REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11
Poslovni broj: P-1610/2023-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, kojeg zastupa Domagoj Tomić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Franje Župana 18, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, kojeg zastupa Ivo Šućur, odvjetnik u Zagrebu, Ribnjak 40, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 6. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odvjetnika Filipa Ivana Kosaka, zamjenika punomoćnika tuženika, dana 17. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u Ugovoru o kreditu broj 600392 sklopljenom 23. siječnja 2007. između DL kao korisnika kredita i Volksbank d.d. kao kreditora, i to čl. 8. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: ''… u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća.''.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.242,49 EUR s zateznim kamatama na iznos od:
− 0,06 EUR od 1. ožujka 2008. do isplate,
− 0,01 EUR od 14. ožujka 2008. do isplate,
− 1,64 EUR od 1. travnja 2008. do isplate,
− 0,29 EUR od 15. travnja 2008. do isplate,
− 6,59 EUR od 3. studenog 2008. do isplate,
− 2,91 EUR od 14. studenog 2008. do isplate,
− 0,67 EUR od 1. prosinca 2008. do isplate,
− 0,26 EUR od 15. prosinca 2008. do isplate,
− 6,78 EUR od 2. siječnja 2009. do isplate,
− 3,81 EUR od 15. siječnja 2009. do isplate,
− 6,41 EUR od 2. veljače 2009. do isplate,
− 5,50 EUR od 13. veljače 2009. do isplate,
− 5,40 EUR od 2. ožujka 2009. do isplate,
− 7,17 EUR od 13. ožujka 2009. do isplate,
− 4,20 EUR od 1. travnja 2009. do isplate,
− 6,80 EUR od 8. travnja 2009. do isplate,
− 3,67 EUR od 2. svibnja 2009. do isplate,
− 7,10 EUR od 11. svibnja 2009. do isplate,
− 2,51 EUR od 1. lipnja 2009. do isplate,
− 5,80 EUR od 8. lipnja 2009. do isplate,
− 1,72 EUR od 1. srpnja 2009. do isplate,
− 4,43 EUR od 8. srpnja 2009. do isplate,
− 1,82 EUR od 1. kolovoza 2009. do isplate,
− 5,08 EUR od 7. kolovoza 2009. do isplate,
− 2,08 EUR od 1. rujna 2009. do isplate,
− 6,43 EUR od 7. rujna 2009. do isplate,
− 1,65 EUR od 1. listopada 2009. do isplate,
− 6,05 EUR od 7. listopada 2009. do isplate,
− 1,23 EUR od 2. studenog 2009. do isplate,
− 5,58 EUR od 6. studenog 2009. do isplate,
− 0,00 EUR od 24. studenog 2009. do isplate,
− 1,32 EUR od 1. prosinca 2009. do isplate,
− 7,57 EUR od 7. prosinca 2009. do isplate,
− 1,12 EUR od 2. siječnja 2010. do isplate,
− 9,73 EUR od 11. siječnja 2010. do isplate,
− 0,57 EUR od 1. veljače 2010. do isplate,
− 12,22 EUR od 5. veljače 2010. do isplate,
− 11,57 EUR od 5. ožujka 2010. do isplate,
− 14,27 EUR od 7. travnja 2010. do isplate,
− 0,00 EUR od 24. travnja 2010. do isplate,
− 13,87 EUR od 6. svibnja 2010. do isplate,
− 14,78 EUR od 7. lipnja 2010. do isplate,
− 19,89 EUR od 8. srpnja 2010. do isplate,
− 21,84 EUR od 6. kolovoza 2010. do isplate,
− 14,79 EUR od 30. kolovoza 2010. do isplate,
− 32,78 EUR od 6. rujna 2010. do isplate,
− 0,04 EUR od 1. listopada 2010. do isplate,
− 28,29 EUR od 7. listopada 2010. do isplate,
− 1,03 EUR od 2. studenog 2010. do isplate,
− 23,96 EUR od 8. studenog 2010. do isplate,
− 3,36 EUR od 1. prosinca 2010. do isplate,
− 31,80 EUR od 6. prosinca 2010. do isplate,
− 3,82 EUR od 3. siječnja 2011. do isplate,
− 37,63 EUR od 7. siječnja 2011. do isplate,
− 2,15 EUR od 1. veljače 2011. do isplate,
− 34,74 EUR od 4. veljače 2011. do isplate,
− 3,20 EUR od 1. ožujka 2011. do isplate,
− 34,36 EUR od 4. ožujka 2011. do isplate,
− 3,68 EUR od 1. travnja 2011. do isplate,
− 30,61 EUR od 6. travnja 2011. do isplate,
− 5,25 EUR od 2. svibnja 2011. do isplate,
− 30,05 EUR od 5. svibnja 2011. do isplate,
− 8,11 EUR od 1. lipnja 2011. do isplate,
− 38,32 EUR od 6. lipnja 2011. do isplate,
− 7,12 EUR od 1. srpnja 2011. do isplate,
− 40,87 EUR od 6. srpnja 2011. do isplate,
− 10,50 EUR od 1. kolovoza 2011. do isplate,
− 49,82 EUR od 4. kolovoza 2011. do isplate,
− 8,39 EUR od 1. rujna 2011. do isplate,
− 47,46 EUR od 6. rujna 2011. do isplate,
− 7,42 EUR od 1. listopada 2011. do isplate,
− 41,46 EUR od 6. listopada 2011. do isplate,
− 8,98 EUR od 2. studenog 2011. do isplate,
− 39,71 EUR od 7. studenog 2011. do isplate,
− 10,47 EUR od 1. prosinca 2011. do isplate,
− 37,46 EUR od 6. prosinca 2011. do isplate,
− 12,74 EUR od 2. siječnja 2012. do isplate,
− 37,72 EUR od 9. siječnja 2012. do isplate,
− 14,49 EUR od 1. veljače 2012. do isplate,
− 38,76 EUR od 6. veljače 2012. do isplate,
− 15,00 EUR od 1. veljače 2012. do isplate,
− 38,34 EUR od 6. ožujka 2012. do isplate,
− 15,10 EUR od 2. travnja 2012. do isplate,
− 36,49 EUR od 5. travnja 2012. do isplate,
− 16,21 EUR od 2. svibnja 2012. do isplate,
− 36,08 EUR od 7. svibnja 2012. do isplate,
− 17,20 EUR od 1. lipnja 2012. do isplate,
− 36,13 EUR od 6. lipnja 2012. do isplate,
− 17,40 EUR od 2. srpnja 2012. do isplate,
− 34,81 EUR od 6. srpnja 2012. do isplate,
− 18,18 EUR od 1. kolovoza 2012. do isplate,
− 34,13 EUR od 6. kolovoza 2012. do isplate,
− 18,65 EUR od 1. rujna 2012. do isplate,
− 32,62 EUR od 6. rujna 2012. do isplate,
− 19,13 EUR od 1. listopada 2012. do isplate,
− 30,21 EUR od 5. listopada 2012. do isplate,
− 21,32 EUR od 2. studenog 2012. do isplate,
− 30,37 EUR od 6. studenog 2012. do isplate,
− 22,51 EUR od 1. prosinca 2012. do isplate,
− 30,03 EUR od 7. prosinca 2012. do isplate,
− 23,06 EUR od 2. siječnja 2013. do isplate,
− 29,14 EUR od 4. siječnja 2013. do isplate,
− 22,63 EUR od 1. veljače 2013. do isplate,
− 26,15 EUR od 5. veljače 2013. do isplate,
− 25,13 EUR od 1. ožujka 2013. do isplate,
− 26,02 EUR od 6. ožujka 2013. do isplate,
− 26,40 EUR od 2. travnja 2013. do isplate,
− 25,29 EUR od 5. travnja 2013. do isplate,
− 26,91 EUR od 2. svibnja 2013. do isplate,
− 23,72 EUR od 7. svibnja 2013. do isplate,
− 0,00 EUR od 24. svibnja 2013. do isplate,
− 26,79 EUR od 1. lipnja 2013. do isplate,
− 20,68 EUR od 7. lipnja 2013. do isplate,
− 27,87 EUR od 1. srpnja 2013. do isplate,
− 17,64 EUR od 5. srpnja 2013. do isplate,
− 31,10 EUR od 1. kolovoza 2013. do isplate,
− 16,15 EUR od 7. kolovoza 2013. do isplate,
− 33,71 EUR od 2. rujna 2013. do isplate,
− 14,74 EUR od 6. rujna 2013. do isplate,
− 37,07 EUR od 1. listopada 2013. do isplate,
− 14,43 EUR od 4. listopada 2013. do isplate,
− 37,14 EUR od 2. studenog 2013. do isplate,
− 12,68 EUR od 6. studenog 2013. do isplate,
− 38,99 EUR od 2. prosinca 2013. do isplate,
− 11,58 EUR od 6. prosinca 2013. do isplate,
− 40,58 EUR od 2. siječnja 2014. do isplate,
− 10,61 EUR od 8. siječnja 2014. do isplate,
− 42,35 EUR od 1. veljače 2014. do isplate,
- 10,32 EUR od 6. veljače 2014. isplate,
i to za do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u Ugovoru o kreditu broj 600392 sklopljenom 23. siječnja 2007. između DL kao korisnika kredita i Volksbank d.d. kao kreditora, i to u čl. 2.1. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: ''…promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.''
IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 520,02 EUR s zateznim kamatama na iznos od:
− 6,68 EUR 1. ožujka 2007. do isplate,
− 1,35 EUR od 2. travnja 2007. do isplate,
− 0,04 EUR od 2. svibnja 2007. do isplate,
− 0,05 EUR od 2. srpnja 2007. do isplate,
− 0,08 EUR od 2. studenog 2007. do isplate,
− 0,05 EUR od 2. siječnja 2008. do isplate,
− 5,74 EUR od 1. travnja 2008. do isplate,
− 8,16 EUR od 2. svibnja 2008. do isplate,
− 6,73 EUR od 2. lipnja 2008. do isplate,
− 5,32 EUR od 1. srpnja 2008. do isplate,
− 6,58 EUR od 1. kolovoza 2008. do isplate,
− 6,51 EUR od 1. rujna 2008. do isplate,
− 6,43 EUR od 1. listopada 2008. do isplate,
− 8,91 EUR od 3. studenog 2008. do isplate,
− 3,80 EUR od 1. prosinca 2008. do isplate,
− 11,24 EUR od 2. siječnja 2009. do isplate,
− 9,77 EUR od 2. veljače 2009. do isplate,
− 9,65 EUR od 2. ožujka 2009. do isplate,
− 8,23 EUR od 1. travnja 2009. do isplate,
− 10,69 EUR od 2. svibnja 2009. do isplate,
− 8,02 EUR od 1. lipnja 2009. do isplate,
− 9,16 EUR od 1. srpnja 2009. do isplate,
− 9,04 EUR od 1. kolovoza 2009. do isplate,
− 8,91 EUR od 1. rujna 2009. do isplate,
− 6,20 EUR od 1. listopada 2009. do isplate,
− 6,33 EUR od 7. listopada 2009. do isplate,
− 1,82 EUR od 2. studenog 2009. do isplate,
− 11,82 EUR od 6. studenog 2009. do isplate,
− 10,90 EUR od 7. prosinca 2009. do isplate,
− 13,24 EUR od 11. siječnja 2010. do isplate,
− 10,58 EUR od 5. veljače 2010. do isplate,
− 11,61 EUR od 5. ožujka 2010. do isplate,
− 11,43 EUR od 7. travnja 2010. do isplate,
− 13,57 EUR od 6. svibnja 2010. do isplate,
− 8,78 EUR od 7. lipnja 2010. do isplate,
− 10,86 EUR od 8. srpnja 2010. do isplate,
− 11,76 EUR od 6. kolovoza 2010. do isplate,
− 9,39 EUR od 6. rujna 2010. do isplate,
− 10,26 EUR od 7. listopada 2010. do isplate,
− 11,09 EUR od 8. studenog 2010. do isplate,
− 8,85 EUR od 6. prosinca 2010. do isplate,
− 11,62 EUR od 7. siječnja 2011. do isplate,
− 7,53 EUR od 4. veljače 2011. do isplate,
− 9,23 EUR od 4. ožujka 2011. do isplate,
− 9,02 EUR od 6. travnja 2011. do isplate,
− 7,54 EUR od 2. svibnja 2011. do isplate,
− 2,15 EUR od 5. svibnja 2011. do isplate,
− 7,72 EUR od 1. lipnja 2011. do isplate,
− 7,83 EUR od 1. srpnja 2011. do isplate,
− 0,53 EUR od 6. srpnja 2011. do isplate,
− 8,15 EUR od 1. kolovoza 2011. do isplate,
− 7,92 EUR od 1. rujna 2011. do isplate,
− 0,85 EUR od 1. listopada 2011. do isplate,
− 6,84 EUR od 6. listopada 2011. do isplate,
− 6,51 EUR od 2. studenog 201. do isplate,
− 1,69 EUR od 7. studenog 2011. do isplate,
− 6,51 EUR od 1. prosinca 2011. do isplate,
− 7,70 EUR od 2. siječnja 2012. do isplate,
− 6,09 EUR od 1. veljače 2012. do isplate,
− 6,52 EUR od 1. ožujka 2012. do isplate,
− 6,90 EUR od 2. travnja 2012. do isplate,
− 6,04 EUR od 2. svibnja 2012. do isplate,
− 5,22 EUR od 1. lipnja 2012. do isplate,
− 6,08 EUR od 2. srpnja 2012. do isplate,
− 4,77 EUR od 1. kolovoza 2012. do isplate,
− 5,03 EUR od 1. rujna 2012. do isplate,
− 4,78 EUR od 1. listopada 2012. do isplate,
− 4,96 EUR od 2. studenog 2012. do isplate,
− 3,84 EUR od 1. prosinca 2012. do isplate,
− 4,38 EUR od 2. siječnja 2013. do isplate,
− 3,37 EUR od 1. veljače 2013. do isplate,
− 3,45 EUR od 1. ožujka 2013. do isplate,
− 3,49 EUR od 2. travnja 2013. do isplate,
− 2,91 EUR od 2. svibnja 2013. do isplate,
− 2,38 EUR od 1. lipnja 2013. do isplate,
− 2,35 EUR od 1. srpnja 2013. do isplate,
− 2,07 EUR od 1. kolovoza 2013. do isplate,
− 1,95 EUR od 2. rujna 2013. do isplate,
− 1,35 EUR od 1. listopada 2013. do isplate,
− 1,32 EUR od 2. studenog 2013. do isplate,
− 0,91 EUR od 2. prosinca 2013. do isplate,
− 0,61 EUR od 2. siječnja 2014. do isplate,
- 0,28 EUR od 1. veljače 2014. do isplate,
i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi od 15%, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.796,68 EUR, s zateznim kamatama od 17. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 346,92 EUR s zateznim kamatama od 17. ožujka 2025. do isplate, kao neosnovan.
