Pr-7367/2021-27

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste TZ, u pravnoj stvari tužiteljice ĆZ OIB: [osobni identifikacijski broj], **.**.1991. br.3, Split, zastupana po pun.Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 12.veljače 2025., u nazočnosti zam.pun. tužiteljice i pun.tuženika, a po objavi presude dana 17.ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužiteljici ĆZ OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti razliku manje isplaćene naknade bruto plaće u ukupnom iznosu od 752,18 eura zajedno s pripadajućom:

– zakonskom kamatom koja na iznos od 7,31 EUR teče od 15. svibanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 9,32 EUR teče od 15. lipanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,36 EUR teče od 15. srpanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,33 EUR teče od 15. kolovoz 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,32 EUR teče od 15. rujan 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 16,96 EUR teče od 15. listopad 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 11,28 EUR teče od 15. studeni 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 16,48 EUR teče od 15. prosinac 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 3,94 EUR teče od 15. siječanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 15,42 EUR teče od 15. veljača 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 17,74 EUR teče od 15. ožujak 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 20,16 EUR teče od 15. travanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,58 EUR teče od 15. srpanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,73 EUR teče od 15. rujan 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 12,87 EUR teče od 15. veljača 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 465,12 EUR teče od 15. ožujak 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 117,80 EUR teče od 15. travanj 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 18,51 EUR teče od 15. lipanj 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,07 EUR teče od 15. srpanj 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,23 EUR teče od 15. rujan 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,05 EUR teče od 15. listopad 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,12 EUR teče od 15. studeni 2021. – zakonskom kamatom koja na iznos od 0,07 EUR teče od 15. prosinac 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,04 EUR teče od 15. rujan 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,37 EUR teče od 15. listopad 2023. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 842,48 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa] , sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 14.prosinca 2021. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu kao medicinska sestra/tehničar u Klinici za kirurgiju. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužiteljici da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd.). S obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika tužiteljica da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik na klinici za kirurgiju za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Sve to da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća kao i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

2.U odgovoru na tužbu (koji tuženik dostavlja sudu tek 15.svibnja 2024, iako mu je tužba dostavljena 22.prosinca 2021.), tuženik je naveo kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da se protivi postavljenoj tzv. stupnjevitoj tužbi odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu te predlaže da sud pozove tužitelja da uredi tužbu sukladno odredbama čl.186b Zakona o parničnom postupku.

3.Tužiteljica je podneskom od 19. rujna 2024. sukladno raspravnom rješenju suda uredila tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označila iznos od 1.805,00 eura te zatražila isplatu toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1.11.2016. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 19,00 eura teče od 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, te ujedno zatražila da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužiteljice.

3.1.Tuženik se usprotivio i tako postavljenom tužbenom zahtjevu i to prvenstveno u pogledu toč.II kojom se traži isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja, smatrajući da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva. Nadalje, u preostalom dijelu smatra je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i nerazumljiv budući da tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom utužuje zbroj svih potraživanja po različitim pravnim osnovama.

3.2.Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužiteljica je podneskom od 13.prosinca 2024. uredila i precizirala tužbeni zahtjev na način kako glasi u izreci presude.

3.3.Na navedeni podnesak kojim se konačno uređuje tužbeni zahtjev, tuženik je izjavio da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka u smislu matematičkog obračuna. Što se pak tiče samog preciziranog tužbenog zahtjeva, tuženik se protivi djelomičnom povlačenju tužbe u odnosu na razliku iznosa koji tužitelj utužuje (1.805,00 eura) i iznosa koji postavlja kao konačno uređeni tužbeni zahtjev (752,18 eura), odnosno protivi se povlačenju za iznos od 1.052,82 eura.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava za tužiteljicu, plana rada i evidencije o radnom vremenu, spisu drugih priloženih isprava te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan na način kako je određeno u izreci odluke. Stranke su popisale parnični trošak.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom neisplaćene razlike plaće za otežane uvjete rada, za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom za sve odrađene sate; za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate; za bolovanje te naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora uzimajući u obzir stvarne iznose plaća.

