REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-1617/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Tržnice Zagreb, Šubićeva 40/V, Zagreb, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Željka Karlović, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Zagrebu, Šoštarićeva 10, protiv tuženika T.D. Gradnja d.o.o., Zagreb, Novoselečki put 37/a, OIB: 10534276733, kojeg zastupa punomoćnik Sven Skračić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Zagreba, Boškovićeva ulica 7B, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 12. veljače 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 17. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 22.215,01 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu kojim se potražuje od tuženika da isplati tužitelju zateznu kamatu

- na iznos od 538,48 eura počevši od 1.7.2020. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 450,68 eura počevši od 1.8.2020. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 418,65 eura počevši od 1.9.2020. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 441,90 eura počevši od 1.10.2020. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 434,26 eura počevši od 01.11.2020. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 462,88 eura počevši od 01.12.2020. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 515,72 eura počevši od 01.01.2021. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 588,39 eura počevši od 01.02.2021. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 545,96 eura počevši od 01.03.2021. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 543,19 eura počevši od 01.04.2021. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 570,67 eura počevši od 01.05.2021. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 485,96 eura počevši od 01.06.2021. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 465,96 eura počevši od 01.07.2021 do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 468,08 eura počevši od 01.08.2021 do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 362,89 eura počevši od 01.09.2021. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 465,96 eura počevši od 01.10.2021. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 417,84 eura počevši od 01.11.2021. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 450,36 eura počevši od 01.12.2021. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 496,86 eura počevši od 01.01.2022. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 487,91 eura počevši od 01.02.2022. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 362,89 eura počevši od 01.03.2022. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 595,87 eura počevši od 01.04.2022. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 362,89 eura počevši od 01.05.2022. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 525,31 eura počevši od 01.06.2022. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 391,18 eura počevši od 1.07.2022. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 362,89 eura počevši od 1.08.2022. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 408,08 eura počevši od 1.09.2022. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 362,89 eura počevši od 1.10.2022. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 412,15 eura počevši od 01.11.2022. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 398,82 eura počevši od 01.12.2022. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 427,43 eura počevši od 01.01.2023. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 439,33 eura počevši od 01.02.2023. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 469,55 eura počevši od 01.03.2023. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 479,14 eura počevši od 01.04.2023. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 362,79 eura počevši od 01.05.2023. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 451,68 eura počevši od 01.06.2023. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 388,79 eura počevši od 01.07.2023 do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 387,65 eura počevši od 01.08.2023. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 385,38 eura počevši od 01.09.2023. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 391,39 eura počevši od 01.10.2023. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 391,79 eura počevši od 01.11.2023. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 437,39 eura počevši od 01.12.2023. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 533,39 eura počevši od 01.01.2024. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 541,39 eura počevši od 01.02.2024. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 607,39 eura počevši od 01.032024. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 460,19 eura počevši od 31.4.2024. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 362,79 eura počevši od 30.5.2024. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 509,19 eura počevši od 31.6.2024. do 22. srpnja 2024.,

- na iznos od 392,79 eura počevši od 30.7.2024. do 22. srpnja 2024.

III/ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.384,30 € zajedno s zakonskom zateznom kamatom od 17. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi koja je podnesena 23.07.2024. navodi kako je Grad Zagreb izvanknjižni vlasnik i posjednik nekretnine opisane kao: k. č. br. [katastarska čestica] TRG VOLOVČICA 4714 m2 upisano u k. o. [katastarska općina], a što u naravi predstavlja zelenu tržnicu Volovčica sa svim pratećim objektima i prostorima, a koju nekretninu je povjerio na upravljanje i održavanje tužitelju, i to na temelju Zaključka o davanju poslova upravljanja i održavanja nekretnina u vlasništvu Grada Zagreb, Zagrebačkom Holdingu d.o.o., Podružnici Tržnice Zagreb, od 22. rujna 2016., KLASA: 406-01/16-03/111, a sve u skladu sa Zakonom o komunalnom gospodarstvu. Tuženik je u periodu od 30. lipnja 2020. do 30. lipnja 2024., bez pravne osnove koristio Lokal za trgovačku djelatnost II br. 5, a koji se nalazi u sklopu predmetne nekretnine. Za sve vrijeme bespravnog korištenja predmetnog poslovnog prostora, tuženik nije plaćao zakupninu niti je podmirivao troškove režija. Takvim postupanjem, tuženik je tužitelju prouzročio štetu, budući da je bio onemogućen dati predmetni prodajni prostor u daljnji zakup. Naime, članak 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; u daljnjem tekstu: ZV) propisuje da nepošteni posjednik tuđe stvari mora istu predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da se donesen presuda temeljem članka 165. ZV-a i članka 1045. ZOO-a, o isplati iznosa od 22.215,01 €.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnov tužbenog zahtjeva, aktivnu legitimaciju tužitelja. Naveo je kako tužitelj nije vlasnik predmetnog poslovnog prostora niti su tužitelj i tuženik ima sklopljen ugovor o zakupu. Prema navodu tužitelj predmetni poslovni prostor se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja čestica se sastoji se od čestica upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te da niti tužitelj niti Grad Zagreb nisu upisani kao vlasnici niti jedne nekretnine upisane u navedenim zemljišnoknjižnim ulošcima. Tužitelj nije dokazao da je Grad Zagreb izvanknjižni vlasnik predmetnog poslovnog prostora. Čak i da je vlasnik predmetnog poslovnog prostora, navedenim zaključkom Grad Zagreb na tužitelja nije prenio one vlasničke ovlasti za koje tužitelj tvrdi da mu pripadaju u ovome predmetu već je Grad Zagreb navedenim zaključkom u t. 6. obvezao tužitelja da u roku od godine dana iz svojeg temeljnog kapitala isknjiži nekretnine na kojima se nalazi poslovni prostor tuženika. Navodi da je Zaključak donesen radi provedbe odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu primjeni kojeg nema mjesta u ovom predmetu, što potvrđuje i naziv cjenika na kojem tužitelj temelji svoje potraživanje - „Cjenik za usluge koje se tretiraju kao tržišne djelatnosti”, a ne komunalne djelatnosti. Tuženik je priznao da se nalazi u posjedu predmetnog poslovnog prostora, no osporava da mu je tužitelj isporučio električnu energiju i vodu te da je s tužiteljem sklopio ugovor o isporuci električne energije i vode. Također je naveo kako je općepoznata činjenica da na području Grada Zagreba uslugu opskrbe vodom pruža trgovačko društvo Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., a električne energije HEP d.d. ili drugi tzv. privatni opskrbljivači. Tužitelj nije ovlašten od tuženika potraživati da mu naknadi režijske troškove za potrošenu električnu energiju i vodu kako to proizlazi iz dostavljenih računa. Režijske troškove bi tužitelj mogao potraživati samo da je iste platio umjesto tuženika te da je došlo do personalne (zakonske ili ugovorne) subrogacije, što tužitelj nije dokazao. Također je osporio stopu zatraženih zateznih kamata, istaknuo prigovor zastare. Nadalje, naveo je da pod uvjetom da je aktivno legitimiran u ovom predmetu i da potraživanje nije zastarjelo, da se priznaje da tužitelju pripada 13,27 € po m2 poslovnog prostora, odnosno mjesečno 253,46 € (19,10 m2 x 13,27 €) uvećano za PDV 25%. No, napomenuo je kako je presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž-4552/2016 od 12.11.2019. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja zbog nedostatka aktivne legitimacije u postupku radi ispražnjenja i predaje u posjed poslovnog prostora tuženika, a o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja izjasnila se sudska praksa i u drugim predmetima s istovjetnim činjeničnim i pravnim osnovom.

3. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka naveo kako je u odnosu na aktivnu legitimaciju tužitelja Vrhovni sud Republike Hrvatske, presudom broj Rev 57/2021 od 26. listopada 2021. u identičnoj pravnoj stvari između istih stranaka odlučio kako je tužitelj aktivno legitimiran, a da postoji i recentna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, između istih stranaka, kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja. U odnosu na ovlast tužitelja potraživati naknadu režijskih troškova za potrošenu električnu energiju i vodu, također se pozivamo na gore navedenu revizijsku odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

4. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka naveo kako je protiv predmetne odluke VSRH tuženik podnio Ustavnu tužbu U-III-1108/22. Navodi da se Vrhovni sud RH poziva na faktično vlasništvo, a ono ne postoji sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Također je napomenuo kako iz zemljišno knjižnih izvadak proizlazi da su nekretnine upisane kao Općenarodna imovine i kao vlasništvo TT DR. A. WANDER, Tvornica farmaceutskih i dijetetičkih preparata d.d. Zagreb. Nadalje, tuženik je na ročištu dana 12.02.2025. učinio nespornim visinu tužbenog zahtjev i to kako u odnosu na iznos za korištenje nekretnine tako i za režijske troškove. Nadalje, naveo je da tuženik nije predao u posjed predmetni poslovni prostor tužitelju.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to Zaključak Grada Zagreba (list 6-10 spisa), Odluka Grada Zagreba (list 11 spisa), Cjenik (list 12-17 spisa), račune list 18-66 spisa), izvod iz posjedovnog lista (list 68 spisa), ispis internetske stranice Državne geodetske uprave (list 80 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige (list 81-93, 94, 95 spisa), odluke VTS RH (list 96-136, 142-181, 195-200 spisa), odluke županijskih sudova (list 137-141, 182-185 spisa), odluku VSRH (list 190-194, 224-228 spisa), odluka Trgovačkog suda u Zagrebu (list 201-210 spisa), ustavna tužba (list 216-223 spisa).

6. Na ročištu dana 12. veljače 2025. tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga građevinskog i financijskog vještačenja pa ih sud nije provodio.

7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznos od 22.215,01 € i to na ime naknade odnosno koristi za neovlašteno korištenje tržnog prostora na tržnici Volovčica i režijskih troškova (električne energije i vode), a koji se odnose na poslovni prostor oznake br. 005, za razdoblje od 30. lipnja 2020. do 30. lipnja 2024.

9. Među strankama nije sporno da je tuženik u posjedu spornog poslovnog prostora na tržnici Volovčica i to lokala trgovačka djelatnost II br. 005 kao ni visina tužbenog zahtjeva i to kako u odnosu na iznos za korištenje nekretnine tako i za režijske troškove.

10. Međutim, između strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja, osnov, je li nastupila zastara te tijek zateznih kamata.

11. Člankom 165. st. 1. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje u tekstu ZV) je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je stavkom 6. istog članka propisano da od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

12. Slijedom navedenog, tužiteljev zahtjev, po svojoj pravnoj naravi, predstavlja zahtjev za naknadu zbog upotrebe tuđe stvari u svoju korist. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (uporaba tuđe stvari u svoju korist) te pitanje primjene i tumačenja odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarni pravima (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika) zauzeo je pravno shvaćanje: „Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.“

13. Budući da je u konkretnom slučaju stvar odnosno nekretnina u nepromijenjenom obliku, to se imaju primijeniti odredbe čl. 164. i 165. ZV-a.

14. Nadalje, prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok prema st. 4. tog članka ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu.

15. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupku ne spori da je u posjedu spornog poslovnog prostora, ali ne navodi pravu osnovu svog posjedovanja, dapače u odgovoru na tužbu sam tuženik navodi da nema sklopljen ugovor o zakupu sa tužiteljem niti bilo s kim drugim u odnosu na sporni poslovni prostor. Dakle, tuženik ne tvrdi da je imao valjanu pravnu osnovu svog posjedovanja slijedom čega je tuženik od otvaranja predmetne nove tržnice Volovčica, bio svjestan da nema valjanu pravnu osnovu posjedovanja navedenog poslovnog prostora, slijedom čega je to bio svjestan i za utuženo razdoblje. Stoga u ovom konkretnom slučaju tužitelj ima pravo, neovisno od prava na naknadu štete, potraživati od tuženika kao nepoštenog posjednika i korist koju je on imao uslijed upotrebe tuđe stvari, i to od trenutka od kada je postao nepošteni posjednik, sve prema čl. 165. st. 1. ZV-a (tako i VTS Pž-2183/2016 od dana 25.10.2016., tako i VSRH, Rev-3299/14 od dana 21. studenog 2018. godine).

16. Vezano uz tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, ovaj sud je navedeni prigovor našao neosnovanim.

17. U odnosu na aktivnu legitimaciju vezano uz naknadu koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, ovaj sud posebno ukazuje da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-161/2022-2 od 20. travnja 2022., Vrhovni sud zauzeo po tri postavljena pitanja stav: 1. da je osoba na koju je vlasnik prenio ovlaštenja davanja u zakup određene stvari, ovlaštena tražiti naknadu koristi (u visini zakupnine) od nepoštenog posjednika te stvari, u smislu čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima; 2. da raspolagati poslovnim prostorom, koja ovlast proizlazi iz činjenice davanja u zakup, uključuje ujedno i ovlast zahtijevati od bespravnog korisnika naknadu za korištenje poslovnog prostora u smislu odredbe članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji bi po redovnom tijeku stvari morao plaćati zakupninu, ako u vezi takvog korištenja nije ostvarivao pripadajuću mu zakupninu, a drugi se na račun toga neosnovano okoristio; 3. da je bivši zakupodavac po prestanku ugovora o zakupu aktivno legitimiran potraživati od ranijeg zakupnika, koji nije udovoljio ugovornoj i zakonskoj obvezi da po prestanku zakupa preda posjed prostora zakupodavcu, naknadu za korištenje predmeta zakupa. Stoga iz navedene odluke, između ostaloga, proizlazi i da ovlast davanja u zakup prostora daje tom ovlašteniku i ovlast ostvarivati i štititi posjed prostora ili ovlast ostvarivati naknadu za njegovo protupravno korištenje - ako u vezi takvog korištenja nije ostvarivao pripadajuću mu zakupninu a drugi se na račun toga neosnovano okoristio. Jednako tako i prema shvaćanju Vrhovnog suda sadržanom u presudi poslovni broj Rev-857/2015 od 23. srpnja 2019., ovlast davanja u zakup prostora daje tom ovlašteniku i ovlast zaštite toga prostora pa time i druge vlasničkopravne ovlasti od postojanja kojih ovisi ovlast ili mogućnost njegova davanja u zakup, primjerice: ovlast ostvarivati i štititi posjed prostora ili ovlast ostvarivati naknadu za njegovo protupravno korištenje - ako u svezi takvog korištenja nije ostvarivao pripadajuću mu zakupninu a drugi se na račun toga neosnovano okoristio (tako i VTSRH, Pž- 167/21-3 od 15. srpnja 2022).

18. Uvidom u Zaključak o davanju poslova upravljanja i održavanja nekretnina u vlasništvu Grada Zagreba, Zagrebačkom holdingu d.o.o., Podružnici Tržnice Zagreb ovaj sud je utvrdio da je upravo navedenim Zaključkom i to točkom I. istog, Grad Zagreb dao ovdje tužitelju između ostaloga i pravo davanja u zakup dijelova nekretnine sukladno zakonu i gradskim propisima i otkazivanju zakupa sukladno odredbama zakona, gradskih propisa i ugovora (u slučaju nepridržavanja uvjeta zakupa, neplaćanja zakupnine i sl.). Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj imao ovlast davati u zakup navedeni poslovni prostor, slijedom čega upravo tužitelj i ima pravo tražiti naknadu koristi od nepoštenog posjednika te stvari, u smislu čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kako je to navedeno u odgovoru na prvo pitanje iz gore navedene odluke Vrhovnog suda RH, Rev-161/2022-2 od 20. travnja 2022.

19. Pri tome se ukazuje da bez obzira na činjenicu što predmetna nekretnina - tržnica Volovčica u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu nije formirana i usklađena, a odgovara dijelovima većeg broja zemljišnih čestica upisanih u k. o. [katastarska općina], a kako je to naznačeno u Zaključku Grada Zagreba od 22. rujna 2016., time nije dovedeno u pitanje faktično vlasništvo Grada Zagreba na istoj, čiji sadržaj nesmetano izvršava niz godina, u skladu s čim je i donesen Zaključak Grada Zagreba od 22. rujna 2016. o davanju poslova upravljanja i održavanja nekretnina u vlasništvu Grada Zagreba, a kojim je uz ostalo tužitelju data na upravljanje tržnica Volovčica (tako i VSRH, Rev- 57/2021-2 od 26. listopada 2021. u sporu između istih stranaka).

20. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedena shvaćanja Vrhovnog suda i činjenična utvrđenja u konkretnom predmetu, odnosno da je tužitelj ovlašten i davati u zakup predmetni poslovni prostor to je sasvim razvidno da tužiteljevo ovlaštenje potraživati naknadu za bespravno korištenje istog proizlazi iz činjenice da je tužitelj kao osoba na koju je vlasnik prenio ovlaštenja davanja u zakup određene stvari, ovlašten tražiti naknadu koristi od nepoštenog posjednika, u smislu odredbe članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

21. Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio kao neosnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja u odnosu na potraživanje naknade koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja.

22. U odnosu na aktivnu legitimaciju vezano uz naknadu režijskih troškova za vrijeme posjedovanja.

23. Naime prema odredbi čl. 24. st. 1. t. 1. Zakona o komunalnog gospodarstvu ("Narodne novine" br. 68/18, 110/18 i 32/20 – dalje: ZKG) uslužne komunalne djelatnosti u smislu tog Zakona su i usluge javnih tržnice na malo.

24. Odredbom članka 25. st. 2. ZKG-a je propisano da se pod uslugama javnih tržnica na malo podrazumijeva upravljanje i održavanje prostora i zgrada izgrađenih na zemljištu u vlasništvu jedinice lokalne samouprave u kojima se u skladu s tržnim redom pružaju usluge obavljanja prometa živežnim namirnicama i drugim proizvodima.

25. U smislu citiranih odredbi jasno je da je prostor tržnice Volovčica na kojem se nalazi prostor kojeg je nesporno koristio tuženik u spornom razdoblju, potpadao pod odredbe čl. 24. ZKG, a time i upravljanje prostorima i objektima izgrađenim na toj tržnici.

26. Jedan od vidova upravljanja i održavanja prostora i objekata izgrađenih na tržnici jest i onaj pružanja, ali i naplaćivanja komunalnih usluga od korisnika, a u koje nesporno spadaju i usluge vode, struje itd. Iako tuženik u ovom predmetu navodi kako tužitelj nije isporučio tuženiku električnu energiju i vodu uslugu jer da struju isporučuje HEP, a vodu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. te navodi da tužitelj i tuženik nemaju sklopljen ugovor o isporuci električne energije i vode. Ovdje valja napomenuti kako tužitelj ni ne tvrdi da je on isporučivao električnu energiju i vodu već navodi da potražuje trošak koji je nastao tužitelju zbog isporučene električne energije i vode.

27. Bez obzira na činjenicu što predmetna nekretnina - tržnica Volovčica u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu nije formirana i usklađena, a odgovara dijelovima većeg broja zemljišnih čestica upisanih u k. o. [katastarska općina], a kako je to naznačeno u Zaključku Grada Zagreba od 22. rujna 2016., time nije dovedeno u pitanje faktično vlasništvo Grada Zagreba na istoj, čiji sadržaj nesmetano izvršava niz godina, u skladu s čim je i donesen Zaključak Grada Zagreba od 22. rujna 2016. o davanju poslova upravljanja i održavanja nekretnina u vlasništvu Grada Zagreba, a kojim je uz ostalo tužitelju data na upravljanje tržnica Volovčica.

28. Upravo stoga tužitelj kako na temelju odredbe čl. 24. st. 1. t. 1. ZKG tako i Zaključka Grada Zagreba od 22. rujna 2016. je aktivno legitimiran u ovom postupku te je ovlašten potraživati od tuženika naplatu pruženih komunalnih usluga, što je sastavni dio poslova upravljanja tržnicom, a koja mu je namijenjena odredbama Zaključka Grada Zagreba 22. rujna 2016., a u vezi s čl. 165. st. 1. ZV-a (tako i VSRH, Rev-57/2021-2 od 26. listopada 2021. između istih stranaka za istu naknadu samo za drugo razdoblje).

29. U odnosu na utvrđenje visine tužbenog zahtjeva ovaj valja napomenuti kako je tuženik na ročištu dana 12.02.2025. učinio nespornu visinu tužbenog zahtjeva i to kako u odnosu na iznos za korištenje nekretnine tako i za režijske troškove.

30. U odnosu na sporedno potraživanje s osnove zakonskih zateznih kamata, odluka je donesena na temelju odredbe članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje ZOO), prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate i to po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koja se odnosi na ostale odnose. (točka I. izreke).

31. Međutim, u odnosu na tijek zateznih kamata na utužene iznose, ukazuje se da je na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 16. lipnja 2021. prihvaćeno pravno shvaćanje prema kojem tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku po osnovi naknade koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja stvari dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadu.

32. S obzirom da u spisu osim same tužbe, ne prileži zahtjev tužitelja za isplatu utužene naknade koji bi bio ranijeg datuma, a iz kojeg bi proizlazilo da je i dostavljen tuženiku, a imajući u vidu da je tužba podnesena 23. srpnja 2024., to tužitelj ima pravo na zatezne kamate upravo od tog dana, kao dana podnošenja zahtjeva za isplatu naknade, a ne i za ranije razdoblje. Pri tome treba navesti da tužitelj nije dokazao sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, da je prije podnošenja tužbe zahtijevao od tuženika isplatu utužene naknade putem računa koje je dostavio uz tužbu, jer nije priložio dokaz da su bili dostavljeni tuženiku. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I/ i II/ izreke.

33. U odnosu na prigovor zastare valja navesti kako je sukladno odredbi čl. 165. st. 2. ZV-a propisano da vlasnikovo traženje naknade zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana. U ovom predmetu utvrđeno je kako je tuženik nepošteni posjednik jer je znao da nije vlasnik, a nije imao ni valjanu pravnu osnovu posjedovanja predmetne nekretnine, a tužiteljev zahtjev, po svojoj pravnoj naravi, predstavlja zahtjev za naknadu zbog upotrebe tuđe stvari u svoju korist, pri čemu upotrijebljena stvar (poslovni prostor) i dalje ima svoj očuvani identitet i njeno je vraćanje moguće. U ovom predmetu je utvrđeno kako je tuženik u utuženom periodu od 30.06.2020. do 30.06.2024. bio u posjedu predmetnog prostora, a kako je tužitelj pokrenuo postupak 23.07.2024. tako je sud utvrdio da utuženo potraživanje nije u zastari.

34. Kako tužitelj nije uspio u sporu u razmjerno neznatnom dijelu, to mu sukladno čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a pripada i pravo na naknadu troškova postupka u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, broj 138/23, dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora.

35. Tužitelju je priznat trošak tužbe u iznosu od 500,00 € (Tbr. 7. i Tbr. 54. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 12.02.2025. u iznosu od 500,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 54. Tarife), što je ukupno 1.000,00 €, a što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 1.250,00 €. Tužitelju je dodijeljen i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 134,30 € sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) i Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23). Slijedom navedenog tužitelj je dosuđen trošak u iznosu od 1.384,30 €, a na koji trošak je dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja presude. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose obzirom da se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.), a sve sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III/ izreke ove presude.

U Zagrebu 17. ožujka 2025.

Sudac:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju po punom. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po punom.