REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1656/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, 10000 Zagreb, OIB 02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Štefanović, odvjetnik u Ivanić-Gradu, protiv tuženika GRAD SISAK, Rimska 26, 44000 Sisak, OIB 08686015790, radi isplate iznosa od 250,72 EUR, 17. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 250,72 EUR te zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 196,23 EUR koje teku od 22. svibnja 2024. do isplate i na iznos redovne kamate od 0,05 EUR koje teku od 18. lipnja 2024. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 75,78 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 17. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 15,63 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 17. ožujka 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate iznosa od 250,72 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznos glavnice od 196,23 EUR koje teku od 22. svibnja 2024. do isplate te na iznos redovne kamate od 0,05 EUR koje teku od podnošenja tužbe do isplate.

2. U tužbi u bitnome navodi kako je 13. lipnja 2013., sada pokojni ŽF sklopio s tužiteljem Ugovor o transakcijskom tekućem računu u kunama broj [broj bankovnog računa], da je ŽF umro **.**.2018., te je nakon njegove smrti proveden ostavinski postupak u kojemu je javni bilježnik Ljiljana Vodopija Čengić iz Zagreba, 11. ožujka 2020. donio rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-104/19 UPP/OS-10/-19-8, kojim je ostavinska imovina pokojnog ŽF prešla u vlasništvo tuženika. Nadalje navodi da je iza pokojnog ŽF ostalo dugovanje po predmetnom tekućem računu koje je 21. svibnja 2024. iznosilo 250,72 EUR, da je tuženik, u nekoliko navrata, a prvi put 24. svibnja 2021., pozvan javiti se tužitelju radi dogovora o mirnom načinu rješavanja predmetne obveze, no tuženik do danas nije pokazao namjeru za mirnim rješavanjem predmetnog dugovanja. S obzirom na to da je člankom 139. Zakonom o nasljeđivanju propisano da nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja do visine naslijeđene imovine, predložio je donijeti presudu kojom će sud obvezati tuženika na isplatu navedenog iznosa.

3. Sud je, na temelju odredaba članka 284. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 dalje: ZPP), tuženiku dostavio tužbu s prilozima te ga pisanim pozivom (rješenjem od 2. rujna 2024.; dalje: rješenje od 2. rujna 2024.) pozvao na podnošenje pisanog odgovora na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu iz članka 331.b ZPP-a.

4. Prema odredbama članka 331.b stavka 1. ZPP-a, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Prema odredbi članka 331.b stavka 2. ZPP-a, neće se donijeti presuda zbog ogluhe i kad je udovoljeno uvjetima iz stavka 1. toga članka ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.).

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 250,72 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznos glavnice od 196,23 EUR koje teku od 22. svibnja 2024. do isplate te na iznos redovne kamate od 0,05 EUR koje teku od podnošenja tužbe do isplate.

6. Uvidom u e-spis i potvrdu o otpravku, utvrđeno je da su 18. rujna 2024., putem sustava e-komunikacije, tuženiku uredno dostavljeni tužba s prilozima i rješenjem od 2. rujna 2024. (pisanim pozivom) kojim se poziva na podnošenje odgovora na tužbu u roku od 30 dana. Unatoč tome, tuženik je propustio podnijeti pisani odgovor na tužbu u određenom roku. Propuštanjem podnošenja odgovora na tužbu u određenom roku, odnosno svojom pasivnošću, tuženik je zapravo priznao istinitost tužiteljevih činjeničnih navoda s kojima je bio upoznat dostavom tužbe.

7. Osnovanost tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Naime, tuženik nije osporio činjenicu da je 13. lipnja 2013., sada pokojni ŽF, sklopio s tužiteljem Ugovor o transakcijskom tekućem računu u kunama broj [broj bankovnog računa], a ta činjenica proizlazi i iz toga Ugovora (str. 4. – 5. spisa). Tuženik nije osporio niti činjenicu da je ŽF umro **.**.2018., te da je nakon njegove smrti proveden ostavinski postupak u kojemu je javni bilježnik Ljiljana Vodopija Čengić iz Zagreba, 11. ožujka 2020. donio rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-104/19 UPP/OS-10/-19-8, kojim je ostavinska imovina pokojnog ŽF prešla u vlasništvo tuženika, a ta činjenica proizlazi iz navedenog rješenja (str. 6. – 8. spisa), Tuženik nije osporio niti činjenicu da je iza pokojnog ŽF ostalo dugovanje po predmetnom tekućem računu koje je 21. svibnja 2024. iznosilo 250,72 EUR, a ta činjenica proizlazi i iz tužiteljevog izvatka iz poslovnih knjiga (str. 10. spisa), koju ispravu tuženik nije osporio. S obzirom na to da prema odredbi članka 139. stavka 3. u vezi s Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19), nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika, sud je, uzevši u obzir navedeno, utvrdio da je tuženik dužan tužitelju platiti iznos od 250,72 EUR.

8. U skladu s odredbom članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), tužitelj ima pravo na zatezne kamate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose.

9. Osim toga, činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Konačno, sud je utvrdio kako se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati u smislu odredbe članka 3. stavka 3. ZPP-a, odnosno o zahtjevu koji bi bio protivan prisilnim propisima i pravilima javnog morala.

10. Uzevši u obzir navedeno, sud je utvrdio kako su ispunjeni svi uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe propisani odredbama članka 331.b stavka 1. ZPP-a zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

11. S obzirom na to da je u cijelosti uspio u ovom sporu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 250,72 EUR tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.

7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: OT), što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 12,50 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 62,50 EUR. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 6,64 EUR i za presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 EUR (Tar. broj 2. stavak 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23). Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 75,78 EUR. Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose. Zbog toga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

12. Tužitelj nema pravo na naknadu troška sastavljanja podneska od 19. prosinca 2024. s PDV-om u iznosu od 15,63 EUR jer, s obzirom na njegov sadržaj, taj podnesak nije bio potreban radi vođenja ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a. Zbog toga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

Zagreb, 17. ožujka 2025.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dostave presude, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP).