REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1379/2021-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Marku Ivrlaču, u pravnoj stvari tužitelja ŽŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Đođe Anđelkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ENERGETSKI INSTITUT HRVOJE POŽAR d.o.o., Zagreb, Savska cesta 163, OIB: 43980170614, zastupano po punomoćniku Mate Burazinu, odvjetniku u zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Janković i Mate Burazin, Karlovac, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 17. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ENERGETSKI INSTITUT HRVOJE POŽAR d.o.o., Zagreb, Savska cesta 163, OIB: 43980170614 da tužiteljici ŽŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 13.504,01 Eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 25. svibnja 2021. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ENERGETSKI INSTITUT HRVOJE POŽAR d.o.o., Zagreb, Savska cesta 163, OIB: 43980170614 da tužiteljici ŽŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 4.143,77 Eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 17. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ŽŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.270,82 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 17. ožujka 2025. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je tuženik sa Merkur osiguranjem d.d. sklopio personaliziranu policu kombiniranog osiguranja za osiguranje za doživljenje ili za slučaj smrti, odnosno za osiguranje od nezgode u ime i za korist tužiteljice pod brojem: 29860 za iznos ukupne vrijednosti od 13.504,01 EUR. Tužiteljica je bila upoznata sa razlozima i uvjetima za sklapanje navedene police, te je na sklapanje iste izričito pristala. Polica je sklopljena 01. veljače 1998., a na rok važenja do 31. siječnja 2021. Tuženik je, bez da je o tome obavijestio tužiteljicu, te prethodno ishodio njenu suglasnost, odnosno privolu, zatražio, te dana 05. veljače 2021. od osiguravatelja Merkur osiguranja d.d., po neformalnim saznanjima tužiteljice na svoj transakcijski račun primio iznos od 13.504,01 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Nadalje navodi da su se u tom trenutku ispunili uvjeti za isplatu osigurane svote, jer je tužiteljica u mirovinu otišla iz tuženog. Tužiteljica je pozvala tuženika dopisom od 16. veljače 2021. da joj isplati navedeni iznos. Tuženik je dopisom od 24. veljače 2021. otklonio takvu mogućnost. Pri tome je tuženik naveo da je tužiteljica prva osoba kojoj tuženik ne želi isplatiti navedeni iznos iz razloga koji tužiteljici nisu poznati u glavnim crtama, ali svakako joj nisu prihvatljivi, budući da je stavljena u neravnopravan položaj sa svim njezinim kolegama kojima je tuženik uredno isplatio osigurani iznos prilikom nastupa osiguranog slučaja. Tužiteljica smatra da joj je tužitelj dužan isplatiti štetu koja joj je nastala u visini od 13.504,01 Eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženik navodi da je od 1998. do 2008. sklopio 85 polica osiguranja s Merkur osiguranjem d.d. Radi se o policama kombiniranog osiguranja kojima je ugovoreno životno osiguranje i osiguranje od nezgode. Tužitelj je sve police osiguranja i popratne dokumente vratio osiguravatelju, te kod sebe nema policu osiguranja od tužiteljice. Ugovaratelj osiguranja, korisnik osiguranja i vlasnik polica osiguranja je bio tuženik, dok su radnici tuženika bili naznačeni samo kao osiguranici (osigurane osobe). Police nisu sklapane u ime i u korist radnika (u ovom slučaju tužiteljice) već je tuženik bio ugovaratelj osiguranja, korisnik osiguranja i vlasnik polica osiguranja. Svaki radnik je u svojstvu osiguranika potpisano ponudu za zaključenje životnog osiguranja i na taj način pristao da bude osiguranik, te da ugovaratelj osiguranja, korisnik osiguranja i vlasnik polica osiguranja bude tuženik. Tužbeni zahtjev kojim se traži da tužiteljici pripada novčana naknada po osnovi police osiguranja koju je sklopio tuženik s osiguravateljem, u kojoj je ona naznačena samo kao osigurana osoba nije jasan, nije pravno utemeljen i treba ga odbiti. Navod tužiteljice da je za isplatu ugovorene svote po predmetnoj polici tužitelj trebao njenu suglasnost nije jasan i nije pravno utemeljen. Sve ugovorne obveze i prava između ugovaratelja osiguranja i osiguravatelja regulirana su ugovorom o osiguranju tj. samom policom osiguranja, dodatkom polici, Općim uvjetima za osiguranje osoba od posljedica nezgode (OUN 96), Općim uvjetima za osiguranje života (OUŽ 96), Posebnim klauzulama 1, 103, 115, 215, 202 i Ugovorom o isplati predujma po polici. S obzirom na prethodno navedeno, navod tužiteljice da su se ispunili uvjeti da joj se isplati osigurana svota iz razloga što je Tužiteljica otišla u mirovinu nije pravno utemeljen. Dodatno, tužiteljica je s tuženikom sklopila Sporazum o prestanku ugovora o radu od 21. svibnja 2020. god. broj: UG-20-00085/1 u kojem je članku 4. određeno da je tužiteljica suglasna s time da prema tuženiku nema nikakvih daljnjih potraživanja koja bi proizlazila iz radnog odnosa. Usmeni dogovor između tadašnjeg ravnatelja tuženika gosp. NŽ i radnika Energetskog instituta Hrvoje Požar (dalje u tekstu: EIHP) je bio da kada radnik odlazi u mirovinu kao nagradu za vjernost ima pravo na otkup police pri čemu se mijenja ugovaratelj osiguranja s EIHP-a na radnika te sav uplaćen iznos premija, odnosno otkupna vrijednost predmetne police pripada novom ugovaratelju. U slučaju da premije nisu redovito plaćane, prije promjene ugovaratelja, EIHP uplaćuje dugovani iznos do konačne otkupne vrijednosti po predmetnoj polici i novi korisnik je otkupljuje u cjelokupnom obujmu. U slučaju da radnik nije dočekao mirovinu radeći u EIHP-u, već je otišao sporazumno ili otkazom, nije imao pravo na otkup police, već bi po odlasku tog radnika EIHP tražio promjenu osiguranika na predmetnoj polici s imena bivšeg radnika na ime novo-zaposlenog radnika. Odluku o sklapanju polica osiguranja, o tome na kojeg osiguranika će glasiti polica, promjenama osiguranika, promjenama ugovaratelja i otkupima polica je donosio tadašnji ravnatelj. Uvidom u raspoložive podatke nije pronađen pisani trag o dogovoru o postupanju tadašnjeg ravnatelja i radnika. Ne postoji niti pisana procedura tko od radnika može biti izabran za osiguranika, te je utvrđeno da ne postoji pisani trag načina odabira po kojem radnik postaje osiguranik. U svome dopisu od 16. veljače 2021. koji je priložen tužbi, tužiteljica spominje Pravilnik o životnim osiguranjima i osiguranju od nezgode u Energetskom institutu Hrvoje Požar (dalje u tekstu: Pravilnik), za koji tvrdi da je donesen dana 20. travnja 2003. Isti nije nigdje zaveden u poslovni sustav uredskog poslovanja tuženika, ne nalazi se u arhivi tuženika, niti postoji ijedna odluka koja se poziva na taj Pravilnik, odnosno ne postoji niti jedna odluka ili bilo koji drugi dokument o isplati koji se poziva na taj Pravilnik a koji bi potvrdio njegovu primjenu i postojanje, te je njegova vjerodostojnost za tuženika izrazito upitna. U slučaju da se taj Pravilnik pojavi postoji mogućnost da je antidatiran. Tuženik nastoji ukazati na mogućnost da pojavljivanje Pravilnika za koji nitko od zaposlenika tuženika nije čuo do dopisa tužiteljice od 16. veljače 2021., te da niti postoji pisani trag kod tuženika o tom Pravilniku može biti na neutvrđen način povezan s kaznenom prijavom koju je inicirao tuženik kako bi se utvrdile odgovorne osobe za nezakonito postupanje po predmetnim policama osiguranja. Tuženik predlaže da sud odbije tužiteljeve zahtjeve: glavni zahtjev i zahtjev za nadoknadom parničnih troškova, te da tužitelj nadoknadi prouzročene parnične troškove tuženiku.

3. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije koja prileži spisu i to: odluku o prestanku radnog odnosa (list 5 spisa), dopis od 16. veljače 2021. (list 6-7 spisa), dopis od 24. veljače 2021. (list 8- 9 spisa), sporazum o prestanku ugovora o radu (list 19 spisa), izvješće o načinu ugovaranja i postupanja s policama osiguranja od 1998. - do 2020. (list 20-39 spisa), preporuka o postupanju s policama osiguranja (list 40-41 spisa), zapisnik sa 12 sjednice upravnog vijeća tuženika (list 42-44 spisa), e-mail (list 47-48 spisa), pravilnik o životnim osiguranjima i osiguranju od nezgode u Energetskom institutu Hrvoje Požar (list 66-67 spisa), dopis Merkur osiguranja d.d. sa prilozima (list 77-84 spisa), saslušao je tužiteljicu (list 99-100 spisa), zastupnika po zakonu tuženika EŽ (list 101-102 spisa), svjedoka ŠŽ (list 102-103 spisa),svjedoka ČŽ, (list 119-120 spisa), svjedoka AŽ (list 120-121 spisa).

4. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka ĐŽ, zaposlenice Mekur osiguranja d.d., budući da isto nije nužno za utvrđenje spornih činjenica između stranaka, a imajući u vidu da pravni odnos tuženika i Merkur osiguranja d.d. nedvojbeno proizlazi iz pisane dokumentacije koja prileži spisu.

5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22, 155/23.)" dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Među strankama je sporno da li je tuženik donio pravilnik o životnim osiguranju i osiguranju od nezgode te da li tužiteljica ima pravo na otkup police životnog osiguranja kao nagradu za vrijednost prilikom odlaska u mirovinu, kao i visina tužbenog zahtjeva.

7. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika te da su sklopili sporazumni otkaz ugovora o radu, nakon čega je tužiteljica otišla u mirovinu. Navedeno nedvojbeno proizlazi i iz odluke o prestanku ugovora o radu te sporazuma o prestanku ugovora o radu. Nadalje između stranaka nije sporno da je tuženika sa Merkur osiguranjem d.d. sklopio ugovor o životnom osiguranju pri čemu je tuženik ugovaratelj osiguranja i korisnik osiguranja, a tužiteljica je osigurana osoba, kao i da je tužiteljica dala suglasnost za sklapanje predmetnog ugovora, navedene činjenice proizlaze iz ponude za zaključenje životnog osiguranja i police osiguranja koje se nalaze na listu 79-80 spisa.

8. U odnosu na Pravilnik o životnim osiguranju i osiguranju od nezgode od 20. travnja 2003. sud je utvrdio da je primjerak pravilnika koji preleži spisu na str. 66-67 nije potpisan od strane tadašnjeg direktora tuženika ČŽ. ČŽ u svojem iskazu je naveo da je moguće da je pravilnik postojao, ali se on konkretnog pravilnika ne sjeća. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da je tuženik izričito osporio vjerodostojnost i istinitost navedenog pravilnika sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da bi tuženik donio predmetni zapisnik.

9. Nadalje, valja istaknuti da su svjedoci AŽ, ČŽ, ali i tužiteljica te zastupnik po zakonu tužitelja EŽ u bitnome suglasno iskazali da je postojala mogućnost sklapanja ugovora o osiguranju te da bi u slučaju kada bi zaposlenik neposredno nakon rada kod tuženika otišao u mirovinu imao pravo na nagradu za vjernost u vidu isplate osigurnine po polici. Dapače, zastupnik po zakonu tuženika EŽ je iskazao da je prilikom zapošljavanja kod tuženika 2006. dobio obavijest o tome da se sklapanju police životnog osiguranja koje će se isplaćivati zaposlenicima ako dočekaju mirovinu zaposleni kod tuženika. Navedena činjenica nedvojbeno proizlazi i iz točke 3. Izvješća o načinu ugovaranja i postupanja s policama osiguranja.

10. Imajući u vidu navedeno, sud je nedvojbeno utvrdio da je postojao usmeni ugovor radnika tuženika i tuženika o tome da će u slučaju da radnik tuženika koji odlazi u mirovinu ima pravo na nagradu za vjernost na način da ima pravo na isplatu iznosa osigurnine iz sklopljene police životno osiguranja. Dapače, radnicima tuženika koji su odlazili u mirovinu do 2020. isplaćivane su nagrade za vjernost, a što proizlazi iz Izvješća o načinu ugovaranja i postupanja sa policama osiguranja ( list 38 spisa).

