Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-1297/2019-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu Dariji Knez Grbčić, u pravnoj stvari tužitelja ČK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po Odvjetničkom uredu Gregović iz Rijeke, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Radnička cesta 50, Zagreb, OIB 02535697732, zastupani po Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne rasprave 31. siječnja 2025. i izvršene objave 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 4. KAMATA NA KREDIT Ugovora o kreditu broj 9012113222 sklopljenog 22.11.2006. kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koji glasi:

"4.1....koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana..."

II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 4. KAMATA NA KREDIT Ugovora o kreditu broj 9012113222 sklopljenog 22.11.2006. kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koja glasi:

"4.2. Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita i to na dan 01.01. (slovima:prvisiječnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. (slovima: prvisiječnja) do 30.06. (slovima: tridesetoglipnja) tekuće godine, i na dan 01.07. (slovima:prvogsrpnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. (slovima:prvogsrpnja) do 31.12. (slovima:tridesetprvogprosinca) tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene."

III. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 4. KAMATA NA KREDIT Ugovora o kreditu broj 9012113222 sklopljenog 22.11.2006. kojom je ugovorena valuta CHF, a koja glasi:

"Kamata se obračunava u CHF..."

IV. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 5. INTERKALARNA KAMATA Ugovora o kreditu broj 9012113222 sklopljenog 22.11.2006. kojom je ugovorena valuta CHF, a koja glasi:

"...obračunava se u CHF...po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate..."

V. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 6. KAMATA NA ZAKAŠNJELA PLAĆANJA Ugovora o kreditu broj 9012113222 sklopljenog 22.11.2006. kojom je ugovorena valuta CHF, a koja glasi:

"...obračunava se u CHF...po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate..."

VI. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 7. OTPLATA KREDITA Ugovora o kreditu broj 9012113222 sklopljenog 22.11.2006. kojom je ugovorena valuta CHF, a koja glasi:

"7.2.

Kredit

u

iznosu

od

63.970,01

CHF

(slovima:šezdesettriisućedevetstosedamdeset CHF i nula jedan C)... plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja..."

VII. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 12. ZAVRŠNE ODREDBE Ugovora o kreditu broj 9012113222 sklopljenog 22.11.2006. kojom je ugovorena valuta CHF, a koja glasi:

"12.9. Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF."

VIII. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, s osnova plaćene razlike u kamatama, isplati ukupan iznos od 3.793,19 EUR s pripadajućom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na pojedine mjesečne iznose kako slijedi:

- na iznos od 31,18 EUR počam od 10.8.2007. pa do isplate,

- na iznos od 31,18 EUR počam od 10.9.2007. pa do isplate,

- na iznos od 30,80 EUR počam od 10.10.2007. pa do isplate,

- na iznos od 31,20 EUR počam od 10.11.2007. pa do isplate,

- na iznos od 30,98 EUR počam od 10.12.2007. pa do isplate,

- na iznos od 31,39 EUR počam od 10.1.2008. pa do isplate,

- na iznos od 55,54 EUR počam od 10.2.2008. pa do isplate,

- na iznos od 56,53 EUR počam od 10.3.2008 pa do isplate,

- na iznos od 55,66 EUR počam od 10.4.2008 pa do isplate,

- na iznos od 55,03 EUR počam od 10.5.2008. pa do isplate,

- na iznos od 55,01 EUR počam od 10.6.2008. pa do isplate,

- na iznos od 54,51 EUR počam od 10.7.2008. pa do isplate,

- na iznos od 54,10 EUR počam od 10.8.2008. pa do isplate,

- na iznos od 54,37 EUR počam od 10.9.2008. pa do isplate,

- na iznos od 56,19 EUR počam od 10.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 58,06 EUR počam od 10.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 56,19 EUR počam od 10.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 59,65 EUR počam od 10.1.2009. pa do isplate,

- na iznos od 59,95 EUR počam od 10.2.2009. pa do isplate,

- na iznos od 61,81 EUR počam od 10.3.2009. pa do isplate,

- na iznos od 59,16 EUR počam od 10.4.2009. pa do isplate,

- na iznos od 59,27 EUR počam od 10.5.2009. pa do isplate

- na iznos od 58,71 EUR počam od 10.6.2009. pa do isplate,

- na iznos od 59,14 EUR počam od 10.7.2009. pa do isplate,

- na iznos od 58,40 EUR počam od 10.8.2009. pa do isplate,

- na iznos od 58,92 EUR počam od 10.9.2009. pa do isplate,

- na iznos od 58,14 EUR počam od 10.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 58,56 EUR počam od 10.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 58,49 EUR počam od 10.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 59,75 EUR počam od 10.1.2010. pa do isplate,

- na iznos od 60,64 EUR počam od 10.2.2010. pa do isplate,

- na iznos od 60,33 EUR počam od 10.3.2010 pa do isplate,

- na iznos od 61,55 EUR počam od 10.4.2010. pa do isplate,

- na iznos od 62,30 EUR počam od 10.5.2010. pa do isplate,

- na iznos od 63,91 EUR počam od 10.6.2010. pa do isplate,

- na iznos od 65,45 EUR počam od 10.7.2010. pa do isplate,

- na iznos od 63,55 EUR počam od 10.8.2010. pa do isplate,

- na iznos od 68,66 EUR počam od 10.9.2010. pa do isplate,

- na iznos od 66,13 EUR počam od 10.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 66,31 EUR počam od 10.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 55,27 EUR počam od 10.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 57,85 EUR počam od 10.1.2011. pa do isplate,

- na iznos od 55,06 EUR počam od 10.2.2011. pa do isplate,

- na iznos od 55,84 EUR počam od 10.3.2011. pa do isplate,

- na iznos od 54,66 EUR počam od 10.4.2011. pa do isplate,

- na iznos od 57,09 EUR počam od 10.5.2011. pa do isplate,

- na iznos od 48,91 EUR počam od 10.6.2011. pa do isplate,

- na iznos od 49,35 EUR počam od 10.7.2011. pa do isplate,

- na iznos od 56,97 EUR počam od 10.8.2011. pa do isplate,

- na iznos od 39,55 EUR počam od 10.9.2011. pa do isplate,

- na iznos od 38,99 EUR počam od 10.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 39,08 EUR počam od 10.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 39,02 EUR počam od 10.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 39,79 EUR počam od 10.1.2012. pa do isplate,

- na iznos od 40,20 EUR počam od 10.2.2012. pa do isplate,

- na iznos od 40,17 EUR počam od 10.3.2012. pa do isplate,

- na iznos od 39,90 EUR počam od 10.4.2012. pa do isplate,

- na iznos od 40,01 EUR počam od 10.5.2012. pa do isplate,

- na iznos od 40,25 EUR počam od 10.6.2012. pa do isplate,

- na iznos od 39,92 EUR počam od 10.7.2012. pa do isplate,

- na iznos od 39,91 EUR počam od 10.8.2012. pa do isplate,

- na iznos od 39,04 EUR počam od 10.9.2012. pa do isplate,

- na iznos od 39,40 EUR počam od 10.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 39,84 EUR počam od 10.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 39,73 EUR počam od 10.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 39,88 EUR počam od 10.1.2013. pa do isplate,

- na iznos od 35,25 EUR počam od 10.2.2013. pa do isplate,

- na iznos od 35,09 EUR počam od 10.3.2013. pa do isplate,

- na iznos od 35,63 EUR počam od 10.4.2013. pa do isplate,

- na iznos od 35,16 EUR počam od 10.5.2013. pa do isplate,

- na iznos od 34,94 EUR počam od 10.6.2013. pa do isplate,

- na iznos od 34,38 EUR počam od 10.7.2013. pa do isplate,

- na iznos od 34,72 EUR počam od 10.8.2013. pa do isplate,

- na iznos od 34,90 EUR počam od 10.9.2013. pa do isplate,

- na iznos od 35,18 EUR počam od 10.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 35,18 EUR počam od 10.11.2013. pa do isplate,

