Poslovni broj: UsI-4736/24-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: MP, državljanin [adresa], rođen **.**.2004., zastupan po opunomoćeniku Zoranu Baueru, odvjetniku iz Zagreba, Kozarčaninova 2, protiv tuženika: Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi poništavanja rješenja, 17. ožujka 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/23-06/55812, URBROJ: 511-01-212-24-8 od 22. listopada 2024. godine.
II. Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć u postupku međunarodne zaštite te se tuženiku nalaže da u roku od 15 dana pružatelju besplatne pravne pomoći, odvjetniku Zoranu Baueru iz Zagreba, nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.250,00 €.
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava rješenje od 22. listopada 2024. godine, kojim mu je kao državljaninu [adresa] odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj (RH).
Tužitelj se u tužbi poziva na blagodat sumnje te navodi da je u [adresa] ugrožen kao član obitelji čiji su pripadnici članovi opozicijske stranke BNP. Tužitelj također ukazuje na lošu sigurnosnu situaciju u [adresa].
Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.
Tužbeni zahtjev je neosnovan.
Tužitelj je državljanin [adresa], a u RH je ušao zakonito avionom, nakon što je bio ishodio radnu dozvolu.
Međutim, prilikom dolaska u RH je saznao da mu je radna dozvola u međuvremenu poništena pa je još u Postaji aerodromske policije Pleso 11. prosinca 2023. godine izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u RH. Tužitelj je prilikom podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu na zapisnik 20. prosinca 2023. godine izjavio da je u [adresa] na vlasti Awami liga, dok su njegov otac i stric bili aktivni u opozicijskoj stranci BNP. Tužitelj je naveo da mu je stric ubijen, a da mu se otac skriva, dok su njega fizički napadali, iako nije član BNP- a. Tužitelj je istaknuo da se nije imao kome obratiti u [adresa], iako je dostavio opširnu kaznenu prijavu koju je njegov otac u [adresa] podnio protiv niza osoba iz Awami lige.
Tužitelj je prilikom saslušanja 22. veljače 2024. godine izjavio da je radnu dozvolu tražio da bi zbog političkih razloga mogao napustiti Bangladeš. Istaknuo je da se policija boji Awami lige te je naveo da je s obitelji zbog problema iz rodnog mjesta preselio u glavni grad [adresa].
Osporavanim rješenjem od 22. listopada 2024. godine je tuženik odbio tužiteljev zahtjev za međunarodnu zaštitu, uz utvrđenje da tužitelj nije bio politički aktivan i da za svoje eventualne probleme nije tražio pomoć državnih vlasti. Tuženik je detaljno analizirao sigurnosnu situaciju u [adresa] i posebno u glavnom gradu Dhaki te je utvrdio da je ta sigurnosna situacija zadovoljavajuća.
Sud nije bio u mogućnosti saslušati tužitelja jer je u toku upravnog spora nesporno utvrđeno da je 08. ožujka 2025. godine tužitelj napustio Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite i sada nije poznato gdje se nalazi. Stoga je na raspravnom ročištu prijedlog za saslušanje tužitelja odbijen.
S obzirom na to da je tužitelj izričito u upravnom postupku izjavio da nije član opozicijske stranke BNP u [adresa], sud ne može prihvatiti njegovo pozivanje na činjenicu političkog aktivizma njegovog strica i oca u toj stranci.
Pravilno je tuženik u osporavanom rješenju ukazao na to da tužitelj u vezi svojih problema koje je navodio (pretrpljeni fizički napadi) nije zatražio pomoć državnih vlasti u [adresa]. Sud ne može prihvatiti tužiteljev navod na zapisnik od 20. prosinca 2023. godine o tome da se nije imao kome obratiti u [adresa], kao i njegov navod iz zapisnika od 22. veljače 2024. godine o tome da se policija u [adresa] boji vladajuće stranke, jer je sâm tužitelj u spis upravnog predmeta dostavio opširnu kaznenu prijavu koju je njegov otac u [adresa] podnio protiv niza osoba iz Awami lige, kao vladajuće stranke. Takav postupak tužiteljevog oca u dovoljnoj mjeri ukazuje na postojanje povjerenja aktivista opozicijske stranke BNP u rad policije u [adresa].
Nadalje, tužitelj je potvrdio interno preseljenje u [adresa] u glavni grad Dhaku, a tuženik je detaljnim provjerama utvrdio da je sigurnosna situacija u Dhaki (ali i općenito u [adresa]) u redu.
Tužitelj je Bangladeš napustio zakonito, nakon što je bio ishodio radnu dozvolu za rad u RH, što znači da iz zemlje svog porijekla nije bio prisiljen bježati zbog osnovanog straha od proganjanja ili zbog stvarnog rizika trpljenja ozbiljne nepravde.
Sud ne može prihvatiti tvrdnju tužitelja da je politički progonjen u [adresa] i da bi zbog toga u zemlji svog porijekla mogao biti suočen s rizikom trpljenja ozbiljne nepravde, jer je Bangladeš napustio tek nakon što je bio zatražio i ishodio radnu dozvolu za rad u RH.
Činjenica je da je tužitelj međunarodnu zaštitu u RH zatražio tek nakon što je doznao da mu je radna dozvola poništena, što dodatno ukazuje na to da se u njegovom slučaju ne radi o osnovanom strahu od proganjanja ili o suočavanju sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde. Iz toga proizlazi da u konkretnom slučaju ne postoje uvjeti za priznavanje prava na azil ili na supsidijarnu zaštitu, u smislu čl. 20. i čl. 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (NN 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25 - ZMPZ).
Sud smatra da su zbog iznesenih razloga tvrdnje tužitelja iznesene u upravnom postupku općenito nevjerodostojne pa se stoga on ne može s uspjehom pozivati na institut blagodati sumnje iz čl. 29. ZMPZ-a, posebno imajući u vidu i činjenicu da je međunarodnu zaštitu zatražio tek nakon što je saznao da mu je u međuvremenu poništena radna dozvola za rad u RH.
Zbog svega navedenog je osporavano tuženikovo rješenje o odbijanju tužiteljevog zahtjeva za međunarodnu zaštitu u cijelosti pravilno i zakonito pa je tužbeni zahtjev za njegovo poništavanje kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima.
Tuženik na traženje suda nije dostavio podatke o zaposlenju tužitelja nakon što mu je naknadno kao tražitelju međunarodne zaštite izdana dozvola za rad. Stoga se odluka o besplatnoj pravnoj pomoći temelji na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenik tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. ZMPZ-a, na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (NN 140/15 i 155/22) i uz primjenu Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora. Tako je priznat trošak sastava tužbe i pristupa ročištu u visini od po 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 1.250,00 €.
U Zagrebu, 17. ožujka 2025. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje osporavanog rješenja.
DNA:
1. odvj. Zoran Bauer
2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, Ilica 335
