REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-1449/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO „FAZAN“ ZA UZGOJ, ZAŠTITU I LOV DIVLJAČI KRAPINSKE TOPLICE, 49217 Krapinske Toplice, Lovačka 1, OIB: 14548675612, radi isplate iznosa od 8.898,38 EUR, 17. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 8.898,38 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 2.654,46 EUR od 20. kolovoza 2021. do isplate i na iznos od 6.243,92 EUR od 8. listopada 2021. do isplate, s time da se za razdoblje do 31. prosinca 2022. stopa zatezne kamate određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. stopa se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate stopa se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 135,44 EUR sa zateznim kamatama od 17. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 135,44 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 17. ožujka 2025. do isplate, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate iznosa od 8.898,38 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U tužbi u bitnome navodi kako je 5. kolovoza 2021., oko 20,40 sati, vozač VL upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], krećući se kolnikom državne ceste broj D507 iz smjera Pregrade u smjeru Krapinskih Toplica, da je dolaskom u mjesto Klokovec, na 6. km i 60 m kolnika navedene ceste iz područja kojim gospodari tuženik, na kolnik istrčala divljač (srna) kojom prilikom je na prometnoj traci došlo do udara prednjeg dijela osobnog automobila u tijelo divljači, koja je od siline udarca uginula na mjestu događaja, da je vozač oštećenog vozila prijavio prometnu nezgodu MUP-u, koji su izašli na mjesto nastanka prometne nezgode, fotografirali prometnu nesreću, skicirali je, te na mjestu događaja pronašli uginulu divljač, da vozač navedenog vozila VL tom prilikom nije bio pod utjecajem alkohola, nije utvrđena prekršajna odgovornost vozača zbog eventualnog prekoračenja brzine niti kršenja nekog drugog prometnog pravila niti je utvrđena prekršajna odgovornost druge osobe, da je na mjesto događaja izašao, osim djelatnika policije, i predsjednik lovačkog društva tuženika JL, koji je preuzeo daljnju brigu o uginuloj divljači, da se prema Središnjoj lovnoj evidenciji mjesto štetnog događaja nalazi na području županijskog lovišta II/114 Krapinske Toplice kojim gospodari tuženik kao lovoovlašenik. Nadalje navodi da je navedeno vozilo na dan štetnog događaja osigurano kod tužitelja policom osiguranja automobilskog kaska br. 004095089244 s ugovorenim trajanjem osiguranja od 2. travnja 2021. do 2. travnja 2022. u 12,37 sati, da je oštećenjem navedenog vozila vlasniku vozila nastala imovinska šteta u iznosu od 8.898,38 EUR, da je na temelju podnesenog zahtjeva tužitelj isplatio svom osiguraniku osigurninu u navedenom iznosu, i to 19. kolovoza 2021. iznos od 2.654,46 EUR, te po dostavi računa popravka Porsche inter auto d.o.o. broj: 21585/11481/33, 7. listopada 2021. daljnji iznos od 6.243,92 EUR, te da je isplatom osigurnine na tužitelja kao osiguratelja prešlo pravo osiguranika prema tuženiku kao osobi odgovornoj za štetu zahtijevati naknadu štete temeljem članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da divljač koja se nalazi na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar budući da divljač čini povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom zbog čega za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik kao imatelj te stvari odgovara po načelu objektivne odgovornosti u skladu s odredbama članka 1063. - 1067. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu. S tim u svezi poziva se i na sudsku praksu. Konačno navodi da je tužitelj bezuspješno pozvao tuženika na plaćanje regresnoga duga mirnim putem.
2. Sud je, na temelju odredaba članka 284. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 dalje: ZPP), tuženiku dostavio tužbu s prilozima te ga pisanim pozivom (rješenjem od 15. srpnja 2024.; dalje: rješenje od 15. srpnja 2024.) pozvao na podnošenje pisanog odgovora na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu iz članka 331.b ZPP-a.
3. Prema odredbama članka 331.b stavka 1. ZPP-a, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:
1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,
4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Prema odredbi članka 331.b stavka 2. ZPP-a, neće se donijeti presuda zbog ogluhe i kad je udovoljeno uvjetima iz stavka 1. toga članka ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.).
4. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu iznosa od 8.898,38 EUR koji je, tužitelj isplatio svom osiguraniku (oštećeniku i vlasniku vozila) VL, po osnovi naknade štete na vozilu registarske oznake broj [registarska oznaka], nastale u prometnoj nesreći koja se dogodila 5. kolovoza 2021., oko 20,40 sati, na način da je navedeno vozilo, kojim je u tom trenutku upravljao VL, krećući se kolnikom državne ceste broj D507 iz smjera Pregrade u smjeru Krapinskih Toplica, dolaskom u mjesto Klokovec, na 6. km i 60 m kolnika navedene ceste, naletjelo na divljač - srnu, koja je na kolnik istrčala iz područja kojim gospodari tuženik kao lovoovlaštenik.
5. Uvidom u e-spis i potvrdu o otpravku, utvrđeno je da su 14. rujna 2024., putem sustava e-komunikacije, tuženiku uredno dostavljeni tužba s prilozima i rješenjem od 15. srpnja 2024. (pisanim pozivom) kojim se poziva na podnošenje odgovora na tužbu u roku od 30 dana. Unatoč tome, tuženik je propustio podnijeti pisani odgovor na tužbu u određenom roku. Propuštanjem podnošenja odgovora na tužbu u određenom roku, odnosno svojom pasivnošću, tuženik je zapravo priznao istinitost tužiteljevih činjeničnih navoda s kojima je bio upoznat dostavom tužbe.
6. Osnovanost tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Naime, tuženik nije osporio sljedeće činjenice: da se 5. kolovoza 2021., oko 20,40 sati, dogodila prometna nesreća na način da je vozilo registarske oznake broj [registarska oznaka], kojim je u tom trenutku upravljao VL, krećući se kolnikom državne ceste broj D507 iz smjera Pregrade u smjeru Krapinskih Toplica, dolaskom u mjesto Klokovec, na 6. km i 60 m kolnika navedene ceste, naletjelo na divljač – srnu; da je divljač istrčala na kolnik iz područja kojim gospodari tuženik kao lovoovlaštenik, da je divljač od siline udarca na mjestu preminula, te da je nakon očevida, brigu o uginuloj divljači preuzeo predsjednik lovačkog društva tuženika JL, a navedene činjenice proizlaze i iz Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova od 8. kolovoza 2021. (str. 25. – 26. spisa), koju ispravu tuženik nije osporio. Tuženik, dakle, nije osporio činjenicu da se predmetni štetni događaj dogodio na području na kojem kao lovoovlaštenik gospodari tuženik. Tuženik nije osporio niti činjenicu da u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja vozač navedenog vozila VL nije bio pod utjecajem alkohola, da nije utvrđena prekršajna odgovornost vozača zbog eventualnog prekoračenja brzine niti kršenja nekog drugog prometnog pravila niti je utvrđena prekršajna odgovornost druge osobe. Tuženik nije osporio niti svoju odgovornost za štetu. Tuženik nije osporio niti činjenicu da je u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja navedeno vozilo bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja automobilskog kaska br. 004095089244 s ugovorenim trajanjem osiguranja od 2. travnja 2021. do 2. travnja 2022. u 12,37 sati, a ta činjenica proizlazi i iz Police osiguranja od automobilske odgovornosti br. 004095089244 (str. 23. spisa), koju ispravu tuženik nije osporio. Tuženik nije osporio visinu nastale štete od 8.898,38 EUR, koja proizlazi i iz računa Porsche inter auto d.o.o., Podružnica Porsche Zagreb- Jankomir broj: 21585/11481/33 (str. 40. – 41. spisa), koju ispravu treće osobe tuženik nije osporio. Konačno, tuženik nije osporio niti činjenicu da je tužitelj isplatio iznos od 8.898,38 EUR svom osiguraniku na način da je 19. kolovoza 2021. uplatio iznos od 2.654,46 EUR, dok je 7. listopada 2021. uplatio iznos od 6.243,92 EUR, a navedena činjenica proizlazi i iz izvadaka po transakcijskom računu od 19. kolovoza 2021. i 7. listopada 2021. (str. 14. i 16. spisa), koje isprave tuženik nije osporio.
7. U konkretnom slučaju tužitelj ne tvrdi da je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač zbog provođenja lova. Zbog toga su u slučaju kada se, kao u konkretnom slučaju nije provodio lov, niti to tužitelj tvrdi, za tuženikovu odgovornost mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO). Naime, odredbama članka 80. stavka 6. ZL-a propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Odredbom članka 76. stavka 2. ZL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZL ne propisuje drugačije.
8. Prema tome, budući da odredbama ZL kao posebnog zakona (lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na motorno vozilo izlijetanjem na javnu cestu u situaciji kada se nije provodio lov, tada se primjenjuju odredbe ZOO-a, kao općeg zakona (lex generalis) kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome, sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju članka 80. stavka 6. ZL-a i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti. Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019., utvrdio je da iako ZL ne uređuje u cijelosti slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača.
