Poslovni broj: UsI-922/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Marijani Jurić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva "Ljubičić- Vrdoljak & partneri" d.o.o., odvjetnicima u Splitu, Sukojišnska 4, protiv tuženika:

Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenik GĆ, diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon javne rasprave zaključene dana 14. veljače 2025. u prisutnosti opunomoćenika tuženika, dana 17. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/24-01/48, URBROJ: 512- 25-24-2 od dana 22. veljače 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/24-01/48, URBROJ: 512-25-24-2 od dana 22. veljače 2024., tužitelj je, u bitnom, naveo da činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno, da tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskome postupku, da je povrijeđeno načelo saslušanja stranaka (audiator et altera pars) i načelo neposrednosti, da je rješenje i u direktnoj suprotnosti sa odredbom čl. 30. i čl. 98. Zakona o općem upravnom postupku. Iz potvrda koje je tužitelj dostavio uz zahtjev da je vidljivo kako je isti aktivno sudjelovao kao sudionik Domovinskog rata uz kraće prekide od 5. kolovoza 1990. pa do 31. prosinca 1995. i to kao volonter Crvenog križa. Dakle, riječ je o razdoblju praktički cijelog Domovinskog rata, a isti je obavljao humanitarnu aktivnost bez naknade, te je isti bio naoružan i često izložen napadu agresora u obavljanju dužnosti, dakle pružao je oružani otpor i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom, stoga da je jasno kako isti ispunjava sve uvjete iz čl. 3. st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata. Jasno da je da se radi o čistom formalizmu te da se tužitelja ovom odlukom stavlja u nepovoljniji položaj te da se radi razlika između branitelja obzirom na to u kojim su postrojbama sudjelovali, u ovom slučaju iz razloga što je tužitelj bio pripadnik Crvenog križa, a jasno je kako je isti također sudjelovao u oružanoj obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, što da je zapravo temeljni cilj i pobuda svakog branitelja, a i samog Domovinskog rata te ono po čemu bi se takav status trebao cijeniti, a što je određeno i u samim zakonskim odredbama. U presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Klauz protiv Hrvatske, kao i nebrojene presude tog Suda, da nije samo kritika mehaničke primjene zakona, već da se pokazuje kako se propise može i treba primjenjivati drugačije-uzimajući u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja te tumačeći pojedine zakonske odredbe imajući u vidu njihovu svrhu i smisao kao i odnos prema drugim propisima, prije svega prema Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja da je dio našeg pravnog poretka od 1997. Pozivajući se na stav iznesen u presudi Ustavnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: U-lll-1201/18 od dana 4. srpnja 2019. naveo je da ispunjava sve uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i to upravo temeljem pripadnosti Crvenom križu Split. Iz svih dostupnih podataka i potvrda da proizlazi kako je tužitelj aktivno kroz cjelokupno razdoblje Domovinskog te da je isti bio naoružan i često izložen napadu agresora u obavljanju dužnosti, dakle da je pružao oružani otpor i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom, stoga da je jasno kako isti ispunjava sve uvjete iz čl. 3. st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata. Slijedom navedenog, da predlaže naslovnom sudu donijeti presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti iznio sve navode iz obrazloženja osporenog rješenja predloživši da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 14. veljače 2025. opunomoćenik tuženika naveo je kako ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.

4. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/24-01/48, URBROJ: 512-25-24-2 od dana 22. veljače 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split KLASA: UP/I-560-01/23-01/371, URBROJ: 512M2- 6510-23-2 od dana 18. prosinca 2023., a kojim je odbijen zahtjev RĆ, ovdje tužitelja, za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem djelovanja u aktivnostima Hrvatskog crvenog križa.

5. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora, dok je odbijen dokazni prijedlog tužitelja da se isti sasluša u svojstvu stranke u ovom upravnom sporu i da se, po potrebi, saslušaju svjedoci, cijeneći da se obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tih dokaza.

6. U sporu je održana rasprava koja je bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

7. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

9. Člankom 3. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. Stavkom 3. istog članka propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu, dok je stavkom 4. istog članka propisano da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

10. Odredbom čl. 179. točke a) ZHBDR propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

11. Po pravnom shvaćanju ovog Suda, da bi se osobi priznao status hrvatskog branitelja moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta određena člankom 3. ZHBDR- a: pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske te organizirano sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

12. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II 560-01/24-01/48 utvrđeno je: da je Područni odsjek za poslove obrane Split, dopisom KLASA: 560-01/23-01/311, URBROJ: 512M2-66-23-2 od dana 11. prosinca 2023., dostavio tužiteljev zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju djelovanja u aktivnostima Hrvatskog crvenog križa; da iz očitovanja Područnog odsjeka za poslove obrane Split KLASA: 560-01/23-01/311, URBROJ: 512-M2-66-23-2 od dana 11. prosinca 2023. proizlazi da je izvršen uvid u Evidenciju hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata te je utvrđeno da TĆ, ovdje tužitelj, nije evidentiran kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, da nije regulirao vojnu obvezu i da nije imao obvezu služenja u pričuvnom sastavu jer je proglašen nesposobnim; da je uvidom u potvrdu Gradskog društva Crvenog križa Split URBROJ: Rav 690/14 od dana 20. listopada 2014. vidljivo da je TĆ sudjelovao u aktivnostima oko zaprimanja, sortiranja i podjele humanitarne pomoći.

13. Iz dokaza priloženih spisu ne proizlazi da je tužitelj u spornom periodu bio pripadnik bilo kojeg oblika Oružanih snaga Republike Hrvatske iz gore citirane odredbe čl. 3. st. 1. ZHBDR, a kako je to pravilno utvrdio i tuženik dajući za to obrazloženja koje prihvaća i ovaj Sud, već je isti nesporno sudjelovao u aktivnostima Hrvatskog crvenog križa.

14. Nastavno izloženom, a kako nije ispunjena pretpostavka pripadnosti Oružanim snagama Republike Hrvatske u predmetnom razdoblju (propisana gore citiranom odredbom č. 3. st. 1. ZHBDR) to se tužitelju nije mogao priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata pa je u cijelosti pravilno postupilo prvostupanjsko upravno tijelo kada je odbilo zahtjev tužitelja kao i tuženik kada je odbio žalbu osporenim rješenjem.

15. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, prigovori tužitelja (koji se generalno svode na njegovo tumačenje svojih aktivnosti u spornom razdoblju te razlozima uslijed kojih smatra da mu je trebalo priznati traženi status) nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

16. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

17. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

18. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti zahtjev istog za naknadom troškova ovog upravnog spora te odlučiti kao u izreci pod točkom II.

U Splitu, 17. ožujka 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva "Ljubičić-Vrdoljak & partneri" d.o.o., Split, Sukojišnska 4

- tuženiku Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Glavnom tajništvu, Službi za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1

- u spis