Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-212/2024-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Verici Kos, u pravnoj stvari ovrhovoditelja OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, kojega zastupa punomoćnik Boris Bulj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu BULJ & SRDELIĆ d.o.o., Split, Hrvatske ratne mornarice 1 H, protiv ovršenika IA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Julijano Dropulić, odvjetnik u Pločama, Trg kralja Tomislava 5, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Ovr- 46/2023 od 17. ožujka 2023., 18. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika IA kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Ovr-46/2023 od 17. ožujka 2023. u dijelu kojim je ovrha određena radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 99.278,32 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 28. veljače 2019. do isplate, iznosa od 1.336,73 eura, iznosa od 193.624,32 eura sa zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2019. do isplate, iznosa od 7.845,46 eura, iznosa, od 96.727,97 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 28. veljače 2019. do isplate, iznosa od 1.670,46 eura, na nekretnini ovršenika.

II. Uvažava se žalba ovršenika IA, preinačuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Metkoviću od 17.ožujka 2023. u dijelu kojim je ovrha određena radi naplate tražbine u iznosu od 27.294,10 eura, 46.333,30 eura i 26.716,04 eura i rješava:

Odbija se prijedlog ovrhovoditelja OTP banka d.d. za određivanjem ovrhe radi naplate tražbina u iznosu od 27.294,10 eura, 46.333,30 eura, 26.716,04 eura, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovršenika IA za naknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 9.871,14 eura, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja OTP banka d.d. za naknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 7.303,90 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi, na temelju općeg ugovora i sporazuma o osiguranju sklopljenoga 5. ožujka 2018., solemniziranog od strane javnog bilježnika Nikše Mozara iz Dubrovnika 7. ožujka 2018. pod poslovnim brojem OV-2208/2018, radi naplate tražbina ovrhovoditelja i to dospjele glavnice u iznosu od 99.278,32 eura uvećane za zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od 28. veljače 2019. do isplate, dospjele redovne kamate u iznosu 1.336,73 eura, dospjele zatezne kamate od 28. veljače 2019. do 17. veljače 2023. u iznosu 27.294,10 eura, dospjele glavnice u iznosu 193.624,32 eura uvećane za zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od 1. siječnja 2019. do isplate, dospjele redovne kamate u iznosu od 7.845,46 eura, dospjele zatezne kamate od 1. siječnja 2019. do 17. veljače 2023. u iznosu od 46.333,30 eura, dospjele glavnice u iznosu 96.727,97 eura uvećane za zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od dana 28. veljače 2019. do isplate, dospjele redovne kamate u iznosu 1.670,46 eura, dospjele zatezne kamate od 28. veljače 2019. do 17. veljače 2023. u iznosu od 26.716,04 eura određena je ovrha na nekretninama ovršenika upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Metkoviću Zemljišnoknjižni odjel Metković zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] broj D.L. 43,47.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točke 1., 2., 3., 6., 7. i 10. Ovršnog zakona. Ističe i da je pred istim sudom u tijeku ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-92/2020 od 26. travnja 2022. i to na temelju općeg ugovora i sporazuma o osiguranju od 5. ožujka 2018. Također tvrdi da prvostupanjski sud nije ispitao je li bi određivanjem ovrhe došlo do narušavanja pravične ravnoteže između interesa ovrhovoditelja i ovršenika u smislu članka 80.b stavka 2. OZ-a. U smislu članka 91. Ovršnog zakona ističe da je riječ o nekretnini od koje se uzdržava i on i članovi njegove obitelj jer je on vlasnik poljoprivrednog obrta i poljoprivreda mu je osnovna djelatnost. Predlaže prihvaćanje žalbe te potražuje naknadu troškova u povodu žalbe u iznosu od 9.871,14 eura.

3. U odgovoru na žalbu ovršenika, ovrhovoditelj osporava žalbene navode ovršenika i predlaže njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu. Potražuje naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 7.303,90 eura.

4. Žalba ovršenika je djelomično osnovana, ali ne glede glavne stvari već glede sporednog potraživanja.

5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi na temelju odredbe članka 50. stavka 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ), ovaj sud nije našao da bi bili ostvareni razlozi iz članka 50. stavka 1. točke 1., 3., 5. i 6. u vezi s člankom 4. stavkom 4. i. 5. OZ-a niti da bi bile počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje na temelju odredbe članka 365. stavka 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Donošenjem pobijanoga rješenja o ovrsi nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 9. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a na koju u žalbi sadržajno ukazuje ovršenik. Predmetna ovrha je određena na temelju općeg ugovora i sporazuma o osiguranju od 5. ožujka 2018. solemniziranog kod javnog bilježnika Nikše Mozara iz Dubrovnika pod poslovnim brojem OV- 2208/2018 od 7. ožujka 2018., dok je pravomoćnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-92/2020 od 26. travnja 2022. ovrha određena na temelju ugovora o dugoročnom kreditu od 12. siječnja 2018. solemniziranoga od strane javnog bilježnika Nikša Mozara iz Dubrovnika 12. siječnja 2018. pod poslovnim brojem OV-314/2018 te dodatka broj 1 ugovora o dugoročnom kreditu poslovni broj OV-314/2018 od 19. veljače 2018. pod poslovnim brojem OV-1538/2018. Naime, iako je u postupku pokrenutom pod poslovnim brojem Ovr-92/2020 rješenjem poslovni broj Ovr- 92/2020-4 od 4. prosinca 2020. ovrha bila određena i na temelju općeg ugovora i sporazuma o osiguranju od 5. ožujka 2018. po žalbi ovršenika navedeno rješenje je rješenjem ovoga suda poslovni broj Gž Ovr-4/2021-2 od 7. svibnja 2021. ukinuto te je u ponovljenom postupku prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj Ovr-92/2020 od 26. travnja 2022. (točka II. izreke) glede općeg ugovora i sporazuma o osiguranju od 5. ožujka 2018. ukinuo potvrdu o ovršnosti i prijedlog za ovrhu u tom dijelu odbacio, dok je na temelju ugovora o dugoročnom kreditu od 12. siječnja 2018. i dodatka broj 1 ugovora o dugoročnom kreditu od 19. veljače 2018. ovrha određena na predmetnoj nekretnini. Stoga, kako u ranijem postupku nije određena ovrha na temelju općeg ugovora i sporazuma o osiguranju od 5. ožujka 2018.,već je prijedlog za ovrhu u tom dijelu pravomoćno odbačen te uzimajući u obzir da je ovrhovoditelj predmetnu ovrhu predložio na temelju općeg ugovora koji sada ima valjanu potvrdu o ovršnosti, a dok je ovrha na temelju rješenja poslovni broj Ovr-92/2020 od 26. travnja 2022. određena radi naplate druge tražbine i na temelju druge ovršne isprave, to su neosnovani žalbeni navodi ovršenika o postojanju dvostruke litispendencije. Okolnost da su ovrhe određene na istoj nekretnini ovršenika rezultiralo je pristupanjem ovrhovoditelja iz postupka pod poslovnim brojem Ovr-46/2023 u postupak ovrhe pod poslovnim brojem Ovr-92/2020 kako je to i propisano člankom 85. stavkom 2. OZ-a.

6. Prvostupanjsko rješenje o ovrsi je doneseno na temelju valjane ovršne isprave u smislu članka 23. točke 5. OZ-a koja je stekla svojstvo ovršnosti 23. kolovoza 2019. pa stoga nisu ostvareni žalbeni razlozi iz članka 50. stavka 1. točka 1. i 2. OZ-a.

7. Suprotno žalbenim navodima ovršenika raskidom ugovor ne gubi svojstvo ovršne isprave već nastavlja predstavljati valjanu pravnu osnovu za utvrđenje obveza nastalih kao pravna posljedica uslijed njegova raskida. Naime, kako je člankom 8.3. općeg ugovora određeno da raskidom općeg ugovora neotplaćeni iznosi zaduženja s pripadajućim kamatama i troškovima dospijevaju u cijelosti odmah na naplatu, to je neosnovan žalbeni navod ovršenika kojim ističe da raskinuti ugovor više nema svojstvo ovršne isprave pa da bi time bio ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 3. OZ-a.

