98. P-3210/23

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja HIDROELEKTRA MEHANIZACIJA d.d. u stečaju, Zagreb, Radnička cesta 204, OIB: 96667257878, zastupana po punomoćniku Franu Kušeta, odvjetniku u u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mladen Markoč, AS i ČS, [adresa]., protiv tuženika INTEGRAL INŽENJERING a.d. - inženjering-promet- exportimport, Federacija Bosne i Hercegovine, Jakupovci, Omladinska ulica 44, zastupano po punomoćniku Vlatku Kregaru, odvjetniku u Zagrebu, Rapska ulica 4, radi isplate 72.148,22 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. veljače 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Frana Alfirevića, odvjetnika i u nazočnosti punomoćnika tuženika Vlatka Kregara, odvjetnika, donio je i objavio 17. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 72.148,22, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 5. veljače 2021.. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7%, a od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 %, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 %, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 %, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 6.451,81 €. sa zateznim kamatama tekućim od 17. ožujka 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 %, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.675,42 € sa zateznim kamatama tekućim od 17. ožujka 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 %, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo

Stranica 1 od 6

polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su stranke izvodile radove na gradilištu željezničke pruge Dugo Selo-Vrbovac te da je nad tužiteljem 17. rujna 2019. otvoren stečajni postupak. Tužitelj je na predmetnom gradilištu ostavio dio materijala u svom vlasništvu a koji materijal su predstavnici tuženika zatekli na gradilištu i koji materijal je tuženik iako je znao da nije u njegovom vlasništvu, ugradio u željezničku prugu. Nadalje navodi da su se tužitelj i tuženik sporazumjeli oko vrste, količine i vrijednosti materijala u vlasništvu tužitelja kojeg je tuženik ugradio na gradilištu. Navodi da je ukupna vrijednost materijala 543.600,79 kn te budući da vraćanje materijala nije moguće, to potražuje predmetni iznos od tuženika temeljem stjecanja bez pravne osnove.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je tužitelj bio podugovaratelj (podizvođač) trgovačkog društva Zagreb – montaža d.o.o, a nakon što je nad istim otvoren stečaj radove je preuzeo izvoditi tuženik, isto kao podugovaratelj društva Zagreb - montaža d.o.o. Navodi da osporava pravnu osnovu potraživanja te ističe da se tužitelj poziva na stjecanje bez pravne osnove a istodobno navodi da su se stranke sporazumjele oko vrste, količine i vrijednosti materijala što ukazuje na postojanje ugovornog odnosa slijedom čega se ne može primijeniti stjecanje bez pravne osnove. Ujedno ističe i prigovor zastare budući smatra da se treba primijeniti odredba čl. 228. ZOO-a. Nadalje navodi da tuženik nije izvodio radove na gradilištu od jeseni 2020. te osporava i visinu tužbenog zahtjeva.

3. U nastavku postupka tužitelj se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu na način da je naveo da tužitelj potražuje naknadu vrijednosti isključivo materijala koji je tuženik ugradio u željezničku prugu te da ne utužuje naknadu za materijal koji nije ugrađen i koji je naveden u stupcu „cijene materijala“ podstupcu „ukupna cijena“ nosi oznaku „povrat“ već samo za materijal za čiju vrijednost su se stranke sporazumjele. Osporava da bi se radilo u ugovornom odnosu, već smatra da se radi o izvanugovornom odnosu stjecanja bez pravne osnove te da je sporazum stranaka o vrsti, količini i vrijednosti materijala predstavlja priznanje tuženika tražbine tužitelja slijedom čega navedeni sporazum predstavlja priznanje duga pa je zastara svakako ponovno počela teći od sklapanja predmetnog sporazuma.

4. Sud je u tijeku postupka, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, proveo dokaz uvidom u poruku elektroničke pošte od 23. prosinca 2020. (list 7. spisa), specifikacija vrste, količine i vrijednosti materijala u vlasništvu tužitelja (list 8. spisa), poruka elektroničke pošte od 5. veljače 2021. (list 9. spisa).

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

Stranica 2 od 6

6. Prvenstveno se ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o sporu s međunarodnim elementom budući je tužitelj pravna osoba s sjedištem u [adresa] a tuženik pravna osoba s sjedištem u Republici Bosni i Hercegovini.

7. Imajući u vidu odredbu čl. 46. st. 1. i 2. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ br. 101/17 i 67/23 – dalje: ZMPP) nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe iz stavka 1. ovoga članka i kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije. Slijedom toga, kako tuženik ima sjedište u državi koja nije članica Europske unije, to nadležnost suda u Republici Hrvatskoj proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 1. točka 5. predmetne Uredbe.

8. U odnosu na mjerodavno pravo, sukladno odredbi čl. 26. ZMPP-a, a budući da se radi o izvanugovornoj obvezi, pravo mjerodavno za izvanugovorne obveze određuje se prema Uredbi (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (Rim II) (SL L 199, 31. 7. 2007.).

