98. P-1110/22

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupan po punomoćniku Goranu Šverku, odvjetniku u Zagrebu, Poljička 5, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi ispravka i brisanja upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. veljače 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja VK, odvjetničkog vježbenika i u nazočnosti zakonske zastupnice tuženika ĆK, savjetnice ŽDO Zagreb, donio je i objavio 17. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "I. Ispravljaju se pogrešni upisi prava vlasništva u korist tuženika na nekretnini označenoj kao zk.č.br. 6095/346 k. o. [katastarska općina], oznake zemljišta [adresa], STAMBENA ZGRADA br. 7-15 ukupne površine 737 m2 i to na 5. Suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) koji dio u naravi predstavlja stan na I (prvom) katu, površine 33,28 m2, [adresa], kojem pripada šupa, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, 12. Suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) koji dio u naravi predstavlja stan na I (prvom) katu, površine 39,02 m2, [adresa], kojem pripada šupa, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, 20. Suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-20) koji dio u naravi predstavlja stan na I (prvom) katu, površine 38,99 m2, [adresa], kojem pripada šupa, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, 23. Suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-23) koji dio u naravi predstavlja stan na II (drugom) katu, površine 37,00 m2, [adresa], kojem pripada šupa, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, koji su upisi provedeni za adresu [adresa] temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu od dana 01. rujna 2021. godine, posl. broj: Z-14907/2013 i rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu od dana 05. svibnja 2022. godine, posl. broj Z-24978/2022 (Ozn.Z- 59616/2021), za adresu [adresa] temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu od dana 02. rujna 2021. godine, posl. broj: Z-59265/2019 i rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu od dana 05. svibnja 2022. godine, posl. broj Z-24982/2022 (Ozn.Z-

Stranica 1 od 9

59618/2021) i za adresu [adresa] temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu od dana 02. rujna 2021. godine, posl. broj: Z-59267/2019 i rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu od dana 05. svibnja 2022. godine posl. broj Z-24979/2022 (Ozn.Z- 60085/2021) na način da se nalažu brisanja upisa prava vlasništva tuženika uz istodobni upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini u korist tužitelja."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 3.500,00 €.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 500,00 €.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu rješenjem od dana 01. rujna 2021. godine, posl. broj: Z-14907/2013 te rješenjima od dana 02. rujna 2021. godine, posl. broj: Z-59265/2019 i posl. broj: Z- 59267/2019 proveo povezivanje knjige položenih ugovora i zemljišne knjige za adrese [adresa], 9 i 11, a kojim je rješenjima izvršio upis prava vlasništva u korist Republike Hrvatske na a nekretnini označenoj kao zk.č.br. 6095/346 k. o. [katastarska općina], oznake zemljišta [adresa], STAMBENA ZGRADA br. 7-15 ukupne površine 737 m2 i to na četiri nekretnine pobliže označene u tužbi. Protiv navedenih rješenja tužitelj je izjavio prigovore koje je Zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda odbio rješenjima od 5. svibnja 2022. godine, posl. broj Z- 24978/2022 (Ozn.Z-59616/2021) koje se odnosi na adresu [adresa], posl. broj Z- 24982/2022 (Ozn.Z-59618/2021) koje se odnosi na adresu [adresa] i posl. broj Z-24979/2022 (Ozn.Z- 60085/2021) koje se odnosi na adresu [adresa], a koja je rješenja punomoćnik tužitelja zaprimio 13. svibnja 2022. godine slijedom čega tužitelj podnosi tužbu za ispravak i brisanje upisa. Tužitelj navodi da je Zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu upisao pravo vlasništva u korist Republike Hrvatske isključivo temeljem odredbe iz čl. 17. st. 5. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine iako se ista odredba primjenjuje supsidijarno i to tek "ako sud ne može utvrditi tko je osoba za koju se može smatrati da ima pravo vlasništva na posebnom dijelu…", a tužitelj smatra da je nesporno da je upravo Grad Zagreb vlasnik predmetnih stanova te naglašava kako da je kao takav iskazan i u potvrdi o posebnim dijelovima upravitelja zgrade. Nadalje, navodi da je jasno da dostavljene potvrde o amortizaciji i ugovori o korištenju stana nisu isprave podobne za upis prava vlasništva redovnim putem no iz istih nedvojbeno proizlazi pravo vlasništva Grada Zagreba na predmetnim stanovima. Stoga tužitelj smatra kako se na predmetnu stvar sud trebao primijeniti odredbu iz čl. 17. st. 6. Pravilnika kojom je propisano da će sud prema pravilima pojedinačnoga ispravnog postupka donijeti odluku o vlasništvu onog neupisanog vlasnika koji raspolaže ispravama koje nisu podobne za upis u zemljišnu knjigu, ali iz tih isprava proizlazi vjerojatnost da je opravdan prijedlog za upis njegovog vlasništva. Dodatno ističe kako iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da se predmetna nekretnina nalazila u vlasništvu prednika tužitelja, Općine slobodnog kraljevskog grada Zagreba, a potom je ista upisana kao općenarodna imovina i to na temelju odredbi iz čl. 1. i čl. 5. Uredbe o uknjiženju prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini (Službeni list FNRJ br. 58/1947). No, u čl. 1. Uredbe određeno je da će se državna nepokretna imovina uknjižiti u zemljišnim knjigama kao općenarodna imovina sa oznakom organa kome je ova imovina predana na upravljanje, dakle ovdje tužitelju (a što prilikom upisa općenarodne imovine nije učinjeno), koji je predmetnim stanovima raspolagao preko 60 godina. Nadalje, u čl. 5. Uredbe propisano je da će zemljišnoknjižni sud po službenoj dužnosti izvršiti ispravak uknjiženja u smislu čl. 1. Uredbe, pa stoga tužitelj smatra kako je nadležni sud očitom omaškom propustio upisati organ upravljanja na predmetnoj nekretnini slijedom čega je nesporno da je Grad Zagreb pravni slijednik istih te da je upis Republike Hrvatske zasnovan na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Da je nadležni sud pravilno proveo traženi upis društvenog vlasništva došlo bi do primjene odredbe iz čl. 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i upisa prava vlasništva u korist tužitelja. Jednako tako iz isprava dostavljenih u postupak povezivanja nesporno proizlazi kako je tužitelj u neometanom i neprekinutom posjedu navedenih stanova od izgradnje zgrade 1958/59. godine pa je jasno kako su se stoga ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

2. U odgovoru na tužbu navodi da je zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu odbio prigovor tužitelja tužitelj nije dokazao vlasništvo na predmetnim nekretninama. Ukazuje da tijekom postupka povezivanja tužitelj nije dostavio isprave kojima bi dokazao svoje pravo vlasništva na predmetnim nekretninama budući da isprave na koje se tužitelj poziva ne predstavljaju valjani pravni temelj za upis prava vlasništva u korist tužitelja. Stoga je pravilnom primjenom odredbe čl. 17. st. 5. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine, na temelju predmnijeve iz čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kao vlasnik na predmetnoj nekretnini upisana tužena.

3. Sud je u tijeku postupka, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, proveo dokaz uvidom u preslika rješenja od 01.09.2021. g., broj; Z-14907/2013 (kbr. 7) ( list 5-10 spisa), preslika rješenja od 02.09.2021. g., broj; Z-59265/2019 (kbr. 9) ( list 11-15 spisa), preslika rješenja od 02.09.2021. g., broj; Z-59267/2019 (kbr. 11) I list 16-20 spisa), preslika prigovora od 10.11.2021. g. (za kbr. 7) ( list 21-23 spisa), preslika prigovora od 10.11.2021. g. (za kbr. 9) ( list 24-26 spisa), preslika prigovora od 12.11.2021. g. (za kbr. 11) ( list 27-29 spisa), preslika rješenja od 05.05.2022. g. (za kbr. 7) ( list 30-32 spisa), preslika rješenja od 05.05.2022. g. (za kbr. 9) ( list 33-36 spisa), preslika rješenja od 05.05.2022. g. (za kbr. 11) ( list 37-39 spisa), Posjednovni list 2277 k. o. [katastarska općina] ( list 40-43 spisa), uvid u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list 69-71 spisa), spis Z-14907/2013, Z-59265/2019, Z-59267/2019.

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za ispravak upisa prava vlasništva u korist tuženika na četiri nekretnine pobliže označene u tužbi i kojim se nalaže upis brisanja prava vlasništva tuženika uz istidobni upis prava vlasništva tužtielja na predmetnim nekrentinama.

6. Među strankama je sporna zakonitost upisa prava vlasništva u korist tuženika na predmetnim nekretnina pobliže označenim u tužbi, a koji upisu su dopušteni temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od dana 1. rujna 2021., posl. broj: Z-14907/2013 te rješenjima od dana 2. rujna 2021., posl. broj: Z- 59265/2019 i posl. broj: Z-59267/2019.

7. Odredbom čl. 203. st. 5. Zakona o zemljišnim knjigama (“Narodne novine” br. 63/19, 128/22, 155/23 I 127/24 – dalje: ZZK) propisano je da će zemljišnoknjižni sud uputiti osobe čije prijave ili prigovore nije usvojio u cijelosti ili djelomično, kao i one čiji je upis ili prvenstveni red upisa svojom odlukom odredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati da svoje navodno pravo ostvaruju u parnici tužbom za ispravak.

8. Zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo:

- osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili dijelu udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja;

- osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati. (čl. 205. st. 1. ZZK).

9. Iz izvedenih dokaza utvrđeno je sljedeće:

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, od 1. rujna 2021. godine, posl. broj: Z-14907/2013 te rješenjima od dana 2. rujna 2021., posl. broj: Z-59265/2019 i posl. broj: Z-59267/2019, između ostaloga izvšen upis prava vlasništva za korist Republike Hrvatske na nekretnini označenoj kao zk.č.br. 6095/346 k. o. [katastarska općina], oznake zemljišta [adresa], STAMBENA ZGRADA br. 7-15 ukupne površine 737 m2 i to na:

- 5. Suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) koji dio u naravi predstavlja stan na I (prvom) katu, površine 33,28 m2, [adresa], kojem pripada šupa, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi

- 12. Suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) koji dio u naravi predstavlja stan na I (prvom) katu, površine 39,02 m2, [adresa], kojem pripada šupa, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi,

- 20. Suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-20) koji dio u naravi predstavlja stan na I (prvom) katu, površine 38,99 m2, [adresa], kojem pripada šupa, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi

- 23. Suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-23) koji dio u naravi predstavlja stan na II (drugom) katu, površine 37,00 m2, [adresa], kojem pripada šupa, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi.

- da je ovdje tužitelj protiv navedenih rješenja izjavio pravodoban prigovor kojim je tražio da se dozvoli uspi prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekrentinama (E- 5, E-12, E-20 E-23),

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, 5. svibnja 2022., posl. broj Z- 24978/2022 (Ozn.Z-59616/2021) koje se odnosi na adresu [adresa], posl. broj Z- 24982/2022 (Ozn.Z-59618/2021) koje se odnosi na adresu [adresa] i posl. broj Z-24979/2022 (Ozn.Z- 60085/2021) koje se odnosi na adresu [adresa], odbijen predmetni prigovor tužitelja.

10. Odredbom čl. 17. st. 5. Pravilnika o povezivanju zemlijišnje knjige i knjigte položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažnog vlansištva) ("Narodne novine" br. 121/2013 i 61/18 – dalje: Pravilnik) je propisano da ako sud ne može utvrditi tko je osoba za koju se može smatrati da ima pravo vlasništva na posebnom dijelu, na temelju predmnijeve iz članka 362. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14

– dalje: ZV) kao vlasnik će se upisati Republika Hrvatska.

11. Odredbom čl. 17. st. 6. Pravilnika je propisano da ako neupisani vlasnik raspolaže ispravama koje nisu podobne za upis u zemljišnu knjigu, ali iz tih isprava proizlazi vjerojatnost da je opravdan prijedlog za upis njegovog vlasništva, zemljišnoknjižni sud će donijeti odluku o tome na raspravi u postupku povezivanja cijeneći isprave prema pravilima pojedinačnog ispravnog postupka.

12. Nadalje, odredbom čl. 362. st. 3. ZV-a je propisano da se smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati (st.1.). Smatra se da je osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, odnosno nositelj prvenstvenoga prava korištenja takva zemljišta, vlasnik toga zemljišta, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati (st.2.). Smatra se da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenoga vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva iz stavka 1. i 2. ovoga članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati (st. 3.). Što je u stavku 1. do 3. ovoga članka određeno glede stvari, vrijedi na odgovarajući način i za prava koja su bila u društvenom vlasništvu (st.4.).

13. Imajući u vidu odredbu čl. 362. ZV-a, proizalzi da je za primjenu odredbe st. 3. čl. 362. ZV-a potrebno ispunjenje određenih pretpostavki i to, da se odredbe stavaka 1. i 2. čl. 362. ZV-a, odnosno predmnjeve iz navedenih stavaka 1. i 2. čl. 362. ZV-a, ne mogu primijeniti te da se ne može utvrditi u čijem su vlasništvu nekrenine na kojima je upisano društveno vlasništvo.

14. Odredbom st. 1. čl. 362. ZV-a je propisano da se smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

15. Prvenstveno se ukazuje da isprave koje je dostavio tužitelj u spise OGS Zagreb i to potvrda o amortizaciji iz spisa Z-59265/19, međuvlasnički ugovor s prilozima, Ugovor o upravljanju zgradom s prilozima, potvrda o amortizaciji, ugovori o korištenju stana, ugovori o najmu stana iz spisa Z-14907/13, te potvrda o amortizaciji, ugovori o korištenju stana, ugovori o najmu stanova iz spisa Z- 59267/19, ugovori o najmu stanova, ugovori o korištenju stanova iz spisa Z- 59618/19, ne predstavljaju isprave na temelju kojih bi se upisalo pravo vlasništva u zemljišnu knjigu na temelju odredbi čl. 58., 59. i 60. ZZK.

16. Slijedom navedenog, s navedenim ispravama tužitelj ne samo da nije dokazao da mu pripada pravo vlasništva na navedenim nekretninama, već nije učinio ni vjerojatnim to svoje pravo u postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu. Stoga se tužitelj neosnovano poziva na odredbu čl. 17. st. 6. Pravilnika jer iz tih isprava nije proizlazila vjerojatnost da je opravdan prijedlog za upis njegovog vlasništva.

17. Nadalje, iz povijesnog izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u kojem zk.ul. se prije otpisa nalazila zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], proizlazi da je nekretnina bila upisana kao općenarodna imovina, bez da je bio upisan organ upravljanja ili nositelj prava korištenja.

18. Stoga, suprotno tvrdnjama tužitelja iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] ne proizlazi da se predmetna nekrentina nalazila u vlasništvu prednika tužitelja Općine slobodnog kraljevskog grada Zagreba. Jednako tako bužitelj nije niti dostavio dokaz da bi rješenjem (odlukom) ovlaštenog tijela iz čl. 7. Uredbe o uknjiženju prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini (“Službeni list” FNRJ 58/1947) pravni prednik tužitelja na kojeg se poziva, bio određen kao organ upravljanja ali da eventualno zbog propusta suda nije kao takav upisa, te jednako tako nije dokazao niti da bi Općina slobodnog kraljevskog grada Zagreba, uopće bila pravni prednik tužitelja, a niti je na navedene okolnosti predlagao dokazne prijedloge.

19. Slijedom navedenog, tužitelj nije dokazao da bi se uopće radilo o pogrešci odnosno propustu suda u smislu odredbe čl. 5. Uredbe u vezi s čl. 1. Uredbe pa je stoga i u odnosu na te navode, pravilnom primjenom odredbe čl. 17. st. 5. Pravilnika a na temelju predmnijeve iz čl. 362. st. 3. ZV-a, kao vlasnik na predmetnoj nekretnini upisana tužena.

20. Nadalje, u odnosu na navode tužitelja da je vlasnštvo predmetnih nekrentina stekao i na temelju dosjelosti, ovaj sud je ocijenio neosnovanim.

21. Naime, prvenstveno se ukazuje da tužitelj nije uopće dokazao sukaldno odredbi čl. 219. ZPP-a, da je u neprekidnom posjedu od 1958./1959. Tužitelj je u tužbi kao dokaz predložio građevinsko vještačenje te je naveo da iz isprava dostavljenih u postupku povezivanja nesporno proizlazi da je tužitelj u neometanom I neprekidnom posjedu u predmetnom razdoblju. Međutim, dokaz građevinskim vješačenjem nije adekvatan dokaz kojim bi se okolnost posjeda u navedenom razodblju uopće mogla dokazati, pa je stoga sud i odbio izvođenje predmetnog dokaza dok u odnosu na isprave koje je tužitelj dostavio u postupku povezivanja (potvrda o amortizaciji iz spisa Z-59265/19, međuvlasnički ugovor s prilozima, Ugovor o upravljanju zgradom s prilozima, potvrda o amortizaciji, ugovori o korištenju stana, ugovori o najmu stana iz spisa Z-14907/13, te potvrda o amortizaciji, ugovori o korištenju stana, ugovori o najmu stanova iz spisa Z-59267/19, ugovori o najmu stanova, ugovori o korištenju stanova iz spisa Z-59618/19) treba ukazati da suprotno stavu tužitelja iz navedenih isprava nije moguće potvrditi tvrdnje tužitelja o posjedu i njegovoj kvaliteti u razdoblju na koje se tužitelj poziva.

22. Dodatno se ukazuje da prema stavu ovog suda, tužitelj svakako nije stekao navedene nekretnine dosjelošću, čak i pod uvjetom je dokazao svoj posjed u traženom trajanju.

23. Naime, imajući u vidu činjenicu da tužitelj navodi da je u neprekidnom posjedu od 1958/1959 godine, to se u pogledu navedenog primjenjuju pravna pravila Općeg građanskog zakonika (u daljnjem tekstu OGZ) i odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" 6/1980., 36/1990., Narodne novine 53/1991., 91/1996.; dalje ZOVO) sukladno odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima ("Narodne Novine" broj - 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.; dalje: ZV) kojim je propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Nadalje, odredbom čl. 388. st. 3. ZV-a propisno je da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

24. Paragrafom 1460. OGZ-a propisano je da se kroz dosjelost steče nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći; nego je još potrebno da onaj, koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo; uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paragrafi 309., 316., 320., i 345.).

25. Prema paragrafu 1463. OGZ-a posjed mora biti pošten. Nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom nastupniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana posjeda svojeg (paragraf 1493).

26. Prema paragrafu 1468. OGZ-a u onim mjestima, gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga, i gdje se stečenje stvari nepokretnih ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama, ili ako stvar nije uknjižena na ime onoga, koji je doista posjeduje, dosjelost se svršuje tek poslije 30 godina.

27. Prema paragrafu 1472. OGZ-a proti fiskusu to jest, proti upraviteljima državnih dobara i državne imovine, ukoliko zastari ima mjesta (paragraf 287. 289 i 1456- 1457), također proti upraviteljima dobara crkvenih, općinskih i inih dopuštenih tijela, nije dovoljno opće i redno vrijeme dosjelosti. Glede posjeda stvari pokretnih i posjeda stvari nepokretnih, ili služnosti i inih prava na pomenutim stvarima, izvršivanih, i na ime posjednika upisanih u javne knjige, posjed ima se produžiti kroz 6 godina. Prava pomenute vrste, koja na ime posjednikovo nisu upisana u javne knjige, i sva ina prava mogu se proti fiskusa i gore naznačenim povlaštenim osobama steći samo posjedom od 40 godina.

28. Iz navedenih pravnih pravila vidljivo je da je OGZ poznavao redovnu i izvanrednu dosjelost. Kod toga valja naglasiti da je prema Načelnom mišljenju opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 4. travnja 1960. godine za redovnu dosjelost potrebno 20 godina posjedovanja, a ne 30 kako je to bilo propisano u izvornom tekstu OGZ-a. Iz navedenog slijedi da se na stjecanje prava vlasništva za razdoblje od 1945. do 1. rujna 1980. (dan stupanja na snagu ZOVO-a) primjenjuju navedena pravna pravila OGZ-a.

29. U Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. u čl. 28. bila su određena pravila glede dosjelosti. Tako je u čl. 28. bilo propisano da savjesni i zakoniti posjednik pokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom tri godine, a savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina. Savjesni posjednik pokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a kod nekretnina se tražio protek roka od dvadeset godina. Posebno je bilo propisano da nasljednik postaje savjestan posjednik od trenutka otvaranja nasljedstva i ako je ostavitelj bio nesavjestan posjednik, a nasljednik to nije znao niti je mogao znati, s time da vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljedstva.

30. Slijedom navedenog, glede kakvoće posjeda za redovnu dosjelost traži se kvalificirani posjed, što znači zakonit, istinit i pošten, a za izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed barem pošten.

31. No, kao što je navedeno, tužitelj nije uopće sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, dokazao da je samostalan posjednik. Naime, samostalni posjednik je onaj koji stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj tog prava. Međutim, iz navedenih isprava na koje se poziva tužitelj (isprave iz spisa povezivanja), ne proizlazi navedena samostalnost posjeda pri čemu činjenica da su tužitelj i njegovi pravni prednici davali predmetne nekretnine u najam ili na korištenje, nisu same po sebi dokaz samostalnosti posjeda. Naime, upravo iz pojedinih ugovora koje je dostavio sam tužitelj pa tako iz Ugovora o korištenju stana br, 6447/67 (spis Z-14907/13) je razvidno da sam pravni prednik tužitelja navodi da je stan vlasništvo: “društvena imovina”, odnosno uopće na navode tužitelja odnosno prednika tužitelja kao vlasnika, što znači da je pravni prednik tužitelja posjedovao stan priznajući višu vlast posrednog posjednika što ga čini nesamostalnim posjednikom.

32. Imajući u vidu navedeno tužitelj se ne nalazi u samostalnom posjedu spornih nekretnina slijedom čega ne može steći pravo vlasništva dosjelošću.

33. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan kako je odlučeno u točki I. izreke.

34. Imajući u vidu činjenicu da je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu, to u smislu čl. 154. st. 1. i 155., ZPP-a tuženiku i umješaču na strani tuženika, pripadaju troškovi postupka.

35. Po ocjeni ovoga suda tuženik ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Odvjetničkom tarifom ("Narodne novine" broj 138/23, nastavno: Tarifa) i to za pristup na ročišta održana 23. listopada 2023. i 29. listopada 2024. u iznosu od 1.000,00 € za svako od navedenih ročišta (Tbr. 9. t. 1. Tarife) te za pristup na ročište održano 6. ožujka 2023. u iznosu od 500,00 € (Tbr. 9. t. 2. Tarife) kao i za sastav podneska od 4. srpnja 2022., (odgovor na tužbu) u iznosu od 1.000,00 € (Tbr. 8. t. 1. Tarife), što sve skupa iznosi 3.500,00 €. (točka II. izreke)

36. S druge strane, sud nije prihvatio tuženikov zahtjev za naknadu troška pristupa na ročište održano 6. ožujka 2023. preko dosuđenog iznosa od 500,00 € budući da se na navedenom ročištu raspraljalo samo o procesnim pitanjima pa tuženik ima pravo na nagradu sukladno Tbr. 9. T. 2. Tarife. Stoga je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 500,00 € (točka III. izreke).

Zagreb, 17. ožujka 2025.

Sudac:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA

1. Tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 379,59 €

2. Tuženiku po ŽDO Zagreb

3. kal. 30 dana