Poslovni broj: Pn-76/2018-36

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, u pravnoj stvari tužitelja HP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ognjen Dabelić, odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tuženika MP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vlaho Mujo, odvjetnik iz Dubrovnika, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 5. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 17. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u iznosu od 2.469,80 turskih lira u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskom zateznom kamatom.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 2.600,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske štete u iznosu od 1.617,93 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.380,39 eura sa zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 30. kolovoza 2018. i tijekom postupka tvrdi da ga je tuženika 18. kolovoza 2009. u Dubrovniku, na bazenu hotela Libertas Rixos, s namjenom da ga teško ozlijedi, prvo udario šakom u predio ispod lijevog oka, a nakon što je pao na tlo, udario najmanje još jednom nogom u prsa, a kada je ustao i krenuo prema njemu, da ga je tuženik još jednom udario šakom u lice, od kojih udaraca je zadobio oteklinu nosa i višestruki prijelom nosnih kostiju s manjim pomacima ulomka, ranu razderotinu gornje vjeđe lijevog oka i krvni podljev oko lijevog oka, krvni podljev desne nadlaktice te lijeve natkoljenice, oguljotine kože na lijevom gležnju i desnoj šaci, tim da je zadobio tešku tjelesnu ozljedu. Navodi da je zbog ozljeda bio hospitaliziran tri dana te da mu je izvršen operativni zahvat uz brojne specijalističke preglede pa da mu je nastala neimovinska šteta u vidu povrede prava na zdravlje, kao i imovinska šteta u vidu troškova liječenja.

1.2. Slijedom navedenog, tužitelj zahtjeva naknadu imovinske štete u iznosu od 2.469,80 turskih lira u kunskoj protuvrijednost prema prodajnom tečaju za efektivnu i čekove poslovne banke u mjestu ispunjenja na dan isplate, u slučaju dobrovoljne isplate tuženika, a u slučaju prisilne naplate, prema prodajnom tečaju za efektivu i čekove OTP banke d.d. Zadar sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. prosinca 2007. do isplate, naknadu neimovinske štete u iznosu od 4.217,93 eura (ranije 31.780,00 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate, uz obvezu tuženika da mu nadoknadi troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate.

2.1. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik tvrdi da je tužitelj sam svojim postupanjem doprinio šteti jer je započeo i doprinio fizičkom sukobu sa njim. Osporava da bi predmetne ozljede kod tužitelja izazvale strah jer je tužitelj bio u nesvijesti, kao i da bi bolovi tužitelja trajali 14 dana. Osporava da bi operacija tužitelja izvedena u Turskoj bila u uzročnoposljedičnoj vezi sa ovim događajem, uz tvrdnju da je kod tužitelja već postojala devijacija nosnog septuma, kako proizlazi iz vještačenja provedenog u kaznenom postupku. Svakako, smatra da tužitelj nije imao trošak navedenog operativnog zahvata već da mu je isti snosilo osiguranje.

2.2. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju da mu nadoknadi troškove ovog postupka.

3.1. Na glavnoj raspravi je pročitana presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj K-199/10 od 6. travnja 2016., račun, bilješka o operaciji, iskaz tuženika, presudu Prekršajnog suda u Dubrovniku broj VI-4406/09 od 2. kolovoza 2013., liječničke nalaze, otpusno pismo, otpusnicu, povijest bolesti, iskaz tužitelja, nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke dr. med Ilija Jurković, spec. sudske medicine, saslušan je svjedok VP te pregledan spis ovog suda poslovni broj K-199/10.

3.2. Obzirom stranke nisu imale prigovora na pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke, a pisani nalaz i mišljenje su po ocjeni ovog suda jasni, stručni i potpuni, sud nije usmeno saslušavao vještaka.

4. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28 /13 i 70/19 i 80/22; dalje u tekstu ZPP), utvrđeno je da su zahtjevi tužitelja djelomično osnovani.

5. Predmet spora je naknada štete koju je tužitelj pretrpio uslijed ozljeđivanja od strane tuženika 18. kolovoza 2009., i to imovinske štete u vidu troškova liječenja te neimovinske štete uslijed zadobivenih ozljeda.

6. Između stranaka nije sporno:

- da je tuženik 18. kolovoza 2009. ozlijedio tužitelja,

- da je tužitelj uslijed ozljede hospitaliziran,

- da se radi ozljeđivanja tužitelja vodio kazneni postupak u kojem je tuženik pravomoćno osuđen zbog nanošenja teške tjelesne ozljede tužitelju.

7. Sporno je između stranaka:

- je li tužitelj pridonio nastanku štete,

- je li operativni zahvat kojem je tužitelj podvrgnut u Turskoj, a trošak kojeg potražuje od tužitelja, u uzročno-posljedičnoj vezi s postupanjem tuženika,

- je li tužitelj imao trošak operativnog zahvata u Turskoj,

- je li tužitelj zbog ozljeđivanja bio u strahu, trajanje i intenzitet straha i bolova koje je tužitelj pretrpio.

8. Opće je načelo obvezno prava da tko drugom prouzroči štetu dužan ju je nadoknaditi (čk. 1045. Zakona o obveznim odnosima, ¨Narodne novine¨ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23 ., dalje u tekstu: ZOO), s tim da štetu predstavlja umanjenje nečije imovine, sprječavanje povećanja imovine te neimovinska šteta u vidu povrede prava osobnosti (čl. 1046. ZOO-a).

9. Nadalje, a obzirom tuženik ne osporava da je ozlijedio tuženika, a isto proizlazi i iz pravomoćne presude ovog suda poslovni broj K-199/10 od 6. travnja 2016., kojom je tuženik osuđen za nanošenje teške tjelesne ozljede tužitelju upravo u predmetnom događaju, odlučno je, a u vezi odgovornosti tuženika, obzirom na prigovor tuženika, utvrditi je li tužitelj doprinio šteti svojim postupanjem, obzirom je čl. 1092. st. 1. ZOO-a propisano da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

10. Kada se iskazi stranaka dovedu u međusobnu vezu sa liječničkom dokumentacijom te navedenom pravomoćnom presudom u kaznenom postupku, razvidno je da je tuženik prvi udario tužitelja, da tuženik u događaju, za razliku od tužitelja, nije zadobio tjelesne ozljede koje bi zahtijevale liječničku pomoć, pa kada se činjenica da je tužitelj nakon udarca tužitelja pao, i po tvrdnji samog tuženika te iskazu na pripremnom ročištu, kao i iskazu tužitelja, izgubio svijest, ovaj sud kao uvjerljiv prihvaća iskaz tužitelja da on nije udario tuženik, dapače da je tuženik njega napao i više puta udario, sve dok ih, po iskazu obje stranke, treće osobe nisu razdvojile.

11.1. Tuženik ničim ne dokazuje da bi tužitelj svojim ponašanjem isprovocirao postupanje tuženika, a pogotovo ne na način koji bi opravdao višestruke udarce od strane tuženika, pogotovo kada se cjelokupna situacija dovede u vezu s činjenicom da je tuženik inače umirovljeni policajac što podrazumijeva da se od istog očekuje razmjernost postupanja i pristupa u situacijama verbalnog sukoba.

11.2. Naime, sam tuženik iskazuje da je on na poziv kćerke došao na prostor hotela u kojem je tužitelj bio prisutan kao zaposlenik hotela te da mu se obratio s riječima ¨u čemu je problem¨ pri tome odgurujući ga rukama, a da ga je potom udario jer ga je tuženik nakon odgurivanja povukao za majicu.

11.3. Ocjena je ovog suda da, sve i kada bi bilo istinito da je tužitelj tuženik povukao za majicu, ne opravdava činjenicu da je tuženik na isto reagirao na način da je više puta udario tužitelja, te takvo postupanje tužitelja u kojem je odlučio zbog neslaganja oko pristupa djelatnika hotela na području hotela istog više puta udariti nikako nije opravdana reakcija na danu situaciju i postupanje tužitelja. Naime, odgurivanje rukama u samom početku razgovora te reagiranje višestrukim udarcima nije postupanje kojem je doprinio tužitelj jer u običajenoj i svakodnevnoj komunikaciji u kojoj druga strana niti ozlijeđuje, niti prijeti ozljedom niti grubo verbalno provocira drugu stranu, postupanje tuženik nije ničim opravdano niti je tužitelj svojim postupanjem doprinio da tuženik reagira na navedeni način. Ocjena je ovog suda da je grubo postupanje tuženika isključivo njegova odgovornost te isto ne može opravdati niti jedna radnja tužitelja, čak i u situaciji da je tužitelj povukao tuženika za majicu, a što tuženik ničim ne dokazuje, niti je obzirom na dane okolnosti odlučno.

11.4. Tuženik je kao dokaz svojih tvrdnji predložio isključivo saslušanje svjedoka VP, pored toliko osoba koje su morale u navedenom doba godine (kolovoz) biti u okrugu sukoba, bilo kao gosti, bilo posjetitelji hotela, a ovaj svjedok nema neposrednih saznanja o sukobu stranaka jer uopće nije bio prisutan samom sukobu. Logično bi bilo da je, a da je tužitelj zaista provocirao sukob, tuženik kao dokaz istog predložio saslušanje osoba koje su bile pristune sukobu, a nije.

11.5. Konačno, ukazuje se da tjelesni napad u kojem se drugu osobu višestruko udara nikako ne može opravdati činjenica da je napadača, nakon što je već odgurnuo drugu osobu, ta osoba eventualno prethodno povukla za majicu, a pogotovo ne napadača koji je inače po struci policajac u mirovini, kao što je tuženik.

12. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da je tuženik odgovoran u cijelosti za štetu koju je prouzročio ozljeđivanjem tužitelja.

13. U odnosu na samu vrstu i visinu štete koja je tužitelju nastala, ovaj sud je istu utvrdio temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke, specijaliste sudske medicine, a koji nalaz u konačnosti bez prigovora prihvaćaju i same stranke.

14. Stalni sudski vještak, nakon pregleda medicinske dokumentacije te potvrde o operativnom zahvatu tužitelja u Turskoj, zaključuje da navedeni operativni zahvat nije u uzročno-posljedničnoj vezi s predmetnim događajem jer je isti obavljen zbog upalnih promjena i polipa sluznice sinusa, a koja stanja su bila prisutna i u vrijeme štetnog događaja. Obzirom na navedeno, jasno je da radnja tuženika nije uzrok operativnog zahvata tužitelja pa stoga tuženik nije dužan nadoknaditi trošak tog zahvata, radi čega je točkom I. izreke ove presude odbijen zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete.

15. U odnosu na neimovinsku štetu nastalu tužitelju uslijed povrede prava na duševno i tjelesno zdravlje, logično je i životno, a sukladno samom iskazu tužitelja, medicinskoj dokumentaciji u spisu te nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka, da je tužitelj kao osoba koja je napadnuta od nepoznate osobe na radnom mjestu, koji je zadobio više udaraca u tijelo te zbog toga bio hospitaliziran, pretrpio strah i bolove te da je sami događaj utjecao na njegovo psihičko stanje.

16.1. Stalni sudski vještak medicinske struke, kao stručna osoba procjenjuje da je tužitelj uslijed ozljeda u vidu otekline nosa, višestrukog prijeloma nosnih kostiju s manjim pomacima ulomaka, rane razderotine iznad gornje vjeđe lijevog oka, krvnog podljeva oko oba oka, krvnog podljeva desne nadlaktice te lijeve natkoljenice, oguljetine kože na lijevom i desnom gležnju te na gornjem kraju lijeve potkoljenice i na desnoj šaci, trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 2.3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 3 do 5 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera od 7 do 10 dana, uz zastalo smanjenje životne aktivnosti od 3 % u vidu lako ograničene prohodnosti nosa uz povremene bolove. Nadalje, vještak procjenjuje da je sam primarni strah jakog intenziteta trajao koliko i sam događaj ozljeđivanja, dok je sekundarni strah jakog intenziteta trajao 1 dan, srednjeg intenziteta 2 do 3 dana te slabog intenziteta oko tjedan dana.

16.2. Pri tome, a kako to proizlazi iz iskaza tužitelja te nalaza i mišljenja vještaka, tužitelj nije zadobio ožiljak, a uslijed ozljeđivanja mu nije bila potrebna tuđa pomoć i njega.

17. Člankom 1100. st. 1. i 2. ZOO-a je propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. Uzimajući u obzir opisane ozljede tužitelja, strah i bolove koje je ista pretrpio uslijed ozljeđivanja, vrstu i duljinu trajanja liječenja tužitelja, posljedice koje su ove ozljede ostavile na njegov životne aktivnosti, kao i činjenicu da je tužitelj osoba rođena 1978. godine, ocjena je ovog suda, uz primjenu Orijentacijskih kriterija i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., da je u konkretnom slučaju primjerena pravična naknada neimovinske štete u ukupnom iznosu od 2.600,00 eura.

19. Tuženik je time dužan tužitelju naknaditi štetu u vrijednosti od 2.600,00 eura, sa zateznom kamatom koja je određena sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, u vezi sa zahtjevom tužitelja.

20.1. Tužitelj je djelomično uspio u sporu, kako u pogledu osnove svojih zahtjeva tako i visine istih, no kada se uzme u obzir da je trošak zastupanja po svim zahtjevima u jednak zahtjevu s kojim je tužitelj uspio u sporu jer se sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (¨Narodne novine¨ br. 138/23, dalje u tekstu: OT) nalazi u istom platnom razredu vrijednosti predmeta spora od 1.327,00 eura od 13.272,00 eura, te da su sve radnje zastupanja poduzete jednako (ukupno) u odnosu na sve zahtjeve, a niti jedna posebno u vezi pojedinog zahtjeva tužitelja, tužitelj je opravdano imao trošak zastupanja u jednakom iznosu kao i da je samo tužio dio naknade štete s kojim je uspio u zahtjevu, radi čega je zaključak ovog suda da ima pravo na naknadu troška zastupanja u ukupnom iznosu navedene tarife.

20.2. Naime, ocjena je ovog suda da je u konkretnim okolnostima očekivanje tužitelja da će uspjeti u parnici u pogledu zahtjeva za naknadu štete bilo opravdano te da je isti legitimno svoja prava morao ostvarivati putem suda jer tuženik nije dobrovoljno nadoknadio pa niti dio štete, dok odluka o trošku ne smije predstavljati sprječavanje tužitelja u ostvarivanju zaštitu svog prava za kojeg opravdano i legitimno vjeruje da je povrijeđeno. Kada bi se u konkretnom slučaju uspjeh u sporu računao isključivo matematičkom operacijom omjera visine zahtjeva s kojim je tužitelj uspio u odnosu na omjer zahtjeva s kojim je tuženik uspio, tužitelju bi bio dosuđen manji trošak zastupanja od onog koji je isti morao platiti sukladno OT-u za zahtjev s kojim je uspio u sporu jer je navedeni trošak istovjetan iznosu koji bi platio punomoćniku odvjetniku da je samo istaknuo zahtjev za isplatu neimovinske štete od 2.600,00 eura, čime bi tužitelj bio dodatno oštećen te bi mu bio nametnut financijski teret snašanja troška nerazmjeran navedenom legitimnom cilju odredaba o troškovima postupka.

20.3. Slijedom navedenog, tužitelju po osnovi troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku pripada pravo na naknadu troška sastava tužbe u iznosu od 250,00 eura (tbr. 7. toč. 1. i tbr. 46. OT-a) te zastupanja na ročištima 2.7.2019., 11.7.2022., 23.3.2023., 18.3.2024. i 5.2.2025. na kojim se raspravljalo o glavnoj stvari u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura (tbr. 9. toč. 1. OT-a i tbr. 46. OT-a), te ročištima na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima 9.12.2022. i 25.9.2024. u ukupnom iznosu od 250,00 eura (tbr. 9. toč. 2. OT-a i tbr. 46. OT-a). Tužitelju time pripada pravo na nadoknadu troška zastupanja u ukupnom iznosu od 1.750,00 eura, dok mu trošak sastava podneska od 2.10.2023. nije dosuđen jer se radi o podnesku kojim je isključivo dostavljena uplatnica troška vještačenja, a sastav tog podneska nije bio potreban za spor jer je uplata predujma evidentirana samim plaćanjem te nema potrebe za pisanim očitovanjem o istom.

20.4. Uz trošak zastupanja, tužitelj ima pravo na nadoknadu troška plaćenog predujma medicinskog vještačenja i to u ukupnom iznosu od 530,39 eura jer je navedeni trošak u cijelosti potreban neovisno o visini same naknade štete, dok mu u pogledu sudskih pristojbi pripada pravo na polovicu plaćenih pristojbi jer navedeni trošak ovisi o visini zahtjeva te je u tom smislu samo polovica tog troška i bila potrebna za uspjeh tužitelja i to u iznosu od 100,00 eura.

20.5 Slijedom navedenog, tužitelju je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP- a i čl. 155. ZPP- a dosuđen ukupni trošak od 2.380,39 eura, sa zakonskom zateznom kamatom određenom sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

Dubrovnik, 17. ožujka 2025.

Sutkinja

Marija Bušković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika