Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-8491/2024
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Luje d.d. i okrivljene odgovorne osobe RĆ, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21), članka 150. stavka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13., 137/13. i 98/19.) i članka 228. stavka 1. točke 13. i 14. i stavka 2. i članka 229. stavka 1. točke 1., 3. i 16. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17. i 98/19.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pp-5749/2021-16 od 27. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, te se ukida pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljena pravna osoba Luje d.d. i okrivljena odgovorna osoba RĆ, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, oslobođeni su od optužbe, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, članka 150. stavka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom i članka 228. stavka 1. točke 13. i 14. i stavka 2. i članka 229. stavka 1. točke 1., 3. i 16. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanih u izreci prvostupanjske presude, s obrazloženjem da nije dokazano da bi okrivljenici počinili optužene prekršaje pa ih je valjalo osloboditi od optužbe.
2. Nadalje, troškovi prekršajnog postupka pali su na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu ističući da je podnosi iz svih žalbenih osnova no, u bitnom, žali se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, zbog kojeg nije pravilno primijenjeno materijalno prekršajno pravo te ističe da je prvostupanjski sud donio pogrešnu odluku kada je zaključio da iskazu radnika i njegovim dokazima nema razloga vjerovati budući da su to izuzetno bitni dokazi kojima je raspolagao ovlašteni tužitelj u provedbi inspekcijskog nadzora. Nadalje, tužitelj ističe kako prvostupanjski sud nije proveo u cijelosti dokazni postupak te je dao razloge koji su manjkavi i neosnovani, a posebno ističe da nije dostatan razlog za oslobađanje okrivljenika od optužbe okolnost da do sada nisu pravomoćno kažnjavani.
4. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je osnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ocijenio je da nije bilo osnova za donošenje pobijane presude, iz razloga koji su u njoj navedeni, jer činjenično stanje za sada nije potpuno utvrđeno, a na što osnovano ukazuje žalitelj, te je odluka prvostupanjskog suda o oslobađanju okrivljenika od optužbe preuranjena.
7. Analizom postupka utvrđeno je da su okrivljenici u svojoj obrani u provedenom prekršajnom postupku decidirano poricali da bi počinili terećena djela te je proveden dokazni postupak u kojem je kao svjedok ispitan i oštećeni radnik.
8. Po ocjeni ovog suda, za sada je preuranjen zaključak prvostupanjskog suda da na temelju provedenih dokaza nije dokazano da bi okrivljenici počinili terećeno djelo.
9. Naime, s obzirom na naprijed navedeno, bez prethodnog provođenja dokaza suočenjem okrivljenika s navedenim svjedokom, stanje stvari nije bilo dovoljno razjašnjeno za donošenje pobijane presude, s obrazloženjem koje je prvostupanjski sud dao.
10. U skladu s člankom 88. Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud dužan je na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi i činjenice koje terete okrivljenike i činjenice koje im idu u korist, pa zatim po slobodnoj ocjeni dokaza obrazložiti postojanje ili nepostojanje činjenica i takav zaključak valjano argumentirati.
11. Međutim, u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud, prije donošenja zaključka da nije dokazano da bi okrivljenici počinili terećena djela, nije proveo sve raspoložive dokaze kako bi otklonio dvojbe i, ocjenom svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, utvrdio odlučne činjenice koje se odnose na prekršaje za koje se okrivljenici terete.
12. Stoga je ovaj sud, prihvaćanjem kao osnovane žalbe tužitelja, pobijanu presudu ukinuo, kako bi prvostupanjski sud proveo novi postupak, s time da će prvostupanjski sud u ponovnom, iscrpnijem dokaznom postupku, provesti dokaze na koje je ukazano ovim rješenjem i, ocjenjujući sve u postupku provedene dokaze, utvrditi prijeporne činjenice te, prema utvrđenom i respektirajući razloge ovog rješenja, vodeći pri tom računa i o žalbenim razlozima, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
13. Zbog navedenih razloga, riješeno je kao u izreci.
U Zagrebu 18. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Jasna Momirović, v. r.
Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 5 (pet) otpravka: za spis, okrivljenike i ovlaštenog tužitelja.