- na iznos od 35,44 EUR počam od 10.12.2013. pa do isplate,

- na iznos od 34,94 EUR, počam od 10.01.2014. pa do isplate, sve

u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IX. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, s osnova plaćene tečajne razlike,

3.983,59 EUR s pripadajućom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na pojedine mjesečne iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,17 EUR počam od 10.3.2008 pa do isplate,

- na iznos od 5,20 EUR počam od 10.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 10,32 EUR počam od 10.1.2009. pa do isplate,

- na iznos od 11,28 EUR počam od 10.2.2009. pa do isplate,

- na iznos od 17,20 EUR počam od 10.3.2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,85 EUR počam od 10.4.2009. pa do isplate,

- na iznos od 9,28 EUR počam od 10.5.2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,53 EUR počam od 10.6.2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,93 EUR počam od 10.7.2009. pa do isplate,

- na iznos od 6,63 EUR počam od 10.8.2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,32 EUR počam od 10.9.2009. pa do isplate,

- na iznos od 5,89 EUR počam od 10.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,28 EUR počam od 10.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,09 EUR počam od 10.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 11,17 EUR počam od 10.1.2010. pa do isplate,

- na iznos od 14,04 EUR počam od 10.2.2010. pa do isplate,

- na iznos od 13,10 EUR počam od 10.3.2010. pa do isplate,

- na iznos od 17,02 EUR počam od 10.4.2010. pa do isplate,

- na iznos od 19,47 EUR počam od 10.5.2010. pa do isplate,

- na iznos od 24,65 EUR počam od 10.6.2010. pa do isplate,

- na iznos od 29,59 EUR počam od 10.7.2010. pa do isplate,

- na iznos od 23,61 EUR počam od 10.8.2010. pa do isplate,

- na iznos od 39,98 EUR počam od 10.9.2010. pa do isplate,

- na iznos od 31,97 EUR počam od 10.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 32,64 EUR počam od 10.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 40,24 EUR počam od 10.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 50,69 EUR počam od 10.1.2011. pa do isplate,

- na iznos od 39,60 EUR počam od 10.2.2011. pa do isplate,

- na iznos od 42,87 EUR počam od 10.3.2011. pa do isplate,

- na iznos od 38,20 EUR počam od 10.4.2011. pa do isplate,

- na iznos od 48,08 EUR počam od 10.5.2011. pa do isplate,

- na iznos od 56,15 EUR počam od 10.6.2011. pa do isplate,

- na iznos od 58,45 EUR počam od 10.7.2011. pa do isplate,

- na iznos od 95,97 EUR počam od 10.8.2011. pa do isplate,

- na iznos od 61,09 EUR počam od 10.9.2011. pa do isplate,

- na iznos od 57,68 EUR počam od 10.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 58,43 EUR počam od 10.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 58,19 EUR počam od 10.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 63,24 EUR počam od 10.1.2012. pa do isplate,

- na iznos od 65,97 EUR počam od 10.2.2012. pa do isplate,

- na iznos od 65,89 EUR počam od 10.3.2012. pa do isplate,

- na iznos od 64,37 EUR počam od 10.4.2012. pa do isplate,

- na iznos od 65,22 EUR počam od 10.5.2012. pa do isplate,

- na iznos od 66,88 EUR počam od 10.6.2012. pa do isplate,

- na iznos od 65,03 EUR počam od 10.7.2012. pa do isplate,

- na iznos od 65,21 EUR počam od 10.8.2012. pa do isplate,

- na iznos od 59,91 EUR počam od 10.9.2012. pa do isplate,

- na iznos od 62,33 EUR počam od 10.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 65,28 EUR počam od 10.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 64,76 EUR počam od 10.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 65,92 EUR počam od 10.1.2013. pa do isplate,

- na iznos od 62,09 EUR počam od 10.2.2013. pa do isplate,

- na iznos od 61,21 EUR počam od 10.3.2013. pa do isplate,

- na iznos od 65,23 EUR počam od 10.4.2013. pa do isplate,

- na iznos od 62,03 EUR počam od 10.5.2013. pa do isplate,

- na iznos od 60,78 EUR počam od 10.6.2013. pa do isplate,

- na iznos od 57,02 EUR počam od 10.7.2013. pa do isplate,

- na iznos od 59,57 EUR počam od 10.8.2013. pa do isplate,

- na iznos od 61,08 EUR počam od 10.9.2013. pa do isplate,

- na iznos od 63,35 EUR počam od 10.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 63,56 EUR počam od 10.11.2013. pa do isplate,

- na iznos od 65,69 EUR počam od 10.12.2013. pa do isplate,

- na iznos od 62,36 EUR počam od 10.1.2014. pa do isplate,

- na iznos od 62,92 EUR počam od 10.2.2014. pa do isplate,

- na iznos od 64,07 EUR počam od 10.3.2014. pa do isplate,

- na iznos od 63,35 EUR počam od 10.4.2014. pa do isplate,

- na iznos od 61,99 EUR počam od 10.5.2014. pa do isplate,

- na iznos od 61,51 EUR počam od 10.6.2014. pa do isplate,

- na iznos od 63,04 EUR počam od 10.7.2014. pa do isplate,

- na iznos od 64,83 EUR počam od 10.8.2014. pa do isplate,

- na iznos od 65,44 EUR počam od 10.9.2014. pa do isplate,

- na iznos od 65,20 EUR počam od 10.10.2014. pa do isplate,

- na iznos od 67,28 EUR počam od 10.11.2014. pa do isplate,

- na iznos od 67,95 EUR počam od 10.12.2014. pa do isplate,

- na iznos od 68,30 EUR počam od 10.1.2015. pa do isplate,

- na iznos od 68,36 EUR počam od 10.2.2015. pa do isplate,

- na iznos od 68,36 EUR počam od 10.3.2015. pa do isplate,

- na iznos od 68,36 EUR počam od 10.4.2015. pa do isplate,

- na iznos od 68,36 EUR počam od 10.5.2015. pa do isplate,

- na iznos od 68,36 EUR počam od 10.6.2015. pa do isplate,

- na iznos od 68,36 EUR počam od 10.7.2015. pa do isplate,

- na iznos od 68,36 EUR počam od 10.8.2015. pa do isplate,

- na iznos od 68,36 EUR počam od 10.9.2015. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

X. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 2.865,46 EUR s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 17. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

XI. Odbija se dio tužbeno zahtjeva tužitelja koji glasi:

"III. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 1. IZNOS KREDITA Ugovora o kreditu broj 9012113222 sklopljenog 22.11.2006. kojom je ugovorena valuta CHF, a koja glasi:

"...koji

odgovara

protuvrijednosti

od 63.970,00

CHF (slovima:šezdesettririsućedevetstosedamdeset CHF i nula jedan C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke vazeže na dan korištenja kredita."

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja i isplate. U povijesnom dijelu tužbe naveo je da je sa tuženikom zaključio Ugovor o kreditu broj 9012113222 temeljem kojeg mu je tuženik odobrio i isplatio novčani iznos u protuvrijednosti valute CHF u iznosu od 63.970,01. Naveo je da je prilikom sklapanja predmetnog ugovora u istome bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci banke, kao i valutna klauzula u valuti CHF, o čemu kao ugovorna strana sa bankom nije pregovarao. Objasnio je da prethodno zaključenju ugovora nije bio upoznat o mogućem povećanom riziku promjene vrijednosti valute CHF u odnosu na kune kako bi uopće mogao donijeti valjanu odluku o sklapanju ugovora o kreditu.

2. Navedene odredbe ugovora, istakao je da mu kao potrošaču nisu mogle biti razumljive, pri čemu je posebno naglasio da ugovorna odredba koja promjenu ugovorne kamate, način obračuna i naplate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dovodi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu tužitelj ne može predvidjeti, a niti provjeriti pravilnost provjerom jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. S tim u svezi, napomenuo je da kod zaštitne klauzule za valutu CHF je kompletan rizik promjene tečaja prevaljen na potrošača koji nije objektivno u mogućnosti cijeniti aprecijacije tečaja iste valute za razliku od banke.

3. Pozivajući se na Zakon o zaštiti potrošača, smatrao je da odluke suda ( Pž-7129/13 i Pž-6632/17 ) donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuju sud u ovosudnom postupku kojeg je pokrenuo kao potrošač radi utvrđenja ništetnosti i isplate. Pri tome se pozvao na sadržaj obrazloženja presude VTS RH gdje se govori o promjenjivoj kamatnoj stopi, cijeneći da u konkretnom slučaju valja isto cijeniti i na ugovaranje promjenjivog načina obračuna kamatne stope i naplate, budući se radi o nerazumljivim odredbama prosječnom potrošaču s obzirom da u ugovoru ne postoje razumljivi kriteriji po kojima je mogao utvrditi način na koji bi se moglo primijeniti obračun kamatne stope i naplate, a što je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Također, se pozvao i na zauzeti pravni stav prema kojem je banka u razdoblju od 01.01.2024. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prethodno ugovaranju nije informirala korisnike kao potrošače o bitnim parametrima koji utječu na zaključenje ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

4. Dalje je naveo da je tuženik nakon zaključenja predmetnoga ugovora bez ikakvog njemu poznatog razloga i kriterija donosio jednostrane Odluke o promjeni kamatne stope za predmetni kredit, kod kojeg je početna kamatna stopa iznosila 4,25 % godišnje, što je rezultiralo povećanjem njegove prvotne obveze prema banci. Istakao je da je ubrzo uslijedio skok tečaja valute CHF, a što je imalo za posljedicu znatno uvećanje anuiteta koje je bio obvezan podmiriti tuženiku.

5. Cijeneći da se u konkretnom slučaju radilo o zaključenju tipskog ugovora o čijim se odredbama između ugovornih strana nije pregovaralo, smatrao je da je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka i to na njegovu štetu kao potrošača. Stoga je smatrao je da su ranije navedene ugovorne odredbe djelomično pravno nevaljane, odnosno ništetne.

6. Tijekom trajanja ugovornog odnosa, naveo je da je sa tuženikom zaključio Dodatak ugovoru čime je izvršena konverzija predmetnog kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro te mu je ispostavljen novi Euro otplatni plan s novo utvrđenom EUR glavnicom, novom kamatnom stopom i novom visinom anuiteta, s početkom primjene od 30.09.2015. S obzirom na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi o CHF valutnoj klauzuli, anuliranjem njezinih negativnih učinaka na obračun stanja glavnice te uspostavom činjenične situacije u kojoj bi se nalazio da se navedena CHF klauzula nije primjenjivala, stanje neotplaćene glavnice na dan 30. rujna 2015., prema početnom otplatnom planu, odnosno primjenom tečaja koji je važio na dan isplate kredita iznosio bi 10 – 15 % manje od glavnice koja je utvrđena u valuti EUR na dan konverzije. Smatrao je da provedbom konverzije i uspostavom nove EUR neotplaćene glavnice nije obeštećen u cijelosti na način da je vraćen u onu poziciju u kojoj bi se nalazio da nije bilo ništetne odredbe o CGF valutnoj klauzuli. Isti je provedbom konverzije zadužen za iznos glavnice koji je za 10-15 % viši od iznosa glavnice obračunate prema ugovorenom otplatnom planu i tečaju koji je vrijedio na dan isplate kredita.

7. Stoga je cijenio da ima pravni interes za pokretanje ovakve vrste spora i postavljanje zahtjeva usmjerenog na utvrđenje i isplatu.

8. U odnosu na kondemnatorni dio zahtjeva, pozvao se na odredbu članka 323. ZOO-a, cijeneći da je strana ugovora u obvezi vratiti ono što je temeljem ništetnih ugovornih odredaba primila, smatrajući da je tuženik u obvezi pri tome kao nepoštena ugovorna strana isplatiti preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF valuti, kao i zakonske zatezne kamate tekuće na svaki pojedinačni preplaćeni iznos s navedenih osnova od dospijeća pa do isplate.

9. Predložio je da sud nakon provedenog postupka usvoji postavljeni zahtjev i utvrdi ništetnim dio ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i ugovornu odredbu o ugovorenoj valutnoj klauzuli u CHF, uz obvezu tuženika na isplatu nepripadno primljenog iznosa po osnovi naplaćene kamate i tečajne razlike, sve uvećano za sporedna davanja, kao i naknadu prouzročenog parničnog troška, također uvećanog za sporedna davanja tekuća o presuđenja, pa do isplate.

10. Ustrajući kod činjeničnih utvrđenja kao u tužbi, tužitelj je nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, postavio konačan tužbeni zahtjev na način da je ustrajući kod deklaratornog zahtjeva, zatražio s osnova promjenjive kamatne stope isplatu preplaćenog iznosa u visini od 3.793,19 Eura sa pripadajućim zakonskom zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni preplaćeni iznos sa navedene osnove od dospijeća pa do isplate, do je s osnova tečajne razlike potraživao isplatu preplaćenog iznosa u visini od 3.851,14 Eura također sa sporednim davanjima tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate. Ustrajao je kod zahtjeva za naknadom parničnog troška uvećanog za sporedna davanja.

11. U odgovoru na tužbu, kao i u svojim očitovanjima tijekom postupka, tuženik je ocijenio neosnovanim tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev. Osporio osnov i visinu postavljenog zahtjeva.

12. Ne sporeći zaključenje prvotnog ugovora, istakao je da su stranke zaključile Dodatak ugovora skladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a nakon što je tužitelju dostavio izračun konverzije kredita. Zaključenjem navedenog Dodatka izvršena je konverzija ugovora. Smatrao je da je tužitelj pogrešno koncipirao tužbu na način kao da je prvotni ugovor na snazi, iako je on prestao postojati zaključenjem Dodatka ugovoru. Pri tome se pozvao na sudsku praksu koja je zauzela stav da prihvaćanjem konverzije i sklapanjem Dodatka ugovoru, nedvojbeno prestaje pravo potrošača zahtijevati bilo kakve isplate temeljem osnovnog ugovora. Cijeneći navedeni stav, istakao je da u konkretnom slučaju ne postoji povreda koju je potrebno ukloniti, odnosno utvrditi postojanje povrede kolektivnih interesa potrošača koju je potrebno ukloniti.

13. U odnosu na postavljeni kondemnatorni zahtjev, pozvao se na odluku VSRH poslovni broj: Gos 1/ 2019. od 4. ožujka 2020., smatrajući da tužitelj u situaciji kada je konverzija provedena u skladu sa zakonom, ne može isticati kondemnatoran zahtjev iz i u vezi s osnovnim ugovorom o kreditu.

14. Kada bi se tijekom postupka utvrđivala pravna valjanost ugovornih odredaba na koje ukazuje tužitelj, istakao je da je ugovorena valutna klauzula bila u skladu sa odredbom članka 22. ZOO-a, i time na zakonu osnovana. U odnosu na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu, istakao je legitimno pravo takvog ugovaranja. Suprotno tužitelju, smatrao je da je isti prije zaključenja ugovora u dovoljnoj mjeri bio informiran o svim ugovornim odredbama kako bi nesmetano mogao donijeti odluku o prihvaćanju zaključenja istoga. Posebno je naglasio da su svi parametri koji utječu na promjenu kamatne stope bili jasno razrađeni u Općim uvjetima poslovanja istoga, zbog čega je tužitelja mogao biti upoznat sa istima. Posebno je napomenuo da niti jedna kamatna stopa nije prelazila zakonom najviše dopuštenu stopu ugovorne kamate, kao i da je volja stranaka bilo ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

15. Istakao je prigovor zastare pri čemu se pozvao na opći zastarni rok od 5 godina propisan odredbom članka 225. ZOO-a.

16. Smatrajući da je zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan, predložio je njegovo odbijanje, uz naknadu prouzročenog parničnog troška uvećanog za sporedna davanja tekuća od presuđenja pa do isplate.

17. U svojim daljnjim očitovanjima, tužitelj je u cijelosti otklonio navode tuženika kao neosnovane.

18. Ne sporeći da je tijekom trajanja ugovornog odnosa sa tuženikom zaključio Dodatak ugovoru čime je izvršena konverzija predmetnog kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro te mu je ispostavljen novi Euro otplatni plan s novo utvrđenom EUR glavnicom, novom kamatnom stopom i novom visinom anuiteta, s početkom primjene od 30.09.2015., smatrao je da time nije u cijelosti obeštećen. S obzirom na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi osnovnog ugovora o CHF valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, smatrao je da anuliranjem njezinih negativnih učinaka na obračun stanja glavnice te uspostavom činjenične situacije u kojoj bi se nalazio da se navedena CHF klauzula nije primjenjivala, stanje neotplaćene glavnice na dan 30. rujna 2015., prema početnom otplatnom planu, odnosno primjenom tečaja koji je važio na dan isplate kredita iznosila manje od glavnice koja je utvrđena u valuti EUR na dan konverzije. Iz toga proizlazi da provedbom konverzijom i uspostavom nove EUR neotplaćene glavnice nije obeštećen u cijelosti na način da je vraćen u onu poziciju u kojoj bi se nalazio da nije bilo ništetne odredbe o CHF valutnoj klauzuli i promjenjive kamatne stope.

19. Suprotno tuženiku, smatrao je da je u konkretnom slučaju sud pozvan postupiti skladno odredbi članka 502.c ZPP-a i cijeniti odluke i pravne stavove iz kolektivnog spora. U odnosu na istaknuti prigovor zastare pozvao se na pravni stav VSRH prema kojem u ovakvoj vrsti postupka valja cijeniti trenutak pravomoćnosti odluke donesene u kolektivnom sporu. Smatrao je da njegovoj strani postoji pravni interes za vođenje spora unatoč izvršenoj konverziji, a glede kondemnatornog dijela zahtjeva istakao je irelevantnim temelj svog potraživanja.

20. U odnosu na konačno postavljeni zahtjev tužitelja, tuženik se nije posebno očitovao. Sud je cijeneći postupanje tuženika koji se upustio u raspravljanje o konačno postavljenom zahtjevu, smatrao da se tuženik ne protivi preinaci postavljenog zahtjeva zbog čega nije donosio odluku o preinaci.

21. Podredno se ističe da kada bi se i cijenilo da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva, istu bi valjalo dopustiti skladno pravnom stavu VS RH koji cijeni da se radi o takvoj situaciji u kojoj je svrsishodno dopustiti preinaku radi trajnog rješenja odnosa između stranaka.

22. Slijedom navedenoga sud je donosio odluku o preinačenom tužbenom zahtjevu.

23. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to uvidom u Ugovor o kreditu i Dodatak ugovora, uvidom u otplatni plan za predmetni osnovni ugovor, uvidom u relevantne uplate učinjene od strane tužitelja, čitanjem obavijesti o promjeni kamatne stope. Proveo je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, kao i čitanjem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske struke. Također, proveo je dokaz uvidom u preostalu opsežnu dokumentaciju koja prileži spisu.

24. Iako je sud bio pozvan utvrđivati proces pregovaranja stranaka prethodno zaključenju osnovnog ugovora, osim provođenja dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke, tijekom postupka nisu provedeni daljnji personalni dokazi s obzirom da tuženik nije isticao takav dokazni prijedlog. Sud prema odredbama procesnog zakona nije u mogućnosti provoditi dokaze po službenoj dužnosti, već ih je pozvan provoditi po prijedlogu stranaka. Kako je izostala takva aktivnost stranaka u postupku, nije bilo moguće provesti iste.

25. Ocjenom svih provedenih dokaza kako svakog pojedinačno, tako i svih ukupno, sud je ocijenio konačni zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje ništetnosti dijelova određenih ugovornih odredbi predmetnog ugovora i isplatu preplaćenog s osnove valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope, djelomično osnovan.

26. Između stranaka nije sporno zaključenje Ugovora o kreditu, kao i zaključenje Dodatka Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je provedena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euru.

27. U odnosu na meritum, sporan je osnov kao i visina postavljenog zahtjeva, s obzirom da tuženik smatra da je u konkretnom slučaju izvršenom konverzijom prestao postojati osnovni ugovor zbog čega se tužitelj neosnovano poziva na ništetnost dijelova ugovora, a kao posljedicu ništetnosti potražuje povrat preplaćenog. Također je sporno isticanje tužitelja da se osnovanost deklaratornog zahtjeva temelji na iznijetom pravnom stavu i činjeničnim utvrđenjima iznijetim u kolektivnom sporu.

28. Isticanje pomanjkanja pravnog interesa tužitelja za pokretanje ovosudnog postupka, sud je posebno cijenio u odnosu na deklaratoran, odnosno kondemnatoran dio zahtjeva.

29. Isticanje tuženika da je zaključenjem Dodatka ugovora, kojim je tužitelj pristao na konverziju kredita, ugovorni odnos u cijelosti izmijenjen, zbog čega su prestale obveze ugovornih strana iz prvotno zaključenog ugovora o kreditu, a na što ukazuje izmjena valute obveze i kamatna stopa, zbog čega je tužitelj zaključenjem Dodatka od početka ugovornog odnosa isključivo korisnik valute Eura slijedom čega isti nema osnova potraživati utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu, odnosno dijelova ugovora o kreditu jer više ne postoji tražbina vezane za valutu CHF i kamate, ovaj sud nije cijenio osnovanim.

30. Isticanje da bi pristankom tužitelja na konverziju, prestao postojati raniji ugovorni odnos između ugovornih strana ne proizlazi iz odredaba Zakona i izmjeni i dopuni Zakona o potrošačima kojim je regulirano pitanje konverzije. Odredbama citiranog zakona, na temelju kojih su ugovorne strane i zaključile dodatak nije regulirana pravna sudbina ugovornih odredaba iz osnovnog ugovora o kreditu koji su izraženi u valuti CHF te ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi. Valja posebno naglasiti da zakonom nije propisano na koji način se rješava pitanje eventualne ništetnosti ugovora o kreditu ili njegovih pojedinih ugovornih odredaba.

31. U svezi navedenog, tuženik iskrivljuje pravni stav VSRH iznijet u odluci poslovni broj: Gos-1/19 od 4. ožujka 2020. Sud je u navedenoj odluci odgovorio na postavljeno pitanje ništetnosti, odnosno nepostojanja sporazuma o konverziji, zauzevši stav da takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju ništetnosti odredaba osnovnog ugovora (promjenjiva kamatna stopa, tečajna razlika valute CHF), pri čemu nije izrazio pravno shvaćanje o ranije navedenom spornom pravnom pitanju.

32. U odnosu na navedeno pravno pitanje, mišljenje je suda da je potrebno cijeniti stav VSRH iznijet u odluci poslovni broj: Rev-2868 / 2018 od 12. rujna 2019. u kojem se ističe da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu, potrošač ima pravni interes te je ovlašten potraživati u sudskom sporu ništetnost pojedinih ugovornih odredbi osnovnog ugovora, kako bi mogao ostvariti određena prava koja mu pripadaju.

33. Tužitelj je ovosudnim postupkom zatražio pravnu zaštitu koju uživa kao potrošač. U vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, Zakon o zaštiti potrošača tada na snazi nije regulirao pitanje zaštite potrošača u daljnjem vremenskom tijeku, kako je to regulirano odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača iz 2009. Međutim, valja cijeniti da zaštita potrošača nije samo regulirana odredbama ZZP-a, odnosno odredbama ZID ZZP-a, kao lex specialis, već je regulirana i odredbama ZOO-a, kao lex generalis koji regulira ugovorne odnose, pa tako i pravo na utvrđenje ništetnosti ugovora ili pojedinih ugovornih odredaba, kao i pravo na restituciju oštećene ugovorne strane.

34. Tužitelj stoga po stavu suda ima pravni interes postaviti u sporu deklaratorni zahtjev, odnosno tražiti utvrđenje ništetnosti osnovnog ugovora ili dijelova osnovnog ugovora, jer se ništetnost ugovora sukladno odredbi čl. 322. i 326. ZOO-a, utvrđuje ex tunc odnosno u trenutku zaključenja Ugovora. Odredbom čl. 326. ZOO-a, propisano je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a ne može se niti osnažiti niti prema odredbi čl. 148. st. 1. ZOO-a, niti nagodbom stranaka. Slijedom navedenog, tužitelj imao pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti dijelova ugovora.

35. Kada govorimo o pravnom interesu tužitelja za postavljanjem kondemnatornog zahtjeva, valja poći od stava Suda Europske unije iznijetog u presudi C-118/17 od 14. ožujka 2019. koji u tumačenju Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 2019. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima primat daje apsolutnoj zaštiti i punoj restituciji potrošača, odnosno povratu koristi koje je pružatelj usluge stekao uslijed nepoštenih ugovornih odredbi. U tom smjeru je i stav VSRH iznijet u ranije navedenoj odluci poslovni broj Rev- 2868/2018 o kojem je ranije bilo govora u ovosudnom obrazloženju.

36. U odnosu na kondemnatorni zahtjev koji je postavio tužitelj, valja istaći da je odredbama članka 296. stavak 1. i 3. i članka 323. stavak 1. i 2. ZOO-a, kao lex generalis koji regulira ugovorne odnose, propisano pravo na restituciju.

37. Unatoč izvršenoj konverziji koja može biti valjana, potrošač potpisom dodatka ili anexa osnovnog ugovora kojim je ista provedena, zadržava pravo na potpunu restituciju koju mu jamče zakoni i Direktiva te takvo pravo ne može biti anulirano nikakvim pristankom potrošača. Takav pristanak ne znači i ne može značiti njegovo odricanje od prava na punu restituciju. Takav slijed bio bi protivan odredbi članka 41. ZZP-a, kojom je izrijekom normirano da se potrošač ne može odreći, niti mu se mogu ograničiti prava koja mu pripadaju temeljem zakona koji štiti takva njegova prava. Isto je u duhu odredbe članka 14.1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja zabranjuje diskriminaciju u pogledu uživanja prava po bilo kojoj osnovi, što uključuje i zakonsku intervenciju poput konverzije.

38. Predmetnim Dodatkom, kojeg su stranke potpisale temeljem zakona, naloženo je bankama da izvrše izmjenu odredbi osnovnog ugovora koje se odnose na valutu kredita, kamatne stope te eventualno iznosa neotplaćene glavnice kredita i to na način kako to propisuje zakon. Takvim dodatkom ugovora isključivo je temeljem zakona izjednačen položaj tužitelja kao korisnika kredita u valuti CHF s položajem u kojem bi isti bio da je osnovnim ugovorom utanačeno korištenje kredita u valuti Euro. Stoga je neosnovano isticanje tuženika da je takvom promjenom temeljenom na zakonu, ugovorni odnos između ugovornih strana u cijelosti izmijenjen, slijedom čega su prestale obveze ugovornih strana iz osnovnog ugovora koje su se odnosile na tražbinu vezanu za valutu CHF te kamate kao ugovorne odredbe .

39. Podredno se navodi da pravni interes potrošača, kada govorimo o kondemnatornom zahtjevu u slučaju njegovog osporavanja, moguće je provjeriti i opravdati financijskim vještačenjem koje je tužitelj u tužbi i predložio da se provede tijekom postupka. Rezimirajući sve ranije navedeno, mišljenje je ovoga suda da na strani tužitelja u konkretnom slučaju postoji pravni interes za zatraženu sudsku zaštitu.

40. Isticanje tuženika da se tužitelj u konkretnom slučaju neosnovano poziva, kada govorimo o činjeničnim i pravnim utvrđenjima iz kolektivnog spora koji je vođen, na odredbu članka 502 c. ZPP-a temeljem koje bi sud bio pozvan prilikom donošenja odluke o osnovanosti zahtjeva tužitelja cijeniti odluke donesene u navedenom postupku, bez utvrđivanja istaknutih činjenica tijekom postupka, ovaj sud nije smatrao osnovanim.

41. Pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu pod poslovnim brojem P-1401/12 vođen je postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa, a predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dviju ugovornih odredaba o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za CHF i odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

42. Predmetni postupak pravomoćno je okončan na način da je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Presudom Vrhovnog suda RH pod poslovnim brojem Rev-249/14 od 09. travnja 2015. utvrđeno da određene banke u razdoblju od 10. rujna 2003.g. do 31. prosinca 2008. a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime su banke postupile suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 07.08.2007.g. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama ZOO-a.

43. VSRH u svojoj je odluci poslovni broj: Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog Trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je utvrđeno da su tužene banke u razdoblju od 01. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju do 6. kolovoza 2007. da od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača.

44. Iz ranije citiranih sudskih odluka u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa utvrđeno je da su utužene banke ( Zagrebačka banka, PBZ, ERSTE bank, Raiffeisen bank, Hypo-Adria- Bank, OTP bank, Splitska Banka, Volks banka ) povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita prilikom zaključenja predmetnih ugovora o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF.

45. Stoga ovaj sud cijeni da je prilikom donošenja odluke o postavljenom zahtjevu pozvan postupiti prema odredbi članka 502 c. ZPP-a, koja obvezuje sud primijeniti prilikom donošenja odluke o osnovanosti takvog zahtjeva pravna i činjenična utvrđena iz ranije navedenih odluka donesenih u kolektivnom sporu.

46. Činjenica da ZPP, na snazi u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, nije sadržavao odredbu o obvezujućem učinku ranijih odluka na konkretan slučaj, po stavu ovoga suda nije relevantana s obzirom na ranije navedenu procesnu odredbu koja obvezuje prvostupanjski sud.

47. Isticanje tuženika o neprimjenjivosti odluka donesenih u kolektivnom sporu na konkretan slučaj, s obzirom da je zahtjev temeljen s osnove stjecanja bez osnove, a ne s osnove naknade štete, ovaj sud nije cijenio osnovanim. Tužiteljev zahtjev se odnosi na potraživanje zaštite slabije ugovorne strane ( potrošača ) prilikom ispunjenja preuzetih obveza iz ugovora o kreditu koje obveze je ispunio temeljem pravno nevaljanih odredbi. Kondemnatornim zahtjevom potražuje da mu se isplati imovinu koju je druga ugovorna strana stekla bez osnova, s obzirom da mu je takvim stjecanjem pričinjena šteta. Upravo na takvoj činjeničnoj osnovi u ranije navedenoj odluci donesenoj u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa donesena je pravomoćna odluka.

48. Iz sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu koji je tužitelj zaključio sa tuženikom, proizlazi da su stranke ugovorile promjenjivost kamatne stope koja je ugovorena člankom 4. citiranog ugovora. Prema istoj banka je ovlaštena i izvršiti promjenu kamatne stope ukoliko se korisnik kredita ne bude pridržavao svih ugovorenih obveza. Člankom 7. ugovorena je valutna klauzula u valuti CHF.

49. Tuženik je tijekom postupka isticao da je prethodno zaključenju ugovora tužitelj bio od strane banke informiran o značenju zaključenja ugovora sa valutnom klauzulom u CHF te kakvim se mogućim posljedicama izlaže. Također, isticao je da je tužitelj od strane banke bio upoznat sa eventualno mogućim promjena kamatne stope tijekom trajanja ugovornog razdoblja, zbog čega je isti mogao shvatiti opseg svojih budućih obveza iz ugovora. Navedeni slijed, izričito je osporen od strane tužitelja koji je isticao da ga banka prethodno zaključenju ugovora nije informirala o specifičnosti valutne klauzule, odnosno objasnila posljedice ugovornih odredaba na njegove buduće obveze.

