Poslovni broj P-47/2020-67
Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Stalna služba u Županji
Veliki kraj 48
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š NJ E
Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draženu Štiviću, odvjetniku u Županji, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 1403633877, zastupanog po punomoćnici Martini Kalac, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika DDM Invest III AG, OIB 42497989050, zastupan po punomoćniku Davoru Jonjiću, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja a u odsutnosti tuženika, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda dana 17. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I. Dopušta se DDM Invest III AG, OIB 42497989050, da sudjeluje u ovom postupku u svojstvu umješaču na strani tuženika.
II. Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 26. veljače 2021. na način da tužitelj pored traženja da sud utvrdi nedopuštenom ovrhu traži da sud utvrdi da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"I. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u ukupnom iznosu od 169.371,01 kn sa zateznim kamatama na glavnicu od 159.614,24 kn od 18. 01. 2019. do isplate, na iznos od 591,63 kn od 20. 12. 2019. do isplate, te iznosa od 9.165,14 kn po osnovi dokumentu „Izvadak iz poslovnih knjiga” od 17. 01. 2019. iz kojega proizlazi postojanje tražbine prema društvu LUBANJ d.o.o. u ukupnom iznosu od 169.371,01 kn, a sve na temelju:
- Ugovora o okviru za zaduženja broj 9618-96034237/2008 od 29.08.2008.
- Dodatka br. 01/2011 Ugovoru o okviru za zaduženja broj 9618-96034237/2008 od 01.07.2011.
- Dodatka br. 02/2012 Ugovoru o okviru za zaduženja broj 9618-96034237/2008 od 17.09.2012.
- Dodatka br. 03/2013 Ugovoru o okviru za zaduženja broj 9618-96034237/2008 od 26.07.2013.
- Dodatka br. 04/2014 Ugovoru o okviru za zaduženja broj 9618-96034237/2008 od 10.11.2014.
- Aneksa broj 5 Ugovoru o okviru za zaduženja broj 9618-96034237/2008 od 14.04.2015.
- Aneksa broj 6 Ugovoru o okviru za zaduženja broj 9618-96034237/2008 od 24.03.2016.
- Aneksa broj 7 Ugovoru o okviru za zaduženja broj 9618-96034237/2008 od 23.03.2017.
- Ugovor o kreditu broj 05/9618-96034237/2008 od 25.09.2012.
- Aneksa broj 01/2013 uz Ugovor o kreditu broj 05/9618-96034237/2008 od 29.08.2013.
- Aneksa broj 04/2014 uz Ugovor o kreditu broj 05/9618-96034237/2008 od 10.11.2014.
- Aneksa broj 05/2015 uz Ugovor o kreditu broj 05/9618-96034237/2008 od 16.04.2015.
- Aneksa broj 06/2016 uz Ugovor o kreditu broj 05/9618-96034237/2008 od 25.03.2016.
- Aneksa broj 07/2017 uz Ugovor o kreditu broj 05/9618-96034237/2008 od 24.03.2017.
- Pregleda prometa za klijenta Lubanj međunarodno otpremništvo d.o.o., broj ugovora 05/9618-96034237/2008, partija 51013431
- Specifikacije isplate kredita za Lubanj međunarodno otpremništvo d.o.o., broj ugovora 05/9618-96034237/2008, partija 51013431 od 28.09.2012.
- Pregleda prometa za klijenta Lubanj međunarodno otpremništvo d.o.o., broj ugovora 05/9618-96034237/2008, partija 51017293
- Pregleda prometa za klijenta Lubanj međunarodno otpremništvo d.o.o., broj ugovora 05/9618-96034237/2008, partija 51018026 što je tuženik dužan priznati.
II. Proglašava se nedopuštenom u cijelosti ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, broj Ovr-1296/2019-2 od 2. siječnja 2020. na temelju ovršnih isprava:
- Ugovora o okviru za zaduženje broj 9618-96034237/2008 od 29. kolovoza 2008., ovjeren po javnom bilježniku Mladenu Kaluđer iz Županje, broj OV-8603/08 od 17.10.2008.
- Dodatka broj 1/2011 uz Ugovor o okviru za zaduženje broj 9618-96034237/2008. od 29.08.2008., potvrđen po javnom bilježniku Mladenu Kaluđer iz Županje, broj OV- 5451/11 od 08.07.2011.
- Dodatka broj 2/2012 uz Ugovor o okviru za zaduženje broj 9618-96034237/2008 od 29.08.2008. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 17.09.2012. potvrđen po javnom bilježniku Mladenu Kaluđer iz Županje, broj OV-5963/12 od 19.09.2012.
- Dodatka broj 3/2013 uz Ugovor o okviru za zaduženje broj 9618-96034237/2008. od 29.08.2008. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 26.07.2013. potvrđen po javnom bilježniku Mladenu Kaluđer iz Županje, broj OV-5845/13 od 07.08.2013.
- Dodatka broj 4/2014 uz Ugovor o okviru za zaduženje broj 9618-96034237/2008 od 29.08.2008. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 10.11.2014. potvrđen po javnom bilježniku Mirodar Kovač iz Vinkovaca, broj OV-11258/14 od 11.11.2014.
- Aneksa broj 5 uz Ugovor o okviru za zaduženje broj 9618-96034237/2008. od 29.08.2008. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 14.04.2015. potvrđen po javnom bilježniku Mladenu Kaluđer iz Županje, broj OV-2943/15 od 06.04.2015.
- Aneksa broj 6 uz Ugovor o okviru za zaduženje broj 9618-96034237/2008. od 29.08.2008. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 24.03.2016. potvrđen po javnom bilježniku Mladenu Kaluđer iz Županje, broj OV-2511/16 od 29.03.2016.
- Aneksa broj 7 uz Ugovor o okviru za zaduženje broj 9618-96034237/2008. od 29.08.2008. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 23.03.2017. potvrđen po javnom bilježniku Mladenu Kaluđer iz Županje, broj OV-2190/17 od 24.03.2017. radi ostvarivanja tražbine tuženika kao ovrhovoditelja u iznosu od 169.371,01 kn uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću na iznos od 159.614,24 kn (glavnica) od 18.01.2019., 596,63 kn (redovna kamata) od 20.12.2019., te 9.165,14 kn (zatezne kamate) na koji teku kamate sve to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a na nekretninama tuženika upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Vinkovcima, Zemljišnoknjižni odjel u Županji, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.čest. 3888/88 kuća i dvorište površine 450 m2, te se ukidaju sve provedene ovršne radnje.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka s zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 1403633877, na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 250,00 eura (dvijestopedeseteura) u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključkom ovoga suda broj Ovr-1296/2019-8 od 29. siječnja 2020. upućen na pokretanje parnice protiv tuženika radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-1296/2019- 2 od 2. siječnja 2020. zbog razloga iz članka 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ-a.
1.1. Nadalje tužitelj navodi da je predmetnim rješenjem o ovrsi određena ovrha prodajom nekretnine tužitelja upisane u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 450 m2, radi naplate iznosa od 169.371,01 kn s kamatom, koje rješenje je sud donio na temelju ovršnih isprava - ugovora o okviru zaduženja od 29. kolovoza 2008., te dodatka / aneksa toga ugovora sklopljenih zaključno sa 24. ožujka 2017., te na temelju izvoda iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja od 17. siječnja 2019. protiv kojeg rješenja tužitelj je podnio žalbu kojom rješenje o ovrsi pobija u cijelosti, između ostalog, i zbog postojanja razloga navedenih u članku 50. st. 1. točka 7. i točka 11. OZ-a.
1.2. Tužitelj prigovara da tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju priloženih ovršnih isprava, a taj prigovor tužitelj navodi da ne može potpunije biti obrazložen zbog toga što ispravama koje je tuženik priložio nedostaju sastavni dijelovi (posebni ugovori u smislu čl. 2. i 3. Ugovora o okviru) tako da nije moguće procijeniti trenutak dospijeća eventualne tražbine.
1.3. Iz ugovora o okviru za zaduženja broj 9618-96034237/2002 od 29. kolovoza 2008. (u daljem tekstu Ugovor o okviru), Dodatka broj 01/2011 i Dodatka broj 2/2012 koji je zaključen 17. rujna 2012. nije uopće jasno kada je i u kojem iznosu korisnik kredita stvarno iskoristio kredit, odnosno kada je banka isplatila novac, pri tom se tužitelj poziva na odredbu čl. 2. Ugovora o okviru kojim je ugovoreno da će se rok korištenja kredita -rok vraćanja kredita, regulirati prema svakom pojedinačnom Ugovoru odobrenom iz okvira za zaduženja, te na odredbu čl. 3. Ugovora o okviru kojom je ugovoreno da će za svaki kratkoročni kredit, garancije, eskont mjenica i otkupe potraživanja sklopiti poseban ugovor koji će činiti sastavni dio Ugovora o okviru kojim će se regulirati iznos, dospijeće kao i ostali uvjeti. Ova činjenica je bitna u odnosu na tužitelja kao založnog dužnika jer se založno pravo - kako to proizlazi iz navedenih pravnih poslova - može odnositi samo na one „Iznose koje je banka na temelju posebnog ugovora isplatila korisniku kredita nakon 17. rujna 2012., što jasno proizlazi iz članka 3. Dodatka br. 2/2012 u kojem je navedeno da su stranke Dodatka suglasne da se radi osiguranja svih tražbina iz čl. 1. tog Dodatka, koje mogu nastati zasnuje i uknjiži založno pravo.
1.4. Kako tužitelju nije poznati da bi tuženik isplatio bilo kakav kredit korisniku kredita nakon 17. rujna 2012. niti o tome postoji bilo kakav ugovor, niti ga tuženik prilaže, tada je po mišljenju tužitelja jasno da tuženik ne može tražiti ovrhu protiv tužitelja, jer ne postoji tražbina nastala nakon 17. rujna 2012.
1.5. Nadalje tužitelj prigovara da je nastupila zastara tražbine, ali da niti ovaj prigovor ne može biti detaljnije obrazložen jer tuženik nije u smislu čl. 2. i 3. Ugovora o okviru priložio pojedinačne ugovore o kreditu, obzirom da je na temelju ovih odredbi Ugovora vrlo jasno ugovoreno da za svaku stvarnu isplatu novca korisniku kredita mora biti sklopljen poseban ugovor kojim će biti regulirana prava i obveze stranaka.
1.6. Tužitelj prigovara da ako takav ugovor i jeste sklopljen, u tome ugovoru morale su biti odredbe o načinu isplate kredita i dospijeću (otplatni plan) iz kojih bi bilo jasno kada što točno dospijeva, te ukoliko se radi o obročnoj otplati tada se primjenjuje zastarni rok iz čl. 226. ZOO-a u vezi s čl. 233. st. 2. ZOO-a koja se ne mogu naplatiti ni iz opterećene stvari u smislu čl. 222. st. 2. ZOO-a.
1.7. Slijedom navedenog tužitelj u tužbi predlaže sudu da po provedenom postupku donese presudu kojom će proglasiti nedopuštenom u cijelosti ovrhu ovog suda posl. br. Ovr-1296/2019-2 od 2. siječnja 2020. te obvezati tuženika da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka s kamatom od dana donošenja presude.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbenom zahtjevu kao neosnovanom te osporava sve navode iz tužbe, navodeći da je 29. kolovoza 2008. tuženik sa društvom LUBANJ d.o.o. kao korisnikom kredita sklopio Ugovor o okviru, kojim je odobren okvir za zaduženja u iznosu od 2.000.000,00 kn, te da je 1. srpnja 2011. tuženik sa društvom LUBANJ d.o.o. kao korisnikom kredita sklopio Dodatak br. 1/2011 Ugovoru o okviru, temeljem kojeg Dodatka je prolongiran rok korištenja i trajanja okvira kredita i promijenjena namjena kredita i smanjen iznos okvira na 300.000,00 kn, s tim da je 17. rujna 2012. tuženik sa društvom LUBANJ d.o.o. kao korisnikom kredita i tužiteljem TL kao jamcem platcem i založnim dužnikom sklopio Dodatak br. 2/2012 Ugovoru o okviru sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, kojim Dodatkom je zasnovano založno pravo na nekretnini ovršenika koja je predmet ovršnog postupka posl.br, Ovr-1296/19 te je temeljem istog tuženik 20. rujna 2012. pod brojem Z- 2561/12-3 ishodio uknjižbu založnog prava na predmetnoj nekretnini, u svoju korist, za osiguranje tražbine u iznosu od 300.000,00 kn, zajedno s kamatama, naknadama, troškovima ovrhe te eventualnim drugim sudskim i izvansudskim troškovima.
2.1. Nadalje, tuženik je sa društvom LUBANJ d.o.o. kao korisnikom kredita i tužiteljem TL kao jamcem platcem i založnim dužnikom sklopio Dodatak br. 03/2013, Dodatak broj 04/2014, Aneks broj V., Aneks broj 6 te Aneks broj 7, sve uz Ugovor o okviru sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, kojima je prolongirano trajanje okvira u konačnici do 31. ožujka 2020.
2.2. Tuženik naglašava da je gore navedeni sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini dio svih kasnije sklopljenih Dodataka i Aneksa, koje je tuženik sklopio s korisnikom kredita i tužiteljem i da je u samom Dodatku br. 02/2012 sa Sporazumom o osiguranju sadržana odredba u čI. 1. kojom su se ugovorne strane (dakle, i tužitelj) suglasile da svi pravni poslovi koji su u trenutku sklapanja Dodatka br. 02/2012 i osnovnog ugovora aktivni postaju njegov sastavni dio, a odredbe Dodatak broj 02/12 primjenjuju se na te pravne poslove, i u smislu osiguranja i vrijednosno, bez sklapanja posebnih Dodataka za svaki pojedinačni ugovor.
2.3. Dakle, predmetnim Sporazumom o osiguranju osigurava se pravni posao, odnosno novčana tražbina tuženika iz Osnovnog ugovora o okviru, a navedeni Sporazum također je i dio svih sklopljenih Dodataka/Aneksa pa je nesporno da tužitelj odgovara za namirenje tuženikove tražbine, i to kako nekretninom koja je predmetom ovršnog postupka posl.br. Ovr-1296/19 pred ovim sudom, tako i cjelokupnom imovinom, stoga je neosnovan navod tužitelja da se založno pravo odnosi samo na one iznose koje je tuženik isplatio korisniku kredita nakon 17. rujna 2012. odnosno nakon sklapanja Sporazuma.
2.4. Suprotno navodima tužitelja u tužbi, tuženik ističe da nije sporno da je on korisniku kredita isplatio kreditna sredstva, odnosno da je u skladu s odredbama i na temelju Ugovora o okviru i pripadajućih Dodataka/Aneksa, tuženik korisniku kredita LUBANJ d.o.o. odobrio kunski kredit te s istim 25. rujna 2012. sklopio pojedinačni Ugovor o kreditu broj 05/9618-96034237/2008 temeljem kojeg su korisniku kredita isplaćena kreditna sredstva.
2.5. Tuženik je s korisnikom kredita i tužiteljem kao jamcem platcem i založnim dužnikom, uz Ugovor o kreditu broj 05/9618-96034237/2008 uz Ugovor o okviru i pripadajuće Anekse, nadalje sklopio Aneks broj 01/2013, Aneks broj 04/2014, Aneks broj 05/2015, Aneks broj 06/2016 te Aneks broj 07/2017., kojim Aneksima prolongiran je rok vraćanja kredita (sukladno Aneksu broj 7/2017. u konačnici do 31. ožujka 2020,) te utvrđen iznos kreditnih sredstava.
2.6. Dakle, nesporno je da tužitelj svojim sredstvima osiguranja (založnim pravom na nekretnini) osigurava tuženikovu tražbinu po navedenom pojedinačnom Ugovoru o kreditu.
2.7. Tuženik smatra potrebnim naglasiti da je pojedinačni Ugovor o kreditu broj 05/9618-96034237/2008 uključivao tri kreditne partije i to partije broj 510134331, broj 51017293 i broj 51018026, te da je nakon prve partije broj 51013431, otvorena druga partija broj 51017293 kada je sklopljen Aneks Ugovoru o kreditu broj 05/9618- 96034237/2008 jer se reprogramirala dospjela i nedospjela glavnica te da je i treća partija broj 51018026 također otvorena kada je sklopljen Aneks Ugovora o kreditu 05/9618-96034237/2008 jer je dospjela i nedospjela glavnica time opet bila reprogramirana.
2.8. Tuženik navodi da u spis kao dokaz o isplati kreditnih sredstava, osim gore navedene dokumentacije, dostavlja i pregled prometa o sve tri navedene kreditne partije, a u odnosu na izvadak iz poslovnih knjiga tuženika od 17. siječnja 2019. kojim je dokazao dospjelost i visinu potraživanje a koje je priložen uz prijedlog za ovrhu navodi da glasi na posljednju partiju broj 51018026 kada je zadnji put reprogramiran dug korisnika kredita.
2.9. Obzirom da je nad korisnikom kredita otvoren i zatvoren stečajni postupak 25. svibnja 2018. kada je tražbina tuženika i dospjela po navedenoj partiji broj 51018026 tuženik dostavlja pregled prometa do 25. svibnja 2018.
2.10. U odnosu na navode tužitelja da nije moguće odrediti trenutak dospijeća tuženikove tražbine, tuženik ističe da je predmetno potraživanje po Ugovoru o okviru dospjelo na naplatu s danom otvaranja skraćenog stečajnog postupka nad korisnikom kredita. i to na dan 25. svibnja 2018. temeljem odredbe čl. 140. st. 1. Stečajnog zakona ("Narodne novine" 71/15, 104/17 —dalje u tekst SZ).
2.11. Sukladno čl. 10. Dodatka br. 02/2012 sa Sporazumom uz Ugovor o okviru, tuženik je dospijeće i visinu svoje tražbine dokazao izvodom iz poslovnih knjiga od 17. siječnja 2019.
2.12. Na temelju prethodnih činjenica, a sukladno čl. 10. predmetnog Dodatka 02/2012 te čl. 54. st. 7. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16 — dalje u tekstu: ZJB), javni bilježnik je na osnovni Ugovor o okviru i na pripadajuće Dodatke i Anekse iskazao klauzule ovršnosti s danom 25. svibnja 2018., pri tom tuženik ukazuje na zakonske odredbe iz čl. 54. st. 1. i 3. ZJB- a, navodeći da predmetni Dodatak broj 02/2012 uz Ugovor o okviru sa Sporazumom o osiguranju u čl. 5. sadrži izričitu izjavu tužitelja (založnog dužnika, jamca platca), tzv. clausulu exequendi, kojom isti izričito ovlašćuje tužitelja da na temelju navedenih ovršnih isprava, radi naplate tražbine iz tih isprava, a nakon dospijeća osigurane tražbine ili raskida Ugovora, može neposredno zatražiti provedbu ovrhe na založenoj nekretnini, opisanoj u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, posl.br. Ovr-1296/19 od 2. siječnja 2020.
2.13. Osim navedenog, čl. 9. istog Dodatka br. 02/2012 sadrži izričite izjave korisnika okvira i tužitelja kojom isti ovlašćuju ovrhovoditelja da na temelju navedenih ovršnih isprava, povrh založene nekretnine, tuženik neposredno provede ovrhu na cjelokupnoj imovini korisnika kredita i jamca platca, sve dok potraživanje tuženika ne bude u cijelosti namireno. Nadalje, sukladno čl. 23. st. 1. toč. 5. Ovršnog zakona ovršne javnobilježničke isprave, u konkretnom slučaju predmetni Ugovor o okviru s Dodatak br. 02/2012 uz Ugovor o okviru sa Sporazumom o osiguranju te drugim sklopljenim Dodatcima i Aneksima, gore navedenim, predstavljaju ovršne isprave u smislu Ovršnog Zakona
2.14. Dakle iz sadržaja predmetnih ovršnih isprava jasno je da je u skladu s čl. 10. Dodatka 02/2012 sa Sporazumom i čl. 54. st. 7. ZJB-a, na iste stavljena potvrda ovršnosti pa je nesporno da ovakav Ugovor o okviru, Dodatak br. 02/2012 uz Ugovor o okviru sa Sporazumom o osiguranju te drugi sklopljeni Dodatci i Aneksi predstavljaju ovršne isprave u smislu čl. 54. i 59. ZJB-a te čl. 23. st 5. OZ-a, na temelju kojih ovrhovoditelj ima pravo pokrenuti i neposredno provesti ovršni postupak na založenoj imovini tužitelja iz čl. 3. Dodatka 02/2012, sukladno suglasnosti tužitelja iz čl. 5. Dodatka 02/2012, a radi naplate svog nepodmirenog i dospjelog potraživanja po predmetnim ovršnim ispravama.
2.15. U odnosu na prigovor zastare potraživanja, tuženik ističe da sukladno čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje u tekstu. ZOO/05) tražbine utvrđene javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset godina pa da je stoga tuženik podnio prijedlog za ovrhu unutar zastarnog roka predviđenog zakonom.
2.16. Obzirom da je predmetno potraživanje tuženika po Ugovoru o okviru dospjelo na naplatu s danom otvaranja skraćenog stečajnog postupka nad korisnikom kredita, LUBANJ d.o.o., i to na dan 25. svibnja 2018., očito je da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara tuženikove tražbine, međutim čak i kada bi nastupila zastara tuženikova potraživanja, što ovdje nije slučaj , potrebno je napomenuti da se sukladno čl. 339, st. 3, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38,09, 153/09, 43/12, 152,114 — dalje u tekstu: ZVDSP) vjerovnik ima pravo namiriti iz vrijednosti založene stvari, u konkretnom slučaju založene tužiteljeve nekretnine, i to njegovo pravo ne zastarijeva.
2.17. S obzirom na navedeno u odgovoru na tužbu, tuženik predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja te ga obveže da tuženiku nadoknadi troškove postupka.
3. Tuženik u podnesku od 24. rujna 2020. navodi da je svu dokumentaciju dostavio u spis pozivajući se na specifikaciju isplate kredita od 28. rujna 2012. navodeći da je iz iste vidljivo da je isplata kredita išla na u pozivu na broj označene partije kredita, a kako je to i ugovoreno u Ugovoru o kreditu u čl.2. istog, tako da za navedeno nije bio potreban nikakav dodatan nalog tužitelja kada se s istim suglasio potpasivanjem Ugovora o kreditu. Nadalje navodi da tužitelju nikada nije bilo niti sporno da je isplaćen odobreni iznos kredita obzirom je potpisom Aneksa broj 06/2016 tužitelj suglasno utvrdio u čl. 2. Aneksa da se tim aneksom suglasno prolongira dospjela glavnica po predmetnom kreditu na način da se otvara nova kreditna partija, a koja glavnica na dan potpisivanja tog Aneksa iznosi 249.614,24 kn, stoga tuženik predlaže da ukoliko tužitelj da bi bio isplaćen odobreni iznos kredita, tuženik predlaže provesti financijsko vještačenje.
4. Tužitelj u podnesku od 28. rujna 2020. navodi da tuženik u podnesku od 24. rujna 2020. iznosi tvrdnje o navodnoj isplati kredita, međutim ne dostavlja nikakav dokaz da je isplata kredita doista i izvršena, nego dostavlja samo „Specifikaciju isplate kredita” koja predstavlja jednostrani akt tuženika, i koju tužitelj osporava u cijelosti, stoga predlaže da sud naloži tuženiku da dostavi u sudski spis dokaz (isplatnicu) da su novčana sredstva doista isplaćena na račun t.d. LUBANJ d.o.o. iz kojega dokaza će biti jasno vidljiv iznos isplate, te datum isplate, što je osobito bitno kako bi sud mogao ocijeniti prigovor zastare tražbine. S obzirom na navedeno protivi se provođenju financijskog vještačenja, jer nije obrazloženo na koje to okolnosti se vještačenje predlaže, obzirom da jedini dokaz o isplati može biti samo isplatnica, pri tom navodi da iz Ugovora o okviru, Dodatka br. 01/2011 i Dodatka br. 2/2012 koji je zaključen 17. 09. 2012. nije uopće jasno kada i u kojem iznosu je korisnik kredita stvarno iskoristio kredit, odnosno kada je banka isplatila novac, a čl. 2. Ugovora vrlo je jasno propisano: Rok korištenja kredita: - rok vraćanja kredita: prema svakom pojedinačnom Ugovoru odobrenom iz okvira za zaduženja, na temelju kojih odredbi je ugovoreno da za svaku stvarnu isplatu novca korisniku kredita mora biti sklopljen poseban ugovor kojim će biti regulirana prava i obveze stranaka, koja činjenica je bitna u odnosu na tužitelja kao založnog dužnika jer se založno pravo – kako to proizlazi iz navedenih pravnih poslova – može odnositi samo na one iznose koje je banka na temelju posebnog ugovora isplatila korisniku kredita nakon 17. rujna 2012., pri tom se tužitelj poziva na odredbu iz članka 3. Dodatka br. 2/2012. Kako tužitelju nije poznato da bi tuženik isplatio bilo kakav kredit korisniku kredita nakon 17. rujna 2012., niti o tome postoji bilo kakav ugovor, niti ga tuženik prilaže tada je jasno da tuženik ne može tražiti ovrhu protiv tužitelja, jer ne postoji tražbina nastala nakon 17. rujna 2012.
5. Proveden je dokaz uvidom u priklopljeni ovršni spis ovog suda posl. br. Ovr- 509/2020 ranije Ovr-1246/2019, uvidom u Ugovor o okviru, uvidom u Anekse i Dodatke Ugovora o okviru, uvidom u pojedinačne Ugovore o kreditu, uvidom u knjigovodstvenu dokumentaciju tuženika, uvidom u nalaz i mišljenje sudskih vještaka knjigovodstveno financijske struke Mate Ivanovića i Đurđice Dominković s dodatnim očitovanjima kao i njihovim saslušanjem.
6. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 26/1991, 34/1991, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 78/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – u daljem tekstu ZPP) sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. Nesporno je:
- da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave protiv tužitelja kao ovršenika radi nepodmirenog potraživanja u iznosu od 169.371,01 kn s kamatama radi čega je zatražio ovrhu na gore navedenim nekretninama u vlasništvu tužitelja, koja ovrha je određena rješenjem ovog suda posl. br. J 16 Ovr-
1296/2019-8 od 29. siječnja 2020.,
- da je tužitelj kao ovršenik protiv rješenja o ovrsi ovog suda posl. br. J 16 Ovr- 1296/2019-8 od 29. siječnja 2020. izjavio žalbu pobijajući ga u cijelosti zbog razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 1., 7., 8. i 11. Ovršnog zakona (NN 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 27/2020 - u daljem tekstu OZ), te čl. 50. st. 2. i 5. OZ-a,
- da je zaključkom ovog suda posl. br. J 16 Ovr-1296/2019-8 od 29. siječnja 2020. tužitelj upućen da pokrene parnicu radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ-a, zbog kojih je izjavio gore navedenu žalbu,
- da je tužitelj temeljem gore navedenog zaključka pokrenuo ovaj parnični postupak,
- da je rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, stalna služba u Gospiću posl. br. Gž Ovr-53/2020-2 od 12. ožujka 2020. odbijena žalba ovršenika i potvrđeno rješenje ovog suda posl. br. 16 OVr-1296/2019-2 od 2. siječnja 2020.
- da je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž Ovr-555/2021-2 od 13. rujna 2021. prihvaćen prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe do okončanja ovog parničnog postupka.
8. Sporno je da li je tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave i da li je za predmetno potraživanje nastupila zastara tražbine.
9. Uvidom u Ugovor o okviru utvrđeno je da je pravni prednik tužitelja Slavonska banka d.d. Osijek s LUBANJ d.o.o. Županja sklopio Ugovor o okviru 29. kolovoza 2008. čijim čl. 1. i 2. odobrava LUBANJ d.o.o. okvir za zaduženja u iznosu od 2.000.000,00 kn, te da je čl. 3. ugovoren da će se za svaki kratkoročni kredit sklopiti poseban ugovor koji će činiti sastavni dio Ugovora o okviru, te da je čl. 2. određen rok trajanja okvira do 30. rujna 2011.
10. Uvidom u Dodatak broj 1/2011 Ugovora o okviru od 1. srpnja 2011., s potvrdom javnog bilježnika od 8. srpnja 2011. utvrđeno je da je čl. 2. prolongiran rok korištenja i trajanja okvira, te smanjen iznos okvira na 300.000,00 kn.
11. Uvidom u Dodatak broj 02/2012 Ugovora o okviru od 17. rujna 2012. utvrđeno je da je između stranaka ponovno prolongiran rok korištenja i trajanja Ugovora o okviru do 30. rujna 2013. te je vidljivo da je navedenim Dodatak broj 02/2012 pored stranka iz Ugovora o okviru sklopio i tužitelj kao jamac platac i založni dužnik te da je riječ o sporazumu o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, što je solemnizirano kod javnog bilježnika Mladena Kaluđera iz Županje pod posl. br. Ov-54963/12 19. rujna 2012. temeljem čega je zasnovano založno pravo na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja kao založnog dužnika i jamca platca.
12. Uvidom u Dodatak br. 3, Dodatak br. 4., te Anekse 5., 6. i 7. uz Ugovor o okviru, utvrđeno je da su stranke iz Ugovora o okviru i tužitelj kao jamac platac i založni dužnik u više navrata prolongirali rok korištenja i trajanja Ugovora o okviru.
13. Nadalje uvidom u Ugovor o okviru, utvrđeno je da je javni bilježnik Mladen Kaluđer iz Županje izdao klauzulu izvršnosti s 25. svibnja 2018., uvidom u Dodatak broj 01/2011 Ugovoru o okviru utvrđeno je da je javni bilježnik Mladen Kaluđer iz Županje izdao potvrdu (solemnizaciju) kojom potvrđuje da navedena isprava odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama te da je sudionike pravnog posla upozorio da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, a uvidom u Dodatak broj 02/2012 Ugovoru o okviru, također je utvrđeno da je javni bilježnik Mladen Kaluđer iz Županje izdao potvrdu (solemnizaciju) kojom potvrđuje da navedena isprava odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama te da je sudionike pravnog posla upozorio da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta.
14. Radi utvrđenja da li je osnovan tuženikov zahtjev za provođenje ovrhe zbog postojanja duga temeljem Ugovora o okviru, temeljem Dodataka i Aneksa Ugovora o okviru i temeljem pojedinačnih Ugovora o kreditu sklopljenih između tuženika i Lubanj d.o.o. proveden je dokaz knjigovodstvenim vještačenjem, a što je također bilo potrebno provesti i radi ocjene prigovora zastare.
15. Sudski vještak knjigovodstvene struke Mato Ivanović u nalazu i mišljenju od 16. veljače 2021. s lista 178-184 sudskog spisa navodi da je utvrdio uvidom u Specifikaciju isplate kredita za Lubanj d.o.o. da je banka evidentirala korištenje kredita 28. rujna 2012. godine u iznosu od 295.000,00 kuna i to u tri tranše kako slijedi: iznos od 55.000,00 kuna sa pozivom na broj 108110516-510107216, iznos od 40.000,00 kuna sa pozivom na broj 108110516-510094980, i iznos od 200.000,00 kuna sa pozivom na broj 108110516-510089269.
15.1. Nadalje sudski vještak Mato Ivanović navodi da je uvidom u Pregled prometa za klijenta Lubanj d.o.o. broj ugovora 05/9618-96034237/2008, partija 51013431 (str. spisa 130) utvrdio da je banka iznos od 295.000.00 kuna knjižila sa „Nedospjele glavnice“ na „Dospjelu glavnicu“ i to 30. rujna 2014.
15.2. Sudski vještak Mato Ivanović pozivajući se na članak 8. st. 2. i čl. 9. st. 6., Zakona o računovodstvu ("Narodne novine" 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20), navodi da knjigovodstvena isprava mora nedvojbeno i istinito sadržavati sve podatke o poslovnom događaju, te mora biti takva da stručna osoba može iz nje nedvojbeno spoznati poslovni događaj, te da on slijedom navedenog, a na temelju prikazanog i obrađenog u nalazu nije mogao utvrditi da je tvrtki Lubanj d.o.o. iz Županje isplaćen novčani iznos od 295.000,00 kuna temeljem Ugovora o okviru i pripadajućih dodataka i aneksa i temeljem Ugovora o kreditu broj 05/9618-96034237/2008 od 25.09.2012. godine i pripadajućih aneksa, nego da je 28.09.2012. godine banka evidentirala u svojim poslovnim knjigama korištenje kredita u iznosu od 295.000,00 kuna, a o čemu je priložen samo jedan dokument iz kojeg je vidljivo korištenje i to u tri tranše, odnosno korištenje 55.000,00 kuna sa pozivom na broj 108110516- 510107216, zatim korištenje 40.000,00 kuna sa pozivom na broj 108110516- 510094980 i korištenje 200.000,00 kuna sa pozivom na broj 108110516-510089269.
15.3. O navedenim korištenjima u spisu nije priložena dokumentacija iz koje se sa sigurnošću može utvrditi na temelju čega i pod kojim uvjetima su ista nastala, jer je Banka navedeni iznos od 295.000.00 kuna prikazala u svojim poslovnim knjigama kao korišten 28.09.2012. godine prema Specifikacija isplate kredita za Lubanj d.o.o. broj ugovora 05/9618-96034237/2008, partija 51013431 od 28.09.2012. (str. spisa 137. i 166.); a isti knjižila sa „Nedospjele glavnice“ na „Dospjelu glavnicu“ dana 30.09.2014. godine, kako je to evidentirano u Pregled prometa za klijenta Lubanj d.o.o., broj ugovora 05/9618-96034237/2008, partija 51013431 (str. spisa 130.).
15.4. U završnom dijelu nalaza i mišljenja sudski vještak Mato Ivanović navodi da konačno dospijeće kredita prema Ugovor o kreditu broj: 05/9618-96034237/2008 uz Ugovor o odobrenju i pripadajućim Aneksima, utvrđen je na način: do 31.03.2016. godine iznos od 40.000,00 kuna na ime glavnice i preostale kamate, do 30.06.2016. godine iznos od 15.000,00 kuna na ime glavnice, do 30.09.2016. godine iznos od 15.000,00 kuna na ime glavnice, do 31.12.2016. godine iznos od 15.000,00 kuna na ime glavnice, do 30.03.2017. godine iznos od 15.000,00 kuna na ime glavnice i preostale kamate, do 30.06.2017. godine iznos od 15.000,00 kuna na ime glavnice, do 30.09.2017. godine iznos od 15.000,00 kuna na ime glavnice, do 31.12.2017. godine iznos od 15.000,00 kuna na ime glavnice, do 31.03.2018. godine iznos od 15.000,00 kuna na ime glavnice, do 30.06.2018. godine iznos od 15.000,00 kuna na ime glavnice, do 30.09.2018. godine iznos od 15.000,00 kuna na ime glavnice, do 31.12.2018. godine iznos od 15.000,00 kuna na ime glavnice, do 31.03.2019. godine iznos od 15.000,00 kuna na ime glavnice, do 30.06.2019. godine iznos od 15.000,00 kuna na ime glavnice, do 30.09.2019. godine iznos od 15.000,00 kuna na ime glavnice, do 31.12.2019. godine iznos od 15.000,00 kuna na ime glavnice, do 31.03.2020. godine iznos od 15.000,00 kuna na ime glavnice, preostalu glavnicu kredita u cijelosti istekom roka otplate kredita.
16. Tužitelj u podnesku od 26. veljače 2021. s lista 191 sudskog spisa očitujući se na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Mate Ivanovića navodi da nema primjedbi navodeći da je provedenim vještačenjem dokazan prigovor tužitelja da ne postoji nikakva dokumentacija koja bi dokazivala da je tuženik izvršio isplatu novca koji traži. Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka te činjenicu temeljem kojih isprava tuženik traži provođenje ovrhe (Ugovor o okviru, Dodaci i Aneksi istog, Ugovori o pojedinačnim kreditima) tužitelj navodi da ima pravni interes, sukladno članku 187. stavak 1., te stavak 3. i 4. ZPP-a tražiti utvrđenje da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju (pravno shvaćanje VSRH, Revt 210/11-2 od 19. ožujka 2013.), a sukladno članku 187. st. 4. ZPP-a, navodi da se ovakav tužbeni zahtjev neće smatrati preinakom.
16.1. Slijedom navedenoga tužitelj postavlja deklaratorni zahtjev, koji postavlja kao točku I. tužbenog zahtjeva, a kojim traži da sud utvrdi da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u ukupnom iznosu od 169.371,01 kn sa zateznim kamatama po osnovi dokumentu „Izvadak iz poslovnih knjiga” od 17. 01. 2019. iz kojega proizlazi postojanje tražbine prema društvu Lubanj d.o.o. u ukupnom iznosu od 169.371,01 kn, a sve na temelju gore navedenog Ugovora o okviru sa dodacima i Aneksima, Ugovora o kreditu s Aneksima i prema pregledima prometa za klijenta Lubanj d.o.o., dok u ostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen.
17. Tuženik u podnesku od 7. lipnja 2021. navodi da se protivi preinaci i preinačenom tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, tim više što se isti temelji na nalazu i mišljenju vještaka kojem tuženik prigovara u cijelosti. Nadalje u istom podnesku tuženik se očituje na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za ekonomiju i financije Mate Ivanovića iz Županje od 16.02.2021. navodeći da ima primjedbe na navode vještaka da nije mogao utvrditi da je tvrtki LUBANJ d.o.o. isplaćen iznos od 295.000,00 kn temeljem Ugovora o okviru i temeljem Ugovora o kreditu navodeći da iz dostavljene dokumentacije u spisu osobito iz čl.2. Ugovora o kreditu od 25.09.2012. proizlazi da nikada niti nije bila obveza tuženika da isplati navedeni iznos na račun korisnika kredita, već je u ugovoru izričito navedeno da će se iznos od 295.000,00 kn koristiti za zatvaranje glavnice ranijih kratkoročnih kredita iz Ugovora o okviru, i to partije kredita 51010721, 51009498 i 51008926, pa je tuženik navedeni iznos „preknjižio“ u svojim poslovnim knjigama upravo na zatvaranje tih partija kredita kako je i ugovoreno a nije isplaćivao navedeni iznos na račun korisnika kredita, tako da je Ugovorom o kreditu od 25. rujna 2012. jasno i na nedvojben način definiran iznos kredita, način korištenja, rok vraćanja kao i svi ostali uvjeti, koji su kasnije mijenjani sklopljenim Aneksima 01,04,05,06 i 07, stoga tuženiku nije jasno kako vještak zaključuje u svom nalazu i mišljenju da navedeno nije moguće utvrditi.
17.1. Nadalje tuženik navodi da je predmetno potraživanje dospjelo danom otvaranja stečajnog postupka nad korisnikom kredita 25.05.2018.g. a ne kako to vještak navodi u svom nalazu prepisujući odredbe o dospijeću iz Aneksa broj 07/2017 od 24.03.2017.
17.2. Tuženik pozivajući se na čl. 2. Ugovora o kreditu navodi da je on sukladno navedenoj ugovornoj odredbi postupio i odobreni iznos kredita od 295.000,00 kn dana 28.09.2012. evidentirao kao korišten otvorivši novu partiju kredita 51013431 po kojoj je zadužio korisnika kredita, te s navedenim iznosom tog dana „zatvorio“ glavnice starih gore navedenih partija kredita kako je ugovoreno, slijedom čega iz dostavljene dokumentacije nesporno proizlazi da je odobreni kredit iskorišten 28.09.2012. upravo onako kako je ugovoreno, radi čega u konkretnom slučaju nije potrebna niti postoji bilo kakva isplatnica obzirom da isplata kredita nesporno nije niti je trebala biti izvršena na račun Lubanj d.o.o. već je odobreni iznos kredita „preknjižen“ za zatvaranje ranijih kratkoročnih kredita iz Ugovora o okviru, sve to kako je ugovoreno u Ugovoru o kreditu i s kojim odredbama se LUBANJ d.o.o. potpisom istog suglasio.
17.3. Nadalje tuženik navodi da je vještak u svom nalazu samo popisao dokumentaciju temeljem koje je nalaz izradio pri čemu istu uopće nije analizirao, a osobito nije uzeo u obzir prilikom izrade svog nalaza Pregled prometa za LUBANJ d.o.o. 51013431 (list spisa 130), 51017293 (list spisa 138.) i 51018026 (list spisa 140.) u kojem je upravo iskazano ono što su ugovorne strane ugovorile u Aneksima sklopljenim uz Ugovor o kreditu, a iz čega nesporno proizlazi da je kredit isplaćen korisniku upravo onako kao je ugovoreno, još prilikom sklapanja Ugovora o kreditu.
17.4. Stoga tuženik predlaže da vještak dopuni svoj nalaz i mišljenje na način da uvaži primjedbe tuženika te prilikom izrade nalaza analizira i uzme u obzir Pregled prometa za klijenta po partijama 51013431 (list spisa 130) , 51017293 (list spisa 138.) i 51018026 (list spisa 140.).
18. Sudski vještak Mato Ivanović očitujući se na gore navedene primjedbe tuženika u očitovanju od 8. lipnja 2021. navodi da je nalaz sačinio temeljem dostupne dokumentacije te da su primjedbe tuženika pravne prirode.
19. Na ročištu 15. lipnja 2021. dopuštena je preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 26. veljače 2021. na način da tužitelj pored traženja da sud utvrdi nedopuštenom ovrhu traži da sud utvrdi da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju, temeljem odredbe čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a, budući da je tužitelj nakon provedenog knjigovodstvenim vještačenja izveo zaključak da pored proglašenja ovrhe nedopuštenom treba zatražiti da sud utvrdi da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju.
20. Sudski vještak Mato Ivanović usmeno izlažući nalaz i mišljenje na ročištu 15. lipnja 2021. navodi da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja, iz kojeg proizilazi da novčani iznos od 295.000,00 kn nije isplaćen korisniku kredita, već je isti novčani iznos evidentiran kao korišten za zatvaranje određenih financijskih obveza po tri partije kredita i to u iznosima koje je naveo u svom nalazu i mišljenju. Nadalje, uvidom u specifikaciju isplate kredita, koja se nalazi na stranici 137 spisa, navodi da je vidljivo da je naveden rok korištenja kredita 28. rujna 2012., s tim što on isti datum nije mogao povezati niti sa osnovnim Ugovorom niti sa Aneksima ugovora koji su slijedili nakon toga, s tim da može reći da evidencija iz Pregleda prometa za klijenta odgovara specifikaciji korištenih sredstava u iznosu od 295.000,00 kn, te može reći da je evidentirano da je kredit iskorišten i to je vidljivo putem knjigovodstvenih kartica, s tim da on u spisu i dokumentaciji koja mu je dostavljena nije uspio pronaći niti jedan drugi ugovor o kreditu koji bi bio zaključen prije 25. rujna 2012., niti iz iste dokumentacije uopće može zaključiti koji iznosi su i po kojoj osnovi uopće isplaćivani korisniku kredita prije rujna 2012., odnosno nije uopće mogao zaključiti na što se odnose ove tri partije koje su zatvarane Ugovorom o kreditu od 25. rujna 2012.
20.1. Na pitanje punomoćnika tuženika kojim je zatražio očitovanje zašto je kao datum dospijeća iznosa iz Ugovora o kreditu koristio datume koji su navedeni u Aneksu broj 7, ovaj sudski vještak naveo da je razlog tome to što je taj Aneks bio posljednji u nizu i što je smatrao da je isti Aneks valjan. Nadalje je naveo da je korisnik kredita, a što je on utvrdio uvidom u Pregled prometa po klijentu, vršio određena plaćanja, pa su tako na stranici 140 spisa vidljive određene uplate i to na način da je uplata u iznosu od 40.000,00 kn, te tri uplate u iznosu od po 15.000,00 kn vezane za Aneks broj 6, a ostale uplate su vezane uz Aneks broj 7., s tim da 25. svibnja 2018. prestaju uplate, te se evidentira dospjeli dug u iznosu od 159.614,24 kn.
20.2. Na pitanje punomoćnika tužitelja kojim je zatražio odgovor od ovog sudskog vještaka da li u spisu postoji bilo kakav dokument koji je potpisan od strane korisnika kredita Lubanj d.o.o. u pogledu raspolaganja sredstvima odobrenog kredita, sudski vještak naveo je da takva dokumentacija ne postoji u sudskom spisu, iako smatra da bi sa knjigovodstvenog stajališta takva dokumentacija trebala postojati, s tim da je on uplate koje je naprijed naveo i koje je povezao sa određenim Aneksima ugovora, povezao iz razloga jer se isto slaže sa iznosima koji su navedeni u Aneksima ugovora, a smatra da se iste uplate mogu odnositi i na nešto drugo a da ih je banka knjižila na otplatu ovoga iznosa kredita. Nadalje na pitanje punomoćnika tužitelja naveo je da je u njemu dostavljenoj dokumentaciji evidentirano korištenje ovog kredita 28. rujna 2012.
21. Sud je prihvatio prijedlog tuženika da se provede ponovno dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem koje je povjereno sudskom vještaku Đurđici Dominković iz Županje, koja je dopisom od 27. rujna 2021. zatražila da sud od tuženika pribavi cjelokupnu dokumentaciju po partijama kredita broj 510107216, 510094980 i 510089269 koja uključuje potpisane kreditne zahtjeve korisnika kredita, potpisane ugovor o kreditu, dokumentaciju koja potvrđuje korištenje kredita (HUB obrasce – naloge isplate) i ostalu dokumentaciju ukoliko postoji.
21.1. Nesporno je da je na traženje suda od 1. listopada 2021. tuženik vezano za traženje sudskog vještaka Đurđice Dominković dostavio dokumentaciju koju je sud otpremio sudskom vještaku i punomoćniku tužitelja, te da je tužitelj u podnesku od 26. listopada 2021. naveo da podnesak vještaka od 27. rujna 2021. nije dostavljen tužitelju niti je tužitelju sud dostavio dopis od 1. listopada 2021. kojim je pozvao tuženika na dostavu dokumentacije, čemu prigovara navodeći da je vještak prekoračio granice svoje ovlasti, jer umjesto da vještačenje provede isključivo na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu, traži dokumentaciju na koji način vještak „sanira” propuste tuženika da pravovremeno dostavi svu dokumentaciju kojom treba dokazati svoje navode. S obzirom na navedeno, tužitelj navodi da niti sud nema ovlasti udovoljavati zahtjevu vještaka za pribavljanje dodatne dokumentacije, jer je prethodni postupak zaključen 29. rujna 2020. pa tuženik više nema procesne mogućnosti dostavljati dodatne dokaze, budući da tuženik ničim nije bio spriječen da sve dokaze dostavi ranije, jer se radi o dokumentaciji kojom očito raspolaže, pa bi ova dodatna dokumentacija predstavljala nove činjenice, Stoga tužitelj predlaže da sud, sukladno čl. 299. st. 3. ZPP-a odbije dokaze koje je tuženik naknadno dostavio, te odbije prijedlog tuženika za provođenje novoga vještačenja.
22. Tuženik u podnesku od 1. prosinca 2021. očitujući se na navode tužitelja iz podneska od 26. listopada 2021. navodi da su u cijelosti neosnovni navodi tužitelja obzirom da je odredbom čl. 259.st.2. ZPP-a određeno da se na zahtjev vještaka mogu izvoditi i novi dokazi da bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka, pri tom se poziva na sudsku praksu izraženu u presudi Županijskog suda u Karlovcu GŽ-219/2018.
23. Tužitelj se očitovao na navode tuženika iz podneska od 1. prosinca 2021. podneskom od 15. prosinca 2021. u kojem i nadalje smatra da se dokumentaciju pribavljene na traženje sudskog vještaka Đurđice Dominković treba izuzeti temeljem odredbe čl. 292. a u svezi s odredbom čl. 299. ZPP-a.
24. Sudski vještak Đurđica Dominković očitovala se na traženje suda iz dopisa od 14. siječnja 2022. u očitovanju od 14. veljače 2022. navodeći da nije u mogućnosti očitovati se na traženje suda iz rješenja o određivanju vještačenja bez dokumentacije koja joj je naknadno dostavljena, nakon čega je sud naložio sudskom vještaku Đurđici Dominković da izradi nalaz i mišljenje uzimajući u obzir i naknadno dostavljenu dokumentaciju od strane tuženika s lista 214-283 sudskog spisa, na koji način je sud postupio u smislu odredbe čl. 259. st. 2. ZPP-a.
24.1. Tuženik je naime, pravovremeno prije zaključenja prethodnog postupka, točnije uz odgovor na tužbu dostavio sudu obimnu dokumentaciju s lista 115-148 sudskog spisa (Ugovor o kreditu od 29. kolovoza 2008. i pripadajuće Anekse te pregled prometa za klijenta) a uz to je tužitelj priložio također obimnu dokumentaciju uz tužbu te upravo je tužitelj predložio provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja.
24.2. To što je financijski vještak prilikom davanja nalaza i mišljenja trebao i dodatnu dokumentaciju stvar je vještaka i pravila njegove struke, a navedena problematika je regulirana odredbom čl. 259. st. 2. ZPP-a u kojem stoji da se na zahtjev vještaka mogu izvoditi i novi dokazi da bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka (ovakav stav izražen je i u odluci Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž-219/2018-2 od 18. srpnja 2018. u kojoj stoji da je sud pravilno zaključio da tužitelj time što je pravovremeno predložio vještačenje radi utvrđenja relevantnih činjenica nije prekludiran u pravu na prilaganje dodatne dokumentacije u spis predmeta a koja je potrebna vještaku radi utvrđenja tih istih činjenica).
25. Sudski vještak Đurđica Dominković temeljeći nalaz i mišljenje na cjelokupnoj dokumentaciji u nalazu i mišljenju od 25. listopada 2022. s lista 322-370 sudskog spisa navodi da su temeljem zaključenog Ugovora o okviru, korisniku kredita isplaćena tri novčana iznosa i to po kreditu broj 51008926/2010 iznos kredita od 200.000,00 kuna, s kamatom koja je promjenjiva 20.12.2010. s rokom vraćanja 31. svibnja 2011. što je vidljivo u Izvodu o stanju i prometu po računu broj 255/20.12.2010 tvrtke Lubanj IBAN [broj bankovnog računa] (stavka 6), po kreditu broj 51009498/2011 iznos od 40.000,00 kuna s kamatom koja je promjenjiva 16.03.2011. s rokom vraćanja 31. kolovoza 2011. što je vidljivo u Izvodu o stanju i prometu po računu broj 47/ 16.03.2011. tvrtke Lubanj IBAN [broj bankovnog računa] (stavka 5) i po kreditu broj 04/9618-96034237/2008 (broj partije 51010721) iznos od 55.000,00 kuna, s kamatom koja je promjenjiva 15.06.2012. s rokom vraćanja 29. rujna 2012. što je vidljivo u Izvodu o stanju i prometu po računu broj 121/ 15.06.2012. tvrtke Lubanj IBAN [broj bankovnog računa] (stavka 4).
26. Tužitelj u podnesku od 25. siječnja 2023. s lista 380-388 sudskog spisa navodi da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva navodeći da isti precizira tako da točkom II. traži od suda da proglasi nedopuštenom u cijelosti predmetnu ovrhu te da ukine sve provedene ovršne radnje, te ovim podneskom po mišljenju suda tužitelj nije izvršio preinaku tužbe iako je zatražio da sud presudom ukine sve provedene radnje u ovršnom postupku što tužbenim zahtjevom iz tužbe nije tražio, na ovaj način tužitelj je samo dodatno precizirao tužbeni zahtjev.
26.1. U navedenom podnesku tužitelj prigovara u odnosu na provedeno vještačenje po sudskom vještaku Đurđici Dominković navodeći da je ostalo potpuno nejasno kako, na koji način i na temelju koje dokumentacije je tuženik iznos od 295.000,00 kuna evidentirao kao iskorišten, osobito u okolnostima kada vještak uz prva tri ugovora prilaže izvode sa računa društva Lubanj d.o.o. kao dokaz isplate, a kod navedenog iznosa ne prilaže nikakav dokument.
26.2. Nadalje navodi da vještak na stranici 6 u vezi ugovora od 25. rujna 2012. na iznos od 295.000,00 kn navodi: „Korisnik kredita se Ugovorom obvezao da će navedena novčana sredstva koristiti za zatvaranje glavnica kratkoročnih kredita odobrenih iz okvira za financijsko praćenje 9618-96034237/2008 od 29.08.2008. i to partije broj: 51008926, 51009498 i 5101072. Isto je provedeno 28.09.2012. i vidljivo na specifikaciji isplate kredita ( prilog spisu 137).”, međutim, vještak ne prilaže nikakav dokaz o isplati, niti bilo kakvu drugu dokumentaciju. Čini nespornim da se čl. 1. ugovora od 25.09.2012. društvo Lubanj d.o.o. obvezalo da će novčana sredstva koristiti za zatvaranje kratkoročnih kredita, ali to je ugovorna obveza, a da bi takva ugovorna obveza bila izvršena mora postojati odgovarajuća dokumentacija, dakle, mora postojati izvod sa računa društva Lubanj d.o.o. da je novac isplaćen (ne postoji) ili mora postojati dokumentacija, npr. asignacija, prijeboj ili sličan dokument potpisan od strane društva Lubanj d.o.o. na temelju koje bi se moglo zaključiti da je društvo Lubanj d.o.o. pismeno odobrilo da novac umjesto njemu (Lubanj d.o.o.) tuženik isplati (zadrži) za zatvaranje dospjelih dugova (ne postoji).
26.3. Nadalje tužitelj navodi da je tuženik navedeni iznos od 295.000.00 kuna prikazao u svojim poslovnim knjigama kao korišten dana 28.09.2012. godine prema dokumentu Specifikacija isplate kredita za Lubanj d.o.o., broj ugovora 05/9618- 96034237/2008, partija 51013431 od 28.09.2012. te isti knjižio sa „Nedospjele glavnice“ na „Dospjelu glavnicu“ dana 30.09.2014. godine, kako je to evidentirano u Pregledu prometa za klijenta Lubanj d.o.o., broj ugovora 05/9618-96034237/2008, partija 51013431 (str. spisa 130.), što je protivno čl. 8. Zakona o računovodstvu, slijedom čega je osnovana tvrdnja tužitelja da ne postoji tražbina koju tuženik potražuje u ovršnom postupku, te da može eventualno postojati tražbina prema društvu Lubanj d.o.o. na temelju prvog ugovora iz 2010. na iznos od 200.000,00 kn, na temelju drugog ugovora iz 2011. na iznos od 40.000,00 kn, i na temelju trećeg ugovora iz 2012. na iznos od 55.000,00 kn, koje vještak opisuje u Mišljenju na stranicama 7 i 8, ali nikako tražbina na temelju ugovora od 25.09.2012., jer nikada nije isplaćen iznos kredita.
26.4. Međutim, kako je založno pravo na nekretnini tužitelja upisano na temelju Dodatka br. 2/2012 koji je zaključen 17. rujna 2012. u čijem čl. 3. je ugovoreno da su ugovorne strane iz tog Dodatka su suglasne da se radi osiguranja svih tražbina iz članka 1. tog Dodatka, koje mogu nastati zasnuje i uknjiži založno pravo, a s obzirom na činjenicu da nakon 17. rujna 2012. društvu Lubanj d.o.o. nije isplaćen nikakav kredit, jasno je da ne postoji pravna osnova niti tražbina na temelju koje bi tuženik imao pravo pokrenuti ovršni postupak protiv tužitelja kao založnog dužnika, jer se založno pravo – kako to proizlazi iz navedenih pravnih poslova – može odnositi samo na one iznose koje je banka na temelju posebnog ugovora isplatila korisniku kredita nakon 17. rujna 2012.
26.5. S obzirom na gore navedeno tužitelj predlaže da vještak Đurđica Dominković iskaže da li postoji dokaz o isplati kredita prema ugovoru od 25.09.2012. društvu Lubanj d.o.o. - izvod sa računa društva Lubanj d.o.o. da je novac isplaćen ili druga dokumentacija, npr. asignacija, prijeboj ili sličan dokument potpisan od strane društva Lubanj d.o.o. na temelju koje bi se moglo zaključiti da je društvo Lubanj d.o.o. pismeno odobrilo da novac umjesto njemu (Lubanj d.o.o.) tuženik isplati (zadrži) za zatvaranje dospjelih dugova.
26.6. Nadalje tužitelj prigovara dokazima (dokumentaciji) koje je tuženik naknadno priložio, za potrebe vještačenja, a osobito vjerodostojnosti dokaza koji se odnose na navodnu isplatu kredita prema ugovoru od 25.09.2012., i to na Specifikaciju isplate kredita za Lubanj d.o.o., broj ugovora 05/9618- 96034237/2008, partija 51013431 od 28.09.2012. i dokument Pregledu prometa za klijenta Lubanj d.o.o., broj ugovora 05/9618-96034237/2008, partija 51013431 (str. Spisa 130.), pa stoga tužitelj, na temelju čl. 230. st. 3. ZPP-a izrijekom osporava sadržaj navedena dva dokumenta prigovarajući da se radi o ispravama u kojima su neistinito utvrđene činjenice da je društvu Lubanj d.o.o. isplaćen iznos kredita od 295.000,00 kn na temelju Ugovora o kreditu broj 05/9618-96034237/2008 (partija 51013431) uz Ugovor o okviru za zaduženja broj 9618-96034237/2008 od 29.08.2008. i pripadajuće Anekse od 25.09.2012., te da su navedene isprave nepravilno sastavljene, odnosno sastavljene suprotno pravilima financijsko-knjigovodstvene struke.
26.7. Vezano za navedeni prigovor tužitelj predlaže da vještak odgovori na temelju kojih isprava je tuženik sačinio dva sporna dokumenta i je li novac po ugovoru o kreditu od 25. rujna 2012. isplaćen na račun društva Lubanj d.o.o.
26.8. Tužitelj prigovara, da čak ako sud i utvrdi da postoji tražbina, da ovrha protiv njega kao založnog dužnika ne može biti zatražena za više od onoga što je upisano u zemljišnim knjigama, navodeći da je rješenjem o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-1296/2019-2 od 2. siječnja 2020. određena ovrha radi ostvarivanja tražbine tuženika kao ovrhovoditelja u iznosu od 169.371,01 kn uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću na iznos od 159.614,24 kn (glavnica) od 18.01.2019., 596,63 kn (redovna kamata) od 20.12.2019., te 9.165,14 kn (zatezne kamate), a uvidom u vlasnički list za tužiteljevu nekretninu vidljivo je da je na listu C pod brojem 9.1., rješenjem Z-2561/12-3 od 20.09.2012. upisano založno pravo u iznosu od 300.000,00 kn i to kako je točno navedeno: „Na temelju Dodatka br. 02/2012. Ugovoru o okviru za zaduženja broj: 9618-96034237/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 17.09.2012. godine, solemniziranog po javnom bilježniku Mladenu Kaluđer iz Županje, Veliki kraj 59, Posl. broj: OV-5963/12 dana 19.09.2012. godine, teretno se uknjižuje založno pravo na nekretnine upisane u A, u iznosu od 300.000,00 KN (slovima: tristotisuća kuna) uvećano za kamate, naknade, troškove ovrhe, te eventualne druge sudske izvansudske troškove, za korist:” Tužitelj se poziva na stav izražen u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 2184/10-2 od 12. lipnja 2013. Rev 1228/08-2 od 14. srpnja 2010.: Rev 195/02-2 od 14. siječnja 2004.: Rev 1015/00-2 od 25. srpnja 2001. Revt 591/17-2 od 16. siječnja 2018.; Revt 113/04-2 od 26. siječnja 2005., kao i Županijskog suda u Zagrebu, Gž 357/2022-2 od 15. veljače 2022., te analogno odluke Gzz 229/2001 i Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III- 1569/2002 od 27. listopada 2005.
26.9. Međutim, kako tuženik sam tvrdi u prijedlogu za ovrhu da glavnica iznosi 159.614,24 kn tada je to maksimalni iznos koji može potraživati od tužitelja kao založnog dužnika, dok je u preostalom dijelu za iznos od 596,63 kn (redovna kamata) od 20.12.2019. , te 9.165,14 kn (zatezne kamate) ovrha nedopuštena, pogotovo jer založno pravo nije upisano niti za naknade, niti kamate, niti troškove, obzirom da upis kako je proveden „...uvećano za kamate, naknade, troškove ovrhe, te eventualne druge sudske izvansudske troškove,...” nije izvršen sukladno čl. 36. ZZK st. 2. kojim je propisano da za tražbinu za koju je ugovoreno da se plaćaju kamate upisuje se i kamatna stopa, no kako u konkretnom slučaju kamatna stopa nije upisana, to tuženik ne može tražiti više od onoga što je upisano (VSRH, Rev 1015/00-2 od 25. srpnja 2001.)
26.10. Nadalje, hipoteka ne obuhvaća niti zakonske kamate koje tuženik potražuje, jer takve kamate (zakonske kamate) nisu upisane u zemljišnim knjigama, obzirom da je čl. 36. st. 2. ZZK izrijekom propisano da ako su ugovorene zakonske kamate, da će se umjesto kamatne stope upisati „zakonska kamata”.
26.11. Stoga, kako se sukladno čl. 36. ZZK-a hipoteka može upisati samo glede točno određene svote u novcu, a pri tražbini, na koju se imaju platiti kamate, upisat će se i visina kamata, ako su ugovorene zakonske kamate, da će se umjesto kamatne stope upisati „zakonska kamata”, a iz upisa u zemljišnu knjigu je jasno vidljivo da je jedino sukladno zakonu hipoteka upisana samo za glavnicu i ništa više, tada je nesporno da tuženik nema pravo naplatiti iz hipoteke bilo što više od onoga za što je hipoteka upisana, a ugovor o kreditu ne može biti pomoćno sredstvo tumačenja opsega i sadržaja zemljišnoknjižnog prava, jer načelo da „ono što nije upisano u zemljišne knjige ne postoji” ne poznaje izuzetke u smislu čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i čl. 8. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama.
27. Tuženik u podnesku od 7. studenoga 2022. navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Đurđice Dominković, dok u podnesku od 3. veljače 2023. očitujući se o tužbenom zahtjevu od 25. siječnja 2023. navodi da se ne radi o specifikaciji tužbenog zahtjeva, budući da je tužitelj proširio tužbeni zahtjev na način da je pored utvrđenja u cijelosti nedopuštenosti ovrhe traži i ukidanje svih provedenih radnji što u prvotnom tužbenom zahtjevu nije traženo, radi čega se radi o preinaci tužbenog zahtjeva, čemu se tuženik protivi.
27.1. Nadalje u podnesku od 7. studenog 2022. tuženik navodi da i kada bi se i utvrdilo da se prilikom upisa založnog prava u zemljišnu knjigu nije u odnosu na redovne i zatezne kamate postupilo sukladno čl. 36.st.2. ZZK, ne bi iz navedenog razloga ovrha bila nedopuštena za taj iznos. Naime, u tom bi se slučaju dovelo u pitanje samo redoslijed namirenja predmetnog potraživanja koje je određeno pravomoćnim rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj Ovr- 1296/2019 od 02.01.2020.g. , ali ne i prava na namirenje cjelokupnog potraživanja. Naime, kada je založno pravo upisano temeljem javno bilježničkog osiguranja (Sporazuma radi osiguranja tražbine zasnivanje založnog prava na nekretnini koji je potvrđen po javnom bilježniku) tada se sukladno odredbi čl. 305.st. 4.Ovršnog zakona koji se primjenjuje temeljem čl. 327. OZ, u postupku ovrhe neće ponavljati radnje kojim se stječe založno pravo, nego će imati pravni učinak od dana stjecanja založnog prava dakle od dana upisa založnog prava u zemljišnim knjigama, u konkretnom slučaju pod brojem Z- 2561/12. S druge strane, za onaj dio tražbine koja prema navodima tužitelja eventualno ne bi bila obuhvaćena založnim pravom upisanim pod brojem Z- 2561/2012 (redovne i zatezne kamate), za iste ovrhovoditelj na predmetnim nekretninama ima zasnovano založno pravo temeljem čl. 84. OZ pod brojem Z- 8/2020, te ima pravo da tu svoju tražbinu (redovne i zatezne kamate) namiri iz nekretnine s tim prvenstvenim redom. Slijedom navedenog, u cijelosti je neosnovan prigovor tužitelja da bi ovrhu u tom dijelu (redovne i zatezne kamate) bila nedopuštena, obzirom bi u odnosu na iste založno pravo samo bilo zasnovano na drugoj pravnoj osnovi (temeljem rješenja o ovrsi) s kasnijim prvenstvenim redom namirenja pod brojem Z- 8/2020 (zabilježba ovrhe).
28. Prilikom usmenog izlaganja nalaza i mišljenja na ročištu 6. veljače 2023. sudski vještak Đurđica Dominković navodi da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja, dalje navodeći da je iz Ugovora o kreditu od 25. rujna 2012. vidljivo da se on odnosi na reprogramiranje ranije postojeća tri pojedinačna ugovora o kreditu na sveukupni iznos od 295.000,00 kn i to na način da je prvi iznos od 200.000,00 kn kredita odobren korisniku kredita u prosincu 2010., potom iznos od 40.000,00 kn u mjesecu ožujku 2011., a nakon toga i iznos od 55.000,00 kn u lipnju 2012.
28.1. Na upit punomoćnika tužitelja vještakinja navodi da je u konkretnom slučaju osnova za sačinjenje specifikacije isplate odredba Ugovora o kreditu a temeljem koje odredbe se upravo korisnik kredita obvezuje da će odobrena novčana sredstva kredita koristiti za zatvaranje prethodne tri kreditne partije koje su izričito i navedene u ugovoru, kao i u specifikaciji isplate. Na upit zašto je temeljem uvida u Izvod prometa za klijenta, koji se nalazi na str. 130 spisa, tuženik knjižio navedeni iznos od 30. rujna 2014. knjižen sa nedospjele glavnice na dospjelu glavnicu, vještakinja navodi da iznos od 289.614,24 kn koji se navodi u istom Izvodu predstavlja preostali neotplaćeni iznos kredita budući je upravo na taj iznos naknadno i zaključen Aneks broj 05/15.
28.2. Na dalji upit punomoćnika tužitelja da li je vještak imao na uvidu karticu pregleda prometa po kreditu za refinanciranje iz rujna 2012. iz koje se vidi kada i u kojem iznosu je vršena uplata odnosno otplata tog kredita, te da li postoji negdje u spisu plan otplate, vještakinja navodi da u spisu postoje kartice pod nazivom "Pregled prometa za klijenta" u kojima se vode datumi i iznosi koje je korisnik kredita uplaćivao po ovom zaključenom Ugovoru o kreditu iz 2012., te je navela da je Aneksom broj 7/17 uz Ugovor o kreditu iz 2012. utvrđen otplatni plan otplate iznosa iz čl. 1. tog Ugovora, pa je tako posljednji obrok od 15.000,00 kn trebao dospjeti na naplatu 31. ožujka 2020., a posljednja uplata po Ugovoru o kreditu bila je 23. listopada 2017., s tim što ona temeljem podataka s kojima je raspolagala u sudskom spisu nije mogla pouzdano utvrditi što je zatvarano svakom od tih uplata odnosno na koji konto je taj iznos knjižen, s tim da po pravilima računovodstva ukoliko je korisnik kredit aktivan tada se uplatama prije svega zatvara kamata i troškovi a potom glavnica a ukoliko je korisnik kredita u stečaju ili sl. onda se najprije zatvara glavnica a potom kamate i ostali troškovi.
29. Nakon saslušanja sudskog vještaka Đurđice Dominković sud je prihvatio prijedlog tužitelja da ista dopuni svoj nalaz i mišljenje na način da utvrdi da li postoji knjigovodstveni dokument temeljem kojega je sačinjena specifikacija isplate od 28. rujna 2012., te potom da se očituje što je točno zatvarano uplatama koje je korisnik kredita vršio nakon zaključenja Aneksa broj 7. od 24. ožujka 2017., prilikom čega je tužitelj predložio da se vještaku da nalog da može neposredno komunicirati sa tuženikom radi dostave potrebne dokumentacije koja mu je nužna za dopunu nalaza i mišljenja u tom dijelu, iako se prethodno izričito protivio ovakvom načinu pribavljanja dokumentacije navodeći da je riječ o nezakonito pribavljenim dokazima. Pored navedenog zatražio je da se vještak očituje da li postoji bilo kakva isprava temeljem koje je tuženik otkazao Ugovor o kreditu.
30. U dopuni nalaza i mišljenja s lista 452-469 sudskog spisa, sudski vještak Đurđica Dominković navodi da postoji knjigovodstveni dokument temeljem kojega je sačinjena specifikacija isplata tuženika od 28. rujna 2012. što je obrazložila u točki 1. dopune nalaza i mišljenja, u vidu 4 knjigovodstvena dokumenta (stranica 454 sudskog spisa) i to dokument nazvan Lubanj d.o.o. spec. isplate 28. rujna 2012. i tri interna naloga – temeljnice za knjiženje u iznosu od 55.000,00 kn, 40.000,00 kn i 200.000,00 kn, navodeći da je na svakom nalogu naveden datum unosa i valute 28.09.2012. godine te svrha plaćanja i to: Isplata kredita Lubanj i zatvaranje kredita Lubanj po partiji 51010721“, „ Isplata kredita Lubanj i zatvaranje kredita Lubanj po partiji 51009498“, „Isplata kredita Lubanj i zatvaranje kredita Lubanj po partiji 51008926“, a što je i u skladu sa člankom 2 Ugovora o kreditu zaključenog 25.09.2012. godine i uvjetima korištenja.
30.1. Nadalje očitujući se o tome što je točno zatvarano uplatama koje je korisnik kredita vršio nakon zaključenja Aneksa broj: 7/17 uz Ugovor o kreditu broj: 05/9618- 96034237/2008 a koji Aneks je zaključen 24. ožujka 2017., sudski vještak Đurđica Dominković navodi da je uplatama od 30. ožujka 2017. do 15. veljače 2022. ukupno uplaćeno 61.830,43 kn na koji način je s osnova glavnice uplaćen iznos od 45.660,84 kn, s osnova redovnih kamata iznos od 14.148,10 kn, s osnova zateznih kamata 987,24 kn, s osnova troškova 600,00 kn i s osnova ostalih i sudskih troškova 434,25 kn.
30.2. Odgovarajući na treći upit sudski vještak Đurđica Dominković navodi da uvidom u spis nije pronašla zvanični dokument otkaz ugovora o kreditu, te da je kredit u cijelosti dospio 25. svibnja 2018. što je vidljivo na pregledu prometa s lista 140 sudskog spisa a što je i datum otvaranja stečajnog postupka, u iznosu od 129.614,24 kn.
31. Tužitelj u podnesku od 6. rujna 2023. s lista 472 sudskog spisa ponavlja procesno pravne prigovore u odnosu na dokumentaciju koja je pribavljena na traženje sudskog vještaka Đurđice Dominković, ostaje kod materijalnopravnih prigovora navodeći da nakon 25. rujna 2012. korisniku kredita nije isplaćen nikakav kredit.
31.1. Nadalje prigovara neistinitosti činjenica u ispravi i neistinitosti isprave navodeći da se nalaz i mišljenje temelje na preslikama dokumentacije čiju istinitost tužitelj osporava, to tužitelj predlaže da sud pozove tuženika da predoči originalnu dokumentaciju na temelju koje je vještak sačinio nalaz i mišljenje, a obzirom da po njegovom viđenju u spisu postoje dva vještačenja sa različitim zaključcima, predlaže sukladno čl. 261. ZPP-a, da se pokušaju uskladiti nalazi vještaka, odnosno da se provede novo vještačenje, što ponavlja u podnesku od 16. listopada 2024.
32. Tuženik u podnesku od 31. listopada 2024. očitujući se na podnesak tužitelja od 16. listopada 2024. navodi da su navodi iz istog neutemeljeni i paušalni.
33. Na ročištu 5. studenoga 2024. ponovno su saslušani sudski vještaci Mato Ivanović i Đurđica Dominković kojom prilikom su ostali kod svojih nalaza i mišljenja.
33.1. Sudski vještak Đurđica Dominković je nadodala da ne primjećuje razliku u njezinom nalazu i mišljenju i nalazu i mišljenju sudskog vještaka Mate Ivanovića, nego primjećuje da je on imao drugačiji zadatak određen rješenjem o vještačenju u odnosu na zadatak koji je određen njoj u rješenju o vještačenju. Nadalje je navela da je suglasna sa navodima sudskog vještaka Mate Ivanovića da su 28. rujna 2012. provedena tri interna naloga u iznosima koje je sudski vještak Mato Ivanović naveo u svom nalazu i mišljenju s tim da je ona temeljem dokumentacije koju je zatražila od tuženika po odobrenju suda utvrdila da su nakon 2008. kada je zaključen okvirni ugovor korištena tri kredita u iznosima od 200.000,00 kn, od 40.000,00 kn i od 55.000,00 kn, odnosno ukupno 295.000,00 kn. U rujnu 2012. napravljen je reprogram navedena tri kredita, odobrenjem novog kredita sa novim rokom dospijeća, iz kojeg su zatvorena dugovanja po ova tri prethodna kredita nalozima u iznosima od 200.000,00 kn, 40.000,00 kn i 55.000,00 kn a što je i sudski vještak Mato Ivanović naveo u svom nalazu i mišljenju.
33.2. Vezano za podnesak tuženik od 7. lipnja 2021. zaprimljen u sudu 8. lipnja 2021. sudski vještak Mato Ivanović naveo je da je dospijeće duga utvrdio temeljem Aneksa 7. te da utvrđivanje datuma dospijeća sa danom otvaranja stečajnog postupka nije bilo predmet zadataka vještačenja, o čemu se očitovao i na ročištu, tako da smatra da se očitovao na sve primjedbe tuženika osim onih koje su pravne prirode.
34. Sud ne pronalazi odstupanja u nalazima i mišljenjima sudskih vještaka Mate Ivanovića i Đurđice Dominković po pitanju sklopljenog Ugovora o okviru, Dodatka 02 Ugovoru o okviru s tim da je sudski vještak Đurđica Dominković nakon dostavljanja dodatne dokumentacije dala opširniji nalaz od sudskog vještaka Mate Ivanovića. Sud prihvaća utvrđenja oba sudska vještaka te ne pronalazi potrebe za trećim vještačenjem što je bio prijedlog tužitelja.
35. Odlučujući o tome da li tuženik ima pravo tražiti ovrhu protiv tužitelja temeljem Ugovora o okviru i Dodatka broj 02/2012 Ugovoru o okviru zaključno sa Dodatkom broj 04/2014 te Aneksa 1. – 7. Ugovora o okviru, sud smatra da tuženik ima pravo tražiti provođenje predmetne ovrhe s obzirom da je tužitelj kao jamac platac i založni dužnik potpisom Dodatka broj 02/2012 prihvatio da su svi pravni poslovi koji su u trenutku sklapanja tog Dodatak i osnovnog ugovora aktivni postaju njegov sastavni dio te da se odredbe Dodatka 02/2012 primjenjuju na te pravne poslove u smislu osiguranja (čl. 1.), te budući da je prihvatio da se temeljem navedenog Dodatka izmijeni instrument osiguranja na način da se zasnuje založno pravo na njegovim nekretninama radi naplate tražbine iz Dodatka 02/2012 Ugovoru o okviru.
35.1. Nesporno je da po Dodatku broj 02/2012 Ugovoru o okviru korisniku kredita na njegov račun nisu isplaćena nikakva novčana sredstva, sklapanjem tog Dodatka i novčanim iznosom iz istog namiren je dug korisnika kredita po ranije sklopljena tri pojedinačna ugovora o kreditu nastala temeljem Ugovora o okviru, tako da unatoč navedenom temeljem Dodatka broj 02/2012 moglo se upisati založno pravo jer po čl. 1. Dodatka broj 02/2012 svi raniji pravni poslovi iz osnovnog ugovor a koji su aktivni postaju sastavni dio Dodatka broj 02/2012 Ugovoru o okviru.
36. S obzirom na gore navedeno proizilazi da je tuženik kao ugovorna strana gore navedenog Ugovora o okviru i gore navedenog Dodataka 02/2012 u kojem je ugovorna strana i tužitelj kao ovršnih isprava ovlašten temeljem ovršne isprave voditi predmetni ovršni postupak protiv tužitelja kao založnog dužnika tako da je tužitelj aktivno legitimiran a tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, tako da tužbeni zahtjev koji se temelji na odredbi čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a nije osnovan.
37. Uvidom u zk. izvadak za predmetne nekretnine utvrđeno je da je 20. rujna 2012. pod brojem Z-2561/2012-3 na temelju Dodatka 02/2012 Ugovoru o okviru uknjiženo založno pravo na predmetnim nekretninama u iznosu od 300.000,00 kn uvećano za kamate, naknade, troškove ovrhe, te eventualne druge sudske i izvansudske troškove.
38. Temeljem čl. 36. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" 91/1996, 68/1998, 137/1999, 88/2001, 114/2001, 117/2003, 100/2004, 107/2007, 152/2008, 126/2010, - u daljem tekstu ZZK/96) uz tražbinu za koju je ugovoreno da se plaćaju kamate upisuje se i kamatna stopa a ako su ugovorene zakonske kamate, umjesto kamatne stope, upisat će se: zakonska kamata.
38.1. S obzirom na navedeno u čl. 36. st. 2. ZZK/96 uvidom u gore navedeni zk. izvadak ne može se utvrditi da li je hipoteka upisana za ugovorene kamate ili za zakonske kamate, što osnovano prigovara tužitelj, a što bi bilo od značaja u slučaju da je prigovor zastare osnovan.
39. Uvidom u ovršne isprave temeljem kojih je podnesen prijedlog za ovrhu i to uvidom u Ugovor o okviru i Dodatak broj 02/2012 Ugovoru o okviru koji prileže u ovršnom spisu u ovjerenoj preslici nesporno je utvrđeno da iste isprave predstavljaju javnobilježničku ispravu, te da su postale ovršne 25. svibnja 2018.
40. Prema odredbi čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - nastavno ZOO/05) zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, dok prema st. 2. zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.
41. Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO/05 zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.
42. U pogledu tražbina koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela vlasti, odnosno javnobilježničkim aktom, a što je slučaj u ovom predmetu, odredbom čl. 233. st. 1. ZOO/05 određeno je da sve takve tražbine zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.
43. Kako je nesporno utvrđeno da ovršne isprave temeljem kojih je tuženik kao ovrhovoditelj u predmetu poslovni broj Ovr-509/2020 predlagao određivanje ovrhe, predstavljaju javnobilježnički akt, to se stoga na tražbinu utvrđenu istom ispravom primjenjuje desetogodišnji zastarni rok predviđen odredbom čl. 233. st. 1. ZOO/05.
44. S obzirom da su iste ovršne isprave postala ovršne 25. svibnja 2018., to je tuženik kao ovrhovoditelj prijedlog za ovrhu podnio prije nastupanja zastare dana 18. prosinca 2019., tako da tuženik kao ovrhovoditelj temeljem odredbe čl. 301. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14 nastavno ZV) i čl. 336. ZV-a ima pravo namiriti se za svoje potraživanje iz vrijednosti zaloga, a ne po čl. 222. st. 1. ZOO/05, tako da se može namiri kako za glavnicu tako i za kamate te ostale troškove, jer nije riječ o vjerovniku čija je tražbina zastarjela ali osigurana zalogom.
45. Osporavanje vjerodostojnosti priložene dokumentacije, što tužitelj čini četiri godine nakon pokretanja ovršnog i parničnog postupka sud smatra neosnovanim s obzirom da u ovršnom postupku prileži Ugovor o okviru s Dodatkom broj 02/2012 u ovjerenoj preslici koja je vjerna originalu , a ostala knjigovodstvena dokumentacija tuženika ne odstupa od odredbi svih sklopljenih Ugovora između parničnih stranaka uključujući i korisnika kredita Lubanj d.o.o. čiji zakonski zastupnik u to vrijeme je bio tužitelj koji je kao zakonski zastupnik Lubanj d.o.o. ugovore potpisivao.
46. DDM Invest III AG u podnesku od 2. prosinca 2024. s lista 504 sudskog spisa navodi da predlaže sudu da dopusti njegovo sudjelovanje u postupku kao umješača na strani tuženika s obzirom da je on novi vjerovnik budući da je kao cesionar s tuženikom cedentom sklopio Ugovor o ustupu tražbine (cesija) 11. studenoga 2024., solemniziran 11. studenoga 2024. kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, broj:
OV-8241/2024, kojim Ugovorom je tuženik kao cedent ustupio novom vjerovniku (kao cesionaru) svoju nenamirenu novčanu tražbinu prema ovdje tužitelju (kao cesusu), koja nenamirena tražbina proizlazi iz ugovora o kreditu koji je predmet ovog postupka. Dalje navodi da je predložio svoje stupanje u ovrhu na mjesto ovrhovoditelja koja se vodi kod ovog suda pod poslovnim br. Ovr-509/2020, međutim sud nije donio rješenje u stupanju u ovrhu.
47. Temeljem odredbe čl. 206. st. 1. ZPP-a osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci.
48. Tužitelj se na ročištu 30. siječnja 2025. izjasnio da odluku o stupanju umješača prepušta sudu dok tuženik na navedenom ročištu nije bio prisutan.
49. Budući da je DDM Invest III AG sklopio sa tuženikom Ugovor o cesiji po kojem je na njega prešlo potraživanje koje je predmet ovog postupka proizilazi da ima pravni interes u smislu odredbe čl. 206. st. 1. ZPP-a sudjelovati kao umješač na strani tuženika. Do promjene pasivne legitimacije u ovom postupku nije došlo s obzirom da je tuženik još uvijek ovrhovoditelj u ovršnom postupku koji je trenutno u prekidu.
50. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.
51. O parničnom trošku odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23 u daljem tekstu Tarifa).
51.1. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu, koji trošak je zatražen u samom odgovoru na tužbu za što mu se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati zatraženi iznos od 100 bodova, što s obzirom na vrijednost boda s uključenim PDV-om iznosi 250,00 eura.
51.2. Tuženiku se nije mogao priznati zatraženi trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu budući da temeljem odredbe čl. 4. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 118/18 i 51/23 u daljem tekstu ZOS) na strani tuženika neće nastati obveza plaćanja navedene sudske pristojbe.
U Županji, 17. ožujka 2025.
Sudac
Anica Pastović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.
Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.
Obavijest:
1. Dražen Štivić, odvjetnik u Županji,
2. Martina Kalac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri d.o.o. u Zagrebu,
3. Davor Jonjić, odvjetnik u Zagrebu.