR od 01.04.2012. godine do isplate,

- na iznos od 18,17 EUR od 01.05.2012. godine do isplate,

- na iznos od 19,10 EUR od 01.06.2012. godine do isplate,

- na iznos od 17,99 EUR od 01.07.2012. godine do isplate,

- na iznos od 18,75 EUR od 01.08.2012. godine do isplate,

- na iznos od 18,48 EUR od 01.09.2012. godine do isplate,

- na iznos od 45,45 EUR od 01.10.2012. godine do isplate,

- na iznos od 47,43 EUR od 01.11.2012. godine do isplate,

- na iznos od 48,53 EUR od 01.12.2012. godine do isplate,

- na iznos od 48,15 EUR od 01.01.2013. godine do isplate,

- na iznos od 43,90 EUR od 01.02.2013. godine do isplate,

- na iznos od 47,52 EUR od 01.03.2013. godine do isplate,

- na iznos od 47,69 EUR od 01.04.2013. godine do isplate,

- na iznos od 46,17 EUR od 01.05.2013. godine do isplate,

- na iznos od 42,12 EUR od 01.06.2013. godine do isplate,

- na iznos od 42,01 EUR od 01.07.2013. godine do isplate,

- na iznos od 42,88 EUR od 01.08.2013. godine do isplate,

- na iznos od 44,52 EUR od 01.09.2013. godine do isplate,

- na iznos od 47,03 EUR od 01.10.2013. godine do isplate,

- na iznos od 45,74 EUR od 01.11.2013. godine do isplate,

- na iznos od 46,48 EUR od 01.12.2013. godine do isplate,

- na iznos od 47,33 EUR od 01.01.2014. godine do isplate,

- na iznos od 44,60 EUR od 01.02.2014. godine do isplate,

- na iznos od 45,64 EUR od 01.03.2014. godine do isplate,

- na iznos od 45,33 EUR od 01.04.2014. godine do isplate,

- na iznos od 44,10 EUR od 01.05.2014. godine do isplate,

- na iznos od 43,60 EUR od 01.06.2014. godine do isplate,

- na iznos od 43,88 EUR od 01.07.2014. godine do isplate,

- na iznos od 45,32 EUR od 01.08.2014. godine do isplate,

- na iznos od 46,46 EUR od 01.09.2014. godine do isplate,

- na iznos od 46,21 EUR od 01.10.2014. godine do isplate,

- na iznos od 47,31 EUR od 01.11.2014. godine do isplate,

- na iznos od 48,08 EUR od 01.12.2014. godine do isplate,

- na iznos od 47,67 EUR od 01.01.2015. godine do isplate,

- na iznos od 48,21 EUR od 01.02.2015. godine do isplate,

- na iznos od 48,21 EUR od 01.03.2015. godine do isplate,

- na iznos od 5.058,41 EUR od 06.03.2015. godine do isplate,

sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, naknaditi tužitelju NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.800,00 eura (slovima: tisuću osamsto eura) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja tj. 18. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjevu u odnosi na parnični troška u iznosu od 125,00 eura (slovima: sto dvadeset pet eura) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. lipnja 2023. protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

2. U tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom zaključio 24. listopada 2006. ugovor o kreditu broj: 9012048691, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Mirodara Kovača iz Vinkovaca dana 26. listopada 2006. pod brojem OU- 1358/2006, a prema kojem je tuženik kao kreditor stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 25.500,00 CHF prema srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita. Navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 180 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatim po srednjem tečaju za tuženika kao kreditora važećem za CHF na dan plaćanja.

2.1. Tužitelj nadalje navodi da je predmetni kredit otplatio u cijelosti. Iako je tužitelj uredno otplaćivao kredit, anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju za CHF važeće na dan dospjeća, pa se zbog promjene tečaja CHF iznos koji je bio na dan dospijeća prvog mjesečnog anuiteta mijenjao, te po dospijeću daljnjih anuiteta iznosio znatno više nego prvi dospjeli mjesečni anuitet.

2.2. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 04.07.2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkoga suda RH broj Pž-7129/2013 od 13.06.2014. i presudom VSRH broj Revt-249/2014 od 09.04.2015., a kojom presudom je utvrđeno da je između ostalih tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te Zakona o obveznim odnosima.

2.3 Slijedom navedenog tužitelj je oštećen za razliku između ugovorenog mjesečnog anuiteta i iznosa koji je isti stvarno otplatio tuženoj obračunatih zbog primjene valutne klauzule na kamatu, te primjene valutne klauzule na glavnicu kredita. Stoga predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje ništenost odredbe predmetnog ugovora o kreditu i naloži tuženiku isplatu preplaćenog iznosa temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na KN i to uz pripadajuće zakonske kamate i naknadu prouzročenih troškova.

2.4. Po provedenom financijsko – knjigovodstvenom vještačenju u ovom postupku tužitelj je uskladio svoj tužbeni zahtjev s nalazom vještaka Tomislava Borković, na način da je temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli potraživao isplatu iznosa od 7.203,08 eura s pripadajućim kamatama i naknadom prouzročenih troškova.

3. U odgovoru na tužbu tuženik prije svega ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, te ističe da je Ugovorom o kreditu određeno da je za eventualne sporove iz Ugovora o kreditu nadležan sud prema sjedištu podružnice Banke, ovdje tuženika, odnosno Općinski sud u Osijeku. Nadalje ističe prigovor zastare u odnosu na cjelokupno potraživanje tužitelja navodeći da sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Smatra da je zastarni rok poćeo teći od dana sklapanja ugovora o kreditu, slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.1. Tuženik ističe da tužitelj neosnovano smatra da povreda interesa pojedinačnog potrošača direktno proizlazi iz utvrđene povrede kolektivnih interesa u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Tuženik smatra da presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se mogla primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenut tužbom individualnog tužitelja. Sukladno tome, u kolektivnom sporu utvrđivana je apstraktna pravna zaštita čiji se učinci ne mogu neposredno primijeniti na svaki pojedini ugovorni odnos, već je potrebno utvrditi pripada li uopće tužitelj kategoriji „prosječnog potrošača“ o kakvom se potrošaču, kao apstraktnoj osobi raspravljalo u kolektivnom sporu.

3.2. Nadalje, tuženik navodi da je nesporno da ugovaranje valutne klauzule nije nepošteno niti nezakonito. Napominje da su odluke na koje se tužitelj poziva nepravilne i potpuno nekonzistentne s pravom Europske unije, da je nesporno da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno sukladno odredbama ZOO-a, te da su odredbe ugovora o kreditu nedvojbeno jasne i unesene u ugovor o kreditu na uočljivim mjestima i bez dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ugovora o kreditu.

3.3. U odnosu na potraživanje tužitelja preplate tečaja u kunama, tuženik ističe da je volja ugovornih strana bila sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom, dakle ugovorne strane, ovdje tužitelj i tuženik pristali su i na promjene anuiteta uslijed promjene tečaja CHF. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, te da naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove ovog parničnog postupka.

4. Sud je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti isti prigovor odbio rješenjem broj P-346/2023-10 od 04. ožujka 2024. koje rješenje je povodom uložene žalbe tuženika potvrdio Županijski sud u Zadru svojom odlukom broj Gž-393/2024-2 od 26. travnja 2024.

5. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u presliku zaključenog Ugovora o kreditu između tužitelja i tuženika (list 8-13), izvadak iz zemljišnih knjiga (list 14), otplatnu tablicu (list 15-18), plan otplate (list 19-21), pregled uplata po kreditu (list 22-24), knjigovodstvenu karticu (list 25-46), obavijest o otplati kredita (list 47), policu osiguranja imovne (list 48), policu osiguranja osoba (list 49), provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Borković 25.11.2024. (list 156-163), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke na zapisniku od 20.02.2025. (list 188-190).

6. Tužitelj u svom iskazu navodi da je s tuženom bankom zaključio ugovor o kreditu 24.10.2006. u svrhu izgradnje obiteljske kuće. U to vrijeme nije imao otvorenu firmu niti obrt niti udio u nekom trgovačkom društvu. Kredit nije koristio kao poreznu olakšicu. Za ovu banku se odlučio jer je jedino kod ove banke mogao podići kredit. Tražio je kredit u eurima, ali ga nije mogao dobiti, te su mu u banci ponudili kredit u CHF kao najpovoljniji. Ugovor je bio pripremljen kao gotov obrazac koji je samo trebao potpisati, te nije mogao pregovarati oko pojedinih odredbi ugovora. Prije potpisivanja ugovor je letimično pročitao i ovjerio kod javnog bilježnika, ali ga nije posebno razumio jer nije financijske struke. Tada je radio u vojsci, a inače je završio prehrambeni smjer. Nitko mu u banci, a niti kod javnog bilježnika nije posebno pojašnjavao odredbe ugovora. Značenje pojmova kamatna stopa i valutna klauzula nije najbolje razumio. Nije mu nitko rekao da može doći do tako drastične promjene rate kredita, čak su naglasili da je CHF najstabilnija valuta. Kada su rate porasle dobio je samo obavijest banke da je porasla kamata i za koliko, a ratu je morao platiti onakvu kakva je u datom trenutku. Kredit je otplatio u cijelosti i to putem administrativne zabrane.

7. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: Zakon o parničnom postupku) sud je utvrdio slijedeće:

7.1. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio ugovor o kreditu dana 24.10.2006. na iznos od 25.500,00 CHF s rokom otplate od 180 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. Nesporno je da su od strane korisnika kredita u cijelosti podmirene obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu, te da su sredstva iz kredita korištena za izgradnju i dovršetak stambenog objekta.

7.2. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/2012 u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/2018 od 03. rujna 2019.

8. Između stranaka je sporan osnov, visina, pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

8.1. Prema odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema čl. 140. ZZP/07 odnosno čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

9. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

10. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema st. 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

11. Analizirajući spornu odredbu čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 25.500,00 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan korištenja a prema otplatnom planu, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o otplati kredita u mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu iste jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačena odredba čl. 7. nije razumljiva, čime je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na sadržaj ugovora vezan za primjenu valutne klauzule, a što je suprotno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

12. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik, te korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da je navedena odredba čl. 7. nepošteno ugovorena odredba u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su iste ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

13. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, a radi utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl.oec. iz Vinkovaca.

13.1. Iz nalaza vještaka proizlazi da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po ugovoru o kreditu broj 9012048691, 26.10.2006. za 1 CHF = 4,636552 kn, utvrđen je u visini od 7.294,94 eura.

13.2. Ukupan iznos manje plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po ugovoru o kreditu broj 9012048691, 26.10.2006. za 1 CHF = 4,636552 kn, utvrđen je u visini od – 91,86 eura.

13.3. Ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena tečaja tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj 9012048691 utvrđen je u visini od 7.203,08 eura.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da iznos od 7.203,08 eura koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule upravo onaj iznos koji tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 09.12.2024.

14.1. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 7.203,08 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa kako je to odlučeno u izreci ove presude.

14.2. Tuženik je po osnovi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužitelju navedeni novčani iznos i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

15. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno čl. 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 11. lipnja 2023. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

16. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

17. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 151/22 i 138/23) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav tri obrazložena podneska i to od 29.09.2023., 25.01.2024. i 09.12.2024. svaki u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na dva ročišta i to od 29.10.2024. i 20.02.2025. svako u iznosu od 200,00 eura, što uz pripadajući PDV u iznosu od 300,00 eura čini ukupan iznos od 1.500,00 eura.

17.1. Tužitelju je također priznat uplaćeni trošak za vještačenje u iznosu od 300,00 eura, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 1.800,00 eura.

17.2. Tužitelj nije odobren trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 100,00 eura uz pripadajući PDV jer na ovo ročište nije niti pristupio.

U Vinkovcima 18. ožujka 2025.

Sudac

Snježana Kozina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DOSTAVITI:

1. OD Rački i kolege j.t.d., Zagreb – pun. tužitelja

2. Odvjetnica Petra Vatavuk, Zagreb – pun. tuženika