9. Prema odredbi čl. 10. st. 3. navedene Uredbe br. 864/2007, budući da se pravo koje se primjenjuje ne može utvrditi na temelju stavaka 1. i 2. tog članka, primjenjuje se pravo one države u kojoj je do neopravdanog bogaćenja došlo, odnosno u ovom slučaju hrvatsko pravo jer je do bogaćenja došlo upravo u Republici Hrvatskoj.

10. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznos od 72.148,22 € na temelju stečenog bez pravne osnove.

11. Među strankama nije sporno da je prvotno tužitelj bio podugovaratelj (podizvođač) trgovačkog društva Zagreb – montaža d.o.o, te da je nakon što je nad istim otvoren stečaj, radove preuzeo izvoditi Tuženik, isto kao podugovaratelj društva Zagreb- montaža d.o.o. Tuženik tijekom postupka ne osporava da su stranke postigle sporazum glede vrijednosti materijala u vlasništvu tužitelja, a koji je tuženik nakon što je preuzeo voditi radove iza tužitelja, ugradio na gradilištu željezničke pruge Dugo Selo – Vrbovec.

12. No, među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja, pravna osnova, visina tužbenog zahtjeva te je sporno je li utuženo potraživanje u zastari.

13. Imajući u vidu činjenična utvrđenja, tužiteljev zahtjev, po svojoj pravnoj naravi, predstavlja zahtjev za naknadu zbog upotrebe tuđe stvari u svoju korist. Pri tome treba ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (uporaba tuđe stvari u svoju korist) te pitanje primjene i tumačenja odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarni pravima (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika) zauzeo pravno shvaćanje: „Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju

Stranica 3 od 6

korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.“.

14. Slijedom navedenog, budući da je u konkretnom slučaju stvar upotrijebljena prilikom gradnje predmetne pruge na način da je promijenjen njen identitet radi čega nije moguće vraćanje te stvari, to se imaju primijeniti odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO).

15. Odredbom čl. 1120. ZOO-a je propisano da kada je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

16. Uvidom u e-mail prepisku od 23. prosinca 2020. (list 7-8 spisa) te e-mail prepisku od 5. veljače 2021. (list 9 spisa), nesporno proizlazi da tuženik potvrđuje da je ugradio materijal u vlasništvu tužitelja u vrijednosti od 543.600,79 kn (utuženi iznos) čime tuženik priznaje ne samo visinu tužbenog zahtjeva, već potvrđuje i da postoji potraživanje tužitelja u tom iznosu s navedene osnove, odnosno s osnove uporabe tuđe stvari u svoju korist.

17. Slijedom navedenog, budući je iz isprava koje prileže spisu nesporno utvrđeno da je tuženik uporabio materijal u vlasništvu tužitelja u svoju korist te budući da iz e- mail prepiske između stranaka ovog spora proizlazi i vrijednost takvog materijala koju su stranke sporazumno utvrdile, te budući da tuženik nije ni tvrdio da je platio tužitelju utuženi iznos, to je sukladno odredbi čl. 1120. ZOO-a, tuženik dužan vratiti koristi koje je imao od uporabe tuđe stvari, a koje koristi predstavljaju upravo vrijednost predmetnog materijala kojeg je tuženik uporabio. (točka I. izreke)

18. Odluka o zateznoj kamati donesena je na temelju odredbe članka 1115. ZOO-a kojim je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, te temeljem članka 29. stavak 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate i to po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koja se odnosi na ostale odnose.

19. Naime, sukladno članku 1115. ZOO-a, radi utvrđenja od kada tužitelj ima pravo na zatezne kamate, potrebito je utvrditi je li tuženik bio savjestan ili nesavjestan stjecatelj. Pitanje savjesnosti odnosno nesavjesnosti se odnosi na razlikovanje subjektivnog uvjerenja stjecatelja, odnosno da li zna ili bi prema postojećim okolnostima morao znati da ono što je dobio ili ono što mu je učinjeno u stvari ne pripada njemu nego osiromašenom. U konkretnom slučaju ovaj sud smatra da je tuženik u trenutku stjecanja bio nesavjestan stjecatelj. No, budući da tužitelj potražuje zatezne kamate od 5. veljače 2021. od kada datira upravo e-mail tuženika kojim opetovano potvrđuje potraživanje tužitelja i svijest da zna da je materijal koji je ugrađen u vlasništvu tužitelja, to je nesporno da je najkasnije od tog trenutka tuženik znao ili morao znati da je ono što je uporabio u svoju korist tuđe, odnosno da ne pripada njemu. S obzirom na navedeno, ovaj sud je dosudio tužitelju zatezne kamate od 5. veljače 2021. kako je odlučeno u točki I. izreke.

Stranica 4 od 6

20. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije, a koji se odnosio na prigovor tuženika da je tužbu trebalo odbaciti jer je tužitelj prvotno pogrešno naznačio tuženika kao podružnicu, ukazuje se da je sud upravo iz tog razloga rješenjem od 27. studenog 2023. pozvao tužitelja ispraviti tužbu, budući da se radi o otklonjivom nedostatku. Stoga, budući je tužitelj podneskom od 5. prosinca 2023. ispravio tužbu i pravilno naznačio tuženika, to je tuženikov prigovor ocjenjen neosnovanim.

21. U odnosu na tuženikov prigovor kojim je osporavao da se radi o izvanugovornom odnosu stjecanja bez pravne osnove, treba navesti da tuženik nije dokazao da bi stranke bile u nekom ugovornom odnosu kako to ukazuje tuženik.

22. Naime, iz e-mail prepiske od 23. prosinca 2020. (list 7-8 spisa) te e-mail prepiske od 5. veljače 2021. (list 9 spisa), nesporno proizlazi da tuženik potvrđuje da je ugradio materijal u vlasništvu tužitelja u vrijednosti od 543.600,79 kn (utuženi iznos) pri čemu iz navedenih isprava a niti iz priložene tablice ne proizlazi da bi tuženik i tužitelj bili u poslovnom odnosu na temelju ugovora, već upravo suprotno, tuženik sam potvrđuje da je koristio materijal u vlasništvu tužitelja te navodi njegovu vrijednost. Slijedom navedenog, navedene tvrdnje tuženika da se radi o tražbini iz trgovačkih ugovora pri čemu tuženik ni ne navodi o kojem točno ugovornom odnosu se radilo (ugovor o kupoprodaji, ugovor o djelu ili neki drugi ugovor), a koji navodi su izneseni očito samo radi opravdanja tuženikovog prigovora zastare, ovaj sud je takve tvrdnje sukladno odredbi čl. 219. u svezi s odredbom čl. 221. a. ZPP-a, ocijenio nedokazanim budući da iz dokaza koji prileže spisu to ne proizlazi, a s druge strane tuženik nije ni predlagao eventualne dokaze na tu okolnost.

23. Vezano uz prigovor zastare, ovaj sud je navedeni prigovor ocijenio neosnovanim. Naime, budući se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez pravne osnove i to u vidu uporabe tuđe stvari u svoju korist, to se ima primijeniti petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a kojim je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a budući da za stjecanje bez pravne osnove nije propisan drugi rok zastare. Slijedom navedenog, budući je tužba podnesena 23. studenog 2023., a da je predmetni materijal uporabljen od strane tuženika tek nakon otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem i stupanjem tuženika na predmetno gradilište, a što je bilo najranije 17. rujna 2019., kada je otvoren stečaj nad tužiteljem, jasno je da utuženo potraživanje nije u zastari.

24. Sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza saslušanjem BS na okolnost postizanja sporazuma o vrsti, količini i vrijednosti materijala budući da je sud iz isprava u spisu utvrdio spornu činjenicu te iz razloga što je sud smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno slijedom čega bi izvođenje navedenog dokaza bilo neekonomično i nesvrsishodno.

25. Imajući u vidu činjenicu da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova.

26. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje Tarifa) na trošak pristupa na ročišta održana 19, studenog 2024, i 5. veljače 2025., u iznosu od 1.088,00 € za svako od navedenih ročišta (Tbr. 9. t. 1. Tarife) te za pristup na ročište održano 19. rujna 2014. u iznosu od 544,00 € (Tbr. 9. t. 2. Tarife), kao i za sastav podneska od 23. studenog 2023. (tužba) te od 1. listopada 2024., u iznos od

Stranica 5 od 6

1.088,00 € za svaki od navedenih podnesaka (Tbr. 8. t. 1. Tarife) što sve skupa uvećano za PDV iznosi 6.120,00 €. Jednako tako tužitelj ima pravo u skladu sa Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18 i 51/23- dalje ZSP) i na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 €. Temeljem navedenog, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 6.451,81 €. (točka II. izreke)

27. S druge strane sud nije prihvatio tužiteljev zahtjev za naknadu troška za pristup na ročište održano 19. rujna 2024.. preko iznosa od 544,00 € do traženog iznosa od 1.088,00 € budući da se na navedenom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa tužitelj ima pravo na nagradu sukladno Tbr. 9. t. 2. Tarife. Jednako tako sud nije prihvatio tužiteljev zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu preko iznosa od 331,81 €, budući da je istu platio upravo u tom iznosu a ne u iznosu od 663,61 € te jednako tako tužitelj je dva puta potraživao trošak predmetne sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 € pa je i u tom dijelu odbijen njegov zahtjev kao neosnovan. Sukladno navedenom, nije prihvaćen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u ukupnom iznosu od 1.675,42 €. (točka III. izreke).

28. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 151. st. 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 – ZOO) i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose.

Zagreb, 17. ožujka 2025.

Sudac:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od osam dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 663,61 €

- tuženiku po pun.

- kal. 30 dana

Stranica 6 od 6