50. Unatoč primjeni stavova i zaključka pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu na konkretan slučaj, sud je tijekom postupka utvrđivao relevantne činjenice koje se odnose na tijek pregovaranja ugovornih strana prethodno zaključenju osnovnog ugovora o kreditu i informiranosti tužitelja od strane pravnog prednika tuženika u svezi ugovorene valutne klauzule u CHF, odnosno promjenjive kamatne stope.

51. Iz iskaza saslušanog tužitelja, koji je sud ocijenio objektivnim, životnim i stoga istinitim, utvrđen je interes tužitelja da eventualno ostvari kredit u valuti Eura, o čemu se tuženik nije očitovao već mu je predložio zaključenje ugovora sa valutom CHF kao najpovoljniji. Kako je tuženik ponudio takvu vrstu kreditiranja, isti je prihvatio istaknutu ponudu i zaključio osnovni ugovor o kreditu. Prethodno zaključenju ugovora od djelatnika banke s kojim je razgovarao povodom zatražene usluge nije stekao saznanje o razlici kreditnih aranžmana zavisno o valutnoj klauzuli u Euru, odnosno u CHF.

52. Ugovor mu je predočen po odobrenju već sastavljen radi potpisivanja. Djelatnik banke mu nije pojasnio ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu mu nije objašnjeno o čemu ovisi promjena kamatne stope, kao i da bi navedena promjena izvjesno mogla utjecati na njegove imovinske prilike.

53. Unatoč isticanju stabilnog tečaja valute CHF, u trenutku zaključenja ugovora nije mu bila poznata visina ugovorom preuzete obveze koja se po zaključenju ugovora tijekom vremena promijenila. Uslijedila je znatna promjena tečaja valute CHF, kao i promjena kamatne stope, što je rezultiralo znatnim povećanjem anuiteta od početno ugovorenog, a što je rezultiralo znatnim financijskim opterećenjem istoga.

54. Zbog izuzetno visokih iznosa anuiteta, tužitelj je prihvatio zaključenje Dodatka osnovnog ugovora kako bi mu se ugovorna obveza obračunavala prema tečaju valute Euro. Prilikom zaključenja Anexa, tuženik ga nije upoznao o eventualnim pravima koja su mu pripadala s osnova do tada uplaćenih anuiteta koji su bili u relaciji sa valutom CHF.

55. Iako je tuženik isticao dobru informiranost tužitelja prilikom zaključenja osnovnog ugovora o kreditu, tijekom postupka pruženim dokazima isto nije dokazao.

56. O pregovaranju i informiranosti tužitelja kao ugovorne strane, sud je isključivo mogao steći saznanja od samoga tužitelja. Tuženik na te okolnosti nije predložio provođenje dokaza. Stoga je postupanje ugovornih strana u konkretnom slučaju bilo je moguće utvrditi isključivo iz stranačkog iskaza tužitelja, kao jednog od sudionika pregovaranja.

57. Sud smatra utvrđenim da je tužitelju upravo tuženik ponudio zaključenje osnovnog ugovora sa valutom CHF te da to nije bila volja samog tužitelja. Isti je za to pružio argumentaciju koja je životna i logična. Naime, iako je tužitelj imao namjeru zaključiti ugovor sa valutom Euro, neživotno je i nelogički da isti to ne bi prihvatio kao soluciju, već je zaključio ugovor u valuti CHF koji ga nije interesirao. Stoga isticanje tuženika da bi to bio izbor tužitelja nije prihvatljivo.

58. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača koji je regulirao pitanje nepoštenih odredbi u trgovačkim ugovorima kao lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a, kojim je to pitanje bilo regulirano na razini općeg propisa. ZZP-om je bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

59. Iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, proizlazi da je odredba koja se odnosi na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu bila vidno istaknuta, odnosno da je ta ugovorna odredba bila lako uočljiva. Isto tako proizlazi i da je u navedenoj odredbi bilo jasno naznačeno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatama banke iz čega proizlazi da je ta ugovorna odredba bila jasna.

60. Stoga je za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari potrebno ocijeniti da li je predmetna ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi bila razumljiva tužitelju kao potrošaču, posljedično čemu da li je ista poštena u smislu ranije navedenog ZZP-a.

61. Cijeneći sadržaj predmetne ugovorne odredbe kojom je ugovorna promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatama banke, ocjena je ovog suda da je ista za prosječnog potrošača posve nerazumljiva. Naime, navedenom odredbom općenito je promjena kamatne stope vezana za Odluku o kamatama banke, odnosno akt banke, s time da se nedvojbeno radi o dokumentu koji je stručan i kao takav razumljiv isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu, ili koje se bave bankarskim poslovanjem, slijedom čega sud zaključuje da te odluke koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja, tužitelju kao prosječnom potrošaču nisu mogle biti razumljive.

62. Valja cijeniti da ugovorna kamata u ugovoru o kreditu, sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a.

63. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava, kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja i načelo zabrane zlouporabe prava. Obzirom na iznijeto, po stavu ovog suda unošenje u ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope kako je to učinio tuženik u konkretnom ugovoru, može se ocijeniti suprotno navedenim načelima obveznog prava, jer se time od samog početka takvog ugovornog odnosa tužitelj kao korisnik kredita i potrošač dovodi u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca.

64. Odredbom citiranog Ugovora o kreditu određeno je samo koliko iznosi kamata na dan sklapanja tog ugovora ( 4,25 % godišnje), iz čega proizlazi da su samo navedeni podaci tužitelju u trenutku sklapanja ugovora bili poznati, dok ostali podaci, odnosno kriteriji temeljem kojih će se ta kamatna stopa od 4,25 % godišnje nadalje mijenjati, nisu bili niti određeni, niti odredivi, već je buduća kamatna stopa ugovorena kao isključivo "promjenjiva".

65. Predmetni ugovor ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U takvoj situaciji nije moguće očekivati da bi tužitelj kao prosječan potrošač bez adekvatnog znanja u financijskim segmentima bio u stanju cijeniti promjene tržišnih uvjeta i s time u vezi buduće promjene kamatne stope koje bi uslijedile u razdoblju po zaključenju ugovornog odnosa.

66. Tuženik nije tijekom postupka dokazao da bi prilikom zaključenja ugovora o kreditu tužitelju na razumljiv način prosječnom čovjeku bez dovoljnog financijskog znanja bio objašnjen postupak formiranja kamatnih stopa, što sve utječe na takvo formiranje tijekom ugovornoga razdoblja, a na temelju čega bi tužitelj kao potrošač mogao spoznati učinke koje će u budućnosti nastati iz tako ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Isti, po stavu ovoga suda, nije mogao imati saznanja o osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju u trenutku zaključenja ugovora. Valja pri tome cijeniti da prosječni građanin u Republici Hrvatskoj u to vrijeme nije bio u dovoljnoj mjeri educiran iz područja financija da bi uopće mogao projicirati u budućnosti posljedicu ugovaranja promjenjive kamatne stope.

67. Posebno valja cijeniti da je tužitelju to bio prvi puta da je zaključivao takvu vrstu ugovora.

68. Banka, odnosno financijska institucija čiji je krajnji cilj ostvarivanje zarade zasigurno ostvaruje pravo na ugovaranje promjenljive kamatne stope, posebno kada zaključuje ugovore o kreditu na duže vremensko razdoblje, međutim istovremeno su banke u sklapanju takvih pravnih poslova dužne postupati kao dobri i odgovorni gospodarstvenici. Po stavu ovoga suda to znači da su dužne nuditi svoje financijske proizvode svakom pojedinom potrošaču, pri tome pomažući mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi se njihovim uslugama, a da pri tome ne nastaje šteta istome. Stoga je stav ovoga suda da je tuženik prilikom zaključenja konkretnog ugovora bio pozvan tužitelja kao potrošača detaljno upoznati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost o mogućoj izvjesnoj promjeni za vrijeme trajanja ugovornog odnosa koja bi za njega mogla biti vrlo otegotna.

69. Posebno je za napomenuti da valja cijeniti da je predmetni ugovor o kreditu tuženik unaprijed sastavio kao financijska institucija i predočio ga tužitelju kao potrošaču koji pri tome nije mogao utjecati na sam sadržaj ugovora te je odredbom ugovora istome nametnuta obveza koju on nije mogao u tom trenutku sagledati kao jednu cjelinu, a što je de facto posljedično utjecalo na promjenu samih anuiteta. Stoga valja zaključiti da je predmetna ugovorna odredba na koju ukazuje tužitelj sasvim sigurno uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao ugovorne strane u odnosu tuženika kao druge ugovorne strane, a što je suprotno temeljnim načelima obveznoga prava, odnosno ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima.

70. Slijedom navedenog, kako je predmetna odredba članka 4. Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovorenu promjenjivu kamatu nepoštena, to je ista u smislu odredaba ZZP-a, u tom dijelu ništetna.

71. Ističe se da je zakonom dozvoljeno dogovaranje promjenjive kamatne stope, ali ne na način kako je to činio tuženik u konkretnom slučaju bez da je tužitelju ukazao na jasne parametre o kojima promjena kamatne stope u budućnosti ovisi i time onemogućio tužitelja da sagleda u potpunosti obvezu koja će s vremenom primjenom tog dijela ugovorne odredbe za njega nastati. Prvotno ugovorena kamatna stopa od 4,25 % godišnje nije fiksna, već se radi o visini kamatne stope koja je tužitelju u trenutku ugovaranja i samog zaključenja ugovornog odnosa bila poznata, konkretna i koju je isti prihvatio kao preuzetu obvezu po zaključenju ugovora.

72. Iz sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu utvrđeno je da je odredba o valutnoj klauzuli bila vidno istaknuta, odnosno uočljiva. Također, razvidno je da je u navedenoj odredbi bilo jasno naznačeno da se iznos glavnice i obveza na isplatu kredita vezuje uz tečaj CHF iz čega proizlazi da je bila jasna.

73. Međutim, ovaj sud smatra da tijekom postupka nije utvrđeno da su ugovorne strane o tome pojedinačno pregovarale iz čega bi proizašla posljedica da bi tužitelj kao potrošač jasno i nedvojbeno bio upoznat o svim rizicima koji prate ugovorenu valutu, odnosno da bi mu bili jasno objašnjeni kriteriji o kojima ovisi promjena tečaja. Podredno se ističe da takav sadržaj nije niti naveden u samome ugovoru.

74. Mišljenje je ovoga suda da prosječnom potrošaču u RH u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije bilo poznato da je uz valutnu klauzulu u CHF vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u Euru, što znači da banka nije na transparentan način informirala potrošača da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za valutu Euro, a što je svakako bitno za donošenje odluke o sklapanju ugovora koji sadrži spornu odredbu. Zbog toga prosječnom potrošaču odredba kojom se glavnica veže za valutnu klauzulu CHF nije bila razumljiva.

75. Stav je ovoga suda da je i navedena odredba članka 7. ugovora suprotna načelu savjesnosti i poštenja jer je banka kao savjesni gospodarstvenik i stručna osoba trebala sama, prema temeljnom načelu savjesnosti i poštenja, voditi računa i o interesima druge strane, odnosno građana kao potrošača upoznati sa svim rizicima kod sklapanja ovakve vrste ugovora kako bi građanin mogao razumjeti što mu donosi sporna zaštitna klauzula i po saznanju o tome donijeti razumnu odluku. Pri tome je sasvim irelevantna činjenica da prema projekciji pravnog prednika tuženika tužitelj nije bio kreditno sposoban za zaključenje ugovora sa valutnom klauzulom u Euro, dok je bio kreditno sposoban za zaključenje ugovora sa valutnom klauzulom u CHF, zbog čega je isti i iznio ponudu za zaključenje te vrste ugovora o kreditu. To stoga jer je tužitelj u situaciji adekvatne informiranosti bio pozvan odlučiti o navedenoj ponudi cijeneći predočene mu rizike koje takvo prihvaćanje nosi za njega, a što je izostalo zbog nedovoljne informiranosti istoga od strane drugog ugovaratelja.

76. U konkretnom slučaju po stavu ovoga suda došlo je do znatne neravnoteže u pravima o obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, koja je znatna s obzirom na neizvjesnost iznosa glavnice kredita kojeg je tužitelj kao potrošač imao kao obvezu vratiti banci, a što je imalo za posljedicu promjenjive i neizvjesne bitne elemente ugovora. Slijedom navedenog, a kako i predmetna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita i potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na tuženika kao banku i trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu suradnje, te načelu zabrane zlouporabe prava, to je ista također ništetna.

77. Zakonom nije zabranjeno ugovarati valutnu klauzulu. Međutim, po mišljenju suda u konkretnom slučaju postupanje banke kao ugovorne strane bez dovoljnog upoznavanja tužitelja kao potrošača o svim mogućim rizicima, ne može se cijeniti kao dopušteno. Valja cijeniti da tečaj CHF u vrijeme pregovaranja i zaključenja ugovora nije bio fiksan te je tužitelju bio poznat isključivo u vrijeme samoga ugovaranja kako je to navedeno u otplatnom planu koji mu je uz ugovor i uručen.

78. Predmetnim tužbenim zahtjevom usmjerenim na isplatu preplaćenog, tužitelj potražuje od tuženika povrat razlike između iznosa kojeg je stvarno isplatio temeljem ugovorne promjenjive kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, kao i povrat razlike između iznosa kojeg je stvarno isplatio temeljem ugovorene obveze na plaćanje anuiteta sa valutnom klauzulom u CHF u odnosu na tečaj CHF u trenutku realizacije kredita, neovisno od izvršene konverzije. To stoga jer smatra da je unatoč izvršenoj konverziji isti oštećen primitkom iznosa od strane tuženika za što nema osnove.

79. U svom nalazu i mišljenju, stalni sudski vještak financijske struke dipl. oec Tomislav Prpić, kojeg je ovaj sud u cijelosti ocijenio stručnim i objektivnim, istakao je da načelno promjena kamatne stope rezultira većim iznosom kamate u odnosu na rast anuiteta. Povećanjem kamatne stope povećava se kamata, umanjuje otplata glavnice te sveukupno povećava iznos anuiteta. Tijekom otplate kredita otplata glavnice po obračunu banke postaje veća od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu kako bi postigla usporenje iz prvog dijela otplatnog razdoblja. Po kazivanju vještaka, razdoblje manje ili veće otplate glavnice se do eventualne konačne otplate neutralizira, ali u slučaju prijevremene otplate ili konverzije kredita, zatečena glavnica u tome trenutku je različita od one u početnom otplatnom planu i to kao posljedica gore navedenog.

80. Prilikom dane projekcije izračuna razlike, vještak je naveo da je to činjeno pod pretpostavkom da je kamatna stopa cijelo vrijeme otplate kredita iznosila kao početno ugovorena ( 4,25 % godišnje), koristeći prosječni tečaj po stvarnim uplatama kako ih je knjižio tuženik. U razdoblju otplate kredita, tužitelj je tako preplatio na ime kamata iznos od 3.793,129 Eura.

81. U razdoblju od odobravanja kredita do konačne otplate kredita, tečaj CHF je oscilirao te je bio niži i viši od tečaja prilikom plasiranja kredita. U razdoblju otplate kredita pod pretpostavkom da se tečaj valute nije mijenjao, vještak je istakao da je tužitelj na ime tečajnih razlika preplatio iznos od 3.983,59 Euro.

