Poslovni broj: Pr-69/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Zorani Matešić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 31. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, zaključene temeljem odredbe čl. 335. st. 4. ZPP, 17. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj Ministarstvu obrane, da tužitelju JO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime više odrađenih sati rada od 40 tjedno po redovnoj cijeni sata rada u razdoblju od 27. ožujka 2014. do 27. ožujka 2019. isplati iznos od 9.453,71 eura bruto uvećan za iznos zakonske zatezne kamate kako slijedi:

- na iznos od 86,64 eura od 16. lipnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 275,64 eura od 16. srpnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 86,64 eura od 16. rujna 2014. pa do isplate,

- na iznos od 52,74 eura od 16. listopada 2014. pa do isplate,

- na iznos od 231,04 eura od 16. studenog 2014. pa do isplate,

- na iznos od 27,56 eura od 16. prosinca 2014. pa do isplate,

- na iznos od 105,48 eura kn od 16. siječnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 121,87 eura od 16. veljače 2015. pa do isplate,

- na iznos od 132,48 eura od 16. ožujka 2015. pa do isplate,

- na iznos od 27,33 eura od 16. travnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 60,12 eura od 16. svibnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 171,79 eura od 16. kolovoza 2015. pa do isplate,

- na iznos od 163,98 eura od 16. prosinca 2015. pa do isplate,

- na iznos od 819,91 eura od 16. siječnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 978,15 eura od 16. veljače 2016. pa do isplate,

- na iznos od 787,90 eura od 16. ožujka 2016. pa do isplate,

- na iznos od 575,38 eura od 16. svibnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.208,30 eura od 16. srpnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 549,15 eura od 16. rujna 2016. pa do isplate,

- na iznos od 690,46 eura od 16. listopada 2016. pa do isplate,

- na iznos od 27,46 eura od 16. prosinca 2016. pa do isplate,

- na iznos od 202,31 eura od 16. siječnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 165,54 eura od 16. veljače 2017. pa do isplate,

- na iznos od 110,36 eura od 16. ožujka 2017. pa do isplate,

- na iznos od 112,57 eura od 16. travnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 61,91 eura od 16. svibnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 26,92 eura od 16. lipnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 61,91 eura od 16. srpnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 80,75 eura od 16. kolovoza 2017. pa do isplate,

- na iznos od 56,29 eura od 16. rujna 2017. pa do isplate,

- na iznos od 176,88 eura od 16. listopada 2017. pa do isplate,

- na iznos od 27,46 eura od 16. studenog 2017. pa do isplate,

- na iznos od 115,35 eura od 16. siječnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 88,25 eura od 16. veljače 2018. pa do isplate,

- na iznos od 92,45 eura od 16. ožujka 2018. pa do isplate,

- na iznos od 112,55 eura od 16. travnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 129,43 eura od 16. svibnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 117,67 eura od 16. lipnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 112,55 eura od 16. kolovoza 2018. pa do isplate,

- na iznos od 30,82 eura od 16. rujna 2018. pa do isplate,

- na iznos od 64,72 eura od 16. prosinca 2018. pa do isplate,

- na iznos od 113,08 eura od 16. siječnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 59,11 eura od 16. veljače 2019. pa do isplate,

- na iznos od 154,81 eura od 16. ožujka 2019. pa do isplate,

osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj Ministarstvu obrane da tužitelju JO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.758,21 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 17. ožujka 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 312,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 17. ožujka 2025. do isplate kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.650,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 17. ožujka 2025. pa do isplate kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je djelatna vojna osoba, zaposlena kod tuženika, djelatnik Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Pristožerne postrojbe, Središnica za elektroničko izviđanje, Zapovjedništvo, Stožer, Analitičko podsredište, Analitički tim. Sjedište zapovjedništva ustrojstvene jedinice je u Velikoj Buni. U redovno radno vrijeme zaposlenicima tuženika u pravilu traje od 8-16 sati, a odvija se kroz 5 radnih dana. Tužitelj je u obavljanju svojih radnih zadataka na osnovu zapovjedi dnevno radio dulje od 8 sati. Rad tužitelja u razdoblju od 27. ožujka 2014. do 27. ožujka 2019. odvijao se često na terenu, tuženik nije tužitelju redovno obračunavao rad na terenu sukladno činu, tako da tužitelj ovim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu dnevnica i neisplaćenog terenskog dodatka, te više odrađenih sati rada od 40 sati tjedno sukladno činu. Tužitelj je u utuženom razdoblju u više navrata po sedam dana na osnovu Zapovjedi obavljao poslove aktivnog dežurstva na izdvojenom objektu, te dežurstva unutarnje službe 1x24 sata. Za vrijeme 7 x 24 -satnog aktivnog dežurstva tužitelj ne smije napuštati mjesto dežurstva. Dežurstvo tužitelja traje sedam dana po 24 sata, a tužitelj nakon sedmodnevnog dežurstva ostvaruje pravo na sedam slobodnih dana sukladno čl. XI st. 2. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09 i 118/12). Tuženik nije tužitelju za 7-dnevno dežurstvo odobravao korištenje 7 slobodnih dana već 5 dana, računajući kao slobodan dan neradnu subotu i nedjelju tako da tužitelj potražuje naknadu za dva slobodna dana po dežurstvu i to za subotu i nedjelju, kao i plaćanje dežurstva unutarnje službe 1x24 sata za sva 24 sata. Nadalje navodi da je od 1. lipnja 2014. do 27. ožujka 2019. tužitelj radio u turnusu, da tuženik tužitelju nije plaćao rad u turnusu, noćni rad, rad subotom i nedjeljom, na blagdane i neradne dane, kao i da mu nije sukladno čl. X Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika nakon 12 sati rada odobravao 24 sata odmora, odnosno nakon 12 sati rada 24 sata odmora. Navodi da je člankom XIV. Odluke o rasporedu radnog vremena Klasa: 023-03714-03/1, Urbr: 512-01-14- 382, od 28. svibnja 2014. propisano da je djelatna vojna osoba. Tužitelj za vrijeme dežurstva može raditi najviše 12 sati, a preostalih 12 sati da je u stanju aktivne pripravnosti za rad te da za vrijeme aktivne pripravnosti ne smije bez dopuštenja nadređenog napuštati mjesto rada. Budući da je tužitelj dežuran 7x24 sata i vrijeme rada i tzv. aktivne pripravnosti za rad odvijaju se na isti način i u istom prostoru, te da ne smije napuštati mjesto rada svih 7x24, tužitelj traži da mu se vrijeme aktivne pripravnosti od 4 sata plati po redovnoj satnici rada s obzirom da 8 sati sukladno sudskoj praksi otpada na odmor. Navodi da je tužitelj od 1. lipnja 2014. do 27. ožujka 2019. često radio subotom i nedjeljom, a te dane tuženik mu nije platio tako da tužitelj potražuje plaćanje subote i nedjelje počevši od 1. lipnja 2014. do 27. ožujka 2019.Tužitelj se prije podnošenja ove tužbe obratio državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora, sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, ali do podnošenja ove tužbe nije primio očitovanje ODO-a.

1.2. Tužitelj je naveo da je u utuženom razdoblju većinom radio u turnusu koji se nije evidentirao i plaćao po tad važećim propisima, te da je u utuženom razdoblju oko 10- ak puta bio upućen na rad u izdvojenom objektu kao analitičar. Posebice je istaknuo da su u postrojbi bilo samo 4 analitičara, te da je isti taj posao obavljao puno duže od 8 sati na dan, s obzirom da se radi o specifičnoj vrsti rada, a kojeg drugi na toj vrsti posla nisu mogli zamijeniti.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženica je osporila osnovu i visinu predmetnog tužbenog zahtjeva u cijelosti.

2.1. Navodi da na tužitelja, kao djelatnu vojnu osobu, glede radnog vremena, isplate plaće i dodataka na plaću u navedenom razdoblju su se primjenjivali podzakonski akti koji su doneseni temeljem odredbi Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, a koji je lex specialis za djelatne vojne osobe.

2.2. Tuženica se poziva i na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, donesene u predmetima iste činjenične i pravne osnove, brojevi: Revr-1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12, u kojima je izneseno stajalište da, glede pitanja koja uređuju, propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

2.3. Ujedno navodi kako je u ovom predmetu je potrebno razlikovati dva vremenska razdoblja.

2.4. U prvom razdoblju od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. primjenjivala se Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika („Narodne novine” broj: 118/09 i 118/12), (u daljnjem tekstu Odluka), i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine” broj: 118/09), (u daljnjem tekstu Pravilnik) koji su stupili na snagu 1. listopada 2009. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine” broj: 118/09) bilo je regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koje je tužitelj ostvario i koja su isplaćena u navedenom razdoblju. Glede navedenog razdoblja tuženik se poziva na recentnu sudsku praksu u istovrsnim predmetima, odnosno presudu Županijskog suda u Osijeku, broj: Gž-1254/2012 od 23. kolovoza 2012. i Gž- 1829/2012 od 12. srpnja 2012.

2.5. U drugom razdoblju dana 26. lipnja 2013. stupio je na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine” broj:73/13 i 75/15), kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću (članak 136.). Člankom 139. st. 1. navedenog Zakona propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak na vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Stavkom 6. istog članka propisano je da ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zanimanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak.

2.6. Glede radnog vremena, tuženica navodi da je člankom 153. Zakona propisano da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan, dok raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane. Člankom 155. Zakona izričito je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine", brojevi: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15). Upravo su temeljem citiranih odredaba Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske doneseni podzakonski propisi kojima je u cijelosti uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada te prava na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada, i to: Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine”, broj: 66/14, 23/15 i 84/15) i gore navedeni Pravilnik, a koji su stupili na snagu 1. lipnja 2014. (u daljnjem tekstu Odluka i Pravilnik iz 2014.).

2.7. Točkom IV. Odluke iz 2014. je također propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. Kako su navedeni Odluka i Pravilnik iz 2014. doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama republike Hrvatske, (koji Zakon je lex specialis za djelatne vojne osobe) to glede pitanja koja uređuju, taj Zakon i propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima, (isto sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u već spomenutim revizijskim odlukama), a koje se ne primjenjuju na djelatne vojne osobe kao posebnu kategoriju osoba.

2.8. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate

3. U ovoj pravnoj stvari ovaj sud je 6. svibnja 2022. donio presudu pod poslovnim brojem Pr-40/2019-29 kojom je u točki I. izreke prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i naložio tuženici da isplati tužitelju na ime više odrađenih sati rada od 40 tjedno po redovnoj cijeni sata rada u razdoblju od 27. ožujka 2014. do 27. ožujka 2019. iznos od 71.228,88 kn bruto s pripadajućom zateznom kamatom osim na zatezne kamate koja teče na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je iznos sadržan u dosuđenom bruto iznosu. Pod točkom II., III. i IV. izreke odlučeno je o trošku parničnog postupka.

4. Rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni br. Gž R-832/2022-3 od 18. srpnja 2024. ukinuta je presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici. poslovni broj Pr-40/2019 - 29 od 6. svibnja 2022. te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora (list 4-5 spisa), Odluku o rasporedu za tužitelja od 16. prosinca 2014. (list 7 spisa), kartice djelatnika i karton primanja radnika (list 21-45 spisa), očitovanje i dokumentaciju Ministarstva obrane, Glavnog stožera OS RH od 16. prosinca 2019. (list 46-65 spisa), očitovanje i dokumentaciju Ministarstva obrane, Glavnog stožera OS RH od 12. studenog 2019. (list 67-195 spisa), uvidom u karticu djelatnika od 6. studenog 2020. (list 209-264 spisa), nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Vatroslava Zovka (list 269- 314 spisa), očitovanje vještaka od 12. siječnja 2022. (list 342 spisa) te saslušanjem tužitelja (list 344 spisa). Sud nije cijenio iskaz svjedoka ČO dan u predmetu br. Pr-89/17, jer su odlučne činjenice dovoljno utvrđene već izvedenim dokazima. Nije proveden dokaz saslušavanjem vještaka, jer su stranke suglasno izjavile na ročištu 31. ožujka 2022. (list 344 spisa) da je sporan osnov potraživanja, a ne matematički izračun koji je napravio vještak prof. dr. sc. Vatroslav Zovko odnosno da se u konkretnom slučaju radi samo o pravnom pitanju, a koju činjenicu je potvrdio i tuženik (list 344 spisa) pa se od istog dokaza odustalo ( list 344 spisa).

6. U ponovljenom suđenju su prethodno izvedeni dokazi obnovljeni čitanjem zapisnika o istim i uvidom u priložene isprave.

7. Tužitelj je podneskom od 28. prosinca 2020. (list 317 spisa), a kojeg je uredio i na ročištu održanom 31. ožujka 2022. konačno postavio tužbeni zahtjev, uskladivši ga s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, tako da tužitelj zahtijeva isplatu u bruto iznosu od 71.228,88 kn, a kojeg je uskladio podneskom od 30. siječnja 2025. (list 367 spisa) s obzirom na promjenu službene valute u RH u eure, tako da zahtjeva isplatu iznosa od 9.453,71 eura[1] bruto sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa plaće do isplate, izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u bruto dosuđenom iznosu, te troškovima postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

8. Ocjenom provedenih dokaza u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. – pročišćeni tekst 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) utvrđeno je da je konačno specificirani tužbeni zahtjev tužitelja od 28. prosinca 2020. (list 317 spisa), uređen na ročištu održanom 31. ožujka 2022. , a koji je usklađen podneskom od 30. siječnja 2025. s obzirom na promjenu službe valute u RH (list 367 spisa) u cijelosti osnovan za utuženo razdoblje.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu plaće na ime više odrađenih sati rada od 40 sati tjedno po redovnoj cijeni sata rada u utuženom razdoblju od 1. lipnja 2014. do 27. ožujka 2019.

10. Nesporno je da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora, sukladno čl. 186. a Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.

- Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), na koji do podnošenja tužbe nije odgovoreno. Nesporno je i to da je tužitelj djelatna vojna osoba zaposlena kod tuženice te da je sjedište zapovjedništva njegove ustrojstvene jedinice u Velikoj Buni.

11. Na ročištu za glavnu raspravu 31. ožujka 2022. (list 344-345 spisa) tužitelj i tuženica su učinili nespornim da rad na objektima za elektroničko izviđanje predstavlja rad na izdvojenom objektu, kao i to da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove na izdvojenom objektu.

11.1. Nesporno je i da je tužitelj u utuženom razdoblju radio primarno u Velikoj Buni kao analitičar te da je 10- puta bio upućen na izdvojeni objekt u utuženom razdoblju.

12. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

13. Tužitelj u konkretnom slučaju, potražuje isplatu plaće za razdoblje od lipnja 2014. do ožujka 2019., za neisplaćenu naknadu na ime više odrađenih sati rada od 40 sati tjedno po redovnoj cijeni sata rada.

14. Uvidom u Odluku o rasporedu Ministarstva obrane, Glavni stožer Republike Hrvatske od 16. prosinca 2014. utvrđeno je da je tužitelj raspoređen u ustrojbenu jedinicu pristrožne postrojbe, središnjica za obavještajno djelovanje, središte za elektroničko izviđanje, zapovjedništvo odjel za analitiku EI, Analitički odsjek, na ustrojbeno mjesto časnik za upravljanje prikupljanjem, s mjestom službe Velika Buna od 15. prosinca 2014. do 14. prosinca 2018. Točkom II. istog rješenja odlučeno je da se tužitelju određuju i sastavnice za plaću za osobni čin nadporučnik vojni specijalist i ustrojbeni čin natporučnik vojni specijalist i to dodatak A (A04) od 14% te B (B63) 10% uvećano za 0,5% za svaku godinu navršenog staža a koji staž na dan 15. prosinca 2014. iznosi 9-1-19.

15. Uvidom u platne liste tužitelja za utuženo razdoblje (list 208-264, 281-314 spisa), a koje je tuženica osobno dostavila vještaku utvrđeno je da je tužitelju isplaćena plaća za mjesečni fond sati.

16. Uvidom u dnevnu evidenciju tuženice o prisutnosti tužitelja na rad u razdoblju od 1. lipnja 2014. do 27. ožujka 2019. (list 127-195 spisa) utvrđeno je da je tužitelj radio duže od 40 sati tjedno, kao i da mu je nadređeni taj njegov rad evidentirao i potvrdio svojim potpisom na navedenoj evidenciji.

17. U svom iskazu tužitelj je iskazao da je djelatna vojna osoba te da je u utuženom razdoblju bio raspoređen na izdvojenom objektu kao analitičar, kao i to da je primarno radio u Velikoj Buni u turnusima. Tužitelj je iskazao da je u utuženom razdoblju radio u turnusu na način da je radio 12 sati, nakon toga bi se 24 sata odmarao, onda opet 12 sati noćnog rada, pa 48 sati odmora. U tom periodu plaća mu se isplaćivala kao da je radio redovan rad od 8-16 sati, međutim njegov posao analitičara u tom utuženom razdoblju je bio totalno drugačiji i radio je sam i subote i nedjelje i blagdane te je ostajao izvan radnog vremena. Naveo je da je analitičara bilo manjka tj. bilo ih je samo 4-oro. Nadalje, je iskazao da je stalno morao ostajati izvan radnog vremena, te da nije mogao napuštati radno mjesto. Isto tako je naveo da kada je imao vježbe gađanja ili provjeru motoričkih sposobnosti, ili testiranja znanja jezika, ili liječnički pregledi sve mu se to vodilo kao slobodni sati, međutim da je on tamo morao biti, kao i da to vrijeme nije mogao koristiti kao svoje slobodno vrijeme koje mu je zakonom propisano. Iskazao je da mu se u utuženom razdoblju vodila 8-satna evidencija radnog vremena, iako je on stvarno odradio duže od 8 sati. Nadalje je iskazao da je u utuženom razdoblju oko 10-tak puta kao analitičar bio upućen na teren na izdvojeni objekt, te da je tamo išao po zapovijedi. Na poseban upit zakonskog zastupnika tuženika da li su mu se u utuženom razdoblju isplaćivali dodaci za otežane uvjete rada, tužitelj je iskazao da mu je bio isplaćivan dodatak za štetnost po zdravlje i dodatak za vojnu službu.

18. Odredbom člankom 7. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14., 127/17 – da ZR) propisano je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

19. Ovaj sud je poklonio u cijelosti vjeru iskazu tužitelja kao logičnom i neposredno uvjerljivom te je našao utvrđenim da je tužitelj u utuženom razdoblju radio primarno u Velikoj Buni kao analitičar, te da je u utuženom razdoblju nekih 10- puta kao analitičar bio upućen na teren na izdvojeni objekt, a što tuženica niti ne spori, da je većinom radio u turnusu koji se nije evidentirao niti plaćao sukladno važećim propisima, da mu se u tom periodu plaća isplaćivala kao da je radio redovan rad od 8-16 sati, a što potvrđuje i dnevna evidencija tuženice o prisutnosti tužitelja na radu koju je tuženica dostavila u spis, da je taj posao obavljao puno duže od 8 sati na dan, kao i to da je njegov posao analitičara (a radi se o specifičnoj vrsti analitičara na izdvojenom objektu) totalno drugačiji od ostalih, da ga ne može bilo tko zamijeniti, da je u utuženom razdoblju radio sam i subote i nedjelje i blagdane, da je u postrojbi manjak ljudi te da ih je ukupno bilo samo 4 analitičara u utuženom razdoblju. Ujedno je utvrđeno da je iz platnih lista vidljivo da tužitelju nije sve isplaćeno sukladno dnevnoj evidenciji tuženice o prisutnosti tužitelja na radu, a što sve proizlazi iz dokumentacije koju je tuženica dostavila u spisu, a koja je bila i predmetom vještačenja. Stoga je sud utvrdio da tužitelj ima pravo na isplatu plaće na ime više odrađenih sati rada od 40 sati tjedno po redovnoj cijeni sata rada u utuženom razdoblju.

20. Slijedom svega navedenoga a uspoređujući platne liste tužitelja za utuženo razdoblje s dnevnom evidencijom tuženice o prisutnosti tužitelja na radu, a koju tuženica je tuženica dostavila u spis za utuženo razdoblje i koja nije sporna, te poklanjajući u cijelosti vjeru iskazu tužitelja kao logičnom i neposredno uvjerljivom ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužitelj u utuženom razdoblju, odradio veći broj radnih sati u odnosu na obračunati broj radnih sati koji su prikazani u platnim listama odnosno iz navedenog proizlazi da tužitelju nije u cijelosti plaćen obavljen rad u utuženom razdoblju, a kako je to propisano čl. 7. st. 1. ZR.

21. Stoga kako je čl. 7. st.1. ZR jasno propisano da svaki obavljeni rad treba biti plaćen, te kako tužitelj za svoj obavljeni rad u utuženom razdoblju nije plaćen utvrđena je osnovanost tužbenog zahtjeva.

22. Isto tako valja reći da su navodi tuženika a u kojima on navodi da tužitelj nema pravo na naknadu s osnove prekovremenog rada za utuženo razdoblje sukladno članku 155. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine” broj: 73/13 i 75/15), iz razloga što je navedenim Zakonom izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine", brojevi: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15). neosnovani iz razloga što tužitelj u konkretnom slučaju to nije niti tražio, već je tužitelj u konkretnom slučaju tražio isplatu plaće po cijeni redovnog sata rada unutar mjesečnog fonda radnih sati.

23. Na spornu okolnost visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Vatroslavu Zovko. U nalazu i mišljenju vještak Vatroslav Zovko nabraja koju je dokumentaciju analizirao a potrebe vještačenja i koje je propise primijenio te je temeljem obračunskih lista za plaće prvo izračunao osnovnu plaću tužitelja u bruto iznosu po mjesecima i prikazao u tablici 1 (list 277-278 spisa), uzimajući u obzir njegov ustrojbeni čin sa pripadajućim koeficijentom u pojedinim razdobljima, kao trajanje radnog staža. Bruto iznos osnove plaće vještak je izračunao umnoškom koeficijenta s vrijednošću osnovice definirane Odlukom o visini osnovice za obračun plaće, vještak je izračunao osnovnu cijenu sata rada, što je pak polazište za obračun mjesečnog fonda sati po mjesecima kao u tablici (list 277-278 spisa). Isto tako vještak je detaljno izložio i obrazložio svaki od izračuna prema nalogu suda, koje je zatim posebno predočio u zasebnim tablicama.

23.1. Tako vještak u tablici 2. (list 279-280 spisa) dao obračun potraživanja tužitelja s naslova naknade za odrađenih više od 40 radnih sati tjedno po redovnoj cijeni sata rada u razdoblju od 1. lipnja 2014. do 27. ožujka 2019. koji sveukupno iznosi 71.228,88 kn bruto/ 9.453,71 eura, a pojedinačni mjesečni iznosi navedeni su u tablici 2. nalaza s dospijećem svakog 15. u mjesecu za prethodni obračunski mjesec.

24. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka od 11. prosinca 2020. (list 269- 280 spisa) kao istinit, jer je vještak po nalogu suda sve navedeno izračunao nakon uvida u relevantnu i nespornu dokumentaciju odnosno isti je izrađen stručno i objektivno, na temelju dokumentacije koju je tuženica dostavila u spis (knjigovodstvene kartice, dnevne evidencije radnog vremena o prisutnosti tužitelja na radu u utuženom razdoblju, i mjesečne evidencije radnog vremena, mjesečno izvješće o ostvarenim satima posebnih dodataka, te platne liste za tužitelja u utuženom razdoblju), od strane osobe s dugogodišnjim iskustvom koja raspolaže potrebnim stručnim znanjem za njegovu izradu i u skladu sa zadatkom vještačenja i propisima koji su u utuženom razdoblju bili na snazi i primjenjuju se u konkretnom slučaju, primjedbe stranaka je svojim očitovanjem argumentirano otklonio.

25. Slijedom svega navedenog valjalo je stoga u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja od 30. siječnja 2025. (list 367 spisa) sukladno čl. 7. st. 1. ZR u sveukupnom iznosu od 9.453,71 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, izuzev poreza na dohodak i prirezu porezu na dohodak sadržan u bruto dosuđenom iznosu, s obzirom da svaki obavljeni rad treba biti plaćen, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

26. Kako u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate to je u konkretnom slučaju, obzirom da tuženik kasni s ispunjenjem novčane obveze, valjalo tužitelju priznati i zakonsku zateznu kamatu. No sud nije dosudio zatezne kamate na cjelokupni iznos bruto plaće.

27. Naime, u skladu s odredbama članka 45. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br.:177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15-dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

28. Nadalje, odredbama članka 45. stavak 4. i 5. ZPD i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 - dalje: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i članka 11., 12. i 15. toga Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9. i članka 16. stavak 2. toga Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavak 1. i 2. istoga Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Imajući u vidu gore navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, kako je to i presuđeno u točki I. izreke ove presude. Zatezna kamata dosuđena je od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pobliže navedenog u točki I. izreke ove presude, tj. od 16. u mjesecu za protekli mjesec, sukladno odredbi članka 92. stavak 3. ZR, pa sve do isplate, i to po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. te članka 155. ZPP, te je stoga tužitelju priznat trošak prema vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, Tbr. 7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/2023 - dalje Tarifa) i priloženom troškovniku. Tako je tužitelju priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora prema Tbr. 28 Tarife od 100 bodova, sastav tužbe od 3. srpnja 2019. prema Tbr. 7/1 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište 22. siječnja 2020. prema Tbr 9/5 Tarife od 25 bodova, sastava podneska od 5. veljače 2020. prema Tbr. 8/1 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište 11. ožujka 2020. prema Tbr 9/1 Tarife od 100 bodova, sastava podneska od 28. prosinca 2020. prema Tbr. 8/1 Tarife od 100 bodova, sastava podneska od 3. veljače 2021. prema Tbr. 8/1 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište od 10. veljače 2022. prema Tbr. 9/2 Tarife od 50 bodova, pristup na ročište 31. ožujka 2022. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište 31. siječnja 2025. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, odnosno ukupno 875 bodova. Cijeneći da je vrijednost jednog boda 2,00 eura tužitelju je priznat trošak od 1.750,00, a koji uvećan za trošak PDV-a od 25 % u iznosu od 437,50 eura i trošak financijskog vještačenja, koje je bilo potrebno provesti radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, u iznosu od 570,71 eura, sveukupno iznosi 2.758,21 eura, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

30. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 312,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 17. ožujka 2025. pa do isplate. Naime, pristup na ročište 22. siječnja 2020. mogao cijeniti samo po Tbr. 9/5 Tarife a nikako po Tbr. 9/1 Tarife iz razloga što je isto odgođeno prije raspravljanja, dok se pristup na ročište 10. veljače 2022. mogao cijeniti samo po Tbr. 9/2 Tarife a nikako po Tbr. 9/1 Tarife iz razloga što se na istom raspravljalo samo o procesnim pitanjima, te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

31. Odluka o kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP koji se sukladno odredbi čl. 107.st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 80/22) primjenjuje i na postupke pokrenute i prije stupanja na snagu istog, a u visini odrečenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 29/18., 126/21., 114/22 i 156/22).

32. Tuženici nisu priznati zatraženi troškovi parničnog postupka u iznosu od 1.650,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 17. ožujka 2025. pa do isplate sukladno čl. 154. st. 1. ZPP, s obzirom da je ista izgubila parnicu, te je odlučno kao pod točkom IV. izreke.

Velika Gorica, 17. ožujka 2025.

Sutkinja:

Zorana Matešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.