Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kv II-Us-15/2025-2

Kir-Us-17/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

RJE Š ENJE

Županijski sud u Zagrebu , u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak , kao predsjednice vijeća , te Jasne Smiljanić i Dušanke Zastavniković Duplančić , kao članice vijeća , uz sudjelovanje sudskog savjetnika Domagoja Grgurevića kao zapisničara , u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog ELi dr., zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11.) , odlučujući povodom žalbi 1. okrivljenog ELi 11. okrivljenog ĆL, podnesenih protiv rješenja suca istrage poslovni broj E17/2025 od 5. veljače 2025. , u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka. 2025. godine .

rije š io je

Odbijaju se žalbe 1. okrivljenog ELi 11. okrivljenog ĆLkao neosnovane.

Obrazloženje

1. Tijekom kaznenog postupka koji se vodi protiv 1. okrivljenog EL, 2. okrivljenog BLi 3. okrivljenog TLzbog osnovane sumnje da bi počinili kazneno djelo zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 1. KZ/11 . te protiv 1. okrivljenog EL, 2. okrivljenog BL, 3. okrivljenog TL, 4. okrivljenog ZL, 5. okrivljenog VL, 6. okrivljenog KL, 7. okrivljenog NL, 8. okrivljenog PL, 9. okrivljenog ŽL, 10. okrivljenog ŠL, 11. okrivljenog ĆL, 12. okrivljenog OLi 13. okrivljene FL, zbog osnovane sumnje da bi počinili kazneno djelo računalne prijevare u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 271. stavki 1. i 2. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 3. KZ/11 . te kazneno djelo nedozvoljene uporabe autorskog djela ili izvedbe umjetnika izvođača u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 285. stavka 1. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 3. KZ/11 ., rješenjem suca istrage poslovni broj Kir-Us-17/2025 od 5. veljače 2025. ukinut je istražni zatvor protiv 1. okrivljenog EL, V. okrivljenog VLi 11. okrivljenog ĆLte je naloženo njihovo puštanje na slobodu. Na temelju članka 98. stavka 2. točka 3. i 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. – dalje u tekstu: ZKP) , 1. okrivljenom EL, V. okrivljenom VLi 11. okrivljenom ĆLodređena je mjera opreza redovitog javljanja određenoj. osobi ili državnom tijelu i to dežurnom policijskom službeniku nadležne policijske postaje, odnosno uprave, svakog prvog i trećeg ponedjeljka u mjesecu, kao i mjera opreza zabrane pristupa internetu. Okrivljenici su upozoreni da će se u slučaju nepridržavanja mjera opreza, one zamijeniti istražnim zatvorom.

2. Protiv dijela citiranog rješenja kojim je određena primjena mjera opreza pravovremenu žalbu podnio je 1. okrivljeni EL po branitelju Vatroslavu Šegi, odvjetniku u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. U bitnome navodi da sudac istrage nije bio ovlašten odlučivati o prijedlogu Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) za određivanje mjera opreza. Također ističe da mjera opreza obveze redovitog javljanja dežurnom policijskom službeniku VI. policijske postaje, PU zagrebačke svakog prvog i trećeg ponedjeljka u mjesecu nije prikladna za postizanje svrhe koja se njome želi ostvariti. Smatra da je sud morao preciznije odrediti mjeru opreza zabrane pristupa internetu imajući u vidu načelo razmjernosti, a posebno potrebu interneta za obavljanje poslova od strane 1. okrivljenika. Predlaže da sud preinači pobijano rješenje i odbaci prijedlog USKOK-a za određivanje mjera opreza, podredno da konkretizira mjeru opreza zabrane pristupa internetu i odredi njen jasan sadržaj.

3. Protiv dijela citiranog rješenja kojim je određena primjena mjera opreza pravovremenu žalbu podnio je i 11. okrivljeni AL po branitelju Krešimiru Čuli, odvjetniku u Zagrebu, bez posebnog navođenja žalbene osnove. U bitnome navodi da mjere opreza koje su mu određene nisu svrsishodne, kao i da je mjera opreza zabrane pristupa internetu općenito određena i da ga ometa u poslovanju. Predlaže žalbu prihvatiti i rješenje u pobijanom dijelu preinačiti na način da mu se ukinu mjere opreza, a podredno pobijano rješenje preinačiti na način da se pristup stranicama krobel.hr te www.bakom.hr izuzme iz sadržaja mjere opreza zabrane pristupa internetu.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Prema ocjeni ovog vijeća, valjana je i na zakonu osnovana odluka suca istrage da 1. okrivljenom EL i 11. okrivljenom ĆL ukine istražni zatvor te odredi mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3. i 11. ZKP, s obzirom na to da su ispunjene zakonske pretpostavke za njihovo određivanje.

6. Prvenstveno, prema ocjeni ovog vijeća, postoji osnovana sumnja da bi 1. okrivljeni EL i 11. okrivljeni AL počinili terećena im kaznena i to 1. okrivljenik kazneno djelo zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 1. KZ/11., a 1. i 2. okrivljenici kazneno djelo računalne prijevare u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 271. stavaka 1. i 2. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 3. KZ/11. te kazneno djelo nedozvoljene uporabe autorskog djela ili izvedbe umjetnika izvođača u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 285. stavka 1. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 3. KZ/11., kako to u pobijanom rješenju ispravno obrazlaže sudac istrage. Stoga je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu istražnog zatvora, a time i mjera opreza. Osnovana sumnja podrazumijeva postojanje izvjesnih dokaza na temelju kojih se s visokim stupnjem vjerojatnosti može zaključiti kako određeno konkretno činjenično stanje doista egzistira i to upravo na način inkriminiran 1. i 11. okrivljenicima, a prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, upravo iz dokaza u spisu, a posebno detaljnog i okolnosnog priznanja 1. i 11. okrivljenika, proizlazi postojanje takve osnovane sumnje da bi 1. okrivljeni EL i 11. okrivljeni AL počinili terećena im kaznena djela.

7. Također, pravilno je sudac istrage ocijenio da, kako na strani 1. okrivljenog EL, tako i na strani 11. okrivljenog ĆL, egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP kao posebna pretpostavka za primjenu istražnog zatvora, odnosno mjera opreza. Iteracijska opasnost na strani 1. okrivljenika i 11. okrivljenika prije svega proizlazi iz okolnosti i načina počinjenja terećenih kaznenih djela, kao što je to pravilno utvrdio i obrazložio sudac istrage. Naime, broj poduzetih radnji u razdoblju od najmanje četiri godine upućuje na visok stupanj kriminalne volje i upornosti koja proizlazi iz izrazito organiziranih aktivnosti usmjerenih pribavljanju protupravne imovinske koristi. Pri tome, 1. okrivljenik i 11. okrivljenik raspolažu stručnim i tehničkim znanjima koja omogućavaju nastavak bavljenja nezakonitim aktivnostima, što upućuje na konkretnu, realnu i predvidivu opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Nadalje, 1. okrivljenik je osnovano sumnjiv i da je u zajedničko djelovanje povezao ostale okrivljenike radi počinjenja inkriminiranih kaznenih djela.

8. Međutim, imajući u vidu okolnost da su 1. okrivljeni EL i 11. okrivljeni AL priznali počinjenje terećenih kaznenih djela, pri čemu su detaljno iznosili činjenice o svojim ulogama i radnjama te ulogama i radnjama drugih osoba, čime su olakšali dokazivanje kaznenih djela i iskazali samokritičnost, pravilno je sudac istrage utvrdio da se iteracijska opasnost u konkretnom slučaju može ostvariti blažim mjerama i to upravo mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3. i 11. ZKP, uz upozorenje 1. okrivljeniku i 11. okrivljeniku da će se mjere opreza, ukoliko ih se ne budu pridržavali, zamijeniti istražnim zatvorom.

9. Suprotno žalbenom navodu 1. okrivljenog EL kako sudac istrage nije bio ovlašten odrediti mjere opreza, već samo odlučiti o ukidanju istražnog zatvora na prijedlog USKOK-a, ovo vijeće ističe da je člankom 98. stavkom 6. ZKP-a propisana sudbena vlast nadležna za odlučivanje o mjerama opreza. Navedenom odredbom propisano je, između ostaloga, da prije optužnice mjere opreza određuje, produljuje i ukida rješenjem sudac istrage kada odlučuje o istražnom zatvoru. Budući da je sudac istrage u konkretnom predmetu nedvojbeno odlučivao o istražnom zatvoru kada je po prijedlogu USKOK-a ukinuo istražni zatvor 1. okrivljenom EL, ali i V. okrivljenom VL te 11. okrivljenom ĆL, to je ujedno bio zakonom ovlašten odlučivati o primjeni mjera opreza, a time i o prijedlogu USKOK-a u tom pravcu.

10. Nadalje, nije u pravu 1. okrivljeni EL niti kada navodi da je mjera opreza obveze redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP-a neprikladna za prevenciju iteracijske opasnosti. Naime, ovo vijeće ocjenjuje da će obveza 1. okrivljenika da se svakog prvog i trećeg ponedjeljka u mjesecu javlja dežurnom policijskom službeniku VI. policijske postaje Zagreb, PU zagrebačke, u budućnosti na njega djelovati upozoravajuće. Upravo će policija snagom svoga autoriteta u odgovarajućoj mjeri utjecati na 1. okrivljenog EL, ali i na preostale okrivljenike kojima je ta mjera određena pobijanim rješenjem, da svoje buduće ponašanje usklade sa zakonom i općeprihvaćenim društvenim normama.

11. Jednako tako, nisu u pravu žalitelji niti kada osporavaju primjenu mjere opreza zabrane pristupa internetu iz članka 98. stavka 2. točke 11. ZKP. Ponajprije je potrebno istaknuti da je člankom 99. stavkom 11. ZKP propisano da će u rješenju kojim se nalaže mjera opreza zabrane pristupa internetu nadležno tijelo zabraniti pristup internetu, određenim mrežnim stranicama ili određenim društvenim mrežama. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, zakonom dopušteno odrediti navedenu mjeru opreza na način da se općenito zabrani pristup internetu, zbog čega je odluka suca istrage u tom smislu pravilna i zakonita.

12. Nadalje, prema ocjeni ovog vijeća, mjera opreza zabrane pristupa internetu ima legitiman cilj prevencije utvrđene konkretne, stvarne i predviđajuće opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Stoga se navedena mjera opreza ujedno ukazuje i nužnom, imajući također u vidu da je njezina primjena određena upravo iz razloga jer se radi o blaženoj mjeri u odnosu na mjeru istražnog zatvora. S tim u vezi, a suprotno žalbenim navodima 1. okrivljenog ELi 11. okrivljenog ĆL, ovo vijeće ističe kako primjenom blaže mjere zabranjenog pristupa internetu nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti. Naime, imajući u vidu da su 1. okrivljenik i 11. okrivljenik priznali početak opterećenih kaznenih djela, iz čega proizlazi zaključak da su vlastita specifična tehnička i stručna znanja koristila kroz dulje vrijeme za stjecanje protupravne imovinske koristi i to upravo korištenjem interneta, ocjena je ovog vijeća da opća zabrana pristupa internetu predstavlja razmjernu mjeru za učinkovito otklanjanje iteracijske opasnosti. Upravo ta svrha, odnosno legitimni cilj zbog kojeg je mjera opreza zabrane pristupa internetu određena preteže nad eventualnim ograničenim pravima koje žalitelji zbog toga trpe. Stoga žalitelji nisu u pravu kada navode da im navedena mjera opreza nerazmjerno ograničava pravo na rad, imajući u vidu interes i probitke ovog kaznenog postupka, a posebnu okolnost da se radi o blažoj mjeri od istražnog zatvora.

13. Kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju ispravnost i zakonska utemeljenost odluke suca istrage , a ovo vijeće ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP nije utvrdio povrede navedene u toj odredbi, na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 17. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA :

Lidija Vidjak