Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
Poslovni broj: Ovr Ob-46/2018-16
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
I
Z A K LJ U Č A K
Općinski sud u Karlovcu po sucu Zrinki Ban, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja mlt. GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci i z.z. GOJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ona zastupana po punomoćnici Tamari Mušnjak Špišić, odvjetnici u Karlovcu, protiv ovršenika UO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Gojaku, odvjetniku u Karlovcu, radi odlučivanja o prijedlogu ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, 17. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog ovršenika kojim se nalaže Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.
II. Odbija se prijedlog ovršenika za naknadom troškova ovog postupka.
z a k lj u č i o j e
Upućuje se ovršenik UO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. Ovršnog zakona.
Obrazloženje
1. Ovršenik u svom prijedlogu navodi kako je ovrhovoditelj po svojoj majci i zakonskoj zastupnici protiv ovršenika podnio zahtjev radi izravne naplate novčane tražbine temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-1163/12 od 12. lipnja 2015. kojom je naloženo ovdje ovršeniku da za uzdržavanje ovrhovoditelja doprinosi po 1.100,00 kuna mjesečno najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec počevši od mjeseca listopada 2014. pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to na ruke majke i zz UOJ. Ovršenik navodi kako je on uredno podmirivao svoju zakonsku obvezu prema ovrhovoditelju i to na način da mu je plaćao uzdržavanje u novčanom iznosu od 1.100,00 kuna mjesečno izravno na ruke mlt. ovrhovoditelju prilikom njihovih susreta i druženja. Tom prilikom je on rekao svom sinu da je to novac za uzdržavanje, a on mu je rekao da taj novac uvijek kod kuće stavlja na stol, odnosno da ga daje svojoj majci i baki BO. Pored toga, ovršenik navodi kako je za ovrhovoditelj kupovao i različite druge životne potrepštine kao što su odjeća, obuća, higijenski pribor, školski pribor te bonove za mobitel. Obzirom na navedeno ovršenik smatra kako je on uredno podmirivao svoju zakonsku obvezu te da je potraživanje ovrhovoditelja prestalo na temelju činjenice koja ja nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, a da je ovrhovoditelj neosnovano protiv njega pokrenu postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom. Slijedom navedenog, ovršenik podnosi prijedlog za proglašenje izravne naplate odnosno pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a sve na temelju odredbe članka 50. stavka 1. točke 9. Ovršnog zakona, kao i prijedlog radi odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava.
2. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju radi očitovanja te se on očitovao na način da je osporio navode ovršenika navodeći kako ovršenik nikada nije doprinosio za uzdržavanje djeteta zbog čega je i podnesen zahtjev za izravnu naplatu kod Financijske agencije time da po istom zahtjevu nije ništa naplaćeno jer ovršenik nije imao priljeva novčanih sredstava na svoj račun. Navodi kako je ovršenik počeo doprinositi za uzdržavanje mlt. ovrhovoditelja po 1.100,00 kuna mjesečno tek od listopada 2018., a da se računi koje ovršenik dostavlja odnose na razdoblje prije donošenja presude o razvodu braka njega i njegove majke. Ako je i kupio nekoliko sitnica za dijete to se ne može prema mišljenju ovrhovoditelja smatrati uzdržavanjem jer se uzdržavanje daje u novcu. Slijedom navedenog predlaže da se prijedlog ovršenika odbije kao neosnovan.
3. Odredbom članka 210. Ovršnog zakona (˝Narodne novine˝, broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. i 73/2017. – dalje: OZ) stavkom 1. propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).
4. Odredbom članka 53. stavkom 1. OZ-a propisano je kako ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Člankom 54. stavkom 1. istoga zakona propisano je da će se takva žalba bez odgode dostaviti ovrhovoditelju, koji se o njoj može očitovati u roku od osam dana. Odredbom članka 55. stavkom 1. OZ-a propisano je da ako rješenje o žalbi iz članka 53. stavka 1. ovoga Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz stavka 2. ovoga članka, odnosno ako rješenje o žalbi iz stavka 1. ovoga članka ovisi o utvrđenju spornih činjenica čije postojanje ovršenik dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su one općepoznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, u kojem slučaju će sud o osnovanosti žalbe odlučiti u ovršnom postupku.
5. Ovršenik je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a, odnosno da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.
5.1. Pred ovim sudom održano je ročište 12. ožujka 2019. na kojemu je punomoćnik ovrhovoditelja osporio navode ovršenika te su na istom ročištu stranke i dalje ostale kod svojih navoda iznesenih u dotadašnjem tijeku postupka.
6. Slijedom navedenog, sukladno odredbi članka 210. stavka 2. u vezi sa člankom 55. stavkom 1. OZ-a, valjalo je zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja te je odlučeno kao u zaključku.
7. Prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe nije osnovan.
8. Ovršenik u svom prijedlogu predlaže i da sud donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava pritom ne navodeći razloge zbog kojih smatra da bi sud trebao udovoljiti prijedlogu za odgodu.
9. Odredbom članka 210. stavkom 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o odgodi ovrhe.
10. Odredbom članka 65. OZ-a propisano je kako na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu:
1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, 2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka,
3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha,
4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti, 5. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona,
6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno,
7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe,
8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni,
9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa,
10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak,
11. ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač te je, ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi, do podnošenja tužbe za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužbe za utvrđenje njezine ništetnosti, a najdulje u trajanju do 30 dana.
11. Dakle, navedeni uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni. Ovršenik je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i zaključkom je upućen na pokretanje parnice primjenom odredbe članka 210. stavka 2. u vezi člankom 55. stavkom 1. OZ-a, pa ukoliko isti pokrene parnicu bio bi ostvaren razlog iz članka 65. stavka 1. točke 5. OZ-a. Međutim, u vezi druge pretpostavke koja se odnosi na vjerojatnost da bi provedbom ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje, ističe se kako ovršenik nije dokazao isto.
11.1. Ističe se i kako je člankom 173. OZ-a određeno ograničenje ovrhe na primanjima. Slijedom toga, ovaj sud navodi kako je zakonom propisan iznos koji se najviše može mjesečno plijeniti ovršeniku kako bi se istog zaštitilo i kako mu ne bi bila ugrožena materijalna egzistencija. Nadalje, u konkretnom slučaju, radi se o tražbini uzdržavanja, a koja tražbina je prioritetna te bi neisplatom iste ovrhovoditelju mogla nastati šteta, dok sam ovršenik nije dokazao da bi njemu mogla nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Slijedom toga, valjalo je ovršenika odbiti s prijedlogom za odgodu ovrhe i odlučiti kao u točki I. izreke rješenja. (Županijski sud u Zagrebu, poslovni broj: Gž Ovr Ob-33/2023-2 od 3. listopada 2023.)
12. Obzirom je sud odbio prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao i prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, valjalo je odbiti istoga i sa prijedlogom za naknadu troškova ovog ovršnog postupka te je stoga odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.
13. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.
U Karlovcu 17. ožujka 2025.
Sudac: Zrinka Ban
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud, pisanim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u roku od 8 dana od dana pisanog primitka istog.
Protiv zaključka žalba nije dopuštena.
Dostavljeno:
1. Tamara Mušnjak Špišić, odvjetnica u Karlovcu
2. Darko Gojak, odvjetnik iz Karlovca