8. Ovršenik u žalbi navodima da je vlasnik poljoprivrednog obrta kao i da mu je poljoprivreda osnovana djelatnost te da mu nekretnina na kojoj je određena ovrha služi za uzdržavanje u smislu članka 91. OZ-a, ističe žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 6. OZ-a koji postoji ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet iz ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena. Međutim, kako je ovrhovoditelj na temelju općeg ugovora i sporazuma o osiguranju od 5. ožujka 2018., na predmetnoj nekretnini stekao založno pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje traži, to se ovršenik ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge za izuzimanje iz ovrhe nekretnine za koju tvrdi da mu je potrebna za obavljanje poljoprivrede djelatnosti i uzdržavanje članova obitelji (članak 77. st. 1. OZ-a u vezi s člankom 91. stavkom 3. OZ-a).

9. U odnosu na istaknute žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 10. OZ-a, treba reći da o njima sukladno s člankom 52. OZ-a odlučuje prvostupanjski sud koji je zaključkom poslovni broj Ovr-92/2020 od 22. svibnja 2024. ovršenika uputio na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

10. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odredio ovrhu radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 99.278,32 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 28. veljače 2019. do isplate, iznosa od 1.336,73 eura, iznosa od 193.624,32 eura sa zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2019. do isplate, iznosa od 7.845,46 eura, iznosa od 96.727,97 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 28. veljače 2019. do isplate te iznosa od 1.670,46 eura.

10.1. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odredio ovrhu radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 27.294,10 eura, 46.333,30 eura i 26.716,04 eura. Naime, iznos od 27.294,10 eura predstavlja zatezne kamate obračunate na glavnicu od 99.278,32 eura u razdoblju od 28. veljače 2019. do 17. veljače 2023., a kako je ovrhovoditelj već na glavnicu od 99.278,32 eura zatražio zatezne kamate od 28. veljače 2019. do isplate, to ne može tražiti i zatezne kamate obračunate u apsolutnom iznosu za razdoblje od 28. veljače 2019. do 17. ožujka 2023. jer na taj način potražuje dva puta naplatu zateznih kamata za razdoblje od 28. veljače 2019. do 17. veljače 2023. Isto tako i iznos od 46.333,30 eura predstavlja obračunate zatezne kamate na glavnicu od 193.624,32 eura od 1. siječnja 2019. do 17. veljače 2023., dok ovrhovoditelj potražuje i zatezne kamate na iznos od 193.624,32 eura od 1. siječnja 2019. do isplate, dok iznos od 26.716,04 eura predstavlja obračunate zatezne kamate na glavnicu od 96.727,97 eura od 28. veljače 2019. do 17. veljače 2023., a ovrhovoditelj i na iznos od 96.727,97 eura potražuje zatezne kamate od 28. veljače 2019. do isplate. Kako bi određivanjem ovrhe radi naplate tih iznosa, ovrha bila određena radi naplate zateznih kamata obračunatih i izraženih u apsolutnom iznosu za pojedina razdoblja koja su već uključena u zatezne kamate koje teku na pojedine glavnice, to je pobijano rješenje o ovrsi u tom dijelu trebalo preinačiti i pravilnom primjenom materijalnog prava prijedlog za ovrhu odbiti u tom dijelu.

11. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe članka 380. točke. 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a trebalo je odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o ovrsi u dijelu kojim je ovrha određena radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 99.278,32 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 28. veljače 2019. do isplate, iznosa od 1.336,73 eura, iznosa od 193.624,32 eura sa zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2019. do isplate, iznosa od 7.845,46 eura, iznosa od 96.727,97 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 28. veljače 2019. do isplate, iznosa od 1.670,46 eura. Na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a trebalo je uvažiti žalbu ovršenika, preinačiti pobijano rješenje o ovrsi dijelu kojim je ovrha određena radi naplate tražbine u iznosu od 27.294,10 eura, 46.333,30 eura, 26.716,04 eura i prijedlog za ovrhu u tom dijelu odbiti kao neosnovan.

12. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe donesena je na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a. Ovršeniku nije dosuđen trošak postupka u povodu žalbe jer sa žalbom nije uspio glede glavne stvari, već je tek uspio samo s dijelom sporednog potraživanja (članak 35. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a). Ovrhovoditelju nije dosuđen trošak sastavljanja odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban u smislu članka 155. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

U Velikoj Gorici 18. ožujka 2025.

Sutkinja

Verica Kos