82. Analizirajući provedenu konverziju, vještak je naveo da je tuženik proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015. sukladno odredbama ZID ZZP ( NN 105/15). Suština konverzije jest da se kredit konvertira na način da se simulira otplatni plan EUR kredita koji za pretpostavku ima početni iznos- stvarno isplaćen iznos kunama pretvoren u EUR po tečaju na dan isplate kredita, tj. 295.840,70, odnosno 40.250,44 Eur . Trajanje kredita je isto kao i kod CHF kredita. Tuženik je na simulirani EUR kredit primijenio kamatne stope koje su vrijedile za EUR kredite. Prilikom konverzije vještak navodi da je tuženik uzeo u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio do trenutka konverzije.

83. Iznos preostale glavnice prema simuliranom kreditu je naveden u Dodatku ugovora i iznosi 34.552,06 EUR, odnosno 263.891,36 kn. Vještak obrazlaže da navedeni iznos ostatka glavnice je neovisan od uplata koje je izvršio tužitelj, a koja bi kada bi se cijenile sve uplate iznosila 248.699,51 kn ( tečaj CHF/HRK ) . Navedena razlika u glavnici po vještaku iznosi 15.191,85 kn/ 2.016,30 EUR na dan 30.09.2015. te predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji.

84. Zaključuje da je tuženik prilikom konverzije kredita iz CHF u EUR uzeo u obzir sve uplate tužitelja pa tako i iznose preplate s osnova razlike u tečaju i kamatnoj stopi koje su se temeljile na ništetnim odredbama te na taj način matematički izjednačio tužitelja sa jednakom kreditom podignutim sa valutom EUR.

85. Po mišljenju ovog suda provedenim vještačenjem je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj na ime ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora preplatio tuženiku ranije navedeni novčani iznos, kao i da nije dokazano da bi tuženik priznao određeni iznos preplate prilikom konverzije koji je uplatio u korist tužitelja, pa bi za takav iznos valjalo umanjiti tražbinu tuženika.

86. U odnosu na kamatnu stopu koju je vještak cijenio prilikom izračuna tužiteljeve preplate, valja istaći da je u slučaju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu sa odredbom članka 26. stavak 3 ZOO-a, valjalo primijeniti kamatu čija stopa je određena u osnovnom ugovoru, a koja je iznosila 4,25 % godišnje.

87. Valja istaknuti da u smislu odredbe čl. 296. st. 1. i 3. i čl. 323. st. 1. i 2. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora, te je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje takvog ugovora, odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

88. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom utuženog razdoblja nastala šteta, a banka je stekla nepripadnu korist na temelju istih ništetnih odredbi koju je primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužna vratiti tužitelju. Na dosuđeni iznos glavnice tuženik je temeljem odredbe članka 1115. ZOO-a, u obvezi podmiriti tužitelju i sporedna davanja tekuća na svaki pojedinačni uplaćeni iznos od dospijeća pa do isplate. To stoga jer je tuženik nepošteni stjecatelj. Isti je stekao navedenu preplatu na ništetnim ugovornim odredbama.

89. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku I. do IX. izreke presude.

90. Podredno se ističe da je sud cijenio osnovanim kod deklaratornog zahtjeva tužitelja ništetnost dijelova odredbi članaka 5. i 6. Ugovora o kreditu u kojem se ističe valutna klauzula u CHF koji sadržajno obuhvaćaju ranije istaknutu ništetnost navedenog ugovornog sadržaja.

91. Tuženik se tijekom postupka pozvao na prigovor zastare, kojeg je ovaj sud u cijelosti smatrao neosnovanim.

92. Cijeneći vrstu spora koji je tužitelj pokrenuo, valja cijeniti stav VS RH iznijet na sjednici građanskog odjela u siječnju 2020. gdje je po pitanju zastare u ovakvoj vrsti sporova navedeno da kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

93. Sud je vezan činjeničnim supstratom kojeg je stranka u tužbi konkretno iznijela, a upravo se odnosi na potraživanje zaštite slabije ugovorne strane (potrošača) prilikom ispunjenja preuzetih obveza iz ugovora o kreditu koje bi bile pravno nevaljane. Stranka traži da joj tuženik isplati imovinu koju je stekao bez osnove s obzirom da joj je takvim stjecanjem pričinjena šteta. Upravo na toj činjeničnoj osnovi u ranije navedenoj odluci donesenoj u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa je donesena pravomoćna odluka. Stoga za zastaru restitucijskog zahtjeva po osnovi promjenjive kamatne stope valja cijeniti petogodišnji zastarni rok počem od pravomoćnosti odluke o ništetnosti jednostrano promjenjive kamatne stope, odnosno 13. lipanj 2014. Cijeneći da je tužitelj podnio tužbu sudu preporučenom pošiljkom 12. lipnja 2019., za zaključiti je da je ista podnesena unutar otvorenog zastarnog roka koji traje do 13. lipnja 2019. U odnosu na restitucijski zahtjev koji se odnosi na preplatu s osnove razlike u tečaju, valja istaći da zastara za takve zahtjeve je nastupila 14. lipnja 2023. pa s obzirom na utuženje niti navedeni dio zahtjeva nije obuhvaćen zastarom.

94. Pogrešno tuženik smatra da bi valjalo cijeniti trogodišnji zastrani rok propisan kod instituta naknade štete. Restitucijski zahtjev s oba osnova temelji se na institutu stjecanja bez osnove, a za koju tražbinu je zakonodavac propisao opći zastarni rok skladno odredbama ZOO-a, zbog čega je valjalo primijeniti kod ocjene navedenog prigovora petogodišnji zastarni rok.

95. Dio deklaratornog zahtjeva tužitelja pod točkom III. u kojem je isti zatražio utvrđenje ništetnosti dijela odredbe članka I. kojim je određen iznos kredita ugovora zaključenog između stranaka 22. studenog 2006., a koji odgovara protuvrijednosti od 63.970,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, ovaj sud je smatrao u cijelosti neosnovanim.

96. Između stranaka nije sporno da se radilo o kreditnim sredstvima koje je tužitelj sa tuženikom doista ugovorio, kao i da je protuvrijednost izražena navedenog iznosa valute u CHF u kunama cijenjena prema srednjem tečaju za navedenu valutu banke koji je bio na dan samoga korištenja kredita. Osim štos e radi o nespornom sadržaju, valja istaći da su stranke upravo i ugovorile takav sadržaj koji je tužitelju bio poznat i razumljiv u trenutku zaključenja ugovora te stoga nisu ispunjeni uvjeti za utvrđenje ništetnosti navedenoga dijela ugovora.

97. Stoga je tužitelj odbijen sa tako postavljenim zahtjevom, zbog čega je odlučeno kao u stavku XI. izreke presude.

98. Slijedom navedenog odlučeno je kao u stavku

99. Tužitelj je dosuđena naknada prouzročenog parničnog troška skladno odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a u cijelosti.

100. Naime, tužitelj nije uspio samo sa neznatnim dijelom deklaratornog zahtjeva za koji nisu nastali tijekom postupka posebni troškovi, slijedom čega je ocijenjeno da istome u potpunosti pripada pravo na dosudu cjelokupnih troškova postupka. Prilikom donošenja takve odluke sud je cijenio i odredbu članka 155. ZPP- a.

101. Tužitelju je dosuđena naknada troška prema troškovniku koji prileži spisu, a koji trošak se sastoji d sastava tužbe te podnesaka od 3. siječnja 2020. , 21. travnja 2020., 20. svibnja 2020. i 3. listopada 2024. te zastupanje na održanim ročištima 23. veljače 2021., 22. svibnja 2023., 5. rujna 2023. i 31. siječnja 2025. prema Tbr. 7/1, 8/1 i 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, iznos PDV- a u visini od 25 %, uplaćenog predujma za potrebe vještačenja te podmirenih sudskih pristojbi na tužbu prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama, odnosno ukupan novčani iznos u visini od 2.865,46 EUR.

102. Na dosuđeni iznos, tužitelju su dosuđena i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata tekuća od presuđenja pa do isplate.

103. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku X. izreke presude.

U Rijeci, 17. ožujka 2025.

Sudac

Darija Knez Grbčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika