REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-1025/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz P i partneri, Odvjetničko društvo d.o.o. Split, protiv tuženog ĆK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Mandarić, odvjetnica u Splitu, radi zaštite od uznemiravanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2420/2022-14 od 23. travnja 2024., u sjednici održanoj 17. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2420/2022-14 od 23. travnja 2024.:

- u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku da se suzdrži od djelatnosti u stanu kojeg koristi, u [adresa], koji je smješten na etaži kata zgrade označene kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] i kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od koje potječe uznemiravanje u vidu prodora vode iz tog stana u stan tužiteljice koji se nalazi na visokom prizemlju, ispod stana kojeg koristi tužitelj, i opasnost štete u stanu tužiteljice i

- u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 928,63 eura.

II. Preinačuje se, djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika, presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2420/2022-14 od 23. travnja 2024.:

- u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku da poduzme radnje na vodovodnim i kanalizacijskim instalacijama u stanu kojeg koristi, u [adresa], koji je smješten na etaži kata zgrade označene kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] i kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojim radnjama će spriječiti prodor vode iz tog stana u stan tužiteljice koji se nalazi na visokom prizemlju, ispod stana kojeg koristi tužitelj te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan i

- u dijelu točke II. izreke na način da se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 4.904,72 eura.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 390,63 eura sa zateznim kamatama od 17. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je ns snazi na dan 1. srpnja 2025., u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe u preostalom iznosu od 746,88 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:

„I. Nalaže se tuženiku da poduzme radnje na vodovodnim i kanalizacijskim instalacijama u stanu kojeg isti koristi, a koji se nalazi u [adresa], na adresi [adresa], a koji stan je smješten na etaži kata ove zgrade označene kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] i kat čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], kojim radnjama će spriječiti prodor vode iz tog stana u stan tužiteljice koji se nalazi na visokom prizemlju, ispod stana kojeg koristi tužitelj, te da se isti suzdrži od djelatnosti od kojeg potječe uznemiravanja i opasnost štete u stanu tužiteljice.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.733,35 eura.“

2. Pravovremenu i dopuštenu žalbu protiv navedene presude podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Ustraje kod prigovora promašene pasivne legitimacije u odnosu na dio prihvaćenog tužbenog zahtjeva kojim mu je naloženo da poduzme radnje na vodovodnim i kanalizacijskim instalacijama u stanu kojeg koristi budući da nije vlasnik tog stana niti je suvlasnik nekretnine. S time u vezi sadržajno prigovara i počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), jer sud nije obrazložio zbog čega prigovor promašene pasivne legitimacije smatra neosnovanim. Prigovara i tome što u presudi nije određeno navedeno na kojem dijelu vodovodnih i kanalizacijskih instalacija treba poduzeti radove, a ističe i da navedene instalacije predstavljaju zajedničke dijelove zgrade, kako je to u postupku utvrđeno, a tuženik prema članku 85. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) nije ovlašten poduzimati radnje na zajedničkim dijelovima zgrade. Ustraje kod navoda isticanih tijekom postupka da nije vršio nikakve građevinske radove na stanu kojeg koristi, dok je tužiteljica u stanu u prizemlju izvodila značajne građevinske zahvate uslijed kojih je došlo do niza oštećenja na samoj nekretnini pa tako i oštećenja konstrukcije stambene zgrade, a curenje i infiltracija vode se pojavilo tek nakon rušenja konstruktivnih dijelova zgrade i nestručnog i nesavjesnog obavljanja građevinskih radova u stanu tužiteljice. Ističe da je tužiteljici neosnovano priznat trošak vještačenja kojega nije imala. Predlaže ukinuti presudu ili je preinačiti i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev. Potražuje trošak žalbe u iznosu od 750,00 eura uvećano za PDV i sudsku pristojbu u iznosu od 200,00 eura te zatezne kamate.

3. Sa žalbom je postupljeno prema članku 359. stavku 1. ZPP-a.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku da poduzme radnje na vodovodnim i kanalizacijskim instalacijama u stanu kojeg isti koristi, koji se nalazi u [adresa], na adresi [adresa], na etaži kata ove zgrade označene kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] i kat čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojim radnjama će spriječiti prodor vode iz tog stana u stan tužiteljice koji se nalazi na visokom prizemlju, ispod stana kojeg koristi tužitelj, te da se suzdrži od djelatnosti od koje potječu uznemiravanja i opasnost štete u stanu tužiteljice.

7. Ispitavši pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a, osim na primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučno činjenično stanje, ali je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda sadrži obrazloženje o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Okolnost što sud nije obrazložio prigovor promašene pasivne legitimacije presudu ne čini nerazumljivom, jer je iz sadržaja presude jasno da sud prvog stupnja vlasništvo nekretnine iz koje prodire voda u stan tužiteljice smatra neodlučnim za presuđenje pa je ovaj žalbeni navod ispitan kroz pravilnost primjene materijalnog prava.

9. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Sud prvog stupnja je osnovanost tužbenog zahtjev prosuđivao primjenom odredaba članka 167. ZVDSP-a koje se odnose na zabranu od uznemiravanja prava vlasništva.

11. Polazeći od nesporne činjenice da je tužiteljica vlasnica stana u visokom prizemlju navedene stambene zgrade, dok je tuženik korisnik stana na katu i da iz stana u posjedu tuženika voda prodire u stan tužiteljice, sud je odluku utemeljio na nalazu i mišljenju sudskih vještaka za vodoinstalacije Mirka Višića i za graditeljstvo EK, koji je sačinjen u postupku osiguranja dokaza, na temelju kojega je utvrdio da zbog prodora vode uzrokovanog dotrajalošću instalacija u stanu kojeg koristi tuženik dolazi do vlaženja stana tužiteljice. Posljedično utvrđenom sud prvog stupnja je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev prema tuženiku kao korisniku stana, dakle kako onaj dio koji se odnosi na poduzimanje radnji na vodovodnim i kanalizacijskim instalacijama, tako i dio koji se odnosi na suzdržavanje od djelatnosti od koje potječe uznemiravanje i opasnost od štete u stanu tužiteljice.

12. Tužiteljica je u predmetnoj tužbi kao predmet spora označila uklanjanje opasnosti izvora štete. Iz navedenoga se može zaključiti da je tužiteljica svoj zahtjev pravno utemeljila na članku 1047. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) kojim je propisano da svatko može zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od kojega prijeti znatnija šteta njemu ili drugome, kao i da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi uznemirivanje ili opasnost štete, ako se uznemirivanje ili šteta ne mogu spriječiti odgovarajućim mjerama (stavak 1.), a sud će na zahtjev zainteresirane osobe narediti da se poduzmu odgovarajuće mjere za sprječavanje nastanka štete ili uznemirivanja ili da se ukloni izvor opasnosti, na trošak posjednika izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne učini (stavak 2.).

12.1. Po ocjeni ovoga suda, s obzirom na specifičan vid uznemiravanja prava vlasništva tužiteljice koji se sastoji u prodoru vode u njen stan iz drugog stana, o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva trebalo je prvenstveno odlučiti primjenom odredbe članka 110. ZVDSP-a koja uređuje pitanje imisija, a zaštita od imisija se ostvaruje tužbom za zaštitu od uznemiravanja (actio negatoria) iz članka 167. ZVDSP-a.

12.2. Odredbom članka 110. stavka 4. ZVDSP-a propisano je da vlasnik nekretnine nije dužan trpjeti da ga itko bez posebnoga pravnoga temelja uznemirava time što posebnim uređajima ili na drugi način neposredno odašilje na njegovu nekretninu dim, neugodne mirise, čađu, otpadne vode, potrese, buku i sl. (neposredne imisije), pa je ovlašten zahtijevati da to uznemiravanje prestane i da mu se nadoknadi pretrpljena šteta. Stavkom 5. istoga članka propisano je da vlasnik čijoj nekretnini prijeti predvidiva opasnost s tuđe nekretnine od neposrednih ili posrednih imisija koje ne bi bio dužan trpjeti, ovlašten je zahtijevati da se odrede i provedu svrhovite mjere radi njihova sprječavanja.

12.3. Prema članku 167. stavku 1. ZVDSP-a, ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

13. Neosnovano žalitelj osporava utvrđeno činjenično stanje u odnosu na uzrok prodora vode u stan tužiteljice kada je taj uzrok jasno utvrđen provedenim vještačenjem u postupku osiguranja dokaza na kojega stranke nisu imale primjedbi.

