REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru

Obala Bana Berislavića 1

21220 Trogir

Poslovni broj: 6652/2015-207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu-Stalna služba Trogir po sucu ovog suda Ivanki Karadža, u pravnoj stvari tužitelja MC pok. M, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanki Šamija odvj. u Splitu protiv tuženika GC OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi Obvezno- isplata, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 5. veljače 2025. u nazočnosti pun. tužitelja te tuženika osobno koja odluka je objavljena dana 17. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da plati tužitelju s osnova glavnog duga iznos od 350.000,00 eura (slovima:tristotinepedesettisućaeura), prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 01. Studenog 2007., pa do dana 31. Prosinca 2007. godine po stopi propisanoj čl.1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od dana 01. Siječnja 2008. Godine pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu , uvećane za pet (5) postotnih poena, kao i da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak , uvećan za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu , uvećane za pet (5) postotnih poena, sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje teku od dana donošenja presude pa do plateži, sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1.Dana 10. Rujna 2010. kod Općinskog suda u Trogiru je zaprimljena tužba pod brojem P-649/10 u kojoj se navodi da je tužitelj kao zajmodavac pozajmio tuženiku kao zajmoprimcu iznos od 350.00,00 eura a koji iznos u kunskoj protuvrijednosti na dan podnošenja tužbe predstavlja iznos od 2.544.500,00 kn. Navodi se da se tuženik

Poslovni broj: 6652/2015-207

Izjavom obvezao tužitelju vratiti pozajmljeni iznos najkasnije do 1. Studenog 2007. te da je svoj potpis na navedenoj Izjavi ovjerio kod javnog bilježnika Zdenka Frida iz Zagreba .

IZ ovih razloga, a kako tuženik do podnošenja tužbe nije tužitelju vratio ništa od pozajmljenog iznosa, predloženo je donošenje odluke kao u izreci ove presude.

1.1.Na ročištu od 5. Veljače 2025. punomoćnik tužitelja je uredio tužbeni zahtjev na način da je izostavio riječi "u kunskoj protuvrijednosti" te je u zadnjem redu dodao "sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima", dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao neizmijenjen.

2. U odgovoru na tužbu od 13. Listopada 2010. Tuženik osobno istakao je da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja navodeći da od tužitelja nikada nije pozajmio niti jedne lipe ,a da ga je dužničko ropstvo uvukao NC posuđivanjem 23.000,00 eura od svog poslovnog partnera kako bi zatvorio odobreni mu minus od 200.000,00 kn , da su navedeni iznos on i otac vratili četiri puta i to zadnji put 2004., jer da se plašio otići na Malešnicu kod tužitelja MC, te navodi kako traži da tužitelj njemu vrati cca 100.00 eura koje mu je on isplatio te da svoj dug naplati direktoru Varaždinske banke sa kojim je odrađivao pozajmice i koji mu je bio poslovni partner . Tuženik u odgovoru na tužbu spominje teški kriminal Varaždinske banke i Zagrebačke banke, te suradnju i financiranje direktora NC sa kamatarom MC, da je prijavljivao kriminal i kamatarenja. Navodi se da je sa računa tuženika kod Zagrebačke banke ukradeno 680.000,00 kuna, a sa računa Mirne vale d.o.o. iznos od 433.240,00 eura., te u svojim podnescima i tijekom postupka ističe da je Zagrebačka banka d.d. otvorila stečaj 10.11.2005. na njegovim društvom Mirna vala d.o.o. iz [adresa].

U podnesku od 18.10.2010. navodi da nikada nije imao bilo kakav poslovni ili prijateljski odnos sa tužiteljem ŽC, te da kod njega nikada nije pozajmio niti jednu lipu. Ističe kako iznos od 23.000 eura i 10.000 eura koje je MC pozajmio bili su pozajmica direktoru NC , njegovom poslovnom partneru koji je sa tim novcem zatvarao ilegalno odobreni minus na tuženikovom tekućem računu, o čemu da postoje svjedoci i dokumentacija u Zagrebačkoj banci.

2.1.U tijeku postupka i to na ročištu od 8. rujna 2011. tadašnji punomoćnik tuženika istakao je da tuženik osporava osnov tužbenog zahtjeva u cijelosti, te da tuženik nikada nije zaprimio iznos koji tužitelj potražuje ovom tužbom, da je protiv tuženika vođen kazneni postupka pred Kaznenim sudom u Zagrebu broj KO-3333/10 zbog kaznenog djela prijevare, za ovaj predmetni iznos te da je navedeni kazneni postupak obustavljen, predložena je pribaviti navedenog kaznenog spisa, te je predloženo saslušanje svjedoka na okolnost veze i odnosa između tužitelja i tuženika te navodno pozajmljenog iznosa.

3. Očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu, tužitelj ističe da se protivi navodima tuženika posebno da nije izvršena posudba i da će tužitelj dostaviti ispis bankovnog računa kako i kada je dizao novac da bi posudio tuženiku, te da nije jasno zašto se tuženik protivi tužbi kada je potpisao dvije izjave , i to jednu na iznos od 90.000 eura a drugu izjavu na iznos od 350.000 eura, kako je to istaknuto na ročištu od 15. Ožujka 2012.

Poslovni broj: 6652/2015-207

4. Rješenjem Općinskog suda u Trogiru poslovni broj P-649/2010. Od 30. Siječnja 2013. utvrđeno je povlačenje tužbe u ovoj pravnoj stvari jer su nastupili uvjeti za drugo mirovanje u postupku, sukladno čl. 216. Stav 4. ZPP-a.

Povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje tužitelja od 14.2.2013. , čemu se tuženik usprotivio podneskom od 5.3.2013., sud je dana 27. studenog 2013. pod brojem P-649/10 donio rješenje kojim se odbija prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje .

Povodom žalbe tužitelja protiv navedenog rješenja, Županijski sud u Splitu je svojim rješenjem Gžmal-317/14 od 18. Ožujka 2014.,preinačio navedeno rješenje Općinskog suda u Trogiru P-649/10 od 27. Studenog 2013. na način da je dopustio povrat u prijašnje stanje po prijedlogu tužitelja od 13. Veljače 2013. te je ukinuo rješenje o presumiranom povlačenju tužbe Općinskog suda u Trogiru broj P-649/10 od 30. Siječnja 2013.

Postupak je nastavljen pod novim posl. brojem P-191/2014.

5. Tuženik je tijekom postupka posebno na ročištu od 2. Rujna 2014. predložio da se od porezne uprave Zagreb zatraže podaci o ostvarenim i prijavljenim prihodima tužitelja u razdoblju 1997-2007. Kako bi se moglo utvrditi da li bi tužitelj uopće bio u mogućnosti raspolagati novčanim iznosom za koji u tužbi navodi da bi ga pozajmio tuženiku.

6. Na ročištu od 4. prosinca 2024. utvrđena je izmjena u osobi uređujućeg suca obnovljeni su rezultati dotadašnjeg raspravljanja a glavna je rasprava počela ispočetka.

7. U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom priloženih spisa posl. broj Z- 1503/03, zbirka isprava Z-1503/03, Z-1241/04 i zbirka isprava Z 1241/04 u ovjerenoj preslici, pregledom cjelokupnog spisa P-6652/2015, cjelokupne dokumentacija uz tužbu, odgovor na tužbu, podneske tužitelja i tuženika, saslušanjem tužitelja i tuženika kao stranaka, saslušanjem svjedoka, vještačenjem po Mateus d.o.o. Zagreb, pregledom nalaza i mišljenja priložen na strani 472-483 spisa, te ostale cjelokupne dokumentacije u spisu i izvedenih dokaza u postupku.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 350.000,00 eura sa pripadajućim kamatama koje teku od 1. studenog 2007. do konačne isplate, sve s osnova zajma i na temelju ovjerene Izjave tuženika od 24.09.2007., priložene uz tužbu .

10. Tužitelj ističe kako je kao zajmodavac predao tuženiku kao zajmoprimcu iznos od 350.000 eura te traži vraćanje navedenog iznosa koji se tuženik obvezao vratiti do 1. Studenog 2007., pozivajući se na Izjavu od 24.9.2007. koju je tuženik potpisao i ovjerio kod javnog bilježnika.

10.1. Između parničnih stranaka nije sporno da je tuženik dana 24.09.2007. potpisao Izjavu kojom potvrđuje da je do 1. Studenog 2007. dužan isplatiti tužitelju

Poslovni broj: 6652/2015-207

iznos od 350.000,00 eura s osnova zajma. Sporno je je li tuženik od tužitelja primio iznos naveden u Izjavi od 24.9.2007. te je li, i ukoliko jeste, koliki iznos iz navedene Izjave tuženik vratio tužitelju. Sporno je i je li i ako jeste, koliko je tuženik temeljem ugovora odnosno Izjave primio novaca od tužitelja te je li iznos iz Ugovora odnosno navedene Izjave vratio tužitelju.

11. Za istaknuti je da je zajam ugovor kojim se zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje, da mu, poslije određenog vremena, vrati isti iznos novca odnosno istu količinu drugih zamjenjivih stvari iste vrste i kvalitete. Radi se o konsenzulanom ugovoru jer nastaje samim sporazumom stranaka, a predaja stvari spada u izvršenje ugovora. Zajam uz kamate je naplatni pravni posao a bez kamata je besplatni pravni posao. Glavna obveza zajmoprimca je da u ugovorenom roku vrati istu količinu stvari iste vrste i kvalitete, a ako se rok ne može odrediti ni iz okolnosti pod kojima je zajam dan, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka, koji, ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčevog traženja da mu se zajam vrati. Zajam je principu neformalan pravni posao, pa pisana isprava koju dužnik izdaje vjerovniku nije forma ugovora o zajmu već dokazno sredstvo kojim vjerovnik dokazuje da je dužnik primio novac ili stvari i obvezao se da ih vrati.

12. Prema kazivanju tužitelja kao stranke, on je u periodu od 2002-2007. tuženiku u više navrata pozajmljivao novac iz razloga što je tuženik imao [adresa] u [adresa] te je predlagao da se uključi u rad pola-pola, da su se obiteljski poznavali da je bio tuženikov prijatelj . Navodi da je 2003. Ili 2004. tuženiku pozajmio 90.000 eura na njegov zahtjev iz razloga što je očekivao da je Alianz osiguranje njemu isplatiti iznos od 80.000 eura na ime naknade štete jer mu je mul u lučici u [adresa] puknuo, da je bilo realno očekivati da će tuženik vratiti pozajmljeni iznos, navodi da mu je pozajmljivao na način da bi otišao u banku podignuti novac koji bi predao tuženiku koji bi potpisao priznanicu da je novac uzimao. Ističe kako je prva izjava bila 2004. kojom je potvrdio da je primio 80.000,00 eura ili 90.000 eura za pontone, te da mu je kasnije u nekoliko navrata pozajmio još 10.000 eura i 12.000 eura, da je u periodu od 2004-2007. tuženiku dao ukupno 260.000 eura te da su do 24.9.2007. sve to objedinili u Izjavi kojom tuženik potvrđuje da je primio 350.000 eura , navodeći da je nakon te izjave bacio potvrde banke o podizanju novca sa svog računa , te da je imao novac kod više banaka a Podravska banka da mu je bila matična banka. Navodi da je tuženiku pozajmljivao novac iz prijateljskih razloga, te da je tuženik nešto vratio ali da je opet pozajmljivao novac , da tuženika ničim nije prisilio da potpiše Izjavu od 24.9.2007., da mu se čini da je samo tuženik bio prisutan kod potpisivanja te Izjave, da je tuženik obećavao da će mu vratiti novac , da on osobno nikada nije nazvao tuženika da mu vrati novac, da je imao njegov broj telefona dok su bili prijatelji a kasnije je tuženik promijenio broj , da je tuženik izjave potpisao na

Poslovni broj: 6652/2015-207

svoj zahtjev kako bi mogao tražiti od onih od kojih je očekivao da će dobiti novac. Navodi da je tek nakon tri godine podnio ovu tužbu budući da mu je tuženik prijetio i prijavio policiji , tako da je podigao i kaznenu prijavu protiv tuženika .

12.1. spisu je nas strani 1083 priložena i službena zabilješka PU Zagrebačke od 4.10.2019. iz koje proizlazi da je obavljen obavijesni razgovor sa MC vezano za pozajmljivanje novca GC , iznosa, ugovorenih kamata, koji je izjavio kako je prije mnogo godina njegov prijatelj ŠC zvao da pozajmi novac njegovom kolegi GC, da je s obzirom na poznanstvo pristao to učiniti, da se našao sa GC i čovjekom iz banke , imena se ne sjeća, te da je tom prilikom pozajmio GC 25.000 eura kao fizička osoba , na povjerenje, bez ikakvog dokumenta i potpisa. Navodi da su se on i GC nakon toga bolje upoznali te da mu je u više navrata također pozajmio novce, i da je GC tražio da se kod javnog bilježnika ovjeri koliko mu je dužan jer da je imao sporove sa bankama. Ističe da misli da je 2007. Dug GC prema njemu iznosio 350.000 eura, da se novac ulagao u hotel koji su oni trebali voditi, te ističe da mu tuženik nikada nije vratio pozajmljeni novac, da kamate nisu ugovarali. Istakao je da poznaje NC kojega je vidio dva puta, dok ČC i CC ne poznaje.

13. S druge strane, tuženik navodi kako je tužitelj prvi put vidio 14.3.2003. kada ga je u Importane centar u Zagrebu doveo NC direktor Varaždinske banke . da je u njegovoj nazočnosti NC posudio 23.000 eura u apoenima od 500 eura, da ranije tužitelja nije vidio niti čuo za njega te da nikada nisu bili prijatelji, a navedenom sastanku MC i NC je nazočio budući da je 11.3.2003. on od Varaždinske banke dobio kredit od 200.000 kn iako na svom tekućem računu nije imao nedozvoljeni minus, da je njemu i drugim NC odobrio pozajmicu od 200.00 kn koji je bio prikazan kao minus na računu, jer mu je trebala biti revizija poslovnice, međutim, da je u više navrata zvao kako bi zatvorio taj iznos , da mu je rekao kako ima samo 35.000 kn, te neka se sam pobrine kako će to riješiti zbog revizije .

13.1.Navodi da je NC pozvao svog poslovnog partnera MC i da je on osobno bio prisutan kada je MC predao NC 23.000 eura i rekao da daje taj novac za mjesec dana bez kamata , a nakon toga da ide kamata , da je nakon 30 dana otišao u banku i da mu je NC tada rekao da je sve sređeno, da bi nakon toga njega nazvao MC i tražio kamate na navedeni iznos , nakon čega ga je nazvao NC koji mu je rekao da će mu dati 5.000 eura koje će tuženik dati MC na ime kamata od 25% mjesečno, tako da je tuženik poslao prijatelja ĆC da uzme novac od NC i da ga preda MC što je i učinio, te navodi kako je o navedenoj transakciji govorio NC u kaznenom predmetu K-821/11 . Tuženik ističe kako iznos od 23.000 eura sa kamatama od 25% mjesečno predstavlja iznos od 350.000 eura koji iznos je naveden u izjavi od 24.9.2007. Navodi kako MC prijavio policiji vezano za lihvarske kamate, te navodi kako je njegova tadašnja

Poslovni broj: 6652/2015-207

nevjenčana supruga CC podigla kredit u iznosu od 35.000 eura koji su pretvorili u apoene od 500 eura te da su iznos od 23.000 eura predali tužitelju MC u kafiću Amadeus u Zagrebu, navodeći kako je na to MC rekao da su vratili kamate ali da glavnica ostaje.

13.2.Tuženik ističe kako je navedenom isplatom iznosa od 23.000 eura podmirio dug prema tužitelju, odnosno da je čak pretplatio dug iako od njega nikada ništa nije dobio. Potvrđuje da je bila jedna uplata na iznos od 10.000 eura prije potpisivanja izjave od 2004., navodeći da je to opet bilo za NC . Osim toga, ističe kako su nastavljene prijetnje od strane tužitelja koji saznaje da je na račun tuženika uplaćen iznos od 840.000 kuna te da ga tužitelj prisiljava da za njega podigne 600.00 kn, međutim, da Fina stopira isplatu jer mora biti opravdanje da podizanje novca, a nakon toga da stiže odobrenje Varaždinske banke da mu se isplati 600.00 kn, ali da MC ne prihvaća kune, nakon čega u mjenjačnici u Trogiru mijenja nova u eure u apoenima od 500 eura, da tužitelj ne prihvaća da mu se u Trogiru isplati novac tako da svi zajedno idu u Zagreb u Malešnicu, gdje tuženik i njegov otac tužitelju predaju 71.000 eura navodeći da je tužitelj na to rekao da je to kamata a da glavnica ostaje, te da je iz tog razloga potpisao izjavu od 24.9.2007. da je dužan 350.000 eura, te ističe da je do potpisivanja navedene izjave došlo jer ga je tužitelj u više navrata prisilno vozio zatvorenog u svom automobilu BMW i zatvorio u stan u [adresa], gdje je došlo do potpisivanja te izjave iz 2004. koju je on ručno pisao a drugu od 24.9.2007. da je prisilno potpisao u više navrata jer da mu je tužitelj prijetio pištoljem.

14. Tuženik je u tijeku postupka isticao kako ne postoji predmetni dug u iznosu od 350.000 eura , da inače tužitelja ne poznaje niti ga je ikada vidio, da je iznos od 23.000 eura od tužitelja MC pozajmio direktor Varaždinske banke NC u njegovoj nazočnosti , da je 15.6.2004. iz nepostojećeg kredita isplaćen na račun Mirne Vale d.o.o. iznos od 846.000 ,00 kuna koji iznos je on pod prijetnjama i prisilno morao podignuti kod Fine Trogir i zajedno sa ocem predati MC u [adresa] a ne u Trogiru kako bi se vratio kamatarski dug direktora Varaždinske banke NC.

14.1. Ističe da su zbog toga izmišljeni krediti od 136.000 eura i 150.000 eura koji uopće ne postoje navodeći da je o tome prijedlog za upis hipoteke Varaždinske banke po direktoru KC dana 14.6.2004. Predloženo je od zk odjela ovog suda zatražiti spise Z-1503/2003 i Z-1241/2004. Istakao je da odgovorno tvrdi da dug prema tužitelju niti krediti Varaždinske banke ne postoje i da je sve dio zločinačke organizacije navodeći da se željelo domoći Marine nautičkog turizma Vinišću a koju koncesiju je imalo njegovog trgovačkog društvo Mirna vala d.o.o. Navodi da nikada nije podigao kredite niti potpisivao ugovore o kreditu da je kreditu iz predmeta Z- 1503/2003 istekao rok za njegovo korištenje 15.9.2003. Navodi kako je potrebno da tužitelj dostavi dokaz o posjedovanju novca od 350.000 eura na ime zajma odnosno

Poslovni broj: 6652/2015-207

da dostavi ugovor o zajmu za taj iznos, da u sporno vrijeme tužitelj nikako nije mogao imati taj iznos jer je podataka porezne uprave proizlazi da je MC u spornom periodu imao prihode od 42.000,00 kuna u 10 godina, te da je u tom periodu bilo zabranjeno privatno pozajmljivanje novca.

15. Sud je na u postupku na prijedlog tuženika izveo dokaz pregledom

zemljišnoknjižnih spisa ovog suda broj Z-1503/03 i zbirke isprava broj Z-1503/03 u ovjerenoj preslici kao i spis Z-1241/04 i zbirku isprava Z-1241/04 u ovjerenoj preslici. Uvidom u spis Z-1503/03 utvrđeno je da je rješenjem od 16. Rujna 2003. na temelju Ugovora o dugoročnom kreditu od 14.8.2003. ,zaključen između Varaždinske banke d.d. Varaždin i Mirne vale d.d. [adresa] kao dužniku zastupano po direktoru GC , dozvoljena uknjižba prava zaloga na teret čest. zem. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 1793 vlasnika Mirna vala d.o.o. [adresa] u iznosu od 136.240,00 eura u korist Varaždinske banke d.d. Varaždin. Tuženik ističe kako je iz navedenog Ugovora o dugoročnom kreditu Z-1503/03 razvidno iz članka 4. istog ugovora da je krajnji rok iskorištenja tog kredita bio do 15.9.2003. tako da je istekao navedeni rok za njegovo korištenje, te ističe kako nije potpisao ugovore o kreditu sa Varaždinskom bankom d.d. Varaždin.

15.1.Iz spisa Z-1241/04 i zbirke isprava Z-1241/04 u ovjerenoj preslici proizlazi da je rješenjem od 15. Lipnja 2004. Dozvoljena uknjižba prava zaloga na teret čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] uknjiženog vlasnika Mirna vala d.o.o. , radi osiguranja tražbine u iznosu od 150.000 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Varaždinske banke d.d. Varaždin zajedno sa kamatom i naknadama u korist Varaždinske banke d.d. Varaždin , a sve na temelju Ugovora o dugoročnom kreditu za trajna obrtna sredstva uz valutnu klauzulu od 26.5.2004. sklopljenim između vjerovnika Varaždinske banke d.d. Varaždina te Mirne vale d.o.o. [adresa] zastupane po direktoru GC kao dužniku.

16.Tuženik je tijekom ovog postupka isticao kako Zagrebačka banka d.d. kao slijednik Varaždinske banke d.d. od 1.7.2004., nikada nije položila račun što je učinila s iznosom novca koji je po ugovoru od 14.6.2004. trebao biti isplaćen Mirnoj vali d.o.o. koja je zaključila ugovor o kreditu sa Varaždinskom bankom d.d. Varaždin, i koji kredit nikada nije realiziran i tog dana nisu obavljene nikakve transakcije , i za što su upotrijebljena sredstva osiguranja za nerealizirani kredit u stečajnom postupku protiv Mirne vale d.o.o. [adresa].

16.1.Spisu je na strani 269 priložen dopis Zagrebačke banke d.d. kojim dostavlja dokumentaciju vezanu za račun trgovačkog društva Mirna vala d.o.o. od 9.5.2002 do 17.2.2005., dokumentaciju vezanu za tekući račun GC od ožujka 2003., te dokumentaciju vezanu za kredit sklopljen između CC i Varaždinske banke d.d. od 2.7.2003., navodeći da je za istu potrebno dostaviti OIB ili JMBG, te je dostavljen ugovor o kratkoročnom kreditu sklopljen između sestre tuženika G

Poslovni broj: 6652/2015-207

Kustura vlasnice obrta [obrt] i Varaždinske banke d.d. od 9.5.2002., koji je otplaćen 3.9.2003.

17. Osim toga, na strani 315 priloženo je očitovanje Zagrebačke banke d.d. od 5.11.2015. dostavljeno tadašnjem punomoćniku tuženika OC , prema navedenom očitovanju, tuženiku je kao klijentu odobren kredit po tekućem računu u visini od 200.000,00 kn, a koje je tuženik prema raspoloživoj dokumentaciji koristio do 31.12.2003., da je odobreno prekoračenje koristio u maksimalno odobrenom iznosu, a kako nije podmirio svoje obveze po tekućem računu Varaždinska banka d..d. je dana 15.3.2004 tražbinu s redovnog računa u iznosu od 214.947,00 kn prenijela na račun spornih potraživanja te da je pokrenut postupak prisilne naplate tražbine.

17. 1.Nadalje, navodi se da je 14.6.2004 s tvrtkom Mirna vala d.o.o,. sklopljen Aneks ugovora o dugoročnom kreditu za ulaganje u dugotrajnu imovinu uz valutnu klauzulu, u kojem u ugovoreno da je Mirna vala d.o.o. kao dužnik iz odobrenog kredita obvezna podmiriti sve dospjele obveze kao Varaždinske banke d.d. Varaždin i to kako po partijama kredita Mirne vale tako i po kreditu GC. Nadalje, navodi se da je tuženik za financiranje projekata za tvrtku Mrna vala d.o.o. koristio sredstva odobrenog kredita po tekućem računu a koje je u vidu pozajmica davao društvu Mirna vala d.o.o. , a iz treće tranše kredita , kao povrat sredstava investitoru, podmireno je dugovanje po tekućem računu klijenta u ukupnom iznosu od 230.775,80 kn, ili 31.213,94 eura , od čega se iznos od 228.152,60 kn odnosio na dug po tekućem računu a iznos od 2.632,20 kn odnosio na sudske troškove naplate tražbine po tekućem računu. Zagrebačka banka d..d. navodi kako odobren kredit po principu tekućeg računa u iznosu od 200.000,00 kn, uvećano za obračunatu zateznu kamatu i sudske troškove naplate ove tražbine, podmireno je iz kredita odobrenog Marnoj vali d.o.o. u iznosu od 230.775,80 kn. U privitku dopisa Zagrebačke banke d.d. od 16.5.2016. dostavljen je ugovor o kreditu po principu tekućeg računa broj 2- 67904-2 zaključen dana 11.3.2003 na iznos od 200.000,00 kn, zaključen između GC kao korisnika kredita i Varaždinske banke d.d. Varaždin , kao i preslika prometa od otvaranja računa do zatvaranja tj. do 31.3.2004. -list 348 -351 spisa. Dopisom od 17.6.2016. –list 366 spisa, Zagrebačka banka se očitovala da je CC odobren kredit 2.7.2003. u iznosu od 35.000 eura u kunskoj protuvrijednosti od 262.579,17 kn, koji iznos je isplaćen na račun CC u Varaždinskoj banci Podružnici Zagreb, te da je istog dana ona navedeni iznos uplatila na tekući račun GC , te je nadalje, sa njegovog tekućeg računa iznos od 110.000,00 kn uplatila u korist društva Mirna vala d.o.o. a kao svrha uplate navedena je pozajmica društva. A što je razvidno i iz preslike prometa od otvaranja tekućeg računa korisniku kredita GC , te je u privitku tog dopisa dostavljen Ugovor o kreditu za CC.

Poslovni broj: 6652/2015-207

18. Spisu je na strani 289 priložena Izjava od **.**.2010. ĆC koji potvrđuje da je 18.4.2003. na zamolbu poznanika iz [adresa] GC došao u Varaždinsku banku od NC koji mu je predao kovertu sa iznosom od 5.000,00 eura koji iznos je predao MC koji je taj novac preuzeo.

18.1. U postupku je kao svjedok saslušan ĆC koji je istakao kako je na zamolbu tuženika uzeo iznos od 5.000 eura kod NC iz Varaždinske banke te isti predao MC, da mu je NC izbrojio navedeni iznos i stavio u kovertu nakon čega je on uzeo novac i predao ga MC. Svjedok HC sin N navodi kako je prije 7 ili 8 godina u restoranu Mastrinska u [adresa] sreo tuženika i MC, da je MC još dva , tri puta vidio s tuženikom , te da je kasnije MC dolazio kod njega u [adresa].

18.2. Nadalje, svjedok DC pk. Ž koji je otac tuženika izjavljuje, da je zajedno sa tuženikom 17.7.2004.išao u Zagreb u Malešnicu kako bi tuženik tužitelju predao 600.00,00 kn , da je MC tražio da kune pretvori u eure u apoene po 500,00 eura, da je svjedok bio nazočan kada je tuženik podigao novac kod Fine i kada je MC davao novac u Trogiru koji to nije htio uzeti već je tražio da mu novac preda u Zagrebu, tako da su on i tuženik vozilo iza MC do Zagreba gdje mu je tuženik predao novac u iznosu od 71.000 eura protuvrijednost od 600.000,00 kn, te navodi kako mu je po pričanju sina poznato da je imao problema sa MC, Puđa koji je čak na njega pucao pištoljem, te je izjavio da koliko on zna direktor Varaždinske banke je rekao da se preko računa njegovog sina GC taj novac da MC, te da je to razlog zašto je tuženik davao novac MC.

19.U postupku je kao svjedokinja saslušana CC kći Š koja je bila s tuženikom u izvanbračnoj zajednici u periodu od 2001 do 2011., koja navodi kako je na zamolbu tuženika 2003. kod Varaždinske banke podigla kredit na iznos od 35.000 eura na 15 godina, da je tim novcem trebao biti vraćen dug MC, da je Č koji je bio voditelj poslovnice Varaždinske banke da podigne nenamjenski kredit na taj iznos sa rokom vraćanja 15 godina, te da trahj iznos prebaci na račun Mirne Vale d.o.o. te da bi se nakon toga u banci odobrio kredit ili neki minus na račun BC sa kojeg bi se njoj vratio novac, međutim, da ona nikada nije dobila novac te otplaćuje kredit. Nadalje, navodi da joj je po pričanju tuženika poznato da je tuženik imao problema sa MC jer je MC tražio novac van onoga što je pozajmio, te navodi kako ne zna koliki je ukupan dug tuženika prema tužitelju, ali da joj je poznato da je tuženik sa ocem MC nosio novac te da se radilo o nekoliko tisuća kuna .

20. Tuženik je u spis dostavio ugovor o kreditu između CC i Varaždinske banke d.d. priložen na strani 282 spisa, prema kojem su odobrena sredstva korisniku kredita u iznosu od 35.000,00 eura koji je zaključen na rok otplate od 180 mjeseci odnosno od 1.8.2003 do 1.8.2018., dakle, na vrijeme od 15 godina kako ej to

Poslovni broj: 6652/2015-207

izjavila i CC. Osim toga, dostavljene su preslike uplatnica odnosno općih naloga za prijenos iz kojih proizlazi da je svrha kredita bila pozajmica Mirnoj vali, i GClist 284 i 285 spisa.

21. Osim toga, spisu na strani 286 i 287 prileži Izjava Nataše CC od 28.8.2010., ovjerena kod javnog bilježnika Zdenku Frid iz Zagreba, kojom potvrđuje da je dana 26.6.2003. od strane GC zamoljena da dođe u Varaždinsku banku d.d. kako bi sa direktorom NC riješili dug prema MC kojeg je NC preporučio i povezao sa GC, da je tom prilikom NC iznio prijedlog o kojem je ranije razgovarao sa GC, te predložio da ona podigne kredit od 35.000 eura koji bi se prebacio na račun mirne vale , da bi se taj novac podigao u gotovini i vratio ZC odmah isti dan po odobrenju kredita, a najkasnije u roku od mjesec dana NC je obećao da će ishoditi novi kredit za GC i Mirnu valu a s tim sredstvima bi se odmah zatvorio njezin kredit u ukupno iznosu, da je željela pomoći GC da riješi dug prema MC te da je iz tog razloga na to pristala iako je sve bilo malo sumnjivo. Navodi da se nije riješio kamatarski dug prema MC niti je njezin kredit završen kako je obećano, navodeći da je **.**.2003. C odobren kredit na iznos od 136.240,00 eura a 14.6.2004 na iznos od 150.000 ,00 eura. Navodi kako je postala žrtva prevare NC i Varaždinske banke zbog čega otplaćuje kredit na koji ju je osobno nagovorio direktor Varaždinske banke NC. CC potražuje od Mirne vale i GC kao bivšeg direktora Mirne vale ukupno 40.000 eura jer je na račun tvrtke Mirna vala uplatila 35.000 eura a prethodno i 5.000 eura koji iznos joj još nije vraćen kako je to razvidno iz njezinog iskaza i navedene izjave od 28.8.2010. i 8.2.2011.-list 288 spisa.

22. U postupku je zamolbenim putem saslušan svjedok NC pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu koji je dana 15. Ožujka 2019. -list 561 i 562 spisa izjavio kako je bio direktor Varaždinske banke d.d. u Zagrebu od 2000-1. Veljače 2004., da poznaje tuženika kao direktora trgovačkog društva Mirna vala d.o.o. koji je tražio kredit za izgradnju marine, da je tražio prekratak rok početka otplate kredita tako da su rate dospjele a nisu se mogle otplaćivati, da su tuženiku odobrena određena sredstva radi spašavanja te situacije, da je sve učinjeno što se moglo poduzeti, da je tada on otišao iz banke, i naknadno čuo da cijela situacija nije dobro završila, da je postojala ideja da se sredi stanje kredita prije spajanja Varaždinske banke sa Zagrebačkom bankom d.d., kako bi klijent mogao bez dugova prijeći u Zagrebačku banku d.d. ali da do toga nije došlo. Navodi da se tužitelja poznaje iz jednog površnog poznanstva te da ga je možda dva puta sreo te ga je uputio tuženiku da mu na neki način pomogne s čime je tuženik u početku bio zadovoljan.

22.1.Svjedok potvrđuje da je njegov potpis na ugovoru o kreditu od 14.8.2003. i da su sredstva po tom ugovoru isplaćena, te potvrđuje da je njegov potpis i na Aneksu ugovora od 23.9.2004., te navodi da se ne sjeća je li 11.3.2003 odobreno tuženiku

Poslovni broj: 6652/2015-207

minus po tekućem računu u iznosu od 200.00,00 kn i da se ne sjeća je li 12.3.2003. bila najavljena revizija u banci . Istakao je da ne zna koji iznos novca je tuženik pozajmio od tužitelja, te navodi da nije točno da bi tužitelj od njega potraživao 5.000,00 eura na ime kamata.

23. Zamolbenim putem kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu saslušana je i svjedokinja ČCzapisnik od 31. Siječnja 2019. Priložen na strani 560 spisa, ista u svom iskazu istakla da je radila u Varaždinskoj banci d.d. do 2004. Kao voditelj poslovnih odnosa sa pravnim subjektima, što je uključivalo i kontakt sa klijentima i obradu zahtjeva za kredit. Navodi da tužitelja ne poznaje a tuženika poznaje kao ovlaštenu osobu trgovačkog društva Mirna vala d.o.o. koje je od banke dobilo dva ili tri investicijska kredita za namjensko korištenje ,odnosno izgradnju marine. Navodi da ne može znati tko je s računa Mirne vala d.o.o. naložio isplatu 600.000,00 kn, navodeći da transakcijom na računu upravlja vlasnik odnosno ovlaštena osoba, te da se ne sjeća je li tuženik 14.6.2004. potpisao bilo kakav zahtjev za kredit u iznosu od 150.000,00 eura.

24. Svjedok TC pk. DC navodi koji je bio voditelj mjenjačnice u Trogiru , navodi kako se ne može sjetiti da li je tuženik 2004. od njega tražio da mu izvrši promjenu 600.000,00 kn u eure u apoenima od po 500 eura, navodeći da su svi koji su vršili konverziju velikog iznosa tražili velike novčanice koje se sada ukidaju zbog aktualnog pranja novca, navodi da to ne može provjeriti jer arhivu čuvaju 3 godine a nakon toga istu bacaju.

25.Spisu su na strani 169-172 priložene Potvrde nadležne Porezne uprave Područni ured Zagreb Ispostava Trnje za 2004., 2005. , 2006.i 2007. o visini dohotka za MC, iz kojih proizlazi da je isti u 2005. imao dohodak u iznosu od 16.000,00 kn, a u 226. imao je prihod od 40.000,00 kn, a u 2007. imao je dohodak u iznosu od 3.220,88 kn.

26.Na strani 174 spisa nalazi se dopis Porezne uprave Ispostava Trogir od 12.3.2015. iz kojeg proizlazi da GC za 2005. je imao ostvaren dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 36.000,00 kn, a za ostale godine od 1996. do 220., te 2006 i 2007. isti nije imao ostvaren dohodak prema podacima navedene porezne uprave.

27. Na mogu se prihvatiti kao utemeljeni navodi tuženika da on ne poznaje tužitelja i da ga nikada nije vidio kada njegov rođak HC tvrdi suprotno kada kaže da je tužitelja i tuženika nekoliko puta vidio u [adresa] te da ga je tuženik upoznao sa tužiteljem, a isto tako svjedok ĆC navodi kako je na zamolbu tuženika otišao kod NC voditelja poslovnice Varaždinske banke koji mu je dao 5.000 eura te ih je on potom odnio MC, koji nije brojao novac već ga je samo pogledao. IZ iskaza svjedokinje CC proizlazi da je tuženik , tadašnji njezin

Poslovni broj: 6652/2015-207

izvanbračni suprug bio dužan tužitelju određeni novac s tim da ne zna o kojem iznosu se radi i koliko je tuženik pozajmio od tužitelja, te je istakla kako je upravo kredit koji je ona podigla u iznosu od 35.000 eura trebao biti upotrijebljen za vraćanje duga tuženika prema tužitelju.

28. U tijeku postupka tužitelj je predlagao da se zatraže izvodi sa žiro računa tvrtke Mirna Vala d.o.o u razdoblju od 14.6.2004 i 17.6.2004. u kojem razdoblju su vidljive transakcije u iznosu od 849.947,18 kn, navedeno je predloženo zatražiti od stečajne upraviteljice Ljiljane Poljanić iz Splita, i da se utvrdi tko je potpisao navedene virmane. Stečajna upraviteljica je 5.4.2022 . obavijestila sud da se tražena dokumentacija nalazi u arhiviranom stečajnom postupku na Trgovačkom sudu u Splitu broj St-17/2005 te u kaznenom postupku protiv GC koje je pokrenulo

Županijsko državno odvjetništvo broj Kis-DO-53/2020

29. Spisu je na strani 1072-1075 priloženo rješenje ŽDO broj Kis-DO 53/2020 o provođenju istrage protiv GC da bi iz društva Mirna vala d.o.o. neosnovano uzeo 573.374,11 kuna i iskoristio u neposlovne svrhe, neosnovano prikazujući da se radi o pozajmicama članu uprave društva , što nije vratio, a navedeno društvo Mirna vala d.o.o. oštetio za taj iznos, te da bi time počinio kazneno djelo protiv gospodarstva-zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je izvršen uvid u ovaj parnični postupak .

30.. U tijeku ovog postupka izveden je dokaz vještačenjem po Mateus revizija , računovodstvo i porezno savjetovanje d.o.o. Zagreb , koje je dana 21.7.2017., dostavilo svoj nalaz i mišljenje priloženo na strani 472 -477 spisa , iz kojeg vještva proizlazi da je prema dokumentaciji u spisu , tuženik GC u razdoblju od 2.srpnja 2003. do 17. Lipnja 2004. Iza društva Mirna vala d.o.o. podigao novac ukupno 746.058,92 kune , da je isplatom s tekućeg računa kod Varaždinske banke od 2. Srpnja 2003. Gotovinskom isplatnicom iznos od 146.000,00 kuna i isplatom s računa društva Mirna vala d.o.o. kod Varaždinske banke d.d. na temelju dvije gotovinske isplatnice i to jedne od 146.058,92 kune i druga 454.000,00 kn ili ukupno 600.058,92 kune, te da iz navedene dokumentacije nije vidljivo je li novac isplaćen tužitelju MC.

30.1. Na prijedlog tuženika i na temelju naknadno dostavljene dokumentacije od strane tuženika, izveden je dokaz dopunskim vještačenjem po sudskom vještaku za financije i računovodstvo iz tvrtke Mateus d.o.o. Zagreb od 9.1.2020., koje je priloženo na strani 995-997 spisa , a iz dopune vještva proizlazi da vještak pretpostavlja da je isplata iznos od 600.058,92 kune izvršena iz dijela sredstava iz ugovora između Varaždinske banke d.d. i tvrtke Mirna vala d.o.o. kreditne partije br. 5100045061, s obzirom da je banka dana 15.6.2004. izvršila djelomičnu isplatu sredstava na račun tvrtke Mirna vala d.o.o. u iznosu od 846.947,18 kn, s napomenom da se ova pretpostavka ne može sa sigurnošću potvrditi jer da u spisu nisu priloženi

Poslovni broj: 6652/2015-207

izvodi žiro računa tvrtke Mirna vala d.o.o. u razdoblju od 14.6.2004 -17.6.2004. navodeći da bi to nedvojbeno dokazalo pretpostavljene transakcije.

31. Iz svega naprijed navedenog, te na temelju svih izvedenih dokaza u postupku može se smatrati da se odnos između tužitelja i tuženika može podvesti pod ugovor o zajmu. Činjenica jest da spisu prileži Izjava tuženika od 24. Rujna 2007. temeljem koje je tužitelj podnio tužbu radi isplate iznosa od 350.000 eura s osnova zajma i duga koji tuženik po kazivanju tužitelja nije vratio.

32. Iz navedene Izjave ovjerene po javnom bilježniku Zdenku Frid iz Zagreba pod brojem OV-3021/07 od 24.09.2007., proizlazi da tuženik potvrđuje da je danom 24.09.2007. a na ime zajma dužan iznos od 350.000,00 eura MC te jamči da će isti iznos vratiti najkasnije do 1. Studenog 2007.

32.1. Nadalje, za istaknuti je da u navedenoj izjavi nije navedeno da se tuženik obvezuje isplatiti navedeni iznos MC u kunskoj protuvrijednosti kako je to trebalo biti navedeno da bi se radilo o valjanom ugovoru o zajmu, odnosno o valjanoj Izjavi kao dokaznom sredstvu kojim se potvrđuje da je tuženik dužan tužitelju vratiti navedeni iznos od 350.000,00 eura , obzirom da je u to vrijeme kada je navedena izjava sačinjena i potpisana, nije bilo dopušteno pozajmljivanje novca u stranoj valuti između fizičkih osoba u Republici Hrvatskoj.

33. Osim toga, pravila vraćanja temeljem ništetnog ugovora drugačija su nego što su pravila vraćanja kod valjanog ugovora o najmu. Nedvojbeno je da tužitelj potražuje iznos od stranoj valuti EUR i navodi da bi se radilo o ugovoru o zajmu u stranoj valuti, a nesporno je da je u vrijeme na koje se odnosi predmetni dug, bio na snazi Zakon o deviznom poslovanju prema kojem ugovor o zajmu deviza između fizičkih osoba u Republici Hrvatskoj nije bio dopušten , pa je slijedom toga, na temelju čl. 322. St. 1. Zakona o obveznim odnosima, takav ugovor o zajmu ništetan, jer je suprotan navedenom prisilnom propisu.

34. Dakle, nesporno je da bi se radilo o zajmu u stranoj valuti, pa je sud po službenoj dužnosti dužan ocjenjivati valjanost tog ugovora odnosno njegovu ništetnost na temelju Zakona o deviznom poslovanju (NN 93/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09 i 153/09) prema kojem između fizičkih osoba u Republici Hrvatskoj nije moguć zajam u stranoj novčanoj valuti, što takav , pa i predmetni zajam određuje ništetnim pravnim poslom u smislu odredbe članka 322. St. 1. ZOO-a, zbog čega ugovorne strane , sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,29/18, 126/21, 114/22, 156/22 , 155/23 , dalje ZOO-a). je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

Obzirom da je tužitelj tuženika pozajmio devize, valja reći da bi predmetni Ugovor bio ništav budući je protivan prisilnim propisima, u smislu odredbe čl. 322. st.. 1. ZOO-a.

Poslovni broj: 6652/2015-207

35. Osim toga, za prihvatiti je navode tuženika kako je obzirom na životnu dob tužitelja koji je rođen 1972. i obzirom na potvrde o visinu dohotka na ime tužitelja u spornom periodu dostavljene od nadležne Porezne uprave ,za sporni period kada je prema kazivanju tužitelja isti pozajmljivao novac tuženiku, nije logično ni životno da tužitelj u periodu od 2004-2007. kada je prema njegovim navodima, pozajmljivao tuženiku novce, imao toliko novčanih sredstava koje je mogao iznajmiti tuženiku kojega je upoznato preko prijatelja ŠC, i kojega prije toga nije poznavao, a da ne zaključe valjani ugovor o najmu u kojem bi jasno definirali svoje ugovorne obveze , kojim bi se zaštitio zaključenjem ugovora o zajmu sa zasnivanjem založnog prava ili s prijenosom prava vlasništva osiguranjem novčane tražbine, te je nelogično i to da bi nekome pozajmio toliki iznos novca koji potražuje a da ne ugovori kamate i to sve bez potvrde o svakom iznosu koji je pozajmljivao kako on to navodi u više navrata, a isto tako, nesporno je da tužitelj ne posjeduje potvrde o podizanju novca sa banaka

36. Iz navedenih dokaza tijekom postupka, kao i iz iskaza svjedoka CC , tadašnje nevjenčane supruge tuženika koja je na njegovo traženje podigla kredit na iznos od 35.000 eura, proizlazi da se iz tog iznosa trebao vratiti dug MC u iznosu od 23.000 eura koji je tuženiku pozajmio 2004., a prema navodima tuženika , upravo iz iskaza tužitelja u ovom postupku i pred PU Zagrebačka, proizlazi da je pozajmio iznos od 23.000 eura, te da je uračunao mjesečnu kamatu od 25% te da bi se radilo lihvarskim kamatama, navodeći kako tužitelju ne duguje utuženi iznos od 350.000 eura te da je isplatio tužitelju iznos preko 600.000,00 kn i na taj način preplatio iznos od 23.000,00 eura.

37.Po mišljenju suda, samo postojanje navedene Izjave od 24.9.2007. kojom tuženik potvrđuje i obvezuje se tužitelju do 1. studenog 2007. isplatiti 350.000 eura s osnova zajma, nije dovoljan dokaz da bi se moglo sa sigurnošću utvrditi da je tužitelj doista tuženiku pozajmio upravo taj iznos koji potražuje i koji se navodi u Izjavi od 24.9.2007., a sve imajući u vidu složenost konkretne situacije i odnosa između strankama, te obzirom na različito iskazivanje tužitelja i tuženika počev o tome kako su se upoznali, jesu li bili u prijateljskim odnosima, koliko dugo su se poznavali prije pozajmice, jesu li bili u nekom poslovnom odnosu, imajući u vidu da tuženik navodi kako uopće ne poznaje tužitelja i kako ga nikada nije vidio, dok tužitelj navodi kako mu je tuženik ponudio da zajedno vode posao u [adresa] i da su bili u dobrim odnosima.

37.1.Tako stranke različito iskazuju o tome je li tužitelj uopće tuženiku pozajmio neki iznos , posebno utuženi iznos, jesu li ugovorili kamate kako to tuženik navodi, a što tužitelj osporava, te je između stranaka sporno je li tuženik pozajmio tuženiku neki novac u eurima, i je li tuženik s osnova zajma ipak tužitelju dužan neki novac i je li tužitelju makar i djelomično vratio novac kako to tuženik navodi da bi mu vratio novac u cijelosti kada mu je osobno u nazočnosti oca predao protuvrijednost od 600.000,00

Poslovni broj: 6652/2015-207

kuna koji iznos je podigao sa svog tekućeg računa i sa računa tvrtke Mirna vala d.o.o odnosno je li od kredita koji je podigla tada njegova nevjenčana supruga CC u iznosu od 35.000 eura podmiren dug prema tužitelju, a iz kazivanja tuženika može se zaključiti da je ipak dugovao tužitelju određeni iznos , s tim da se iz niti jednog izvedenog dokaza ne može sa sigurnošću zaključiti i utvrditi koji iznos je pozajmio od tužitelja i koliko mu ukupno duguje s osnova zajma, jer o tome nema nikakve potvrde ni dokaza o tome da je tužitelj u više navrata u periodu od 2004- 2007 pozajmljivao tuženiku određeni iznos novca kako to tužitelj navodi, a ne navodi precizno kada je koliko pozajmljivao tuženiku osim što spominje iznos od 23.000 eura iako ni o tome nema potvrde da je prethodno podigao novac u banci i da ga je predao tuženiku o čemu nema dokaza da je tuženik taj iznos primio, a tužitelj navodi kako je bacio potvrde banke o podizanju novca.

38. U postupku tuženik i svjedokinja CC potvrđuju da je na prijedlog NC podigla kredit na iznos od 35.000 eura od kojeg iznosa se trebao vratiti dug tuženika prema tužitelju, nesporno je da je između Varaždinske banke d.d. Varaždin i CC zaključen navedeni ugovor o kreditu 2.7.2003., što potvrđuju očitovanja Zagrebačke banke d.d. o tome kao pravne slijednike Varaždinske banke d.d. te da je isti iznos uplatila na tekući račun GC a potom određeni iznos na račun tvrtke Mirna vala d.o.o. čiji je direktor bio GC. Sve navedeno dokazuje da je postojao dug tuženika prema tužitelju barem u tom iznosu od 23.000,00 eura koji se spominje u više navrata i od strane tužitelja i tuženika posebno u podnesku od 16.3.2021., kada tuženik ističe da je dug od 23.000 eura na koji iznos je tužitelj zaračunavao mjesečne kamate od 25% i tako došao do utuženog iznosa,. tako sud prihvaća navode tuženika da je navedeni dug tužitelju vraćen od iznosa od 35.000,00 eura koji je podigla na ime kredita nevjenčana supruga tuženika CC kao i od iznosa od 5.000,00 eura koji iznos je na zamolbu tuženika tužitelju predao ĆC koji je otišao kod NC u poslovnicu Varaždinske banke d.d. uzeo od njega 5.000,00 eura i predao ga MC sve na ime duga, a koji je to potvrdio u svojoj izjavi iz 2010. i u iskazu kao svjedok.

39. U spisu nema dokaza osim iskaza tuženika i njegovog oca DC, koji bi potvrdili navode tuženika da je zajedno sa ocem tužitelju predao protuvrijednost od 600.000,00 kn odnosno baš iznos od 71.000,00 eura na ruke u Malešnici u Zagrebu na ime duga , a tvrtka koja je ovlaštena za vještačenje Mateus d.o.o. Zagreb istakla je u vještvu i dopuni vještva da nema dokaza na ime čega je i za što je upotrijebljena navedena transakcija sa računa tuženika i tvrtke Mirna Vala d.o.o. odnosno je li taj novac isplaćen MC, a isto tako CC kao svjedok navodi da joj je poznato da su tuženik i otac išli u Zagreb kako bi tužitelju predao novac a ne zna o kojem se iznosu radilo.

40. Isto tako, ne postoje drugi dokazi koji bi potvrdili navode tuženika da je spornu Izjavu od 24.9.2007. potpisao pod prisilom i prijetnjom od strane tužitelja , osim što je

Poslovni broj: 6652/2015-207

ocu tuženika poznato po pričanju tuženika da mu je tužitelj prijetio pištoljem i da je imao problema sa tužiteljem, a svjedokinja CC koja je u sporno vrijeme živjela sa tuženikom također navodi da joj je po pričanju tuženika poznato da je isti imao problema sa tužiteljem jer je tražio više od onoga što je tuženik od njega pozajmio, što također ukazuje na to da je MC pozajmio tuženiku određeni novčani iznos , iako o tome nema izjave o primitku tog novca kao ni potvrde i ugovora o zajmu , na što ukazuje i sam tuženik kada navodi da je tužitelju vratio cjelokupni dug odnosno da ga i preplatio te da je tužitelj tražio kamate na pozajmljeni iznos odnosno da bi iznos od 23.000,00 eura zajedno sa mjesečnim kamatama od 25% dale ukupno 350.000,00 eura koji iznos tužitelj potražuje, kako je to tuženik isticao putem punomoćnika posebno u podnesku od 16.3.2021. Nitko od saslušanih svjedoka nije znao koliko je tuženik pozajmio od tužitelja odnosno koliko je tužitelj pozajmio tuženiku i koliko je dug tuženika prema tužitelju.

41. Za istaknuti je da je tuženik tijekom trajanja ovog postupka dostavljalo brojne podneske i priloge , dokumentaciju uz navedene podneske, predstavke i pritužbe na rad u ovom predmetu, u kojim podnescima uglavnom ponavlja svoje navode koje je inače isticao u odgovoru na tužbu i tijekom postupka , a uz podneske dostavlja zapisnike sa održanih ročišta i ostalu dokumentaciju koja je već priložena spisu, a njegovi brojni podnesci , predstavke i pritužbe odnose se ne samo na ovaj parnični postupak već i na ostale postupke i to kaznene postupke, postupke pred općinskim državnim odvjetništvom, postupke pred Trgovačkim sudom, tako da ih sud nije posebno uzimao u obzirom jer tuženik ponavlja svoje navode koji se ne tiču ovog postupka i nisu od značaja za odlučivanje o predmetnom tužbenom zahtjevu radi vraćanja pozajmljenog iznosa, kao što nisu relevantni i od odlučnog značaja njegovi prijedlozi za novim financijskim vještačenjem i traženjem dodatnih podataka od Zagrebačke banke d.d. i stečajne upraviteljice Mirne vale d.o.o., zbog čega su isti odbijeni kao suvišni i nepotrebni.

42. Na temelju svih naprijed izvedenih dokaza i utvrđenja ovog suda, a imajući u vidu da je u spornom periodu na koji se odnosi predmetni tužbeni zahtjev bilo zabranjeno pozajmljivanje deviza između fizičkih osoba, sukladno Zakonu o deviznom poslovanju, a tuženik je u spornoj Izjavi od 24.9.2007. potvrdio da je s navedenim danom dužan tužitelju MC iznos od 350.000,00 eura s osnova zajma, ne navodeći da je dužan navedeni iznos isplatiti u kunskoj protuvrijednosti , što je bilo potrebno da bi se moglo smatrati da se radi o valjanom ugovoru o zajmu odnosno o valjanom dokazu da je tuženik doista pozajmio navedeni iznos i da je s osnova zajma dužan isplatiti navedeni iznos tužitelju, već bi se radilo o ništetnom pravnom poslu kako je to naprijed navedeno, te obzirom da ovaj sud na siguran i nedvojben način nije mogao utvrditi kako, kada i gdje je došlo do pozajmice novčanog iznosa , visinu pozajmice i onoga što se treba vratiti, a uz izričito isticanje tuženika da nikada nije primio taj utuženi novčani iznos za koji je potpisao spornu Izjavu od 24.9.2007. pod prisilom i prijetnjama tužitelja, kako on to navodi, jer osim navoda tuženika o tome kako je došlo do potpisivanja naveden Izjave nema dokaza u

Poslovni broj: 6652/2015-207

spisu, nisu su se o tome očitovali saslušani svjedoci, tako da sa sigurnošću nije utvrđeno pod kojim je okolnostima došlo do potpisivanja navedene Izjave od 24.9.2007., a u spisu nema niti jedan dokaz da je tužitelj tuženiku pozajmio upravo utuženi iznos odnosno da bi taj iznos predstavljao zbroj iznosa od 23.000,00 eura i svih ostalih pozajmljenih iznosa kako tužitelj navodi, to sud smatra kako nije opravdano prihvatiti navode tužitelja da mu je tuženik s osnova zajam dužan isplatiti iznos od 350.000,00 eura sa zatraženim kamatama od 1. Studenog 2007. do isplate., a iznos koji navode tužitelj i tuženik od 23.000,00 eura iz izvedenih dokaza proizlazi da je isti tuženik vratio tužitelju, navedenim isplatama sa svog tekućeg računa i računa tvrtke Mirna vala i koji je trebao biti i vraćen iz kredita CC koji ej u tu svrhu podigla kako bi pomogla tuženiku i koji novac je prebačen na račun tuženika, kako to proizlazi iz izvedenih dokaza, a sve kako je to sve naprijed navedeno.

43. Obzirom na iznijeto, a imajući u vidu da sud tužbeni zahtjev tužitelja ocjenjuje neutemeljenim u cijelosti, to je isti valjalo odbiti donošenjem odluke kao u izreci ove presude.

U Trogiru, dana 17. ožujka 2025.

Sudac:

Ivanka Karadža

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istih. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud .

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud je presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl.335. ZPP-a).

DNA: pun. tužitelja

tuženiku osobno

u spis