11. Tuženik tijekom postupka nije tvrdio da je raskinuo navedeni ugovor sa radnicima, već je tvrdio da premije po policama osiguranja nisu plaćane. Navedeno nije odlučno budući da je tuženik bio dužan uplaćivati premije osiguravatelju temeljem ugovora o životnom osiguranju, a radnici su imali pravo na isplatu nagrade za vjernost, neovisno o činjenici da li je tuženik redovno plaćao premije za svaki pojedinačni ugovor o osiguranju. Dapače. radnici tuženika, pa tako niti tužiteljica nisu mogli utjecati na činjenicu plaćanja ili ne plaćanja premija osiguravatelju od strane tuženika, niti su na bilo koji način dužni snositi posljedicu tuženikovog ne plaćanja premije osiguranja.

12. Nadalje, a u odnosu na prigovor tuženika da se tužitelj sporazumom o prestanku ugovora o radu od 21. svibnja 2020. odrekao potraživanja prema tuženiku, valja navesti da iz čl.4. Sporazuma glasi: "Radnica je suglasna da prema Poslodavcu nema nikakvih potraživanja koja bi proizlazila iz radnog odnosa, osim navedenih u čl. 3 sporazuma."

13. Ovaj sud smatra da predmetno potraživanje predstavlja obvezno pravni ugovor sklopljen između stranaka, te da isti ne proizlazi iz radnog odnosa. Nadalje, valja istaknuti da je uvjet za isplatu nagrade za vjernost, upravo odlazak radnika tuženika u mirovinu te da je tek ostvarenjem navedenog uvjeta tuženik dužan isplatiti nagradu za vjernost. Budući da obveza tuženika za isplatu tuženiku nagrade za vjernost nije niti nastala u trenutku sklapanja sporazuma o prestanku ugovora o radu, već odlaskom radnika u mirovinu, tuženik se nije mogao odreći tražbine koja još nije niti nastala u trenutku sklapanja Sporazuma.

14. Odredbom iz čl. 342 st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.,) propisano je da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Odredbom iz čl. 9 ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

15. Visina tužbenog zahtjeva nedvojbeno proizlazi iz dopisa Merkur osiguranja d.d., a iz kojeg je vidljivo da je po polici osiguranja koja se odnosi na tužiteljicu osigurana svota 10.207,00 Eura, a svota dobiti do isteka osiguranja iznosi 3.378,00 Eura, slijedom čega ukupan iznos osigurane svote za slučaj doživljenja iznosi 13.585,00 Eura. Budući da je tužitelj tužbom zahtijevao isplatu iznosa od 13.504,01 Eura, sud je dosudio tužitelju upravo navedeni iznos.

16. Sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i kamate. Datum dospijeća tražbine jest odlazak tužiteljice u mirovinu, a budući da je tužitelj zahtijevao zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, sud je tužitelju dosudio zatezne kamate od tog, kasnijeg datuma. Tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate od dana nakon dospijeća po stopi propisanoj čl. 29.st.2. ZOO-a koji se odnosi na ostale odnose.

17. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23- dalje: Tarifa).

18. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT - 250 bodova), sastav podneska od 21. ožujka 2022. (Tbr 8. toč. 1. OT - 250 bodova), sastav podneska od 28. veljače 2023. (Tbr 8. toč. 4. OT - 25 bodova), zastupanje na ročištima 1. ožujka 2023., 13. svibnja 2024., 25. listopada 2024., 27. siječnja 2025. (Tbr. 9. toč. 1. OT-250 bodova svako), - odnosno ukupno 1550 bodova, što uz vrijednost boda od 2 eura i trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% ukupno iznosi 3.875,00 Eura. Tužitelju je valjalo prihvatiti zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 89,59 Eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 179,18 Eura. Prema tome, tužitelju je valjalo sveukupno priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 4.143,77 Eura.

19. Tužitelju nije priznat sastav podneska od 2. prosinca 2024. budući da isti nije bio nužan za vođenje parničnog postupka, niti mu je priznat trošak sastava podneska od 28 veljače 2022. preko dosuđenog iznosa, budući da se ne radi o obrazloženom podnesku. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova pristupa na ročište za objavu presude jer na isto nije pristupio. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sudske pristojbe na presudu preko dosuđenog iznosa. Slijedom navedenog sud je sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu do 1.270,82 Eura.

20. Zatezna kamata na trošak parničnog postupka dosuđena je od dana donošenja odluke temeljem čl. 151. ZPP-a i po stopi iz čl. 29. ZOO-a.

U Zagrebu, 17. ožujka 2025.

Sudac

Marko Ivrlač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: - od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA

1. pun. tužitelja (uz rješenje o pristojbi na presudu)

2. pun. tuženika