9. Slijedom navedenog, na odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju se odredbe ZOO-a kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari jer je divljač na cesti opasna stvar. S tim u svezi se napominje da pravno shvaćanje da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar prihvaćeno u sudskoj praksi pa tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004., Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008. Odredbom članka 1064. ZOO-a je propisano da za štetu od opasnih stvari odgovara njezin vlasnik, odnosno, umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda. Kako je divljač prema odredbi članka 3. stavka 1. ZL-a dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, to za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). Prema odredbama članka 1045. stavka 3. i članka 1063. ZOO-a, odgovornost lovoovlaštenika je objektivna odgovornost, po načelu uzročnosti (kauzaliteta), a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO-a je na tuženiku (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-2226/2023-2 od 10. listopada 2024., Pž-2017/2023-3 od 28. rujna 2023., Pž-2075/2022-2 od 25. kolovoza 2023., Pž-5325/2022-4 od 22. studenoga 2023., Pž- 3159/2023-2 od 30. siječnja 2024.).
10. Budući da je odgovornost lovoovlaštenika za štetu objektivna, tuženik je bio dužan dokazati da u konkretnom slučaju postoji koji od ekskulpacijskih razloga za potpuno ili djelomično oslobođenje odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO-a. Odredbom članka 1067. stavka 1. ZOO-a je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Odredbom članka 1067. stavka 2. ZOO-a je propisao da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (članak 1067. stavak 3. ZOO). Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (članak 1067. stavak 4. ZOO). Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom (članak 1067. stavak 5. ZOO).
11. Međutim, navedeno je tuženik u konkretnom slučaju propustio učiniti budući da nije tvrdio niti dokazao da postoji koji od ekskulpacijskih razloga za potpuno ili djelomično oslobođenje odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO-a zbog čega postoji odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika za štetu, što tuženik nije niti osporio.
12. Prema odredbi članka 963. stavka 1. ZOO-a, isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.
13. U konkretnom slučaju nije sporna visina štete nastale na vozilu tužiteljevog osiguranika u iznosu od 8.898,38 EUR, niti činjenica da je tužitelj isplatio iznos od 8.898,38 EUR svom osiguraniku na način da je 19. kolovoza 2021. uplatio iznos od 2.654,46 EUR, dok je 7. listopada 2021. uplatio iznos od 6.243,92 EUR. Zbog toga je tužitelj ovlašten potraživati od tuženika štetu koju je tužitelj, po osnovi predmetnog štetnog događaja, nesporno nadoknadio svom osiguraniku (oštećeniku) u iznosu od 8.898,38 EUR. Stoga je, uzevši u obzir navedeno, sud utvrdio da postoji obveza tuženika na isplatu navedenog iznosa.
14. Prema odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Odredbom članka 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom na to da je je 19. kolovoza 2021. tužitelj uplatio iznos od 2.654,46 EUR, dok je 7. listopada 2021. uplatio iznos od 6.243,92 EUR, tužitelj ima pravo na zatezne kamate od prvog sljedećeg dana nakon obavljene uplate do isplate, i to po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose.
15. Osim toga, činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Konačno, sud je utvrdio kako se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati u smislu odredbe članka 3. stavka 3. ZPP-a, odnosno o zahtjevu koji bi bio protivan prisilnim propisima i pravilima javnog morala.
16. Uzevši u obzir navedeno, sud je utvrdio kako su ispunjeni svi uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe propisani odredbama članka 331.b stavka 1. ZPP-a zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.
17. S obzirom na to da je u cijelosti uspio u ovom sporu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 8.898,38 EUR tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 67,72 EUR i za presudu zbog ogluhe u iznosu od 67,72 EUR (Tar. broj 2. stavak 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23). Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 135,44 EUR. Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose. Zbog toga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.
18. Tužitelj nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe za tužbu i za presudu u preostalom iznosu od 135,44 EUR jer je tužitelj platio samo polovicu sudske pristojbe za tužbu, a ne puni iznos sudske pristojbe, dok sudska pristojba za presudu zbog ogluhe također iznosi polovicu punog iznosa pristojbe. Zbog toga tužitelj nema pravo na naknadu troškova u iznosu od 135,44 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pa je u tom dijelu odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev. Zbog toga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.
Zagreb, 17. ožujka 2025.
Sudac
mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dostave presude, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP).