14. Međutim, s obzirom na nespornu činjenicu da tuženik nije vlasnik stana na adresi [adresa], iz kojega prodire voda u stan tužiteljice, on nije pasivno legitimiran za dio zahtjeva kojim tužiteljica od njega zahtijeva poduzimanje radnji na vodovodnim i kanalizacijskim instalacijama radi sprečavanja prodora vode u stan tužiteljice, jer je za to pasivno legitimiran samo vlasnik, a ne i korisnik odnosno posjednik stana.

15. S obzirom na izvor opasnosti štete, koji se očito nalazi u obilježjima same stvari odnosno instalacijama stana u posjedu tuženika a vlasništvu treće osobe, pasivna legitimacija tuženika u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za poduzimanje radova na instalacijama ne bi se mogla zasnovati ni na odredbi članka 1047. ZOO-a pa i unatoč činjenici što prema toj odredbi, načelno, pasivno legitimiran za poduzimanje radnji može biti i posjednik stvari. Naime, ne može se tuženiku nalagati da poduzima građevinske i vodoinstalaterske radove na nekretnini u vlasništvu treće osobe od koje prijeti šteta kada niti je vlasnik stana niti je izvodio te radove na stanu.

16. Osim toga, pogođeni vlasnik susjedne nekretnine ne može određivati (osim u iznimnim slučajevima - onda kada ne postoji niti jedan mogući drugi način) koje da mjere vlasnik ili korisnik poduzme da se spriječi uznemiravanje, konkretno prodor vode u stan tužiteljice, ako je moguće na više načina spriječiti (prekomjerne) imisije. U konkretnom slučaju te je štetne imisije moguće spriječiti i samim suzdržavanjem od korištenja vode u stanu u posjedu tuženika. U tom dijelu, kojim je tuženiku kao posjedniku stana naloženo da se suzdrži od djelatnosti u predmetnom stanu od koje potječe uznemiravanje u vidu prodora vode u stan tužiteljice i opasnost štete u stanu tužiteljice, tuženik je pasivno legitiman. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da do prodora vode dolazi upravo prilikom puštanja vode u stanu kojeg koristi tuženik pa se očito i uznemiravanje može spriječiti samim suzdržavanjem od puštanja vode u tome stanu, dok se ne uklone stvarni uzroci prodora vode odnosno nedostaci na vodovodnim i kanalizacijskim instalacijama.

17. Slijedom svega navedenog, žalba je odbijena i potvrđena je pobijana presuda u onom dijelu kojim je tuženiku naloženo da se suzdrži od djelatnosti u stanu kojeg koristi od koje potječe uznemiravanje u vidu prodora vode u stan tužiteljice i opasnost štete na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, a u preostalom dijelu kojim je tuženiku naloženo poduzimanje radnji na vodovodnim i kanalizacijskim instalacija presuda je preinačena i odbijen je tužbeni zahtjev na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a.

18. Preinakom odluke o glavnoj stvari izmijenjen je uspjeh stranaka u postupku pa je valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka sadržanu u pobijanoj presudi.

18.1. S obzirom na to da je uspjeh stranaka u sporu podjednak ovaj sud odlučio je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka prema članku 154. stavku 4. ZPP-a, izuzev troškova vještačenja koje je provedeno u postupku osiguranja dokaza i bilo je nužno radi utvrđenja uzroka štete pa i u odnosu na prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva. Te troškove koji ukupno iznose 928,63 eura (6.996,80 kuna) tuženik je dužan naknaditi tužiteljici prema odredbi članka 168. stavka 2. ZPP-a.

19. Tuženik je uspio sa žalbom u omjeru od 50% pa mu u tom omjeru pripadaju i troškovi žalbenog postupka, o čemu je odlučeno primjenom članka 166. stavka 2. i članka 154. stavka 2. ZPP-a.

19.1. Tuženiku pripada trošak sastavljanja žalbe u vrijednosti 312,50 bodova ili s PDV-om iznos od 781,25 eura prema tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.) što mu prema uspjehu sa žalbom od 50% daje pravu na naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 390,63 eura, sa zateznim kamatama od donošenja drugostupanjske odluke na temelju članka 151. stavka 3. ZPP-a. Za razliku do ukupno zatraženih 1.137,50 eura tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan.

U Puli 17. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus