REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-238/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasminki Gadža, u pravnoj stvari tužitelja SVETICE GRUPA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 237 D, OIB: 85348306423, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Šoljić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Planinić, Šoljić i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika BKS Bank AG, Republika Austrija, Klagenfurt, Dt. Veiter Ring 43, OIB: 95202348925 (za Podružnicu BKS Bank AG - glavna podružnica Hrvatska, Rijeka, Mljekarski trg 3, OIB: 02138784111), kojeg zastupa punomoćnica Andrea Domac Ročković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Borić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 19. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 17. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.854.861,64 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 4. svibnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 250.663,62 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 17. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos glavnice od 529.260,47 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je tuženik 1. listopada 2019. predao tužitelju bankarske garancije kojima se obvezao na prvi poziv tužitelja kao korisnika garancije platiti iznos naveden u garancijama. Garancije su izdane kao sredstvo osiguranja tražbine povrata pozajmice prema društvu Zagrebgradnja d.o.o. temeljem Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 1. listopada 2019. (zajedno s aneksima od 24. ožujka 2020., 16. rujna 2020. i 21. rujna 2021.) na temelju kojeg je tužitelj dao Zagrebgradnji d.o.o. zajam u iznosu od 3.750.000,00 EUR i temeljem Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 1. listopada 2019. (zajedno s aneksima od 24. ožujka 2020., 16. rujna 2020. i 21. rujna 2021.) kojim je tužitelj Zagrebgradnji d.o.o. dao zajam u iznosu od 4.400.000,00 kn. Kao sredstvo osiguranja povrata zajma tuženik je tužitelju predao bankarske garancije na iznos osiguranja od 4.150.000,00 EUR i na iznos osiguranja od 4.800.000,00 kn. Do sklapanja Ugovora o kratkoročnim pozajmicama i do svih obveznopravnih odnosa proizišlih u vezi s tim Ugovorima došlo je isključivo u organizaciji i aranžmanu tuženika. Poslovna suradnja koja je uključivala sklapanje ugovora o zajmu između tužitelja i klijenata tužitelja kao primatelja zajma uz izdavanje bankarskih garancija kao osiguranja povrata zajma ponuđena je tužitelju od strane tuženika. Tužitelj je bio klijent tuženika i odgovorne osobe tuženika su bile upoznate s njegovim financijskim stanjem zbog čega su mu ponudile konkretnu poslovnu suradnju. Ponuda poslovne suradnje poslana je tužitelju sa službene e-mail adrese tuženika, a u komunikaciji na strani tuženika sudjelovali su ŠE, voditelj grupe, Odjel za poslovanje s pravnim osobama i VE kao osoba ovlaštena da u poslovanju podružnice zastupa inozemnog osnivača. Konkretne bankarske garancije predane su tužitelju neposredno od strane VE. Tijekom veljače 2022. tužitelj je zaprimio dopis tuženika od 15. veljače 2022. u kojem tuženik navodi da se na temelju izdanih bankarskih garancija ne mogu tražiti nikakve isplate. Tužitelj je odmah nakon zaprimanja dopisa tuženika uputio Zagrebgradnji d.o.o. kao zajmoprimcu zahtjev za očitovanjem te se Zagrebgradnja d.o.o. očitovala da se nalazi u poslovnim i financijskim poteškoćama, te da je njegova cjelokupna imovina predana tuženiku, a kojom je "pokrila" sve obveze tuženika prema tužitelju koje mogu proizlaziti iz bankarskih garancija. Iz tog razloga je preugovoreno dospijeće obveza na ime povrata zajma na 21. ožujka 2022. i tužitelj je zatražio povrat duga i izdavanje novih instrumenata osiguranja. Kako zajmoprimac nije vratio tužitelju pozajmljeni novčani iznos tužitelj je podnio tuženiku na naplatu predmetne bankarske garancije, ali tuženik nije ispunio obavezu iz bankarskih garancija. Ističe da su bankarske garancije izdane tužitelju neposredno od tuženika, na službenom poslovnom papiru/memorandumu tuženika, ovjerene potpisom i pečatom tuženika, da je cjelokupna komunikacija oko izdavanja bankarskih garancija vršena sa službenih e-mail adresa tuženika i predane tužitelju u poslovnim prostorijama banke odnosno neposredno od VE kao osobe ovlaštene da u poslovanju podružnice zastupa inozemnog osnivača koji je bio dugogodišnji bankar i osoba ovlaštena da zastupa tuženika i kao takav je uživao maksimalno povjerenje tužitelja. VE je, ujedno, cijelo vrijeme poslovne suradnje bio i prokurist tuženika, pa tužitelj nije sumnjao i nije imao razloga sumnjati da VE na bilo koji način prekoračuje granice internih ovlaštenja tuženika.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da je bankarska garancija na koju se poziva tužitelj krivotvorena isprava koja ne može za njega proizvoditi nikakve pravne učinke, jer je bankarsku garanciju u ime tuženika potpisala samo jedna od dvije osobe koje su ga bile ovlaštene isključivo skupno zastupati i koje su s takvim ovlaštenjima bile upisane u sudskom registru. Garancije je u ime tuženika potpisao isključivo VE koji je krivotvorio drugi potreban potpis na predmetnim garancijama. Isto je priznao u svojoj izjavi od 14. veljače 2022. i sam VE i to ne samo u pogledu konkretne bankarske garancije, već i u pogledu brojnih drugih bankarskih garancija koje su navodno izdane od strane tuženika. Navodi da je tužitelj svoje potraživanje temeljem predmetnih ugovora o zajmu naplatio od društva Amplitudo nekretnine d.o.o. i Zagrebgradnja Vrbani III d.o.o. kao solidarnih jamaca, a sve temeljem Ugovora od 29. ožujka 2022.

3. U odnosu na navode tuženika, tužitelj ističe da mu je nastala šteta u utuženom iznosu jer mu je od strane zaposlenika tuženika odnosno osobe ovlaštene da u poslovanju podružnice zastupa inozemnog osnivača izdana nenaplativa bankarska garancija kao sredstvo osiguranja za naplatu potraživanja iz predmetnih ugovora o kratkoročnim pozajmicama. Šteta koju tužitelj trpi predstavlja novčani iznos koji tužitelj nije naplatio od zajmoprimca, a navedeni iznos ne može naplatiti ni aktiviranjem primljenih bankarskih garancija. Stoga je tuženik odgovoran tužitelju za štetu na temelju odredbe čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima. Dana 29. ožujka 2022. sklopljen je Ugovor između tužitelja i Zagrebgradnje d.o.o. uz sudjelovanje povezanih osoba Zagrebgradnje d.o.o. kojim je potvrđeno stanje potraživanja tužitelja i dospijeće povrata zajma. Nakon zaprimanja dopisa tuženika od 5. veljače 2022. tužitelj je učinio sve što je u njegovoj moći da osigura svoje potraživanje prema Zagrebgradnji d.o.o. i da spriječi daljnju štetu. Pojedine pravne radnje tužitelj je poduzimao neposredno prema Zagrebgradnji d.o.o., a druge prema društvu Amplitudo nekretnine d.o.o. i Zagrebgradnja Vrbani III d.o.o., a sve nakon zaprimanja dopisa tuženika od 5. veljače 2022. i sklapanja Ugovora od 29. ožujka 2022. Nadalje, Sporazumom o namirenju od 4. travnja 2023. i Dodatka sporazuma o namirenju od 28. travnja 2023. regulirano je da će Amplitudo nekretnine d.o.o. podmiriti tužitelju iznos od 900.000,00 EUR uvećano za 25.000,00 EUR na ime odvjetničkih troškova, a u cilju primitka ukupne uplate navedenog iznosa tužitelj se morao obvezati da će izvršiti povrat sredstava osiguranja izdanih od društva Amplitudo nekretnine d.o.o. i Zagrebgradnja Vrbani III d.o.o. To je bila jedina mogućnost da tužitelj naplati dio svog potraživanja. Dakle, sukladno navedenom Sporazumu o namirenju tužitelj je naplatio iznos od 900.000,00 EUR (uvećano za 25.000,00 EUR na ime odvjetničkih troškova) kroz sedam uplata izvršenih od OE u razdoblju od 20. travnja 2023. do 2. svibnja 2023. Pored navedenih uplata tužitelj je na temelju zadužnice OV-4894/2022 prisilnom naplatom putem FINA-e naplatio od društva Zagrebgradnja Vrbani III d.o.o. još i iznos od 5.814,39 EUR. Navodi da suprotno tvrdnjama tuženika, tužitelj na temelju zadužnice izdane od društva Amplitudo nekretnine d.o.o. broj OV-4893/2022 nije uspio ništa naplatiti, a što je razvidno iz potvrde FINA-e od 6. ožujka 2023. iz koje je vidljivo da je predmetna zadužnica broj OV-4893/2022 evidentirana na 3. mjestu u redoslijedu za plaćanja te je tužitelj istu povukao iz FINA-e odmah nakon naplate iznosa od 925.000,00 EUR-a. Isto tako, u odnosu na zadužnicu izdanu od društva Zagrebgradnja Vrbani III d.o.o., OV-4894/2022 tužitelj je naplatio isključivo iznos od 5.814,39 EUR-a, a potom je zadužnicu morao povući iz FINA-e nakon naplate iznosa od 925.000,00 EUR-a, a kako je ugovoreno odredbama čl. 4. Sporazuma o namirenju.

4. Vezano uz tužiteljevu tezu da bi postojala odgovornost tuženika za naknadu štete temeljem čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima, tuženik ističe da tužitelj nije dokazao osnovne pretpostavke odgovornosti za štetu, pa tako ni postojanje štete na strani tužitelja. Tužitelj tvrdi kako postoji valjano potraživanje tužitelja prema zajmoprimcu Zagrebgradnja d.o.o., a iz čega proizlazi da imovina tužitelja uopće nije umanjena s obzirom na postojanje valjane tražbine i jamstava te tražbine od strane drugih društava. Dakle, u konkretnom slučaju nema oštećenika, štetnika, štetne radnje, pa ni same štete. Tužitelj nema pravo paušalno zahtijevati naknadu u visini ugovorne naknade kao da je došlo do povrede ugovora, s obzirom da bankarske garancije nisu valjane te pravno nisu niti postojale. Također ne postoji ni uzročno-posljedična veza između štetne radnje i štete jer ne vraćanje zajma od strane društva Zagrebgradnja d.o.o. tužitelju nije uzrokovano krivotvorenjem garancija od strane VE. Nadalje, nije dokazana niti visina štete po pravilima izvanugovorne odgovornosti budući da bi po tim odredbama oštećenika naknadom štete trebalo dovesti u materijalnu situaciju u kojoj bi bio da nije bilo štetne radnje. Tužitelj je eventualno mogao zahtijevati naknadu troškova izdavanja krivotvorene garancije i pronalaženja alternativnog sredstva osiguranja, ali ne i da mu se naknadi ona vrijednost na koju bi imao pravo da su bankarske garancije bile valjane. U slučaju da tužitelju zajam doista nije vraćen, postoji eventualno ugovorna odgovornost zajmoprimca, dok ne postoji izvanugovorna odgovornost tuženika za naknadu štete. Konačno, sve i da jesu ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu, tužitelj nije dokazao postojanje uvjeta za primjenu čl. 1061. ZOO-a s obzirom da nije dokazana funkcionalna veza između samovlasnog, neovlaštenog i protuzakonitog postupanja VE usmjerenog na ostvarenje imovinske koristi za sebe ili trećega i njegovog radnog mjesta ili radnih zadataka.

5. Dakle, tužitelj je tijekom postupka na ime potraživanja prema zajmoprimcu Zagrebgradnja d.o.o. naplatio iznos od ukupno 905.814,49 EUR, pa je iznos koji konačno potražuje u ovom postupku umanjio prema zakonskom redu uračunavanja podneskom od 5. listopada 2023. Nakon provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka tako da je konačno smanjio tužbeni zahtjev odnosno povukao tužbu za iznos od 529.260,47 EUR. S obzirom da se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe odlučeno je kao u izreci rješenja temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u isprave u spisu, saslušanjem svjedoka VE, UE, NE i ŠE i knjigovodstveno financijskim vještačenjem, te je ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

7. Predmet spora je naplata iznosa od 3.854.861,64 EUR po osnovi izdanih bankarskih garancija, a podredno po osnovi naknade štete nastale nemogućnošću naplate tih bankarskih garancija.

8. Iz činjeničnih navoda stranaka i spisu priloženih isprava proizlazi da je tužitelj sklopio s društvom Zagrebgradnja d.o.o. Ugovor o kratkoročnoj pozajmici na temelju kojeg je tužitelj navedenom društvu pozajmio iznos od 3.750.000,00 EUR plativo u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja i Ugovor o kratkoročnoj pozajmici na temelju kojeg je tužitelj navedenom društvu pozajmio iznos od 4.400.000,00 kn, te da je radi osiguranja navedene novčane tražbine tužitelja, tadašnji zaposlenik tuženika, upisan u sudskom registru kao osoba ovlaštena zastupati tuženika u poslovanju njegove inozemne podružnice u Hrvatskoj, skupno s još jednim zastupnikom podružnice, VE, predao tužitelju bankarske garancije i to 68002911/19 od 1. listopada 2019. na iznos osiguranja od 4.150.000,00 EUR i 58002806/19 od 1. listopada 2019. na iznos osiguranja od 4.800.000,00 kn, obje ispisane na poslovnom papiru tuženika, ovjerene tuženikovim pečatom i s dva potpisa.

9. Između stranaka je nesporno da je VE prilikom potpisivanja predmetnih bankarskih garancija krivotvorio drugi potpis kako bi stvorio privid da su bankarske garancije u ime tuženika potpisale dvije osobe ovlaštene za poduzimanje tog pravnog posla.

10. Između stranaka je sporno je li tužitelj za tu činjenicu znao ili mogao znati primjenom pažnje koja se od njega u pravnom prometu zahtijevala, proizvode li tako izdane bankarske garancije pravne učinke za tuženika, a podredno je li tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu koja mu je nastala opisanim protupravnim postupanjem tadašnjeg zaposlenika tuženika VE i ako jest u kojem iznosu. Također je sporno je li pozajmljeni iznos tužitelju vraćen.

11. Prema odredbi čl. 1039. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) bankarska garancija na poziv je svaka pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana, kojom se banka (garant) obvezuje da će na pisani zahtjev korisnika ovome isplatiti određeni novčani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garancije. Bankarska garancija je samostalna obveza neovisna o osnovnom poslu u vezi s kojim je izdana, pa i u slučaju da se taj posao u njoj spominje (čl. 1039. st. 2. ZOO-a).

12. Predmetna bankarska garancija 68002911/19 od 1. listopada 2019. sadrži pisanu obvezu tuženika da na prvi pisani zahtjev korisnika garancije i bez prava prigovora plati tužitelju kao korisniku garancije iznos koji mu ne vrati zajmoprimac Zagrebgradnja d.o.o. po Ugovoru o pozajmici u iznosu od 3.750.000,00 EUR, ali najviše do iznosa od 4.150.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju na dan plaćanja. Pisani zahtjev upućen tuženiku treba biti potpisan od korisnika garancije ili zakonskog zastupnika te treba sadržavati izjavu da nalogodavatelj nije izvršio obveze iz ugovora s njihovom specifikacijom u kojoj je naveden iznos dospjelih obveza s time da je garancija važeća za vrijeme trajanja ugovora najkasnije do 30. studenog 2022. te da automatski sama od sebe ističe ukoliko pismeni zahtjev korisnika ne bude u posjedu tuženika do tog datuma, da svako djelomično plaćanje bilo od strane tuženika bilo od strane nalogodavatelja smanjuje tuženikovu ukupnu obvezu po garanciji i da se prava iz te garancije ne mogu prenijeti na druge osobe.

13. Predmetna bankarska garancija 58002806/19 od 1. listopada 2019. sadrži pisanu obvezu tuženika da na prvi pisani zahtjev korisnika garancije i bez prava prigovora plati tužitelju kao korisniku garancije iznos koji mu ne vrati zajmoprimac Zagrebgradnja d.o.o. po Ugovoru o pozajmici u iznosu od 4.400.000,00 kn, ali najviše do iznosa od 4.800.000,00 kn. Pisani zahtjev upućen tuženiku treba biti potpisan od korisnika garancije ili zakonskog zastupnika te treba sadržavati izjavu da nalogodavatelj nije izvršio obveze iz ugovora s njihovom specifikacijom u kojoj je naveden iznos dospjelih obveza s time da je garancija važeća za vrijeme trajanja ugovora najkasnije do 30. studenog 2022. te da automatski sama od sebe u cijelosti ističe ukoliko pismeni zahtjev korisnika ne bude u posjedu tuženika do tog datuma, da svako djelomično plaćanje bilo od strane tuženika bilo od strane nalogodavatelja smanjuje tuženikovu ukupnu obvezu po garanciji i da se prava iz te garancije ne mogu prenijeti na druge osobe.

14. Uvidom u zahtjeve za plaćanje prema bankarskim garancijama broj 68002911/19 i br. 58002806/19 (list 41-44 spisa) sud je utvrdio da je pismeni zahtjev tužitelja kao korisnika garancije za isplatom po predmetnim garancijama tuženik zaprimio 4. svibnja 2022., dakle u roku važenja predmetnih garancija.

15. Svjedok VE (list 2948-2950 spisa) koji je u vrijeme izdavanja predmetnih bankarskih garancija bio direktor glavne podružnice tuženika u Hrvatskoj i prokurist banke u Austriji uz RE potvrdio je da je bankarske garancije koje su predmet ovog postupka potpisao u ime tuženika te da je na istima ispisao oba potpisa, da ih je predao u ruke direktorici tužitelja u prostorijama banke odnosno tuženika, u svom uredu ili u sobi za sastanke tijekom radnog vremena banke, a u kojem uredu nisu bili prisutni drugi zaposlenici banke, ali su bili na svom radnom mjestu u susjednim prostorijama banke, da drugi direktor ME koji je radio u uredu u Rijeci nije bio upoznat sa izdavanjem predmetnih bankarskih garancija, a drugi zaposlenici banke mogli su znati za to u ovom konkretnom slučaju, jer je tužitelj komunicirao u svezi izdavanja predmetnih bankarskih garancija i sa drugim zaposlenicima banke koji su također bili opunomoćeni za potpisivanje bankarskih garancija uz njega. Iskazao je da je on osobno ponudio tužitelju sklapanje ugovora o zajmovima sa Zagrebgradnjom d.o.o. i bankarske garancije kao osiguranje povrata pozajmljenog iznosa te da predmetne bankarske garancije nisu jedine koje je banka izdala već je banka izdavala bankarske garancije i nudila sklapanje ugovora o zajmovima u svrhu financiranja projekta Zagrebgradnje d.o.o. i drugima, a ne samo tužitelju. Iskazao je da tužitelj nije mogao znati, a niti posumnjati da je svjedok eventualno prekoračio ovlast u zastupanju tuženika odnosno da tužitelj nije mogao znati da bi osim svjedoka VE bankarske garancije trebala supotpisati i druga osoba jer su na izdanim bankarskim garancijama bila dva potpisa, pa je tužitelj mislio da su dvije osobe potpisale bankarske garancije. Kada je sve izašlo na vidjelo Zagrebgradnja d.o.o. je založila sve svoje nekretnine za pokriće štete i napravila kupoprodajni ugovor za zemljište na Ravnicama gdje se trebao razviti projekt odnosno da je tuženik kupio od Zagrebgradnje d.o.o. zemljište za 27.000.000,00 EUR za pokriće štete, ali taj iznos nije isplatio na račun Zagrebgradnje d.o.o. Iskazao je da je svjedok osobno dao tuženiku zadužnice za pokriće štete i zalog na osobnoj imovini. Svjedok je pojasnio da je postojala standardna procedura vezano uz odobrenje izdavanja garancije tako da nalogodavatelj zatraži odobrenje, u banci se napravi kreditni prijedlog za to odobrenje, kad se dobije odobrenje pristupa se potpisu ugovora i izda se bankarska garancija, a to odobrenje ponekad je davala uprava u Austriji, ponekad nadzorni odbor, ponekad uprava u Hrvatskoj, a ponekad i referenti banke, a sve ovisno o iznosima bankarskih garancija. U konkretnom slučaju nalogodavatelj je bila Zagrebgradnja d.o.o. koja je zahtjev postavila usmeno i to u konkretnom slučaju zakonski zastupnik Zagrebgradnje d.o.o. EE, a zahtjev za izdavanje bankarskih garancija postavljen je tuženiku putem svjedoka. U konkretnom slučaju odobrenje je trebala dati uprava u Austriji, ali nije ga dala, jer nije bila obaviještena o izdavanju predmetnih bankarskih garancija. Nadalje, prema iskazu svjedoka tužitelj i zajmoprimac komunicirali su isključivo sa svjedokom koji je sve organizirao, a nikada međusobno. Svjedok je iskazao da je tuženik odnosno svjedok osobno u ime tuženika izdao tužitelju puno garancija, a ne samo garancije koje su predmet ovog postupka, ali se te druge izdane garancije nisu odnosile na osiguranje istog zajma odnosno da ne postoje duple garancije za istu pozajmicu. Iskazao je da su predmetne garancije izdane na memorandumu tuženika sa pečatom banke kao što je bilo uobičajeno prilikom izdavanja bankarskih garancija.

16. Svjedokinja UE i svjedok NE iskazivali su suglasno navodima svjedoka VE.

17. Svjedokinja UE (list 2950-2952 spisa) koja je u vrijeme izdavanja predmetnih bankarskih garancija bila direktorica tužitelja iskazala je da predmetne garancije nisu bile jedine koje je tuženik predao tužitelju kao osiguranje povrata zajma Zagrebgradnji d.o.o., da je više puta dolazila u banku odnosno kod tuženika gdje ju je VE primao u svom uredu ili u sobi za sastanke u radno vrijeme banke, da je suradnja između tužitelja i tuženika započela tako da je VE kontaktirao vlasnika tužitelja NE tražeći zajam za Zagrebgradnju d.o.o., da je osim sa VE ponekad komunicirala i sa PE koji je bio voditelj poslovnice banke u Zagrebu, da nikada nije posumnjala u vjerodostojnost bankarskih garancija, jer je u vezi toga komunicirala sa direktorom banke, da nikada nije komunicirala sa odgovornim osobama zajmoprimca već da je predmetne ugovore o zajmu tužitelj potpisao odnosno zaključio posredstvom VE i da tužitelj nije bio u drugom poslovnom odnosu sa Zagrebgradnjom d.o.o. osim u vezi sa ugovorima o zajmu. Iskazala je da su se sve transakcije između Zagrebgradnje d.o.o. i tužitelja odvijale isključivo preko bankovnih računa otvorenih kod tuženika i da je tužitelj vezano uz izdavanje predmetnih bankarskih garancija imao pravnog savjetnika, odvjetnicu Dunju Kutle koja je dala mišljenje da iste odgovaraju standardima bankarskih garancija te da je tužitelj već ranije imao neke poslove sa tuženikom i dobio je punomoć kojom tuženik ovlašćuje VE i ŠE za zastupanje banke. Svjedokinja je iskazala da se ne sjeća točno kada, ali se sjeća da je tuženik blokirao račun tužitelja zbog dospjelih kredita. Ugovore o zajmu tužitelj je potpisao za Zagrebgradnjom d.o.o. tako da je VE prvo ugovor dao na potpis Zagrebgradnji d.o.o., a onda na potpis tužitelju i zbog toga je svjedokinja došla u banku u ured VE isto kao što je u uredu VE preuzela bankarske garancije.

18. Iz iskaza svjedoka NE (list 2952-2955 spisa) koji je vlasnik svih poslovnih udjela u tužitelju i zaposlenik tužitelja proizlazi da je poslovna suradnja sa tuženikom preko ŠE i VE započela 2013. godine kada je pravni prednik tužitelja uzeo kredit kod tuženika kojim je refinanciran kredit u VABA banci d.d. Početkom 2016. pravnog prednika tužitelja kontaktirali su ŠE i VE i to prvo telefonom, a zatim je uslijedio sastanak u banci i nakon toga su isti poslali mail sa ponudom kojom nude poslovnu suradnju tako da tužitelj da zajam klijentu banke, a da će banka garantirati za povrat zajma. Tužitelju je bankovna garancija bila ključni uvjet za sklapanje ugovora o zajmu. Da su VE i ŠE imali pravo napraviti ponudu, potpisati i pregovarati u ime banke pisalo je upravo u punomoći koju im je tuženik izdao u svrhu sklapanja ugovora o kreditu sa pravnim prednikom tužitelja. Dakle, navedeni su otprije tužitelju bili poznati i to od 2013. kao osobe koje su ovlaštene zastupati banku, a osim što je bio član uprave u hrvatskoj podružnici, VE bio je prokurist u banci u Austriji. Zajmoprimac Zagrebgradnja d.o.o. uredno je plaćala kamate i vratila dio glavnice te je sve bilo u redu od 2016. do 2022., a plaćanje se odvijalo preko računa kod tuženika. U ponudi je pisalo da tužitelj izravno komunicira sa bankom odnosno sa tuženikom, a ne sa Zagrebgradnjom d.o.o., pa kada je tužitelj trebao izvršiti neku novčanu obvezu nazvao bi VE ili ŠE, a potom bi poslao i e-mail i tražio da mu se isplati određeni iznos na ime povrata zajma i Zagrebgradnja d.o.o. bi to učinila preko računa otvorenog kod tuženika. U ožujku 2022. tužitelj je od tuženika dobio dopis da predmetne bankarske garancije ne vrijede nakon čega je održan sastanak u banci na kojem su bili prisutni u ime banke Iveković, ME i Š te svjedok osobno, UE i odvjetnik Domagoj Šoljić. Svjedok je iskazao da nije mogao znati da VE nije bio ovlašten zastupati tuženika prilikom izdavanja predmetnih bankarskih garancija, jer je isti bio upisan u sudskom registru kao osoba ovlaštena za zastupanje tuženika. Poslovni sastanci odvijali su se u uredu VE ili u sobi za sastanke u banci te je svjedok naveo da je uvijek bio lijepo dočekan u radno vrijeme banke, a osim sa VE komunicirao je najviše sa PE koji je također bio ovlašten zastupati banku. Sve je to pisalo u punomoći koju je vidio još 2013. godine kada je tužitelj sklopio ugovor o kreditu sa tuženikom te se nije radilo o punomoći izdanoj za konkretni pravni posao, već o generalnoj punomoći. Da su se okolnosti promijenile od 2013. do 2019. kada su sklopljeni ugovori o zajmu i izdane bankarske garancije tužitelj nije imao razloga posumnjati jer su i VE i ŠE zadržali svoje pozicije, primali su tužitelja na istom mjestu, u istom uredu, prilikom slanja službenih mailova u potpisu su bile naznačene iste njihove funkcije kao i ranije, brojevi telefona su ostali isti. Osim predmetnih bankarskih garancija prilikom sklapanja predmetnih ugovora o zajmu 2019. tužitelj je imao i zadužnicu od Zagrebgradnje d.o.o. na iznos ukupnog zajma zahvaljujući kojoj je tužitelj otišao na sastanak kod Zagrebgradnje d.o.o. i zaprijetio da će blokirati njezin račun putem zadužnice, a što bi izazvalo krah tog trgovačkog društva, pa je Zagrebgradnja d.o.o. sa tužiteljem 29. ožujka 2022. sklopila sporazum o namirenju uz sudjelovanje Amplitudo nekretnine d.o.o. i Zagrebgradnja Vrbani III d.o.o. kao jamaca plataca na strani Zagrebgradnje d.o.o. Pomoću tog sporazuma od 29. ožujka 2022. tužitelj je djelomično namirio svoje potraživanje s osnova danog zajma u iznosu od otprilike 900.000,00 EUR tako što se tužitelj uknjižio kao hipotekarni vjerovnik na nekretninama Amplitudo nekretnine d.o.o. Nekretnine su prodane i tako je isplaćen novac tužitelju. Amplitudo nekretnine d.o.o., Zagrebgradnja Vrbani III d.o.o. i Zagrebgradnja d.o.o. povezana su društva i imaju istog direktora EE. Tužitelj je iskoristio sve instrumente i sve mogućnosti koje je mogao da bi umanjio štetu odnosno osigurao povrat danih zajmova, a više od toga nije se moglo napraviti, jer je tuženik također uzeo zadužnice i sjeo na imovinu Zagrebgradnje d.o.o. i povezanih društava. Tuženik je blokirao tužitelja na ime povrata kredita i želio je uništiti tužitelja kako tužitelj ne bi mogao tražiti povrat temeljem izdanih bankarskih garancija. Naime, tuženik je imao potraživanje od tužitelja na ime kredita u iznosu od 600.000,00 EUR glavnice i kamata u iznosu od otprilike 50.000,00 EUR, a tužitelj je imao potraživanje prema tuženiku s osnova bankarskih garancija u iznosu od 3.750.000,00 EUR i 4.400.000,00 kn, ali tuženik nije želio razgovarati o prebijanju tog iznosa niti o prolongiranju plaćanja nego je blokirao tužitelja. Tužitelj je bio blokiran 21 dan te je potraživanje tužitelja s osnove kredita otplatio u cijelosti kada je primio 900.000,00 EUR nakon pokretanja ovog postupka, a novci su uplaćeni od strane OE, majke EE koja je vlasnica Zagrebgradnje d.o.o. Da tada tužitelj nije otpustio prisilno založno pravo ostao bi u blokadi i nakon stečaja prestao bi postojati. Tužitelj nije pokušao naplatiti svoje potraživanje putem zadužnice od Zagrebgradnja d.o.o. jer je imao sporazum iz ožujka 2022. sa Zagrebgradnjom d.o.o. i jamcima, pa je bilo potrebno donijeti poslovnu odluku naplatiti samo od Zagrebgradnje d.o.o. jako mali dio potraživanja ili puno više od povezanih društava, a naravno da je tužitelj izabrao da naplati više.

19. Iz iskaza svjedoka ŠE (list 3192-3194 spisa) koji je od 2008. do 2017. bio voditelj grupe za pravne osobe, a od 2017. do 2022. voditelj poslovnice Zagreb za fizičke i pravne osobe proizlazi da mu je VE rekao da priprema poslovnu suradnju sa nekoliko klijenata i da svjedok pripremi mail za tu poslovnu suradnju koji je poslan tužitelju, da je bilo dosta e-mail komunikacije između tužitelja i VE te da je i svjedok bio u kopiji tih mailova i još neki drugi djelatnici banke. Za svaku izdanu garanciju ili kredit određeni nositelji kompetencija u banci trebali su to odobriti. Svjedok je iskazao da je i on prema punomoći bio ovlaštena osoba za supotpisivanje garancija, a punomoć je obuhvaćala i ovlaštenje za supotpisivanje ugovora o kreditu i brisovna očitovanja. NE i UE upoznao je na sastancima u banci jer su imali u banci kredit, a viđao ih je u banci za vrijeme radnog vremena, odnosno u poslovnim prostorijama banke, netko bi ih zaprimio i otpratio u ured VE. Zagrebgradnja d.o.o. bio je jedan od najvećih klijenata banke ikada, pa i u vrijeme kada su izdane predmetne garancije, a komunikaciju sa Zagrebgradnjom gotovo isključivo je vodio VE. Svjedok je iskazao da su predmetne bankarske garancije izdane na memorandumu banke i da su tako izgledale bankarske garancije koje je tuženik izdavao osim što u konkretnom slučaju bankarske garancije ne sadrže naznaku tko ih je potpisao, a inače su garancije koje je izdavao tuženik imale čitko napisano tko je garanciju potpisao u ime banke. Svaka bankarska garancija koju je izdao tuženik morala je biti potpisana od strane dvije ovlaštene osobe. VE nije bio ovlašten sam odlučiti o izdavanju predmetnih bankarskih garancija te se za svaki plasman moralo dobiti mišljenje Odjela rizika banke, ali to mišljenje nije bilo obvezatno za osobe koje su bile ovlaštene odlučiti o izdavanju bankarskih garancija. VE i ME imali su ovlaštenje odnosno kompetenciju odlučiti hoće li banka izdati bankarsku garanciju do određenog iznosa, a nakon tog iznosa odobrenje je morala dati uprava u Austriji.

20. Sud je u cijelosti prihvatio kao istinite i uvjerljive iskaze svjedoka VE, UE, NE i ŠE jer su suglasni kako međusobno tako i sa ispravama u spisu. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka ŠE u dijelu u kojem je iskazao da je komunikaciju između tužitelja i zajmoprimca vodio isključivo VE te da on o toj komunikaciji zna samo ono što je vidio u službenim mailovima banke, jer iz elektroničkih poruka koje prileže spisu proizlazi suprotno (list 23-36 spisa). Tako iz elektroničke poruke od 12. travnja 2016. proizlazi da je svjedok ŠE poslao odgovornoj osobi tužitelja NE ponudu poslovne suradnje navodeći da mu šalje kratki opis potencijalne transakcije koja bi tužitelju mogla biti interesantna te da pojedini klijenti banke koji imaju otvorene limite za garancije imaju potrebu za kratkoročnim pozajmicama maksimalne ročnosti od 30 do 60 dana, da predmetne pozajmice mogu biti u kunama ili vezane uz valutnu klauzulu, da je klijentima prihvatljiva godišnja kamatna stopa do max. 8% godišnje, te da bi transakcija bila strukturirana na način da tužitelj sklopi ugovor o pozajmici direktno sa klijentom, doznači klijentu sredstva na račun otvoren kod tuženika, a kao instrument osiguranja od klijenta dobiva mjenicu i garanciju (neopozivu, bezuvjetnu i plativu na prvi poziv) izdanu od tuženika na rok 15-30 dana duži od datuma dospijeća pozajmice kao i da bi ukupan iznos transakcija bio maksimalno 15.000.000,00 kn.

21. Zbog činjenice što u konkretnom slučaju predmetne bankarske garancije ne sadrže naznaku tko ih je potpisao, a prema iskazu svjedoka ŠE garancije koje je izdavao tuženik inače jesu imale čitko napisano tko ih je potpisao u ime tuženika, tužitelj nije imao razloga sumnjati u vjerodostojnost predane mu isprave. Osim toga, sve da su takvi podaci i bili navedeni na predmetnoj ispravi to ne bi bilo od utjecaja na tužiteljevu mogućnost ili nemogućnost znati da je jedan od potpisa krivotvoren. Imajući nadalje u vidu da provjera identiteta i funkcije osoba potpisanih na nekoj ispravi, poglavito u situaciji kada takvu ispravu osoba preuzima u službenim prostorijama banke i od strane osobe ovlaštene na zastupanje banke, nije uobičajena, po ocjeni ovog suda tužitelj svojim postupanjem u konkretnom slučaju nije propustio primijeniti potrebu mjeru dužne pažnje u skladu s odredbom čl. 10. st. 2. ZOO-a.

22. Iz izvedenih dokaza sud je zaključio da tužitelj nije znao niti je mogao znati da je VE krivotvorio potpis druge osobe na predmetnim bankarskim garancijama niti je mogao znati da niti jedna druga osoba koja je u to vrijeme bila ovlaštena zastupati tuženika u pravnim poslovima izdavanja bankarskih garancija nije imala saznanja o sklapanju tog pravnog posla, s obzirom da su svi razgovori vođeni u poslovnim prostorijama i u radno vrijeme tuženika neposredno s VE, koji je bio tadašnji direktor inozemne podružnice tuženika u Hrvatskoj, a u kojim poslovnim prostorijama su predstavnici tužitelja viđali i druge zaposlenike tuženika te se komunikacija između tužitelja i tuženika odnosno njegovih zaposlenika i osoba ovlaštenih za zastupanje odvijala preko službenih e-mailova tuženika. Osim toga, predmetne bankarske garancije ispisane su na poslovnom papiru tuženika, na kojem su otisnuti osnovni podaci upisani u sudski registar za inozemnu podružnicu tuženika u Hrvatskoj, uključujući i imena osoba tada ovlaštenih na zastupanje tuženika u poslovanju te podružnice – RE i VE, a garancija je i snabdjevena pečatom tuženika te potpisom dviju osoba. Također, izdavanje bankarskih garancija ulazi u redoviti predmet poslovanja tuženika.

23. Iz nalaza i mišljenja vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića (list 3168-3169 spisa), a kojeg je ovaj sud prihvatio u cijelosti kao jasan, logičan i argumentiran sud je utvrdio da je na dan posljednje evidentirane uplate u poslovnim knjigama tužitelja 3. svibnja 2023. iznos duga po ugovorima o pozajmici sklopljenih 1. listopada 2019. između tužitelja i zajmoprimca Zagrebgradnja d.o.o. iznosio ukupno 3.854.861,64 EUR, a sastojao se u cijelosti od nepodmirenog glavnog duga te se na nepodmireni iznos glavnog duga od 3.854.861,64 EUR obračunavaju daljnje zatezne kamate od 4. svibnja 2023. do konačne isplate. Nalaz i mišljenje vještak je sačinio na temelju isprava koje prileže spisu kao i na temelju dokumentacije pribavljene od tužitelja (analitičke knjigovodstvene kartice za društvo Zagrebgradnja d.o.o. kao zajmoprimca po predmetnim ugovorima za razdoblje od 15. travnja 2016. do 30. travnja 2024., izvatke o prometu po računu društva tužitelja s vidljivim datumima i iznosima isplata pozajmica društvu Zagrebgradnja d.o.o., izvatke o prometu po računu društva tužitelja s vidljivim datumima i iznosima djelomičnih naplata predmetnih potraživanja u razdoblju od 20. travnja 2023. do 3. svibnja 2023.

24. Tuženik je predložio da vještak dopuni nalaz i mišljenje nakon što sud od Zagrebgradnje d.o.o. zatraži dostavu poslovnih knjiga tako da vještak utvrdi postoji li i dalje predmetno dugovanje u poslovnim knjigama Zagrebgradnje d.o.o. s obzirom da je Zagrebgradnja d.o.o. u predstečajnom postupku osporila tužiteljevo potraživanje po predmetnim ugovorima o zajmu, a što je sud odbio jer je vještak uvidom u promet po računu kojeg je tužitelj imao otvorenog upravo kod tuženika utvrdio visinu preostalog dugovanja. Osim toga, činjenica da je dužnik Zagrebgradnja d.o.o. osporio tražbinu po predmetnim ugovorima o zajmu u predstečajnom postupku ne upućuje samo po sebi na zaključak da potraživanje ne postoji.

25. Nadalje, iz potvrde o činjenicama o poslovanju od 5. travnja 2023. (list 526-527 spisa) koju je izdao zajmoprimac Zagrebgradnja d.o.o. te ovjerio kod javnog bilježnika Bože Svedreca iz Zagreba pod brojem OV-2245/2023 sud je utvrdio da je zajmoprimac potvrdio da je sa tužiteljem kao zajmodavcem sklopio predmetne ugovore o kratkoročnim pozajmicama i da mu je tužitelj isplatio zajam u iznosu od 3.750.000,00 EUR i 4.400.000,00 kn te da tužitelj na ime povrata zajma prema prvom ugovoru o kratkoročnoj pozajmici od 1. listopada 2019. ima ukupno novčano potraživanje u iznosu od 3.792.500,00 EUR iskazano na dan 21. ožujka 2022. kao dan dospijeća povrata zajma kao i da zajmoprimac Zagrebgradnja d.o.o. od navedenog dana dospijeća pa do dana izdavanja potvrde nije vršilo plaćanja na ime povrata duga čime priznaje navedeni dug u cijelosti. U odnosu na primljeni zajam po drugom ugovoru o kratkoročnoj pozajmici od 1. listopada 2019. zajmoprimac Zagrebgradnja d.o.o. potvrdio je da tužitelj prema njemu ima novčano potraživanje u iznosu od 4.450.905,56 kn / 590.736,69 EUR iskazano na dan 21. ožujka 2022. kao dan dospijeća povrata zajma i da zajmoprimac Zagrebgradnja d.o.o. od navedenog dana dospijeća pa do dana izdavanja potvrde nije vršilo plaćanja na ime povrata duga čime priznaje navedeni dug u cijelosti.

26. U odnosu na navode tuženika da imovina tužitelja uopće nije umanjena s obzirom na postojanje valjane tražbine prema zajmoprimcu Zagrebgradnji d.o.o. i jamstava te tražbine od strane drugih društava, pa da u konkretnom slučaju nema oštećenika, štetnika, štetne radnje, pa ni same štete ističe se da je iz isprava koje je priložio tužitelj razvidno da je tužitelj poduzeo više pravnih radnji kako bi naplatio i osigurao svoje potraživanje prema zajmoprimcu. Tako su 29. ožujka 2022. tužitelj, zajmoprimac i jamci platci sklopili Ugovor (list 470-474 spisa) kojim su ugovorne strane potvrdile stanje duga prema tužitelju i dospijeće povrata zajma (21. ožujka 2022.) te su na temelju čl. 5. tog Ugovora jamci Amplitudo nekretnine d.o.o. i Zagrebgradnja Vrbani III d.o.o. izjavili da solidarno sa zajmoprimcem odgovaraju za ispunjenje ukupnog tužiteljevog potraživanja kao jamci platci.

27. Sporazumom o namirenju od 4. travnja 2023. i Dodatka Sporazuma o namirenju od 28. travnja 2023., ugovorne strane ugovorile su da će društvo Amplitudo nekretnine d.o.o. podmiriti tužitelju iznos od 900.000,00 EUR-a uvećano za iznos od 25.000,00 EUR-a na ime odvjetničkih troškova, a u cilju primitka ukupne uplate navedenog iznosa tužitelj se morao obvezati da će izvršiti povrat sredstva osiguranja izdanih od Amplitudo nekretnine d.o.o. i Zagrebgradnja Vrbani III d.o.o. U čl. 4. Sporazuma o namirenju specificirane su radnje koje je tužitelj morao prethodno poduzeti i izjave koje je morao položiti u sudski depozit kod javnog bilježnika kako bi ostvario naplatu navedenog iznosa. Temeljem čl. 4. Sporazuma o namirenju tužitelj je morao povući iz FINA-e zadužnicu izdanu od društva Amplitudo nekretnine d.o.o. broj OV-4893/2022 i zadužnicu izdanu od društva Zagrebgradnja Vrbani III d.o.o. broj OV-4894/2022 nakon naplate iznosa od 925.000,00 EUR-a. Tužitelj je također u cilju naplate navedenog iznosa te nakon plaćanja tog iznosa sukladno čl. 4. Sporazuma o namirenju povukao prijedlog za osiguranje prisilnim založnim pravom na nekretnini društva Amplitudo nekretnine d.o.o. i društva Zagrebgradnja Vrbani III d.o.o. (list 1706- 1713 spisa), a na kojima tužitelj nije imao založno pravo prvog naplatnog reda (list 1702-1705 spisa). Da je tužitelj morao tako postupiti kako bi umanjio štetu odnosno naplatio dio svog potraživanja proizlazi iz obavijesti Fina-e (list 1714- 1725 spisa) i izvoda prometa po računu (list 1726-1734 spisa) iz kojih je razvidno da je tužitelj 17. travnja 2023. obaviješten da je tuženik protiv njega pokrenuo dva postupka prisilne naplate zbog čega je tužiteljev račun bio blokiran te je tuženik naplatio svoju tražbinu prema tužitelju upravo od priljeva novčanih sredstava koje je tužitelj primio na temelju Sporazuma o namirenju. U protivnom, uslijed blokade računa nad tužiteljem bi bio otvoren stečajni postupak. Navedenu činjenicu tuženik tijekom postupka nije osporio.

28. Prema odredbi čl. 1061. st. 1. ZOO-a za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

29. Iz činjeničnih navoda stranaka i izvedenih dokaza, ovaj sud zaključuje da je tužitelju štetu prouzročio zaposlenik tuženika VE, jer je izdao tužitelju nenaplative bankarske garancije kao osiguranje za ugovore o zajmu.

30. Budući da zajmoprimac nije tužitelju vratio u cijelosti pozajmljeni iznos, a da su izdane bankarske garancije nenaplative, postoji uzročno posljedična veza između postupanja tuženikovog zaposlenika i nemogućnosti naplate pozajmljenog iznosa.

31. Osim toga, iz činjeničnih navoda samog tuženika proizlazi da je VE kao tuženikov zaposlenik krivotvorio bankarske garancije te tuženik tijekom postupka uopće nije niti tvrdio, a kamoli dokazao da su postojali razlozi koji bi isključivali odgovornost njihovog zaposlenika VE. Naime, tijekom postupka tuženik je pokušao dokazati da postoje razlozi za isključenje tuženikove odgovornosti, a ne odgovornosti njegovog zaposlenika VE, a što u smislu odredbe čl. 1061. st. 1. ZOO-a nije odlučno za rješenje spora između stranaka. Upravo suprotno, tuženik je tijekom postupka nastojao dokazati da nisu postojali razlozi za isključenje odgovornosti njegovog zaposlenika VE navodeći da je zaposlenik tuženika VE potpisao i sebe i drugog potpisnika na predmetnim bankarskim garancijama te da su iste krivotvorine koje stoga ne proizvode pravne učinke za tuženika.

32. Šteta koja je takvim postupanjem nastala tužitelju sastojala bi se upravo od iznosa nevraćenog zajma (glavnice, ugovornih kamata i zateznih kamata), a koji tužitelj nije uspio naplatiti po predmetnim bankarskim garancijama. Dakle, iznos štete odgovarao bi iznosu kojeg bi tužitelj imao pravo naplatiti po predmetnim bankarskim garancijama, pa je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 3.854.861,64 EUR sa zateznim kamatama od 4. svibnja 2023. valjalo prihvatiti na temelju odredbe 1061. st. 1. ZOO-a, pa je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

33. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem Dunje Kutle i ŠEN na okolnost je li nekadašnji zastupnik po zakonu tuženika VE prilikom izdavanja predmetnih bankarskih garancija bio ovlašten zastupati tuženika, je li prekoračio ovlasti u zastupanju i je li tužitelj za takvo prekoračenje ovlasti znao ili mogao znati, jer je sud odlučne činjenice u ovom postupku, pa i ove radi čijeg utvrđenja su navedene svjedokinje predložene, utvrdio iz ostalih provedenih dokaza tijekom postupka. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka RE na okolnost potpisivanja predmetnih garancija, jer je svjedok VE potvrdio odnosno iskazao da je sam potpisao predmetne garancije. Sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka EE, zakonskog zastupnika zajmoprimca na okolnost izdavanja spornih garancija i na okolnost da tužitelju nije podmireno dugovanje po ugovorima o kratkoročnim pozajmicama s obzirom da je ta činjenica utvrđena vještačenjem, a isto proizlazi i iz potvrde o činjenicama u poslovanju od 5. travnja 2023. kojom je zakonski zastupnik zajmoprimca EE priznao dugovanje prema tužitelju. Iz istog razloga odbijen je prijedlog tužitelja za saslušanjem ovlaštenog revizora Tomislava Jelovića na okolnost da tužiteljeva potraživanja iz Ugovora o kratkoročnim pozajmicama nisu namirena. Nadalje, odbijen je prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza grafološkim vještačenjem potpisa na predmetnim garancijama jer između stranaka nije sporno, a i sam svjedok VE je potvrdio da su oba potpisa na predmetnim garancijama njegova.

34. S obzirom da je tužitelj prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti uspio u parnici te da je u cijelosti uspio dokazati osnovu svog zahtjeva, tuženik mu je dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23, dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

35. Tarifom je određeno da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, a ova Tarifa stupila je na snagu 25. studenog 2023. Prema odredbi čl. 52. st. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva koji je tužitelj postavio u troškovniku, a kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

36. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak za sastavljanje tužbe u iznosu od 20.000,00 EUR (Tbr. 7/1 OT), za sastavljanje podnesaka od 30. ožujka 2023., 5. listopada 2023., 17. listopada 2024. i 10. siječnja 2025., svaki u iznosu od 20.000,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 27. rujna 2023, 23. siječnja 2024., 21. ožujka 2024., 22. siječnja 2025 i 19. veljače 2025., svako u iznosu od 20.000,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 50.000,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 EUR i na presudu u iznosu od 331,81 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova 250.663,62 EUR. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 17. ožujka 2025.

SUTKINJA

Jasminka Gadža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.