VII. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su DL kao korisnik kredita i Volksbank d.d. kao kreditor dana 23. siječnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu 600392,, kojim je korisniku kredita odobren kredit u valuti CHF (švicarski franak), u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 15.555,00 CHF, uz plaćanje ugovorne kamate, koja se mijenja sukladno jednostranim odlukama kreditora. Volksbank d.d. je pravni prednik tuženika (Volksbank d.d. je najprije promijenio tvrtku u Sberbank d.d., a nakon toga u Nova hrvatska banka d.d. da bi se naposljetku, tijekom ovog postupka, pripojio tuženiku, Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., čime je prestao postojati, a njegovim univerzalnim pravnim sljednikom je postao tuženik). Tužitelj smatra da su odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi predmetnog Ugovora o kreditu ništetne, iz razloga što se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a sam pravni prednik tuženika prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije u cijelosti, a niti potpuno informirao korisnika kredita o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Pored toga, da točnost izračuna promjene kamatne stope korisnik kredita nikako nije mogao provjeriti, obzirom da za takav izračun nisu ugovoreni nikakvi provjerljivi parametri. Takvo postupanje pravnog prednika tuženika da je prouzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama između stranaka, a na štetu korisnika kredita. Nadalje, tužitelj da je 6. lipnja 2023. sklopio s navedenim korisnikom kredita Ugovor o ustupu tražbine kojim je korisnik kredita ustupio tužitelju tražbinu koju ima prema tuženiku po osnovi ništetnih odredaba u tom ugovoru o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Pojašnjava da je presudom ovog suda, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivim kamatnim stopama odlukom banke) i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli u švicarskim francima), utvrđeno da je pravni prednik tuženika u razdoblju od 1. siječnja 2004. (10. rujna 2003. u odnosu na ugovaranje promjenjive kamatne stope) do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac u cijelosti informirao potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene ne potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom pravnog prednika tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora pravni prednik tuženika kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku pravnog prednika tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, čime da je pravni prednik tuženika postupio protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/2003., dalje u tekstu: ZZP/03) i to u razdoblju do 6. kolovoza 2007. protivno odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP-a/03, a u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/2007., 125/2007., 75/2009., 89/2009., 133/2009., dalje u tekstu: ZZP/07). S obzirom da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen 23. siječnja 2007. te da sadrži odredbu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, kao i o promjenjivoj kamatnoj stopi, to da su navedene odredbe ništetne. Stoga u ovom postupku zahtijeva utvrđenje ništetnosti tih odredbi te povrat iznosa koje je tuženik primio temeljem tih ništetnih odredbi. Navodi da ne raspolaže nikakvom dokumentacijom, osim Ugovorom o kreditu, slijedom čega da je od tuženika zahtijevao dostavu dodatne dokumentacije, ali da tuženik tom zahtjevu nije udovoljio. S obzirom da ne može postaviti određeni zahtjev za isplatu iznosa primljenih od strane tuženika temeljem ništetnih odredbi prije nego li mu tuženik dostavi potrebnu dokumentaciju te prije nego li se u ovom postupku, temeljem te dokumentacije, provede financijsko vještačenje, to podnosi stupnjevitu tužbu, kojom, u pogledu novčanog tužbenog zahtjeva, najprije zahtijeva da sud rješenjem naloži tuženiku dostavu odgovarajuće dokumentacije, kako bi naknadno mogao određeno postaviti tužbeni zahtjev za isplatu.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da tužitelj nije ovlašten na podnošenje stupnjevite tužbe, u smislu odredbe čl. 186.b Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), jer on nije bio korisnik kredita pa mu tuženik nije bio dužan dostaviti nikakvu dokumentaciju vezanu za ispunjenje ugovora o kreditu. Nadalje, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer da se na citirane presude koje su donesene u kolektivnom potrošačkom sporu smiju pozivati samo potrošači, što tužitelj nedvojbeno nije. Međutim, sve i da se tužitelj smije u ovoj parnici pozivati na pravna stajališta donesena u navedenom kolektivnom potrošačkom sporu, tuženik ističe da je nastupila zastara utuženog potraživanja. Ovo stoga, što prema uvriježenom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zastara potraživanja povrata onog što je plaćeno temeljem u potrošačkom sporu utvrđenih ništetnih odredaba počinje ponovno teći pravomoćnim okončanjem tog potrošačkog spora, štok je u odnosu na plaćanja izvršena temeljem ništetnih klauzula o promjenjivoj kamatnoj stopi bilo 13. lipnja 2014. (kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 7129/2013), a u odnosu na plaćanja koja su izvršena temeljem ništetnih valutnih klauzula 14. lipnja 2018. (kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017), a od tada do podnošenja tužbe u ovom predmetu da je protekao petogodišnji i trogodišnji zastarni rok. Zastara da je u svakom slučaju nastupila i ako se ne primjenjuju pravna stajališta iz kolektivnog potrošačkog spora. Podredno, sve i ako se primjenjuju pravna stajališta iz potrošačkog spora te ako nije nastupila zastara utuženog potraživanja, da je u kolektivnom potrošačkom sporu pružena tek apstraktna pravna zaštita, slijedom čega da he u svakoj parnici u kojoj se zahtijeva isplata pozivanjem na pravna stajališta iz kolektivnog potrošačkog spora potrebno utvrditi jesu li u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za ništetnost odredbi ugovora o kreditu. U konkretnom slučaju da te pretpostavke nisu ispunjenje, jer je valutna klauzula jasna, lako uočljiva i razumljiva, slijedom čega nije dopušteno preispitivati njeno poštenje, a time niti ništetnost, u smislu odredbe čl. 81. i 84. ZZP- a/07. Osim toga, da je korisnik kredita bio adekvatno informiran, da tuženik nije mogao predvidjeti buduće kretanje tečaja za valutu CHF te da valutna klauzula ne uzrokuje značajnu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva.
3. U očitovanju na odgovor na tužbu tužitelj se je protivio iznijetim navodima tuženika, uz isticanje da je on ustupanjem potrošačke tražbine korisnika kredita prema tuženiku, stupio u pravnu poziciju korisnika kredita, slijedom čega da je bio ovlašten tražiti od tuženika dostavu dokumentacije vezano za Ugovor o kreditu, da je ovlašten podnijeti stupnjevitu tužbu, da prema posljednjem stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zastara potraživanja povrata onog što je stečeno temeljem ništetne odredbe ili ugovora, počinje teći tek pravomoćnim utvrđenjem te ništetnosti, a kako konkretne odredbe konkretnog Ugovora o kreditu još nisu utvrđene ništetnima, to da zastara nije niti počela teći. Osim toga, da konkretna valutna klauzula korisniku kredita nije bila razumljiva, prije svega iz razloga što isti nije bio informiran o rizicima ugovaranja kredita s valutnom klauzulom u CHF, koji je daleko veći nego kad se obveza ugovara u nekoj drugoj valuti, a s kojim rizicima je tuženik bio upoznat. Dakle, da tuženik nije upoznao korisnika kredita s činjenicom da valuta CHF sa sobom nosi i poseban rizik „valute utočišta“, da je jačanje tečaja valute CHF izvjesno, da HNB ne štiti tečaj valute HRK prema valuti CHF jednako kao što to čini glede tečaja valute HRK u odnosu na valutu EUR i da je upravo na potrošača prebačen cjelokupni rizik kretanja tečaja, dok da s druge strane tuženik ne snosi nikakav rizik. Prešućivanjem takve informacije tuženik da je postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja, što da je dovelo do značajne neravnoteže na štetu korisnika kredita. Kako se o predmetnim odredbama nije niti pojedinačno pregovaralo, to da su iste nepoštene i ništetne. Sve navedeno da se odnosi i na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi (promjena sukladno jednostranoj odluci banke čini odredbu nejasnom i nerazumljivom, o toj odredbi se nije pojedinačno pregovara te ista, protivno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu korisnika kredita kao potrošača).
4. Tijekom dokaznog postupka pročitani su povijesni izvadak iz sudskog registra za sveopćeg pravnog prednika tuženika Novu hrvatsku banku d.d. (list 8. – 61. spisa), Ugovor o krediti 600392 sklopljen 23. siječnja 2007. između Volksbank d.d. kao kreditora i DL kao korisnika kredita (list 117. – 121. spisa , dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), rješenje ovog suda Tt-23/25802-2 od 3. srpnja 2023. o pripajanju nove hrvatske banke d.d. tuženiku (list 137. – 138. spisa), obavijest o ustupanju tražbinu tužitelju (list 183. – 184. spisa), Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine sklopljen 6. lipnja 2023. između DL kao ustupitelja i tužitelja kao primatelja (list 185. – 189. spisa, dalje u tekstu: Ugovor o ustupu tražbine), dopis prednika tuženika od 26. lipnja 2014. – opoziv izjave o zapljeni plaće (list 203. spisa), otplatni plan po Ugovoru o kreditu (list 204. – 205. spisa), otplatna tablica po kreditu (list 206. – 208. spisa), prometna kartica po Ugovoru o kreditu (list 214. – 222. spisa), saslušan je svjedok DL (list 225. – 226. spisa) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Vještačenja Živković d.o.o. (list 239. – 262. – osnovni nalaz i mišljenje, list 270. – 282. spisa – prva dopuna nalaza i mišljenja, list 285. – 286. spisa
– usmeni iskaz vještaka, list 289. – 302. spisa – druga dopuna nalaza i mišljenja).
5. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, zaključeno je da su tužbeni zahtjevi osnovani u pogledu glavne stvari.
6. Predmet spora jest utvrđenje ništetnosti valutne klauzule sadržane u odredbi čl. 8. Ugovora o kreditu, utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u odredbi čl. 2.1. Ugovora o kreditu te povrat iznosa koje je tuženik primio u okviru otplate kredita primjenom ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, koja tražbina povrata stečenog bez pravne osnove jest ustupljena od strane korisnika kredita DL tužitelju.
7. Među strankama je sporno jesu li navedene ugovorne odredbe Ugovora o kreditu ništetne, može li se tužitelj, kao pravna osoba cesionar, pozivati na pravna stajališta sudova izražena u kolektivnom potrošačkom sporu kojim je utvrđena ništetnost određenih ugovornih odredbi iz ugovora o potrošačkom kreditiranju koje su sklapale određene banke, među kojima i pravni prednik tuženika, u određenom vremenskom razdoblju te je li nastupila zastara utuženog potraživanja.
8. Nije sporno da je pred ovim sudom, pod poslovnim brojem P-1401/12, vođen parnični postupak između tužitelja POTROŠAČA – Hrvatske udruge za zaštitu potrošača i tuženika Zagrebačke banke d.d., Privredne banke d.d., Erste & Steiermärkische bank d.d., Raiffeisenbank Austria d.d., Hypo Alpe-Adria Bank d.d., OTP banka Hrvatska d.d., Societe Generale – Splitska banka d.d. i Sberbank d.d. (ranije Volksbank d.d.), radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.
9. Nije sporno da je presudom donesenom u navedenom postupku 4. srpnja 2013. utvrđeno, između ostalog, da je osmotužena Sberbank d.d. (ranije Volksbank d.d.) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima o kreditima kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time osmotužena Sberbank d.d. (ranije Volksbank d.d.) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. postupala protivno odredbama čl. 81.,82. i 90. ZZP-a/03, a u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i 97. ZZP-a/07 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (stavak VIII. izreke).
10. Nije sporno niti da je navedenom presudom (stavkom VIII. izreke) utvrđeno da je osmotužena Sberbank d.d. (ranije Volksbank d.d.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima o kreditu na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom osmotužene Sberbank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora osmotužena Sberbank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku osmotužene Sberbank d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time osmotužena Sberbank d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007. postupila protivno odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP-a/03, a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama čl. 96. i 97. ZZP-a/07 te protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., dalje u tekstu: ZOO).
11. Nije sporno da je navedena prvostupanjska presuda, u dijelu koji se odnosi na osmotuženika Sberbank d.d. (ranije Volksbank d.d.), dakle, u stavku VIII. izreke, u konačnici, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.
12. Nije sporno da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 2221/18- 11 od 3. rujna 2019., između ostalog, odbijena revizija VIII. tuženika Sberbank d.d. i potvrđena drugostupanjska presuda, između ostalog, u navedenom dijelu kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjske presude i ista potvrđena u stavku VII. izreke.
13. Iz navedenog proizlazi da je presuda ovog suda, P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu koji se odnosi na osmotuženika Sberbank d.d. (stavak VIII. izreke) postala pravomoćna 14. lipnja 2018.
14. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.
15. Tako je i Zakonom o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/2014., 110/2015., 14/2019., dalje u tekstu: ZZP/14), a prethodno i ZZP-om/07, predviđeno podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača protiv osobe čije je postupanje u suprotnosti s određenim odredbama tog zakona.
16. Takvom tužbom za zaštitu kolektivnih interesa može se, između ostalog, zahtijevati utvrđenje da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi (čl. 502.b st. 1. t. 1. ZPP-a).
17. Prema odredbi čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete i isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
18. Radi se o parnicama pokrenutim radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava.
19. Iako tužitelj nije potrošač, isti je s potrošačem DL sklopio Ugovor o ustupu tražbine što ju je DL kao korisnik kredita/potrošač stekao prema tuženiku temeljem potrošačkog Ugovora o kreditu.
20. Naime, Ugovorom o kreditu kojeg je DL kao korisnik kredita sklopio s tuženikom kao kreditorom, UL odobren je kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 15.555,00 CHF prema srednjem tečaju HNB-a za devize na dan isplate kredita za kupnju novog vozila (čl. 1. i 3. Ugovora o kreditu), koji kredit se je trebao otplatiti u anuitetima s redovnom kamatom koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,10% godišnje (čl. 2.1. i 8. Ugovora o kreditu).
21. Prema odredbi čl. 3. t. 1. ZZP-a/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu (ZZP/07 stupio je na snagu 7. kolovoza 2007., a predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je 23. siječnja 2007.), potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dok je, prema odredbi točke 2. istog članka, trgovac svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja, ili svoje djelatnosti.
22. Ništa u Ugovoru o kreditu ne upućuje na to da je DL sklapao taj ugovor kako bi ostvario financiranje kupnje vozila koje bi mu trebalo služiti obavljanju njegovog zanimanja, određene poslovne aktivnosti ili poduzetničke djelatnosti, a niti bi to proizlazilo iz bilo kojeg drugog dokaza iz predmetnog spisa, prvenstveno iskaza samog DL, slijedom čega se zaključuje da je DL Ugovor o kreditu sklopio kao potrošač s pravnim prednikom tuženika, kreditnom institucijom u čiji redovni predmet poslovanja ulazi odobravanje kredita, dakle, pravni prednik tuženika je u tom ugovoru imao ulogu trgovca.
23. Predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je 23. siječnja 2007., dakle, u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog potrošačkog spora i sadrži identične odredbu o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima, iz razloga što se o istima nije pojedinačno pregovaralo, uslijed čega potrošači nisu dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što valutna klauzula podrazumijeva i koje rizike nosi, niti su bili obaviješteni o egzaktnim parametrima i metodama izračuna tih parametara koji utječu na odluku kreditora o promjeni redovne kamatne stope, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene.
24. Stoga se zauzeta pravna stajališta o ništetnosti navedenih odredbi iz potrošačkih ugovora o kreditu sklapanih u navedenom razdoblju između potrošača i, između ostalog, sveopćeg pravnog prednika ovdje tuženika (Volksbank d.d. je promijenio tvrtku u Sberbank d.d., a nakon toga u Nova hrvatska banka d.d., da bi se naposlijetku pripojio tuženiku, Hrvatskoj poštanskoj banci d.d.), odnose i na predmetni Ugovor o kreditu.
25. Točno je da je u kolektivnom potrošačkom sporu pružena (tek) apstraktna pravna zaštita, stoga je u pojedinačnim parnicama radi naknade štete ili isplate (stečenog bez pravne osnove) uslijed povrede potrošačkih prava i interesa tuženiku dopušteno dokazivati da je u konkretnom slučaju postupio sukladno ZZP-u/03, dakle, da su konkretna valutna klauzula u CHF i klauzula o promjenjivoj kamatnoj stopi bile razumljive DL, jer mu je prethodno prednik tuženika dao sve informacije koje su mu bile potrebne da shvati što te odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose te da se je o istima pojedinačno pregovaralo.
26. Naime, prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
27. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81. st. 2. ZZP-a/03).
28. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81. st. 4 ZZP- a/03).
29. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84. ZZP- a/03).
30. Nepoštena ugovorna odredba je ništava (čl. 87. ZZP-a/03).
31. Stoga, kao što je to već pravomoćno utvrđeno u kolektivnom potrošačkom sporu, ugovorna odredba o ugovaranju obveze kredita u valuti CHF, s obvezom otplate u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita (čl. 1. Ugovora o kreditu), jest jasna i lako uočljiva, ali je upitno je li u konkretnom slučaju za DL bila razumljiva, u smislu je li on bio od strane tuženika potpuno informiran o rizicima i pravnim posljedicama ugovaranja valutne klauzule u CHF (prema informacijama s kojima je tuženik tada mogao raspolagati) te je li navedena odredba bila predmet pojedinačnog pregovaranja. Isto tako, upitno je da li je DL bio informiran od strane prednika tuženika na koji način i temeljem kojih parametara će se mijenjati odluka kreditora o visini stope ugovornih (redovnih) kamata, s obzirom da to nije jasno iz same ugovorne odredbe te da li je ta odredba bila predmetom pojedinačnog pregovaranja.
32. Ako se utvrdi da DL valutna klauzula u CHF i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ugovornih kamata nisu bile razumljive te da te odredbe nisu bila predmetom pojedinačnog pregovaranja, tada vrijedi utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom potrošačkom sporu da takve odredbe, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te da su zbog toga nepoštene i, posljedično, ništave.
33. Stoga je na prijedlog stranaka izveden dokaz saslušanjem DL kao svjedoka (napominje se da u ovom postupku nije predloženo saslušanje zaposlenika banke – prednika tuženika koji je u konkretnom slučaju pregovarao s DL u pogledu sklapanja Ugovora o kreditu).
34. Svjedok DL iskazao je da je on odabrao vozilo u autokući, koje mu je bilo potrebno za osobne svrhe, a zaposlenik te autokuće da mu je za kreditiranje preporučio Volksbank d.d. On da nije nikada osobno komunicirao s predstavnicima banke, niti putem telefona, niti neposredno, već da je svu komunikaciju rješavao zaposlenik autkuće te da ga je u autokući čekao za potpisivanje predmetni Ugovor o kreditu, koji mu je predočen, a koji se nalazi na listu 117. – 121. spisa, pa da je on taj ugovor preuzeo, odnio kod javnog bilježnika i tamo ga potpisao. Nije se mogao sjetiti da li je u tom trenutku ugovor već bio potpisan od strane predstavnika banke. Zaposlenik autokuće da mu nije ništa posebno pojašnjavao niti da ga je upozoravao vezano za uvjete kredita pa tako ni za eventualne rizike sklapanja ugovora s valutnom klauzulom u CHF, već da ga je javni bilježnik prije potpisivanja dva puta upozorio da predmetnim ugovorom ugovorio administrativnu zabranu pa da bi trebao razmisliti želim li takav ugovor potpisati. Na početku ugovornog razdoblja da mu je anuitet iznosio 1.000,00 kn, a vrlo brzo nakon toga porastao je na 1.500,00 kn. Predmetni kredit da je u cijelosti otplatio sa svojim novcima, a u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu da je radio kao konobar u NP Plitvička jezera, gdje radi i danas te da nije bio osnivač niti nekog trgovačkog društva niti je bio nositelj nekog obrta.
35. Uzevši u obzir iskaz navedenog svjedoka, iz kojeg proizlazi da nikada nije neposredno komunicirao s prednikom tuženika (kreditorom), dok mu posrednik (autokuća) nikada nije prenio da postoji mogućnost sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u EUR niti bez valutne klauzule, već mu je isključivo ponuđen ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, niti mu je posrednik putem kojeg je sklopio predmetni Ugovor o kreditu dao ikakve informacije o rizicima i pravnim posljedicama ugovaranja valutne klauzule u CHF, a niti informacije o parametrima i metodama utvrđivanja tih parametara temeljem kojih kreditor donosi odluku o promjeni kamatne stope ugovornih (redovnih) kamata, to proizlazi da se utvrđenja suda iz pravomoćne presude iz potrošačkog kolektivnog spora odnose i na konkretni slučaj, budući da valutna klauzula u CHF i klauzula o promjenjivoj kamatnoj stopi potrošaču nisu bile razumljive, o tim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo i iste su uzrokovale očitu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega su te odredbe nepoštene i, posljedično, ništave.
36. Posljedica ništavosti navedene odredbe o valutnoj klauzuli jest ta da je potrošač (korisnik kredita) DL imao prema tuženiku tražbinu povrata novčanog iznosa kojeg je tuženik stekao temeljem tih ništetnih odredbi, dakle, u okviru instituta stjecanja bez pravne osnove, imao bi pravo na povrat onog što je primjenom navedene odredbe platio tuženiku, sve sukladno odredbi čl. 323. st. 1. u vezi čl. 324. st. 1. ZOO-a o pravnim posljedicama ništetnosti ugovora ili njegovih pojedinih odredbi te čl. 1111. st. 1. ZOO-a o stjecanju bez pravne osnove.
37. Navedena tražbina, kao i svaka druga tražbina, osim onih čiji je prijenos zabranjen zakonom ili je strogo osobne naravi ili se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog, može biti predmetom ustupa (čl. 80. st. 1. ZOO-a).
38. Primatelj tražbine (cesionar) ima prema dužniku (cesusu) ista prava koja je ustupitelj tražbine (cedent) imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a).
39. Iz predmetnog Ugovora o ustupu tražbine proizlazi da je DL ustupio tužitelju novčanu tražbinu prema tuženiku po osnovi povrata preplaćenih iznosa po osnovi valute, kamata i svih plaćenih naknada nastalu temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu (čl. 1. i 2. Ugovora o ustupu tražbine).
40. Valja istaknuti da je tražbina dovoljno određena ako su u ugovoru jasno naznačeni vjerovnik, dužnik i pravni temelj iste, a ista je odrediva ako ugovor sadrži dovoljno podataka temeljem kojih se ti elementi mogu odrediti (čl. 272. st. 1. ZOO-a).
41. U konkretnom slučaju Ugovor o ustupu tražbine sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, dok je samo utvrđivanje visine iste ostavljeno za kasnije, s obzirom da se taj iznos, ako je sporan, bez provođenja financijskog vještačenja ne može utvrditi.
42. Stoga je tražbina koja se ustupa jasno određena, a time je i sama činidba ugovora jasno određena pa nema mjesta zaključku o ništetnosti predmetnog Ugovora o ustupu tražbine zbog neodređenosti činidbe, u smislu odredbe čl. 269. i 270. st. 1. ZOO-a.
43. Potpuno je nebitno što tužitelj nema svojstvo potrošača, jedino je relevantno da je na njega prenesena tražbina potrošača nastala primjenom pravomoćno utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi iz potrošačkih ugovora.
44. Ovo stoga, što se radi o prenosivoj imovinsko – pravnoj tražbini čiji se objektivni identitet prijenosom na drugog vjerovnika ne mijenja, dakle, promjenom osobe vjerovnika nije promijenjen identitet tražbine koja se ustupa, što je osobito vidljivo iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a prema kojoj primatelj tražbine (cesionar) ima prema dužniku (cesusu) ista prava koja je ustupitelj tražbine (cedent) imao prema dužniku do ustupanja.
45. Novčane tražbine potrošača nisu strogo osobne tražbine, niti se njihova narav protivi ustupanju, a niti je prijenos istih zabranjen zakonom, dakle, iste su prenosive, kao i većina novčanih tražbina, bez obzira na svojstvo njihova nositelja (tako i Sud EU, u presudama C-383/18 od 11. rujna 2019. i C-519/19 od 1/8. studenog 2020.).
46. Slijedom navedenog, tužitelj je aktivno legitimiran potraživati od tuženika ono šte je isti primio od DL u ispunjenju Ugovora o kreditu primjenom ništetne valutne klauzule u švicarskim francima i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ugovornih (redovnih) kamata.
47. Tražbina povrata stečenog bez pravne osnove zastarijeva protekom općeg zastarnog roka od 5 godina koji načelno počinje teći prvog dana nakon dana kada je stjecatelj nešto stekao (čl. 215. st. 1. i čl. 225. ZOO-a).
48. Predmetni Ugovor o kreditu otplaćivan je u mjesečnim anuitetima, koji se sastoje od glavnice i iznosa redovne kamate, koji su dospijevali svakog prvog dana u mjesecu, počevši od 1. ožujka 2007. (čl. 7. Ugovora o kreditu), iz čega proizlazi da je posljednji, 84. anuitet, dospio 1. veljače 2014. .
49. Iako je svaka pojedinačna preplata po osnovi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope izvršena s danom plaćanja pojedinog anuiteta, zastara tražbine povrata preplaćenog ne počinje teći od prvog dana nakon dana otplate anuiteta.
50. Naime, prema pravnom shvaćanju kojeg je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo na sjednici Građanskog odjela održanoj 30. siječnja 2020., a koje prihvaća i ovaj sud, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
51. S obzirom da je presuda ovog suda, P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu koji se odnosi na sveopćeg pravnog prednika tuženika (VIII. tuženika Sberbank d.d. /ranije Volksbank d.d./), postala pravomoćna 14. lipnja 2018., to je zastara tražbine povrata onog što je plaćeno temeljem predmetnih ništetnih odredbi počela teći 14. lipnja 2018., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 13. lipnja 2023., to proizlazi da zastara nije nastupila (nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje na restitucijske zahtjeve).
52. Dakle, u konkretnom predmetu primijenjeno je, po pitanju zastare, pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., a ne ranije pravno shvaćanje koje je zauzeto u revizijskoj presudi VSRH-a, Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., prema kojem se zastara prekida podnošenjem tužbe u kolektivnom potrošačkom sporu i počinje ponovno teći od pravomoćnosti odluke donesene u tom sporu.
53. Radi utvrđenja koji iznos je DL platio tuženiku po osnovi Ugovora o kreditu (odnosno njegovom univerzalnom pravnom predniku tadašnje tvrtke Volksbank d.d.) po osnovi Ugovora o kreditu za kupnju vozila 600390 od 23. siječnja 2007. uzimajući u obzir valutnu klauzulu u švicarskim francima, ugovorenu odredbom čl. 1. i 8. Ugovora o kreditu, koji iznos bi mu trebao platiti da nije ugovorena valutna klauzula, uzimajući u obzir kao početnu vrijednost onu glavnicu koju je banka temeljem Ugovora o kreditu isplatila korisniku kredita u kunama te koliko, uzimajući u obzir na taj način utvrđenu razliku, iznosi mjesečna anuitetna preplata korisnika kredita po predmetnom Ugovoru o kreditu, izražena u HRK i EUR te na koje datume je ta preplata izvršena, sud je odredio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Vještačenja Živković d.o.o. (naknadno je vještaku naloženo izračunati i preplatu po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi).
54. Iz osnovnog nalaza i mišljenja financijskog vještaka, prve i druge dopune te usmenog iskaza proizlazi da je korisnik kredita DL platio predniku tuženika temeljem ugovorene valutne klauzule u CHF ukupno 105.035,87 kn/13.940,66 EUR, a da nije bilo te klauzule, uzimajući u obzir kao početnu vrijednost onu glavnicu koju je banka temeljem Ugovora o kreditu isplatila korisniku kredita 26. siječnja 2007. (početni tečaj 1 CHF = 4,569661 kn), da bi korisnik kredita platio predniku tuženika iznos od 88.590,07 kn/11.757,92 EUR, iz čega proizlazi da je tuženik temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli primio iznos od 16.896,01 kn/2.242,49 EUR (radi se o tzv. pozitivnim tečajnim razlikama, dok su negativne iznosile 450,21 kn/59,75 EUR). Vještakinja je dala pregled pojedinih mjesečnih preplata po osnovi valutne klauzule i datume na koje su te uplate izvršene (stupac 9. Tabele 1. osnovnog nalaza i mišljenja). Osim toga, vještakinja je utvrdila da DL platio predniku tuženika temeljem promjenjive kamatne stope ukupno 3.831,56 CHF, a da bi mu da nije bilo te ugovorne odredbe, odnosno da se je cijelo vrijeme primjenjivala početna kamatna stopa od 5,10% godišnje, platio ukupno 2.974,09 CHF, iz čega proizlazi da je tuženik temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primio iznos od 857,47 CHF ili 3.918,30 kn ili 520,02 EUR. Vještakinja je napomenula da kamatna stopa nije nikada bila niža od početno ugovorenih 5,10% godišnje te je dala pregled pojedinih mjesečnih preplata po osnovi promjenjive kamatne stope i datume na koje su te uplate izvršene (Tabela 2. druge dopune nalaza i mišljenja).
55. Stranke nisu imale prigovora na konačno izrađeni nalaz i mišljenje financijskog vještaka.
56. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, jer su isti jasni i logični i, stoga, objektivno provjerljivi te izrađeni u skladu s pravilima konkretne znanosti i struke.
57. Tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev s izrađenim nalazom i mišljenjem financijskog vještaka tako da je po osnovi povrata onog što je plaćeno temeljem ništetne valutne klauzule zahtijevao isplatu iznosa od 2.242,49 EUR s zateznim kamatama na pojedinačne iznose preplate od dana kada su iste izvršene, dok je po osnovi povrata onog što je plaćeno temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zahtijevao isplatu iznosa od 520,02 EUR s zateznim kamatama na pojedinačne iznose preplate od dana kada su iste izvršene.
58. Budući da je tužbeni zahtjev, u konačnici, određen po pitanju glavnog i sporednih potraživanja, to su prigovori tuženika koji se tiču navodne nedopuštenosti stupnjevite tužbe postali bespredmetni.
59. Dakle, tužitelj je u ovom postupku najprije podnio stupnjevitu tužbu, u smislu odredbe čl. 186.b st. 3. ZPP-a, budući da bez podataka koje mu tuženik nije htio dati, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa iz Ugovora o kreditu bio dužan dati, s obzirom da je korisnik kredita na tužitelja prenio tražbine koje je imao prema tuženiku po osnovi ništetnih ugovornih odredbi, kao i bez provođenja financijskog vještačenja temeljem tih podataka, tužitelj nije mogao odrediti novčani iznos čiju isplatu potražuje po osnovi ništetne valutne klauzule. Tek nakon što je financijski vještak pribavio od tuženika potrebne podatke i izračunao iznos navedene preplate, tužitelj je mogao određeno postaviti tužbeni zahtjev, što je inače obveza svakog tužitelja od samog podnošenja tužbe, u smislu odredbe čl. 186. st. 1. ZPP-a, samo što se kod stupnjevite tužbe taj trenutak odgađa do dostave potrebnih podataka i/ili provedbe odgovarajućeg vještačenja. Određenjem novčanog iznosa čiju isplatu potražuje u ovom postupku tužitelj nije preinačio tužbu, već je postupio sukladno svojoj obvezi iz čl. 186. st. 1. ZPP-a te odredio tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari.
60. S obzirom da su svi prigovori tuženika otklonjeni te da je financijskim vještačenjem utvrđeno da je tuženik po osnovi ništetne valutne klauzule sadržane u Ugovoru o kreditu primio iznos od 2.242,49 EUR, koji iznos ne bi primio da se je za cijelo vrijeme otplate primjenjivao početni tečaj za CHF (pri čemu tuženik nije istaknuo prigovor radi prebijanja tražbine po osnovi ispunjenja ugovora u visini utvrđenih negativnih tečajnih razlika, niti je u tom pogledu podnio kompenzabilnu protutužbu), to je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev pod II. i naložiti tuženiku isplatu navedenog iznosa s zateznim kamatama na iznos od:
− 0,06 EUR od 1. ožujka 2008. do isplate,
− 0,01 EUR od 14. ožujka 2008. do isplate,
− 1,64 EUR od 1. travnja 2008. do isplate,
− 0,29 EUR od 15. travnja 2008. do isplate,
− 6,59 EUR od 3. studenog 2008. do isplate,
− 2,91 EUR od 14. studenog 2008. do isplate,
− 0,67 EUR od 1. prosinca 2008. do isplate,
− 0,26 EUR od 15. prosinca 2008. do isplate,
− 6,78 EUR od 2. siječnja 2009. do isplate,
− 3,81 EUR od 15. siječnja 2009. do isplate,
− 6,41 EUR od 2. veljače 2009. do isplate,
− 5,50 EUR od 13. veljače 2009. do isplate,
− 5,40 EUR od 2. ožujka 2009. do isplate,
− 7,17 EUR od 13. ožujka 2009. do isplate,
− 4,20 EUR od 1. travnja 2009. do isplate,
− 6,80 EUR od 8. travnja 2009. do isplate,
− 3,67 EUR od 2. svibnja 2009. do isplate,
− 7,10 EUR od 11. svibnja 2009. do isplate,
− 2,51 EUR od 1. lipnja 2009. do isplate,
− 5,80 EUR od 8. lipnja 2009. do isplate,
− 1,72 EUR od 1. srpnja 2009. do isplate,
− 4,43 EUR od 8. srpnja 2009. do isplate,
− 1,82 EUR od 1. kolovoza 2009. do isplate,
− 5,08 EUR od 7. kolovoza 2009. do isplate,
− 2,08 EUR od 1. rujna 2009. do isplate,
− 6,43 EUR od 7. rujna 2009. do isplate,
− 1,65 EUR od 1. listopada 2009. do isplate,
− 6,05 EUR od 7. listopada 2009. do isplate,
− 1,23 EUR od 2. studenog 2009. do isplate,
− 5,58 EUR od 6. studenog 2009. do isplate,
− 0,00 EUR od 24. studenog 2009. do isplate,
− 1,32 EUR od 1. prosinca 2009. do isplate,
− 7,57 EUR od 7. prosinca 2009. do isplate,
− 1,12 EUR od 2. siječnja 2010. do isplate,
− 9,73 EUR od 11. siječnja 2010. do isplate,
− 0,57 EUR od 1. veljače 2010. do isplate,
− 12,22 EUR od 5. veljače 2010. do isplate,
− 11,57 EUR od 5. ožujka 2010. do isplate,
− 14,27 EUR od 7. travnja 2010. do isplate,
− 0,00 EUR od 24. travnja 2010. do isplate,
− 13,87 EUR od 6. svibnja 2010. do isplate,
− 14,78 EUR od 7. lipnja 2010. do isplate,
− 19,89 EUR od 8. srpnja 2010. do isplate,
− 21,84 EUR od 6. kolovoza 2010. do isplate,
− 14,79 EUR od 30. kolovoza 2010. do isplate,
− 32,78 EUR od 6. rujna 2010. do isplate,
− 0,04 EUR od 1. listopada 2010. do isplate,
− 28,29 EUR od 7. listopada 2010. do isplate,
− 1,03 EUR od 2. studenog 2010. do isplate,
− 23,96 EUR od 8. studenog 2010. do isplate,
− 3,36 EUR od 1. prosinca 2010. do isplate,
− 31,80 EUR od 6. prosinca 2010. do isplate,
− 3,82 EUR od 3. siječnja 2011. do isplate,
− 37,63 EUR od 7. siječnja 2011. do isplate,
− 2,15 EUR od 1. veljače 2011. do isplate,
− 34,74 EUR od 4. veljače 2011. do isplate,
− 3,20 EUR od 1. ožujka 2011. do isplate,
− 34,36 EUR od 4. ožujka 2011. do isplate,
− 3,68 EUR od 1. travnja 2011. do isplate,
− 30,61 EUR od 6. travnja 2011. do isplate,
− 5,25 EUR od 2. svibnja 2011. do isplate,
− 30,05 EUR od 5. svibnja 2011. do isplate,
− 8,11 EUR od 1. lipnja 2011. do isplate,
− 38,32 EUR od 6. lipnja 2011. do isplate,
− 7,12 EUR od 1. srpnja 2011. do isplate,
− 40,87 EUR od 6. srpnja 2011. do isplate,
− 10,50 EUR od 1. kolovoza 2011. do isplate,
− 49,82 EUR od 4. kolovoza 2011. do isplate,
− 8,39 EUR od 1. rujna 2011. do isplate,
− 47,46 EUR od 6. rujna 2011. do isplate,
− 7,42 EUR od 1. listopada 2011. do isplate,
− 41,46 EUR od 6. listopada 2011. do isplate,
− 8,98 EUR od 2. studenog 2011. do isplate,
− 39,71 EUR od 7. studenog 2011. do isplate,
− 10,47 EUR od 1. prosinca 2011. do isplate,
− 37,46 EUR od 6. prosinca 2011. do isplate,
− 12,74 EUR od 2. siječnja 2012. do isplate,
− 37,72 EUR od 9. siječnja 2012. do isplate,
− 14,49 EUR od 1. veljače 2012. do isplate,
− 38,76 EUR od 6. veljače 2012. do isplate,
− 15,00 EUR od 1. veljače 2012. do isplate,
− 38,34 EUR od 6. ožujka 2012. do isplate,
− 15,10 EUR od 2. travnja 2012. do isplate,
− 36,49 EUR od 5. travnja 2012. do isplate,
− 16,21 EUR od 2. svibnja 2012. do isplate,
− 36,08 EUR od 7. svibnja 2012. do isplate,
− 17,20 EUR od 1. lipnja 2012. do isplate,
− 36,13 EUR od 6. lipnja 2012. do isplate,
− 17,40 EUR od 2. srpnja 2012. do isplate,
− 34,81 EUR od 6. srpnja 2012. do isplate,
− 18,18 EUR od 1. kolovoza 2012. do isplate,
− 34,13 EUR od 6. kolovoza 2012. do isplate,
− 18,65 EUR od 1. rujna 2012. do isplate,
− 32,62 EUR od 6. rujna 2012. do isplate,
− 19,13 EUR od 1. listopada 2012. do isplate,
− 30,21 EUR od 5. listopada 2012. do isplate,
− 21,32 EUR od 2. studenog 2012. do isplate,
− 30,37 EUR od 6. studenog 2012. do isplate,
− 22,51 EUR od 1. prosinca 2012. do isplate,
− 30,03 EUR od 7. prosinca 2012. do isplate,
− 23,06 EUR od 2. siječnja 2013. do isplate,
− 29,14 EUR od 4. siječnja 2013. do isplate,
− 22,63 EUR od 1. veljače 2013. do isplate,
− 26,15 EUR od 5. veljače 2013. do isplate,
− 25,13 EUR od 1. ožujka 2013. do isplate,
− 26,02 EUR od 6. ožujka 2013. do isplate,
− 26,40 EUR od 2. travnja 2013. do isplate,
− 25,29 EUR od 5. travnja 2013. do isplate,
− 26,91 EUR od 2. svibnja 2013. do isplate,
− 23,72 EUR od 7. svibnja 2013. do isplate,
− 0,00 EUR od 24. svibnja 2013. do isplate,
− 26,79 EUR od 1. lipnja 2013. do isplate,
− 20,68 EUR od 7. lipnja 2013. do isplate,
− 27,87 EUR od 1. srpnja 2013. do isplate,
− 17,64 EUR od 5. srpnja 2013. do isplate,
− 31,10 EUR od 1. kolovoza 2013. do isplate,
− 16,15 EUR od 7. kolovoza 2013. do isplate,
− 33,71 EUR od 2. rujna 2013. do isplate,
− 14,74 EUR od 6. rujna 2013. do isplate,
− 37,07 EUR od 1. listopada 2013. do isplate,
− 14,43 EUR od 4. listopada 2013. do isplate,
− 37,14 EUR od 2. studenog 2013. do isplate,
− 12,68 EUR od 6. studenog 2013. do isplate,
− 38,99 EUR od 2. prosinca 2013. do isplate,
− 11,58 EUR od 6. prosinca 2013. do isplate,
− 40,58 EUR od 2. siječnja 2014. do isplate,
− 10,61 EUR od 8. siječnja 2014. do isplate,
− 42,35 EUR od 1. veljače 2014. do isplate,
− 10,32 EUR od 6. veljače 2014. isplate.
61. Osim toga, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev pod IV. i naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 520,02 EUR, kojeg je primio temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, s zateznim kamatama na iznos od:
− 6,68 EUR 1. ožujka. 2007. do isplate,
− 1,35 EUR od 2. travnja 2007. do isplate,
− 0,04 EUR od 2. svibnja 2007. do isplate,
− 0,05 EUR od 2. srpnja 2007. do isplate,
− 0,08 EUR od 2. studenog 2007. do isplate,
− 0,05 EUR od 2. siječnja 2008. do isplate,
− 5,74 EUR od 1. travnja 2008. do isplate,
− 8,16 EUR od 2. svibnja 2008. do isplate,
− 6,73 EUR od 2. lipnja 2008. do isplate,
− 5,32 EUR od 1. srpnja 2008. do isplate,
− 6,58 EUR od 1. kolovoza 2008. do isplate,
− 6,51 EUR od 1. rujna 2008. do isplate,
− 6,43 EUR od 1. listopada 2008. do isplate,
− 8,91 EUR od 3. studenog 2008. do isplate,
− 3,80 EUR od 1. prosinca 2008. do isplate,
− 11,24 EUR od 2. siječnja 2009. do isplate,
− 9,77 EUR od 2. veljače 2009. do isplate,
− 9,65 EUR od 2. ožujka 2009. do isplate,
− 8,23 EUR od 1. travnja 2009. do isplate,
− 10,69 EUR od 2. svibnja 2009. do isplate,
− 8,02 EUR od 1. lipnja 2009. do isplate,
− 9,16 EUR od 1. srpnja 2009. do isplate,
− 9,04 EUR od 1. kolovoza 2009. do isplate,
− 8,91 EUR od 1. rujna 2009. do isplate,
− 6,20 EUR od 1. listopada 2009. do isplate,
− 6,33 EUR od 7. listopada 2009. do isplate,
− 1,82 EUR od 2. studenog 2009. do isplate,
− 11,82 EUR od 6. studenog 2009. do isplate,
− 10,90 EUR od 7. prosinca 2009. do isplate,
− 13,24 EUR od 11. siječnja 2010. do isplate,
− 10,58 EUR od 5. veljače 2010. do isplate,
− 11,61 EUR od 5. ožujka 2010. do isplate,
− 11,43 EUR od 7. travnja 2010. do isplate,
− 13,57 EUR od 6. svibnja 2010. do isplate,
− 8,78 EUR od 7. lipnja 2010. do isplate,
− 10,86 EUR od 8. srpnja 2010. do isplate,
− 11,76 EUR od 6. kolovoza 2010. do isplate,
− 9,39 EUR od 6. rujna 2010. do isplate,
− 10,26 EUR od 7. listopada 2010. do isplate,
− 11,09 EUR od 8. studenog 2010. do isplate,
− 8,85 EUR od 6. prosinca 2010. do isplate,
− 11,62 EUR od 7. siječnja 2011. do isplate,
− 7,53 EUR od 4. veljače 2011. do isplate,
− 9,23 EUR od 4. ožujka 2011. do isplate,
− 9,02 EUR od 6. travnja 2011. do isplate,
− 7,54 EUR od 2. svibnja 2011. do isplate,
− 2,15 EUR od 5. svibnja 2011. do isplate,
− 7,72 EUR od 1. lipnja 2011. do isplate,
− 7,83 EUR od 1. srpnja 2011. do isplate,
− 0,53 EUR od 6. srpnja 2011. do isplate,
− 8,15 EUR od 1. kolovoza 2011. do isplate,
− 7,92 EUR od 1. rujna 2011. do isplate,
− 0,85 EUR od 1. listopada 2011. do isplate,
− 6,84 EUR od 6. listopada 2011. do isplate,
− 6,51 EUR od 2. studenog 201. do isplate,
− 1,69 EUR od 7. studenog 2011. do isplate,
− 6,51 EUR od 1. prosinca 2011. do isplate,
− 7,70 EUR od 2. siječnja 2012. do isplate,
− 6,09 EUR od 1. veljače 2012. do isplate,
− 6,52 EUR od 1. ožujka 2012. do isplate,
− 6,90 EUR od 2. travnja 2012. do isplate,
− 6,04 EUR od 2. svibnja 2012. do isplate,
− 5,22 EUR od 1. lipnja 2012. do isplate,
− 6,08 EUR od 2. srpnja 2012. do isplate,
− 4,77 EUR od 1. kolovoza 2012. do isplate,
− 5,03 EUR od 1. rujna 2012. do isplate,
− 4,78 EUR od 1. listopada 2012. do isplate,
− 4,96 EUR od 2. studenog 2012. do isplate,
− 3,84 EUR od 1. prosinca 2012. do isplate,
− 4,38 EUR od 2. siječnja 2013. do isplate,
− 3,37 EUR od 1. veljače 2013. do isplate,
− 3,45 EUR od 1. ožujka 2013. do isplate,
− 3,49 EUR od 2. travnja 2013. do isplate,
− 2,91 EUR od 2. svibnja 2013. do isplate,
− 2,38 EUR od 1. lipnja 2013. do isplate,
− 2,35 EUR od 1. srpnja 2013. do isplate,
− 2,07 EUR od 1. kolovoza 2013. do isplate,
− 1,95 EUR od 2. rujna 2013. do isplate,
− 1,35 EUR od 1. listopada 2013. do isplate,
− 1,32 EUR od 2. studenog 2013. do isplate,
− 0,91 EUR od 2. prosinca 2013. do isplate,
− 0,61 EUR od 2. siječnja 2014. do isplate,
− 0,28 EUR od 1. veljače 2014. do isplate.
62. Zatezne kamate teku od dana kada je prednik tuženika primio navedene iznose, jer se isti smatra nepoštenim stjecateljem, u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a.
63. Budući da se radi o potraživanju nastalom u okviru potrošačkog ugovora o kreditu, zatezne kamate određuju se do 31. prosinca 2007. sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate (Narodne novine, broj: 153/2004.), a od 1. siječnja 2008. sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz ostalih obveznih odnosa (čl. 1165. ZOO-a).
64. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u predmetnoj parnici u pogledu glavne stvari, pripada mu naknada troškova parničnog postupka, dok je tuženik svoje troškove dužan sam snositi (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
65. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 9.412,51 EUR (6.650,00 EUR za deklaratorne tužbene zahtjeve i 2.762,51 EUR za kondemnatorne tužbene zahtjeve) i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada za sastav tužbe u iznosu od 250 EUR (Tbr. 7/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 56,48 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj:
37/2023., dalje u tekstu: Uredba/ u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama /Narodne novine, broj: 118/2018., 51/2023./), za očitovanje na odgovor na tužbu u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 8. ožujka 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 15. travnja 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 4. listopada 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 3. prosinca 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 18. prosinca 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 28. siječnja 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 6. veljače 2025. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 46 OT-a), za plaćeni predujam za financijsko vještačenje u iznosu od 450,00 EUR, za plaćene putne troškove svjedoku u iznosu od 24,62 EUR i za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 140,58 EUR (Tbr. 2/1 Uredbe), dakle, ukupno mu pripada 2.796,68 EUR, s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).
66. Ne pripada mu naknada za podnesak od 4. ožujka 2024., jer uz isti isključivo dostavlja dokumentaciju, koju je bio dužan dostaviti već uz tužbu, slijedom čega taj podnesak, a niti trošak koji je nastao njegovim sastavljanjem, nisu bili potrebni za vođenje predmetne parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
67. Naposljetku, ne pripada mu niti naknada za pristup na ročište za objavu presude, jer taj trošak nije potreban za vođenje parnice, s obzirom da ako stranka koja je uredno pozvana na navedeno ročište na isto ne pristupi, može istog dana preuzeti sadržaj presude s e-oglasne ploče suda i na taj način na vrijeme biti upoznata s istom, kako bi u roku podnijela žalbu, a ukoliko nema namjere podnijeti žalbu, tada ionako ne bi mogla postići ovrhu presude bez otisnute potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, a koja se iskazuje tek nakon proteka žalbenog roka i koju sud dostavlja strankama, zajedno s presudom, putem informacijskog sustava e-Komunikacija.
68. Stoga je preko iznosa od 2.796,68 EUR do zahtijevanog iznosa od 3.143,60 EUR, za iznos od 346,92 EUR s zateznim kamatama, zahtjev tužitelja po osnovi naknade troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.
69. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 17. ožujka 2025.
Sutkinja:
Ivana Manestar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.
DNA:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku po punomoćniku
