Republika Hrvatska

Županijski sud u

Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-210/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ivana Markovića, kao predsjednika vijeća, te Hrvoja Viskovića i Sandre Radanović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenih: I – AD i II – PD, zbog kaznenog djela iz čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12 – dalje u tekstu: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbi I okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj K- 332/12-85 od 27. rujna 2023. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 I 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba I okrivljenika AD kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku broj K-332/12-85 od 27. rujna 2023. godine okrivljeni: I – AD i II – PD, zbog kaznenih djela protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem službene isprave i to I okr. AD iz čl. 312. st. 2. KZ/97, a II okr. PD iz čl. 312. st. 1. KZ/97 osuđeni su na kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci, s rokom kušnje od dvije godine, svaki.

1. 1. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08, okrivljenici se obvezuju snositi paušalne troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. – 8. ZKP/08 i to na ime paušalnog troška kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u iznosu od po 1.500,00 eura, u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe.

1. 3. Nadalje, u odnosu na I okr. AD temeljem čl. 452. st. 1. toč. 6. ZKP/08 odbijena je optužbe zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz čl. 248. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 70/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) .

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio I okrivljenik AD putem braniteljice Vesne Rogulj, odvjetnice u Zagrebu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se usvoji žalba, ukine toč. I pobijane presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim raspravnim sucem. Traži javnu sjednicu.

3. U odgovoru na žalbu braniteljice I okrivljenog, državni odvjetnik je naveo da je potrebno potvrditi prvostupanjsku presudu ukinuti i postupak vratiti na ponovno suđenje i odluku.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Dana 17. ožujka 2025. godine održana je javna sjednica vijeća sukladno odredbi čl. 475. ZKP/08 na koju su pozvani zastupnik optužbe i branitelj I okrivljenog, a na koju je pristupio zamjenik braniteljice I okrivljenika i zastupnik optužbe. Zamjenik braniteljice I okrivljenika je na sjednici vijeća ostao kod svih navoda iznesenih u žalbi, a zastupnik optužbe kod odgovoran na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prije svega, a vezano za povredu kaznenog zakona iz čl. 469. st. 1. toč. 2. ZKP/08, mišljenje je ovog vijeća kako ta povreda pobijanom presudom nije počinjena. Iako je od 11. veljače 2011. godine I-okrivljeni AD u registru udruga koji se vodi u ABC, ..., izbrisan kao osoba ovlaštena za zastupanje, a umjesto njega naveden KD, evidentno je kako je I-okrivljenik nakon tog dana zadržao svu bitnu dokumentaciju Županijskog nogometnog saveza DN, i pečat ŽNS DN, ključeve službenih prostorija koje je koristio samo on sve do 4. lipnja 2011. godine te konačno, odgovarajući zaključku ... Klasa UO/I-230-02/11-01/06; Urbroj: 2117-06/02-11-2 od 4. veljače 2011. godine da 3. ožujka 2011. godine u svojstvu tajnika dostavio traženu dokumentaciju. Dakle, bez obzira na izvršene promjene tajnika ŽNS DN u registru udruga nastavio, iako neovlašteno, postupati kao tajnik i odgovorna osoba te udruge, onemogućujući istovremeno da tu funkciju obavlja stvarno imenovani tajnik KD. Drugim riječima, a suprotno navodima žalbe, ovaj je okrivljenik imao svojstvo odgovorne osobe i time ispunio objektivni element kaznenog djela iz čl. 312. st. 2. KZ/97.

8. Neosnovano se u žalbi ističe i povreda kaznenog zakona iz čl. 469. st. 1. toč. 1. ZKP/08 koja bi se odnosila na neisticanjem subjektivnog obilježja kaznenog djela u činjeničnom opisu inkriminacije. Naime, činjenični opis ne mora nužno sadržavati zakonski naziv sadržaja krivnje. Kad bi bilo tako, onda bi u svakom činjeničnom opisu osuđujuće presude trebalo stajati da je počinitelj bio ubrojiv ili smanjeno ubrojiv, svjestan protupravnosti i postupao s namjerom, neizravnom namjerom, svjesnim ili nesvjesnim nehajem. To je nepotrebno jer je dovoljno da se iz činjeničnog opisa može zaključiti o sastojku krivnje (ubrojivost, protupravnost, namjera). U konkretnom slučaju je potpuno nesporno iz činjeničnog opisa utvrđeno da je optuženik postupao s izravnom namjerom jer se ovo kazneno djelo ni ne može počiniti nego s takvom namjerom. Upravo iz dijela činjeničnog opisa u kojem se ističe da je okrivljenik "dostavio dokument… iako je znao….da na skupštini nije donesen, niti je o njemu uopće raspravljano te da nije vjerodostojan" može se sasvim jasno zaključiti o postojanju izravne namjere kod okrivljenog AD.

