Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6245/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog PČ, zbog prekršaja iz članka 87. stavka 1. točke 32. i stavka 3. Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma („Narodne novine“ broj: 29/19. i 98/19.), rješavajući o žalbi okrivljenog PČ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, broj: R 2 P-J Pp-95/2022-8 od 29. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e :

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog PČ i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. 118/18. i 114/22.) okrivljeni MČ dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 (petnaest) eura, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni MČ proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna, zbog prekršaja iz članka 87. stavka 1. točke 32. i stavka 3. Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, opisanog u izreci.

2. Istom presudom okrivljenik je oslobođen od plaćanja troškova prekršajnog postupka.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni MČ je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih osnova.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je ocijenio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka na koju ukazuje žalitelj i da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje, na temelju kojega je pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

7. Neosnovano žalitelj ističe u svojoj žalbi da mu je sudio mjesno nenadležan sud jer je to, u skladu s odredbom članka 102. stavka 2. Prekršajnog zakona, mogao isticati najkasnije do započinjanja postupka. Također, neosnovano okrivljenik ističe da se prvostupanjski sud pogrešno poziva na Zakon o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe jer je u izreci ispravno naveden naziv predmetnog zakona – Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, te navođenje pogrešnog naziva predmetnog zakona u uvodu prvostupanjske presude ne utječe na njezinu pravilnost, razumljivost niti zakonitost, a činjenični opis djela koje se okrivljeniku stavlja na teret pravilan je i potpun. Nadalje, okolnost koju okrivljenik ističe, da nije bilo namjere počinjenja prekršaja, ne može ga ekskulpirati od odgovornosti za počinjeni prekršaj, jer je za odgovornost za prekršaj, u skladu s člankom 25. stavkom 1. Prekršajnog zakona, dovoljan nehaj, s tim da, u skladu s člankom 25. stavkom 2. istog Zakona, iznimno, propisom o prekršaju može se propisati odgovornost samo za namjeru, no to nije slučaj kod inkriminiranog prekršaja. Isto tako, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu instituta beznačajnog prekršaja, kako sugerira žalitelj. Naime, predmetni prekršaj predstavlja prekršaj u formalnom smislu, kao  ponašanje kojim se povređuje ili ugrožava javni poredak, društvena disciplina i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim pravom i zakonima, čija zaštita nije moguća bez prekršajno pravnog sankcioniranja, a njihova se zaštita ne ostvaruje kaznenopravnom prisilom. Naime, iz sadržaja navedenih normi, koje se odnose na predmetni prekršaj, proizlazi da se njima osigurava pravilno funkcioniranje javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti u Republici Hrvatskoj kao elementarnih i temeljnih vrednota države, čije bi kršenje moglo ugroziti, odnosno povrijediti, pravilno i zakonito funkcioniranje društva i vladavinu prava kao i odgovarajuće postojeće ekonomske i pravne odnose između pravnih subjekata pa, u tom smislu, predmetno djelo nije beznačajno, jer nepoštivanje navedene odredbe može znatno utjecati na ugrožavanje postojećeg reda u društvu, a posebno treba imati u vidu i zakonom propisanu kaznu za navedeni prekršaj.

8. Stoga je prvostupanjski sud, na temelju provedenog dokaznog postupka, a prvenstveno okolnosnog priznanja svih odlučnih činjenica od samog okrivljenika, koji niti ne poriče da obvezu nije ispunio, kao i ostalih materijalnih dokaza, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik počinio prekršaj za koji je pobijanom presudom proglašen krivim i kažnjen te je za svoj zaključak i odluku o krivnji dao uvjerljive i argumentirano obrazložene razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a žalbeni navodi, ne dovode u sumnju zaključak prvostupanjskog suda o rezultatu dokaznog postupka.

9. Nadalje, ispitujući odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj sud je ocijenio da je kazna žalitelju odmjerena razmjerno težini djela koje je počinio i stupnju njegove odgovornosti, pri čemu je prvostupanjski sud na strani žalitelja našao olakotne okolnosti, te, iako je okrivljenom kao otegotnu okolnost cijenio raniju prekršajnu kažnjavanost, a ovaj sud je imao u vidu činjenicu da je u odnosu na istu nastupila rehabilitacija, jer je od pravomoćnosti svih odluka o prekršajima, na koje se poziva prvostupanjski sud, protekao rok od tri godine, budući da mu je kazna izrečena u minimumu zakonom propisane novčane kazne za tu vrstu prekršaja, istu ovaj sud ne smatra prestrogom. Naime, za predmetni prekršaj zakonom propisana kazna u rasponu od 2.000,00 kuna do 20.000,00 kuna za kandidata. Također, žalitelj je upozoren na mogućnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, u skladu s odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

10. S obzirom na sve navedeno, ovaj sud u konkretnom nije našao razloge, koje već nije cijenio prvostupanjski sud, za ublažavanje izrečene novčane kazne niti uvjete za oslobađanje okrivljenika od kazne te smatra da će se izrečenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja, a žalitelj ubuduće kloniti činjenja prekršaja.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je valjalo, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezati okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.).

12. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vukovaru, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.