7.Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 13.prosinca 2024. (752,18 eura), radi se o sporu male vrijednosti zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl.457 . - 467. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP) budući se tužbeno potraživanje odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura (ranije 10.000,00 kn).

8.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II (NN 92/19) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU).

8.1.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

8.2.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada valjalo je obračunavati sukladno čl.55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU, dok je dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi predviđen odredbama čl.57. KU/18 u lk. 23. Dodatka II KU.

8.3.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

8.4.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl. 58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

8.5.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

8.6.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

9.Sukladno prethodno citiranim odredbama, plaću tužitelja čini osnovna plaća s pripadajućim uvećanjima. Osnovna plaća ne postoji samo u redovnom radu, već se osnovna plaća tužitelju isplaćuje za svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnome, bilo u prekovremenom radu, a svaki efektivno odrađeni sat se uvećava za one dodatke koji u tome satu postoje. Ova uvećanja se obračunavaju za sve sate u kojima su ostvareni i obračunavaju se od vrijednosti osnovne plaće te se ista kumuliraju ukoliko se ostvari pravo na više uvećanja budući ni iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenoga rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada i drugih predmetnih dodataka međusobno isključuju. Dakle, zdravstveni radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada prema KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kako proizlazi i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019.

10.Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financije i računovodstvo Ines Lozić, čije vještačenje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća, utvrđeno je da tužiteljici u razdoblju od 01.11.2016. do 30.9.2024. nije obračunavan dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi na sate prekovremenog rada u razdoblju do 31.03.2020. Stoga, za razdoblje od 01.11.2016. do 30.09.2024. potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada iznosi 83,08 EUR, potraživanje po osnovi neobračunatih dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 42,74 EUR, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, koji proizlaze iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad, iznosi 8,11 EUR, slijedom čega da ukupno potraživanje tužitelja koje proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad iznosi 133,93 EUR. Nadalje, manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca iznosi 618,25 eura. Dakle, ukupno potraživanje da bi iznosilo 752,18 eura.

10.1.Na takav nalaz i mišljenje vještaka u pogledu utvrđene visine kao matematičkog izračuna stranke nisu imale primjedbe.

11.Kako je tužiteljica podneskom od 13.prosinca 2024., sukladno izračunu vještaka i priloženoj dokumentaciji, uredila tužbeni zahtjev, a kojem uređenju kao takvom se tuženik usprotivio, valjalo je raspraviti iznesene prigovore.

12.Odredbom čl. 186.b. st. 3. Zakona o parničnom postupku propisano je da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati, premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati, odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će tražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati. Stavak 4. propisuje da u slučajevima iz st. 2. i 3. ovog članka tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

12.1.Odredbom čl. 325.a. st. 1. ZPP-a propisano je da u povodu tužbi iz čl. 186.b. st. 1. i 2. ZPP-a sud će rješenjem prihvatiti zahtjev za polaganje računa, podnošenja pregleda imovine i obveza ili davanje podataka ako utvrdi da je osnovan. Protiv toga rješenja tuženik može izjaviti žalbu u roku od 8 dana koja ne odgađa ovrhu. Prema st. 2. ako utvrdi da zahtjevi iz st. 1. ovoga članka nisu osnovani sud će donijeti rješenje iz čl. 186. b. st. 4. ZPP-a.

13.U konkretnom slučaju, tužiteljica je podnijela tužbu sa zahtjevom za isplatu razlike plaće na ime dodatka za prekovremeni rad za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, dodatka za otežane uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te pogrešno obračunate i isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje, s time da će točan iznos odrediti nakon što tužena položi platne liste, raspored i evidenciju radnog vremena te kasnije po provedbi financijskog vještačenja, a sve jer ne raspolaže potrebnim podacima i znanjem za izračun tražbine.

14.Kako se tuženik u odgovoru na tužbu usprotivio tzv. stupnjevitoj tužbi, sud je, a radi otklanjanja toga prigovora, raspravnim rješenjem od 18.rujna 2024. pozvao tužitelja da postupi u smislu čl.186b ZPP-a, odnosno da postavi potpuni i određeni tužbeni zahtjev, a sve pod prijetnjom iz čl.109 st.4 ZPP-a.

15.Tužiteljica je podneskom od 19.rujna 2024. postavila određeni tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 1.805,00 eura te zatražena isplata toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1.11.2016. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 19,00 eura teče od 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, a sve to kako sud ne bi odbacio tužbu kao neurednu ili da ne bi došlo do presumiranog povlačenja tužbe.

16.Tužiteljica je imala imovinskopravni interes za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe iz čl.186.b ZPP budući nije raspolagala svim ispravama nužnim za određenje tužbenog zahtjeva jer nije raspolagala evidencijom radnog vremena za utuženo razdoblje, a koja je nužna za utvrđenje točnog broja prekovremenih sati. Da je tuženik imao namjeru tužiteljici dostaviti traženu radnopravnu dokumentaciju nužnu za određivanje visine tužbenog zahtjeva, isti bi to nedvojbeno učinio već uz odgovor na tužbu i time omogućio tužiteljici uređenje tužbenog zahtjeva što stupnjevitu tužbu čini opravdanom i stoga dopuštenom.

16.2.Stoga je, po prigovoru tuženika, a po pozivu suda, podneskom od 19.rujna 2024. tužiteljica prvi put postavila određeni tužbeni zahtjev i to pod vremenskim ograničenjem radi izbjegavanja negativnih posljedica u slučaju neudovoljenja.

16.3.Konačno, a nakon provedenog vještačenja i zaprimanja vještakovog pisanog nalaza i mišljenja, tužiteljica je postavila konačni tužbeni zahtjev. Naime, tužiteljica sve do zaprimanja pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka nije mogla znati niti izračunati koje iznose joj tuženik duguje po osnovama koja ista u tužbi navodi i potražuje jer tužiteljica kao slabija strana iz radnog odnosa ne posjeduje znanja kojima bi precizno postavila tužbeni zahtjev.

16.4.Upravo zbog toga se i provode vještačenja u sudskim postupcima jer ako je sudu potrebno stručno znanje kako radi utvrđivanja kakve činjenice pa tako i visine potraživanja (čl.250 ZPP), to isto znanje je potrebno tužiteljici da bi mogla urediti tužbeni zahtjev sukladno rezultatima provedenog vještačenja. Naime, nerealno i prekomjerno bi bilo očekivati da tužiteljica određen i k tome točan zahtjev u smislu visine postavi već u tužbi, pa i kasnije u prvom uređenom tužbenom zahtjevu odnosno da sama obavi izračun jer nije financijske struke. Iz toga slijedi da konačan i matematički ispravan zahtjev tužiteljica nije mogla niti postaviti prije provedenog vještačenja.

16.5.Neke zakonske odredbe, pa tako i spornu odredbu čl.186b, u pojedinim slučajevima, a pogotovo kada se radi o tipskim predmetima kojih je na stotine na sudu, ne treba tumačiti stogo restriktivno već se otvara mogućnost i ekstenzivnog tumačenja koje prvenstveno ide u prilog radnika kao slabije strane u radnom odnosu.

16.6.Također se napominje da je predmetna tužba samo jedna u nizu tisuće tužbi koje su djelatnici tuženika podnosili ovom sudu po navedenim pravnim osnovama, pa je bilo nerealno, a u isto vrijeme za tužitelja neoportuno čekati i očekivati da bi tuženik na vrijeme udovoljio i dostavio svu potrebnu dokumentaciju (s obzirom na zastaru), a na temelju koje bi tužitelj mogao samo postaviti određeni, ali ne i matematički ispravan tužbeni zahtjev. Dodatno, tužiteljica je upravo zbog zastarnog roka primorana podnijeti stupnjevitu tužbu ostavljajući prostor da kasnije kroz daljnje parnično postupanje, a po zaprimanju podataka bilo od tuženika bilo od vještaka, ostvari pravo na preciziranje i postavljanje određenog zahtjeva.

16.7.Nadalje, tužiteljica u konačnici ne traži isplatu iznosa od 1.805,00 eura. Tužiteljica tužbom traži isplatu novčanog iznosa kojeg će odrediti tek nakon što se zapravo provede financijsko vještačenja po sudskom vještaku, dok isplatu iznosa od 1.805,00 eura traži kao tzv. eventualni tužbeni zahtjev koje postavlja po nalogu suda i posljedicama koje proizlaze iz odredaba Zakona o parničnom postupku.

17.Međutim, nakon što je tužiteljica konačno uredila tužbeni zahtjev sukladno stručnom nalazu i mišljenju sudskog vještaka za financije koji kao stručna osoba ima znanja koja tužiteljica nema da bi postavila točno određenu visinu svojih potraživanja, tuženik se usprotivio konačno uređenom tužbenom zahtjevu na način da ne daje suglasnost na djelomično povlačenje tužbe.

18.U smislu odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku, određeno je da se tužba može povući i nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, ali samo ako tuženik na to pristane.

19.Tužiteljica podneskom od 19.rujna 2024. ad hoc uređuje tužbeni zahtjev eskivirajući pri tome posljedice eventualnog presumiranog povlačenja. Nadalje, podneskom od 13.prosinca 2024. precizira tužbeni zahtjev prema dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka i time zapravo smanjuje odnosno snižava visinu u odnosu na tužbeni zahtjev od 19.rujna 2024., budući da do provedenog vještačenja nije mogla znati precizne iznose na ime mjesečnih dodataka koje je tužbom potraživala. Štoviše, tužiteljica konačno uređenim tužbenim zahtjevom od 13.prosinca 2024. izričito nije ni navela da djelomično povlači dio tužbenog zahtjeva.

20.Stajalište je ovoga suda da se smanjenje tužbenog zahtjeva ne može smatrati preinakom tužbe (čl.191 st.3 ZPP-a), a niti djelomičnim povlačenjem tužbe u smislu odredbe čl.193 ZPP-a, te da za takve radnje nije potrebna suglasnost tuženika (Županijski sud u Varaždinu Gžx-297/14 od 02.12.2014, a sve prema Rev br.662/02, Vrhovni sud RH). Stoga je sud donoseći odluku u ovoj pravnoj stvari odlučivao isključivo u granicama konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

20.1.Naime, podnesak tužiteljice od 13.prosinca 2024. smatra se preciziranjem tužbenog zahtjeva u pogledu visine, a ne djelomičnim povlačenjem tužbe kako to smatra tuženik. Radi se o konačnom određivanju tužbenog zahtjeva u smislu čl.186b st.4 ZPP-a budući isto predstavlja obvezu tužitelja u slučaju podnošenja stupnjevite tužbe. Prema tome, određivanje odnosno konačno postavljanje tužbenog zahtjeva ne predstavlja neuspjeh tužiteljice u sporu zbog toga što tužiteljica nije djelomično povukla tužbeni zahtjev već isti postavila i odredila po dobivanju financijskog nalaza i mišljenja za kojeg ona sama nema znanja da bi istoga kao takvog već u tužbi postavila.

21.U odnosu na navode tuženika da se isti protivi preinaci tužbenog zahtjeva u pogledu toč.II koja bi se odnosila na način isplate parničnog troška, ističe se da se prema čl.191. Zakona o parničnom postupku ne bi radilo o preinaci tužbenog zahtjeva, pa se takav prigovor smatra bespredmetnim.

22.U odnosu na prigovor zastare, isti nije osnovan. Naime, iz odredbe čl.139. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako nije drugačije određeno. S obzirom da je najstarije potraživanje tužitelja dospjelo 15.svibnja 2019., a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 14.prosinca 2021., nije nastupila zastara potraživanja, a dodatno se podnošenjem tužbe tijek zastare prekida.

23.S obzirom na sve gore navedeno valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev na način kako je isti postavljen u podnesku od 13.prosinca 2024.

24.Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st.3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

25.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl.154. i čl.155. ZPP. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ 138/23) tužiteljici je izračunat slijedeći trošak: za sastav tužbe -75 bodova, za ročište od 16.05.2024.-75 bodova, za obrazloženi podnesak od 19.08.2024. -75 bodova, za ročište od 18.9.2024.-37,5 bodova (po Tbr.9. toč.2. -ročište na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima), podnesak od 19.09.2024. -18,75 bodova (po Tbr.8. toč.4, ponavljanje navoda iz tužbe), ročište 04.10.2024.-75 bodova, podnesak od 13.12.2024.-18,75 bodova (po Tbr.8. toč.4), ročište od 12.2.2025. -75 bodova i ročište za objavu-37,5 bodova, sve ukupno 487,5 bodova (1 bod=2,00 eura), što iznosi 975,00 eura+PDV=1.218,75 eura.

25.1.Tuženiku je izračunat slijedeći trošak: za sastav podneska od 15.12.2024.- 18,75 bodova (po Tbr.8. toč.4), sastav podneska od 23.12.2024-75 bodova, ročište od 12.2.2025. -75 bodova i ročište za objavu-37,5 bodova, ukupno 206,25 bodova (1 bod=2,00 eura), što iznosi 412,50 eura+PDV=515,63 eura.

25.2.Što se tiče utvrđivanja uspjeha tužiteljice u postupku, razvidno je da je tužiteljica, a prema podnesku od 19.rujna 2024., zatražila isplatu za razdoblje od studenoga 2016. do rujna 2024. na ime neisplaćene bruto razlike za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate; razliku između isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i one naknade na koju tužitelj ima pravo. Vještakinja je pak u svome nalazu i mišljenju istaknula, a što je vidljivo iz rekapitulacije potraživanja po mjesecima, da tužiteljici nije obračunavan dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi na sate prekovremenog rada u razdoblju od travnja 2019. zaključno do 31.03.2020., dok su manje izračunati iznosi naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, koji proizlaze iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad iznosili 8,11 eura.

25.3.Dakle, kada se uzme u obzir da je tužiteljica po gore navedenim osnovama tražila isplatu za razdoblje od studenoga 2016. do rujna 2024. (95 mjeseci), a vještakinja je utvrdila da joj to pravo pripada za 25 mjeseci (od travnja 2019. do rujna 2023., ali ne u kontinuitetu već s mjesečnim prekidima), proizlazi da ista nije uspjela u cijelosti prema zatraženim osnovama. Naime, tužiteljica je mogla i morala znati u kojem razdoblju je radila prekovremeno i tu je njeno eventualno neznanje ne ekskulpira od preširoko postavljenog zahtjeva u smislu zatraženog osnova, za razliku od svakog pojedinačnog iznosa koji joj tuženik na ime takvog odrađenog rada nije isplatio, a koji svaki pojedinačni iznos tužiteljica ne može sama izračunati.

25.4.Stoga kada se uzme u obzir uspjeh tužiteljice u odnosu na osnovu i visinu, tužiteljica je uspjela s 63%, pa bi na izračunati iznos odvjetničkog troška pripadao iznos od 767,81 eura. S druge strane tuženik je u postupku uspio s 37%, što od ukupno izračunatog troška od 515,63 eura prema konačnom uspjehu iznosi 190,78 eura. Kada se prebije trošak tužitelja s tuženikovom proizlazi da je tuženik dužan tužitelju naknaditi trošak u iznosu od 577,03 eura+265,45 eura na ime troškova vještačenja (koji trošak tužitelju uvijek pripada u cijelosti bez obzira na uspjeh u postupku budući je taj trošak nužan radi odlučivanja o tužbenom zahtjevu), pa ukupni trošak tužitelja iznosi 842,48 eura.

26.S obzirom na sve navedeno odlučeno je kao u izreci.

Split, 17.ožujka 2025.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun.tuženika