REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1874/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari 1. tužitelja ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tužitelja UF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. tužitelja TF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. tužitelja ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 5. tužitelja VF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 6. tužitelja PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 7. tužitelja FF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 8. tužitelja ĐF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 9. tužitelja LF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tužitelja AF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], umješača na strani tužitelja IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv 1. tuženika ĐURO ĐAKOVIĆ GRUPA DIONIČKO DRUŠTVO, OIB: 58828286397, Slavonski Brod, Ulica Dr. Mile Budaka 1, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bradvica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bradvica Marić Wahl Cesarec d.o.o., Zagreb, Miramarska cesta 24, 2. tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, radi pobijanja odluka glavne skupštine prvotuženika, odlučujući o žalbi tužitelja: ŠF iz [adresa], ČF iz [adresa], VF iz [adresa], PF iz [adresa], zastupane po RF iz [adresa] i OF iz [adresa] i žalbe drugotuženika REPUBLIKA HRVATSKA, protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-163/2022-80 od 13. listopada 2023., 17. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-163/2022-80 od 13. listopada 2023. u točki II. izreke i rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-163/2022-76 od 4. listopada 2023. o određivanju vrijednosti predmeta spora i predmeti se u tom dijelu vraćaju prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem od 13. listopada 2023. u pobijanoj točki II. izreke Trgovački sud u Osijeku odbio je kao neosnovan zahtjev tuženika Republike Hrvatske za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 15.926,74 EUR (dalje: rješenje od 13. listopada 2023.). Pobijanim rješenjem od 4. listopada 2023. Trgovački sud u Osijeku odredio je vrijednost predmeta spora u iznosu od 530.891,23 EUR (dalje: rješenje od 4. listopada 2023.).

2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja od 13. listopada 2023. proizlazi da je prvostupanjski sud odbio zahtjev drugotuženika za naknadu troškova parničnog postupka temeljem članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17; dalje: Konvencija za zaštitu ljudskih prava) smatrajući da bi nalog tužiteljima da podmire troškove postupka drugotuženika, s obzirom na utvrđenu vrijednost predmeta spora u iznosu od 530.891,23 EUR, predstavljalo ograničenja na pristup sudu budući da bi plaćanje parničnih troškova bilo u korist države, odnosno državnog proračuna. Poziva se na presudu Europskog suda za ljudska prava od 18. srpnja 2013. broj 28963/10 u predmetu Š protiv Republike Hrvatske i broj 68490/01 u predmetu Stankov protiv Bugarske.

3. Tuženik Republika Hrvatska pobija prvostupanjsko rješenje od 13. listopada 2023. u točki II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) i zbog pogrešno primijenjenog materijalnog prava – članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava. Ističe da se u predmetnoj pravnoj stvari radi o činjenično različitoj pravnoj stvari od one u predmetu Š protiv Republike Hrvatske. Navodi da su tužitelji u predmetnoj pravnoj stvari zlouporabili procesna prava na pristup sudu na način da su obijesnim parničenjem podnijeli tužbu protiv Republike Hrvatske protivno odredbama članka 363. stavka 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22 i 18/23; dalje: ZTD). Predlaže prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda ili ga ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 9.954,21 EUR.

4. Tužitelji: GF iz [adresa], CF iz [adresa], VF iz [adresa], PF iz [adresa] i HF iz [adresa] pobijaju prvostupanjsko rješenje od 4. listopada 2023. o vrijednosti predmeta spora zbog svih žalbenih razloga. Smatraju da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 4., 8. i 11. ZPP-a, da su pogrešno primijenjene odredbe članka 186.a, članka 197. stavka 2., članka 98. stavka 4., članka 106. stavka 5., članka 338. stavka 1. i 5., članka 345. stavka 1., članka 164. stavka 8. ZPP-a, kao i članka 40. i članka 495. ZPP-a.

5. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelji: GF iz [adresa] i FF iz [adresa] navode da je žalba neosnovana i predlažu da se odbije.

6. Žalbe su osnovane.

7. Prvostupanjska rješenja u pobijanom dijelu ispitana su sukladno odredbama članka 365. i članka 381. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Pobijana rješenja nisu zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa ni povredom iz članka 354. stavka 2. točke 4. i 6. ZPP-a na koju ukazuju tužitelji u svojoj žalbi. Prvostupanjski sud nije utemeljio svoju odluku od 4. listopada 2023. na nedopuštenim raspolaganjima stranaka. Tuženici su na pripremnom ročištu održanom 4. listopada 2023. predložili sudu vrijednost predmeta spora koji su smatrali primjerenim u predmetnoj pravnoj stvari budući da ga tužitelji u tužbi nisu naznačili i na taj način su se izjasnili o vrijednosti predmeta spora što je (u odnosu na tuženike) sukladno odredbi članka 40. stavka 4. ZPP-a. Stranke u predmetnom sporu sukladno odredbi članka 77. stavka 1. ZPP-a mogu biti stranke u postupku: tužitelji su fizičke osobe, a tuženici pravne osobe koje su u predmetnom sporu bile valjano zastupane po punomoćniku (prvotuženik), odnosno ovlaštenom državnom odvjetniku (drugotuženik).

9. Rješenje od 13. listopada 2023. zahvaćeno je žalbenim razlogom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, a rješenje od 4. listopada 2023. žalbenim razlogom iz članka 354. stavka 1. ZPP-a zbog pogrešne primjene članka 40. stavka 4. ZPP-a, što je bilo od utjecaja na donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

10. Iz stanja u spisu proizlazi da je predmet tužbenog zahtjeva utvrđenje ništetnim odluka skupštine prvotuženika – Đuro Đaković grupa d.d. Slavonski Brod (dalje: prvotuženik) koja je održana 23. lipnja 2022. Tužitelji u tužbi nisu naznačili vrijednost predmeta spora na što su ukazivali tuženici u svojim odgovorima na tužbu. Iz zapisnika o održanom pripremnom ročištu 4. listopada 2023. proizlazi da tužitelji nisu pristupili na to ročište i da im dostava poziva nije bila uredno iskazana, a da su tuženici bili prisutni. Pripremno ročište je održano, prvotuženik je predložio da sud odredbi vrijednost predmeta spora u iznosu od 530.891,23 EUR s čime se složio drugotuženik i prvostupanjski sud je odredio vrijednost predmeta spora u tom iznosu iako nije omogućio tužiteljima da se izjasne o tom prijedlogu. Time je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 40. stavka 4. ZPP-a pa vrijednost predmeta spora nije određena sukladno navedenoj odredbi čime je ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 1. ZPP-a.

11. Sukladno odredbi članka 380. točke 3. ZPP-a, prvostupanjsko rješenje od 4. listopada 2023. o određivanju vrijednosti predmeta spora valjalo je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

12. Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan zahtjev drugotuženika za naknadu troškova parničnog postupka smatrajući da bi nalaganje podmirenja troškova postupka drugotuženiku predstavljalo ograničenja prava na pristup sudu pozivajući se na pravni stav iskazan u predmetu Europskog suda za ljudska prava od 18. srpnja 2013. broj 28963/10 Klaus protiv Republike Hrvatske i broj 68490/01 od 12. srpnja 2007. u predmetu Stankov protiv Bugarske.

13. Osnovano drugotuženik u žalbi ukazuje na povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zato što pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka u slučaju kad je stranka postupka država zastupana po Državnom odvjetništvu sud je dužan provesti test razmjernosti za dosuđeni trošak, odnosno ispitati predstavlja li nalog stranci da snosi puni iznos troškova zastupanja u postupku nesrazmjerno ograničenje pravu stranke na pristup sudu i uzeti u obzir relativna stajališta Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske o mogućoj povredi prava na pristup sudu u slučajevima kada se cjelokupni trošak države prevaljuje na teret fizičke osobe (Rev-641/2023). U konkretnoj pravnoj stvari prvostupanjski sud nije proveo test razmjernosti pa se prvostupanjska odluka o troškovima parničnog postupka ne može ispitati.

14. Sukladno odredbi članka 380. točke 3. ZPP-a prvostupanjsko rješenje od 13. listopada 2023. u točki II. izreke valjalo je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

15. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će odrediti vrijednost predmeta spora sukladno odredbi članka 40. stavka 4. ZPP-a, odnosno odredit će vrijednost predmeta spora nakon što omogući strankama da se o tome izjasne vodeći pritom računa o odredbi članka 363.a ZTD-a.

16. U ponovnom postupku odlučivanja o troškovima postupka drugotuženika u predmetnoj pravnoj stvari prvostupanjski sud će provesti test razmjernosti i ocijeniti je li podneseni tužbeni zahtjev protiv Republike Hrvatske bio očito nerazuman, odnosno radi li se o obijesnom parničenju kako je isticala Republika Hrvatska u predmetnoj pravnoj stvari i bi li plaćanje potrebnih parničnih troškova drugotuženika u predmetnoj parnici predstavljalo za tužitelje nerazmjeran i prekomjeran teret. Prema odlukama Europskog suda za ljudska prava nalog za plaćanje i troškova postupka prema kojim su tužitelji obvezni platiti troškove zastupanja države u državni proračun predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva. Odredba članka 154. stavka 1. ZPP-a nije protivna članku 1. Protokola 1. uz Konvenciju pa bi i država (čiji proračun nije neograničen) trebala uživati zaštitu od neutemeljenih parnica. Stoga bi odluka o naknadi potrebnih troškova Republike Hrvatske u predmetnoj pravnoj stvari trebala biti utemeljena na pravednoj ravnoteži navedenih prava. Prvostupanjski sud će u testu razmjernosti ocijeniti činjenicu da tužitelji predmetnu tužbu nisu podnijeli po punomoćniku (što nije obvezno, ali je korisno u situaciji kad se odlučuje o podizanju tužbe za pobijanje odluke skupštine društva budući da nepoznavanje prava ne ispričava) pritom vodeći računa o relativno kratkom roku (30 dana od dana donošenja odluke koja se pobija) u kojem se tužba mora podnijeti, je li podizanje tužbe protiv drugotuženika bilo očito nerazumno i lišeno ikakvog sadržaja i može li se ocijeniti neutemeljenom parnicom vodeći računa o činjenici da su se tužitelji odrekli tužbenog zahtjeva u odnosu na drugotuženika te da je u odnosu na drugotuženika pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-163/2022-80 od 13. listopada 2023. Nakon što se odredi vrijednost predmet spora valja utvrditi potrebne parnične troškove drugotuženika i ocijeniti bi li naknada tih troškova drugotuženiku tužitelju predstavljalo nerazmjeran i prekomjeran teret.

Zagreb, 17. ožujka 2025.

Sutkinja

Draženka Deladio