9. Neosnovana je žalba I okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer su iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama u prvostupanjskoj presudi potpuno jasni i neproturječni, dok se iznijeti razlozi zbog tog žalbenog osnova svode na činjenične prigovore. Time što okrivljenik ne prihvaća iznijete razloge u prvostupanjskoj presudi, ne ostvaruje se žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već to predstavlja žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. 1. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti razloge iznijete u obrazloženju prvostupanjske presude, gdje su određeno i potpuno izložene činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio izvedenim dokazima, iznijeti su razlozi za donijete zaključke, kao i razlozi kojima se taj sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a posebno pri utvrđivanju postojanja kaznenog djela i krivnje I okrivljenika, a što je sve sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP/08, tako da ne postoji nikakva bitna povreda postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, na koju bi se mogao odnositi sadržaj žalbe, zbog čega se I okrivljenik još jednom upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.

9. 2. Ni ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti, prema odredbi čl. 476. st. 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bilo kakvih bitnih povreda kaznenog postupka označenih u točki 1. čl. 476. st. 1. ZKP/08, niti da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon na neki drugi način osim onog opisanog u toč. 7. i 8.

9. 3. Okolnost da je prilikom izricanja presude prvostupanjski sud pogrešno označio čl. 56. KZ, umjesto, kako je to pravilno, čl. 67. KZ/97 nikako ne može imati značaj apsolutno bitne povrede kaznenog postupka. Naime, prilikom izricanja presude prvostupanjski sud je označio kako I okrivljenika proglašava krivim zbog kaznenog djela iz čl. 312. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97 te ga je temeljem te zakonske odredbe i tog zakona osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci. Nakon toga je izrečenu kaznu zatvora temeljem odredbi o uvjetnoj osudi suspendirao na vrijeme od dvije godine. Iako se pri tom pozvao na čl. 56. Kaznenog zakona (ne označujući kojega) sasvim je jasno kako je riječ o grešci u oznaci, koja niti na jedan način nije mogla utjecati na sadržaj presude. Naime, izrečena sankcija identična je po novom i starom Zakonu i na opisan način se ne bi ostvarila apsolutno bitna povreda kaznenog postupka na koji ukazuje obrana.

10. Odbijanjem dijela dokaznih prijedlog obrane kao suvišnih ne ostvaruje se bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 kako se to tvrdi u žalbi već eventualno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, koje je po mišljenju ovog suda potpuno i pravilno utvrđeno. Naime, žalitelj ispušta iz vida kako u ovom predmetu nije svrha utvrditi kakvi bi se ciljevi trebali ili mogli ostvariti dostavljanjem nevjerodostojne dokumentacije Uredu države uprave, već je dovoljno da odgovorna osoba neistinitu poslovnu ispravi uporabi u poslovanju kao da je istinita čime se štiti vjerodostojnost isprava, a time i održivost pravnih odnosa koji se na njima temelje. U situaciji kada je prvostupanjskom sudu kao dokaz bio na raspolaganju izvornik skraćenog zapisnika izvanredne skupštine ŽNS DN od 3. srpnja 2009. godine u kojem se niti u najavljenom dnevnom redu niti u odlukama ne spominje donošenje Poslovnika o radu, a u izvodu iz zapisnika sa sjednice skupštine ŽNS DN koji je sačinio II okrivljenik PD, a kojeg je zajedno s Poslovnikom I okrivljeni A podneskom koji je potpisao i pečatirao dostavio poštom Uredu državne uprave u Dubrovačko neretvanskoj županiji doista je teško za zaključiti nešto drugačije od onog što je prvostupanjski sud naveo u svom obrazloženju. Svjedoci koje je obrana predlagala su tim više suvišni nakon što su oba ovjerovitelja skraćenog zapisnika izvanredne skupštine ŽNS DN od **.**.2009. ŽD i TD potvrdila kako je taj zapisnik vjerodostojan i u skladu s onim što se doista događalo na toj skupštini. Kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja s pravom prvostupanjski sud nije povjerovao iskazima svjedoka P, K i Ž, koji su tvrdili da se na spornoj sjednici pričalo o novom poslovniku i da je on izglasan, pogotovo što se iz njihovih iskaza zaključuje kako su o svemu glasali, kako kaže P "po defaultu", dakle bez nekakve rasprave i uživljavanje u ono o čemu se glasa što ostavlja otvorenu mogućnost da nije bilo govora o poslovniku.

11. Iako se žalitelj ne žali na izrečenu sankciju, ovaj sud je postupajući u smislu čl. 478. ZKP/08 ispitao presudu i u tom pravcu te je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio utvrđeni stupnja krivnje i pogibeljnost počinjenog kaznenog djela, te okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu, držeći da će upravo izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine biti primjerena za ostvarivanje svrha kažnjavanja propisanih čl. 50. KZ/97. Slijedom navedenog ni ovaj sud nije utvrdio nikakav objektivni razlog za ublažavanje izrečene sankcije, koja po svojoj mjeri ionako tendira ka zakonskom minimumu.

12. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno čl. 483. st. 1. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zadru, 17. ožujka 2025. godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Silvana Čubrilo

Ivan Marković