REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: P-241/2024-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Šeparović Bradvica, u pravnoj stvari tužiteljice PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Iskrenu Rošiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Markač- Greif & Partneri j.t.d. u Zagrebu, Matije Mrazovića 5, protiv I. tuženice TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tuženika SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III. tuženice AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV. tuženice MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], V. tuženika PŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VI. tuženika OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji su I.- III. tuženici i V.- VI. tuženici zastupani po punomoćniku ŠŽ, odvjetniku u [adresa], i VII. tuženice ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Josipi Dasović, odvjetnici u Zagrebu, Ulica Julija Knifera 7, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. siječnja 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika Iskrena Rošića, punomoćnika I.-III. tuženika i V.- VI. tuženika ŠŽ, te VII. tuženice osobno uz punomoćnicu Josipu Dasović, 17. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva stana u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na zk.č.br. 680/9 i upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to stana broj 2 u prizemlju koji se sastoji od sobe, kupaone, hodnika, kuhinje, izbe, boravka + blag., terase i spremišta u podrumu, ukupne neto korisne površine 56,09 m2, zajedno s pripadajućim vrtom (dvorištem) površine 106 m2 kao sporednim dijelom (pripatkom) tog stana, sukladno nalazu i grafičkom prikazu ovlaštenog inženjera geodezije ŽŽ, dipl.ing.geod. iz Knez – INVEST d.o.o. od 17. svibnja 2006. koji predstavljaju sastavni dio ove presude (etažno vlasništvo E-4), koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, kao i sa zemljištem s kojim je stan 2 neodvojivo povezan, što su I.- VII. tuženici dužni priznati i trpjeti upis navedenog prava vlasništva za korist tužiteljice u zemljišnim knjigama, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je zatraženo naložiti I. - VII. tuženicima da tužiteljici izdaju valjanu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva u zemljišne knjige za korist tužiteljice, koju će u suprotnome će zamijeniti ova presuda.

III. Nalaže se I. tuženici TŽ, II. tuženiku SŽ, III. tuženici AŽ, IV. tuženici MŽ, V. tuženiku TŽA i VI. tuženiku OŽ naknaditi tužiteljici PŽ troškove postupka u iznosu od 2.066,36 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev I. tuženice TŽ, II. tuženika SŽ,

III. tuženice AŽ, V. tuženika SŽA i VI. tuženika OŽ radi naknade troškova ovog postupka.

V. Nalaže se tužiteljici PŽ naknaditi VII. tuženici ČŽ troškove ovog postupka u iznosu od 750,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi podnesenoj 2. siječnja 2019. navela kako su njezini pravni prednici IŽ i NŽ na temelju Ugovora o kupoprodaji od 7. studenog 1990. i Anexa tom ugovoru od 2. listopada 1997. stekli izvanknjižno pravo vlasništva na stanu koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na zk.č.br. 680/9 k. o. [katastarska općina], i to jednoipolsobnog stana u prizemlju desno s pripadajućom terasom i vrtom, te da im je, radi upisa navedenog stana u zemljišne knjige, Državno odvjetništvo RH izdalo Tabularnu izjavu br. M-DO- 469/05 od 19. svibnja 2005. Tužiteljica je pritom istaknula kako predmetna zgrada, kao i dvije susjedne zgrade na adresama [adresa], predstavljaju tipski jednake zgrade koje su građene po istom investitoru Raškaj d.o.o., na način da sve imaju po dva stana na svakoj etaži, da svaka zgrada ima po dva stana u prizemlju, te da su stanovi u prizemlju prodavani uz pripadajuću terasu i vrt kao sporedne dijelove tog stana, dok isto nije bilo obuhvaćeno kupoprodajnim ugovorima za stanove na katovima. Nadalje je navela kako su vrt (dvorište) koji pripada stanu tužiteljice (u prizemlju desno) i vrt (dvorište) koji pripada stanu VII. tuženice (u prizemlju lijevo) jasno razgraničeni od ostalih dijelova nekretnine, dostupni iz stanova čiji su to sporedni dijelovi, te upravo namijenjeni da služe svrsi tih stanova.

2. Ističući kako predmetna stambena zgrada nije upisana u zemljišne knjige, dok je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno kako vrt (dvorište) koji pripada stanu u prizemlju desno ima površinu od 106 m2, to je tužiteljica tužbenim zahtjevom predložila utvrditi da je stekla valjan pravni osnov za stjecanje prava vlasništva stana u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja odgovara zk.č.br. 179/9 k. o. [katastarska općina], i to jednoipolsobnog stana u prizemlju desno površine 43,20 m2, koji se sastoji od spavaće sobe, kupaonice, hodnika, kuhinje, dnevnog boravka i terase, s pripadajućim vrtom (dvorištem) površine 106 m2 kao sporednim dijelom (pripatkom) tog stana, što su I. - VII. tuženici dužni priznati i izdati tužiteljici tabularnu ispravu koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.

3. I.- IV. tuženici i VI. tuženik su u svojem odgovoru na tužbu prigovorili aktivnoj legitimaciji tužiteljice, navodeći kako nije dokazala da je proglašena nasljednicom iza pok. NŽ i IŽ. Ujedno su istaknuli prigovor presuđene stvari, navodeći kako je protutužba pok. NŽ i IŽ radi utvrđenja prava vlasništva na terasi i vrtu pravomoćno odbačena, te naveli kako iz isti razloga niti tužiteljica nije mogla steći pravo vlasništva (list 50 spisa). VII. tuženica je u svojem odgovoru na tužbu u cijelosti priznala tužbeni zahtjev tužiteljice (list 54 spisa).

4. Podneskom od 26. svibnja 2020. tužiteljica je umjesto ranije utužene V. tuženice AŽA, kojoj do tada nije bilo moguće uručiti tužbu u ovom predmetu, kao V. tuženika označila PŽA kao novog vlasnika jednog od stanova u predmetnoj zgradi (list 82- 83 spisa).

5. Nadalje, podneskom od 8. listopada 2021. tužiteljica obavijestila sud kako je u odnosu na predmetnu nekretninu proveden postupak povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, kao i postupak obnove zemljišne knjige, slijedom čega je precizirala tužbeni zahtjev s obzirom na promjenu opisa nekretnine, dok je ujedno postavila i tzv. eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini (list 132- 134 spisa).

6. Podneskom od 11. lipnja 2024. tužiteljica je konačno odredila tužbeni zahtjev, predlažući utvrditi da je stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva stana u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na zk.č.br. 680/9 i upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to stana broj 2 u prizemlju koji se sastoji od sobe, kupaone, hodnika, kuhinje, izbe, boravka + blag., terase i spremišta u podrumu, ukupne neto korisne površine 56,09 m2, zajedno s pripadajućim vrtom (dvorištem) površine 106 m2 kao sporednim dijelom (pripatkom) tog stana, sukladno nalazu i grafičkom prikazu ovlaštenog inženjera geodezije ŽŽ, dipl.ing.geod. iz Knez – INVEST d.o.o. od 17. svibnja 2006. koji predstavljaju sastavni dio ove presude (etažno vlasništvo E-4), te obvezati I.- VII. tuženike da navedeno priznaju i tužiteljici izdaju valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišne knjige za korist tužiteljice, dok je tzv. eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom predložila utvrditi da je dosjelošću stekla pravo vlasništva na prethodno opisanoj nekretnini (list 203- 204 spisa).

7. U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem isprava: Ugovora o kupoprodaji stana broj: 4/90 IID od 7. studenog 1990. (list 6- 9 spisa), Anexa kupoprodajnog ugovora br. 4/90-II od 7. studenog 1990. sklopljenog 2. listopada 1991. (list 10- 11 spisa), zapisnika od 24. svibnja 1993. (list 12 spisa i list 145 spisa), potvrde Trgovačkog suda u Zagrebu broj R3-5460/2001 od 26. travnja 2001. (list 13 spisa), tabularne izjave Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj: M-DO- 469/05 od 19. svibnja 2005. (list 14 spisa), dva supotpisa Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj: M-DO-469/05 od 19. svibnja 2005. (list 15- 16 spisa), rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-3661/97 od 30. listopada 1997. (list 17- 18 spisa), neslužbene kopije prijepisa posjedovnog lista od 5. rujna 2018. (list 19 spisa), neslužbene kopije izvatka iz zemljišne knjige od 5. rujna 2018. (list 20 spisa), Ugovora o kupoprodaji stana broj: 3/ IIID od 24. siječnja 1990. (list 21- 23 spisa), Ugovora o kupoprodaji stana broj: 19/93 od 8. travnja 1993. (list 24- 27 spisa), Ugovora o kupoprodaji stana broj: 2/ IIID od 20. prosinca 1990. (list 28- 31 spisa), Ugovora o kupoprodaji stana broj: 10/94-D-5 od 21. kolovoza 1995. (list 32- 35 spisa), Ugovora o kupoprodaji stana broj: 154/D-5 od 19. studenog 1992. (list 36- 39 spisa), Ugovora o kupoprodaji stana broj: 168/D od 11. studenog 1991. (list 40- 44 spisa), nalaza dipl.ing. geod. ŽŽ od 17. svibnja 2006. zajedno s kopijom katastarskog plana (list 45- 46 spisa i list 205- 206 spisa), smrtnog lista od 13. kolovoza 2018. (list 60 spisa), izvoda iz matične knjige rođenih od **.**.1993. (list 61 spisa), izvatka iz matice vjenčanih od 6. svibnja 1995. (list 62- 63 spisa), Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 15. siječnja 2003. (list 64- 65 spisa i list 98- 101 spisa), rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-7990/2018 od 20. svibnja 2019. (list 69- 72 spisa), Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 17. siječnja 2020. (list 84- 88 spisa i list 102- 106 spisa), Ugovora o kupoprodaji stana broj: 159/D-V od 18. rujna 1992. (list 89- 93 spisa), Ugovora o kupoprodaji stana od 28. listopada 1997. (list 94- 97 spisa), neslužbenih kopija dva povijesna prikaza izvatka iz zemljišne knjige od 8. listopada 2021. (list 135- 143 spisa), građevinske dozvole od 17. listopada 1990. (list 146- 148 spisa), zapisnika od 2. veljače 1993. (list 149 spisa), rješenja Gradskog zavoda za katastar i geodetske poslove od 23. srpnja 1993. (list 150- 151 spisa), rješenja Gradskog zavoda za katastar i geodetske poslove od 28. prosinca 1998. (list 152- 153 spisa) i uvjerenja Gradskog zavoda za katastar i geodetske poslove od 26. travnja 2005. (list 154 spisa), pročitan je spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3628/2021 (list 174- 201 spisa i list 224- 225 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice (list 222- 223 spisa) i VII. tuženice (list 223- 224 spisa).

8. Postupajući sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), te ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud utvrdio je konačno određeni tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovanim.

9. Predmet ovog postupka jest utvrđenje da tužiteljica ima valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva stana u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na zk.č.br. 680/9 i upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to stana broj 2 u prizemlju ukupne neto korisne površine 56,09 m2, zajedno s pripadajućim vrtom (dvorištem) površine 106 m2 kao sporednim dijelom (pripatkom) tog stana, te izdavanja tabularne izjave, podredno utvrđenje da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva na navedenoj nekretnini.

10. I.- VI. tuženici su u odgovoru na tužbu iznijeli prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice, kao i prigovor presuđene stvari, dok je VII. tuženica u cijelosti priznala tužbeni zahtjev tužiteljice.

11. U daljnjem tijeku postupka, I.- III. tuženici i V.- VI. tuženici su istaknuli kako sporni vrt pripada svim suvlasnicima predmetne stambene zgrade, te da tužiteljica nema valjanu pravnu osnovu za stjecanje navedenog vrta, ukazujući na ništetnost aneksa ugovoru na koji se poziva tužiteljica. Nadalje su naveli kako je tužbeni zahtjev nepodoban za raspravljanje, budući da je tužiteljica već upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnica predmetnog stana, te da su svi suvlasnici stambene zgrade kupili stanove na isti način, odnosno bez vrta (list 210 spisa).

12. U odnosu na navode I.- VI. tuženika, tužiteljica je u tijeku postupka istaknula kako je tužba njezine prednice IŽ odbačena iz procesnih razloga, slijedom čega je osporila osnovanost prigovora presuđene stvari (list 57- 59 spisa). Također je navela kako je tužbeni zahtjev I. - VI. tuženika prema tužiteljici radi predaje u suposjed spornog vrta odbijen pravomoćnom sudskom odlukom, budući da je utvrđeno kako je navedeni vrt nije zajednički dio zgrade, već pripadak stana tužiteljice (list 169- 173 spisa). Ujedno je istaknula kako iz rezultata cjelokupnog postupka koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-3628/2021 proizlazi da sporni vrt čini pripadak stana tužiteljice, s obzirom da je navedeni stan kupljen zajedno sa navedenim vrtom, da su na isti način prodavani i stanovi u prizemljima drugih tipski izgrađenih zgrada, da I. - VII. tuženici nikada nisu osporavali tužiteljici pravo na korištenje terase i vrta niti iste koristili kao zajedničke dijelove zgrade, te da tužiteljica ima pravni interes za utvrđenje da sporni vrt pripada njezinom stanu (list 169- 173 spisa).

13. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji stana broj: 4/90 IID od 7. studenog 1990. (list 6- 9 spisa) utvrđeno je kako je navedeni ugovor sklopljen između društva Raškaj d.o.o. kao prodavatelja, te IŽ i NŽ kao kupaca, u pogledu nekretnine sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], opisane kao jednoiposobni stan površine 43,20 m2 s ostavom površine 4,00 m2. Nadalje, uvidom u Anex kupoprodajnog ugovora br. 4/90-II od 7. studenog 1990., sklopljen 2. listopada 1991. (list 10- 11 spisa), utvrđeno je kako je istim Anexom izmijenjen opis nekretnine, na način da je ista opisana kao "jednoiposobni stan prizemno desno (prozori s tri strane) s pripadajućom terasom i vrtom" površine 43,20 m2, te ostava površine 4,00 m2.

14. Uvidom u zapisnik uz kupoprodajni ugovor br. 4/90 IID od 24. svibnja 1993. utvrđeno je kako su IŽ i NŽ od ZŽ kao predstavnika prodavatelja preuzeli stan broj 2 u prizemlju ukupne površine 45,20 m2 s pripadajućim vrtom u objektu Dugave 5, [adresa] (list 12 spisa).

15. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-3661/97 od 30. listopada 1997. utvrđeno je kako je NŽ preminuo **.**.1997., te je njegovom nasljednicom utvrđena IŽ (list 17- 18 spisa). Nadalje, uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-7990/2018 od 20. svibnja 2019. utvrđeno je kako je IŽ preminula **.**.2018., pri čemu je tužiteljica naslijedila pravo na predmetnoj nekretnini na temelju Ugovora o kupoprodaji stana broj: 4/90 IID od 7. studenog 1990., Anexa istom ugovoru od 2. listopada 1991. i rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-3661/97 od 30. listopada 1997. (list 69- 72 spisa).

16. Uvidom u nalaz dipl.ing.geod. ŽŽ od 17. svibnja 2006. utvrđeno je kako je na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] snimio ograđeno dvorište površine 106 m2 koje se nalazi na jugozapadnom dijelu čestice i u posjedu je IŽ, te je ujedno označeno na kopiji katastarskog plana (list 45- 46 spisa).

17. Uvidom u neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige od 5. rujna 2018. utvrđeno je kako je zk.č.br. 179/9, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], bila opisana kao oranica u Hreliću površine 104 čhv i upisana kao društveno vlasništvo, s upisanim prvenstvenim pravom korištenja radi izgradnje stambene zgrade za korist BŽ (list 20 spisa).

18. Uvidom u tabularnu izjavu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj:

M-DO-469/05 od 19. svibnja 2005. utvrđeno je kako je istom ispravom dopuštena uknjižba prava suvlasništva za korist IŽ i NŽ na posebnom dijelu nekretnine- jednoipolsobnom stanu s pripadajućom ostavom, sve temeljem Ugovora o kupoprodaji stana broj: 4/90 IID od 7. studenog 1990. i Anexa istom ugovoru od 2. listopada 1991. (list 14 spisa).

19. Nadalje, uvidom u neslužbene kopije dva povijesna prikaza izvatka iz zemljišne knjige od 8. listopada 2021. utvrđeno je kako je 2018. izmijenjena izgrađenost zk.č.br. 179/9 k. o. [katastarska općina], na način da je ista opisana kao dvorište površine 223 m2 i stambena zgrada, [adresa] površine 150 m2, te je izvršeno i povezivanje zemljišne knjige s knjigom položenih ugovora kada je upisano deset posebnih dijelova navedene nekretnine, uključujući stan broj 2 u prizemlju (E-4) upisan kao vlasništvo tužiteljice. Nadalje je utvrđeno kako je 2021. proveden postupak obnove zemljišne knjige u sklopu kojeg je postupka predmetna čestica upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao zk.č.br. 680/9 dvorište površine 223 m2 i stambena zgrada, [adresa] površine 150 m2, dok je tužiteljica upisana kao vlasnica posebnog dijela navedene nekretnine (E- 4) opisanog kao stan broj 2 u prizemlju koji se sastoji od sobe, kupaone, hodnika, kuhinje, izbe, boravka + blag., terase i spremišta u podrumu, ukupne neto korisne površine 56,09 m2, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi (list 135- 143 spisa).

20. Tužiteljica je u svojem iskazu danom na ročištu održanom 15. siječnja 2025. navela kako su njezini roditelji još 1990., dok je zgrada bila u izgradnji, kupili predmetni stan s pripadajućom terasom i vrtom, te da ona tamo živi od 1993. Istaknula je i kako susjedni stan u prizemlju, koji je u vlasništvu VII. tuženice, također ima vrt koji je još od vremena izgradnje zgrade od njezinog vrta odvojen parapetom, te da je od početka bilo zamišljeno da stanovi s vrtom čine cjelinu i da vrtovi pripadaju upravo tim pojedinim stanovima. Ujedno je iskazala kako je investitorica gradnje zgrade gđa ZŽ, odnosno HŽ, napomenula da su stanari koji su kupili ostale stanove u toj zgradi upoznati s činjenicom da su oni kupili samo stanove, te da vrtovi pripadaju samo stanovima u prizemlju, pri čemu su u toj ulici sagrađene još druge tipski napravljene zgrade na isti način, te da su i u tim zgradama napravljeni vrtovi koji pripadaju samo stanarima u prizemlju. Istaknula je kako su taj vrt koristili i održavali isključivo članovi njezine obitelji, te da nikada nitko od susjeda nije tražio korištenje tog vrta ni pokušavao isti koristiti, niti se obraćao radi korištenja tog vrta sve do 2006., kada su podnijeli tužbu radi predaje u suposjed. Navela je kako je u naravi taj vrt u cijelosti ograđen, površine otprilike 106 m[2] , te da se u njemu nalazi drvo palme, cvijeće i slično. Također je navela kako se u isti vrt može pristupiti iz njezinog stana, kao i s ulice gdje postoje željezna vrata, dok se na bočnom dijelu nalazi željezna ograda koja taj prostor jasno ograđuje od ostatka zemljišta (list 222- 223 spisa).

21. VII. tuženica ČŽ u svojem je iskazu danom na ročištu održanom 15. siječnja 2025. navela kako je njoj njezina majka 90-tih godina kupila stan u navedenoj zgradi, da su tamo bili prvi kupci i mogli birati koji stan žele, te da je ona svoj stran odabrala jer je baš željela stan s vrtom. Navela je da se, isto kao kod tužiteljice, među svim susjedima znalo da su one njihove stanove kupile s vrtom i nitko zbog toga nikada nije pravio problem, te da su čak njezinoj obitelji dozvolili da za 18 m[2] prošire njihov dio kod terase, budući da je njezinoj rastućoj obitelji trebao prostor. Istaknula je kako je u vrijeme kupnje stana postojala samo mogućnost kupiti stan s pripadajućim zemljištem, te da nije bilo definirano da se radi upravo o ovom vrtu, iako je to u naravi to tako bilo, dok su oni njihove ugovore samo mogli položiti u knjigu položenih ugovora, te da se tada nisu mogli upisati u zemljišne knjige kao vlasnici. Također je navela kako je ograda s ulične strane koju je spominjala tužiteljica postavljena 2000. u suradnji sa svim stanarima, te da su i susjedi iz drugih zgrada u nizu u istoj ulici na isti način postavili svoje ograde. Istaknula je kako u svoj vrt jedino ona može pristupiti iz svog stana preko kliznih vrata, te da nitko od tuženika nikada nije radio nikakav problem oko vrtova niti tražio ikakvo pravo korištenja tih vrtova, već da je problem među susjedima nastao 2006., i to ne zbog vrtova, već zbog problema s nedostatkom parkinga (list 223- 224 spisa).

22. Čitanjem spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3628/2021 utvrđeno je kako je postupak u navedenom predmetu pokrenut tužbom ĐŽ, SŽ, AŽ, MŽ, TŽ i OŽ kao tužitelja, podnesenom 30. ožujka 2006. protiv ČŽ i IŽ kao tuženica, radi predaje u suposjed dijela k. č. br. [katastarska čestica], u naravi dvorišta u [adresa], u površini od 261 m[2] , s time da je podneskom od 9. srpnja 2007. II. tuženica IŽ podnijela protutužbu, predlažući utvrditi da je s poduzećem Raškaj d.o.o. zaključila ugovor i aneks ugovoru o kupoprodaji. Presudom i rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4247/06-59 od 24. lipnja 2011. usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja, te je odbačen protutužbeni zahtjev II. tuženice IŽ, a navedena odluka potvrđena je presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-10319/11-3 od 9. veljače 2016. Nadalje, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-X- 722/2016-3 od 3. ožujka 2021. prihvaćena je revizija II. tuženice IŽ i djelomično su ukinute citirane prvostupanjska i drugostupanjska odluka, te je predmet vraćen na ponovan postupak. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3628/2021-102 od 17. studenog 2021. postupak je nastavljen s ovdje tužiteljicom PŽ kao nasljednicom iza pok. IŽ. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3628/2021-143 od 2. svibnja 2023. odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženicu PŽ radi predaje u suposjed, te je navedena presuda postala pravomoćna 10. listopada 2023., a ovršna 8. prosinca 2023.

23. S obzirom da su se tužiteljica, I.- III. tuženici i V.- VII. tuženici suglasili da se u ovom predmetu kao dokazi koriste dokazi izvedeni u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3628/2021 (list 209- 210 spisa), pročitani su zapisnici o iskazima koje su ovdje II. tuženik SŽ, ovdje VI. tuženik OŽ, ovdje VII. tuženica ČŽ, te svjedoci CŽ i HŽ dali u navedenom postupku, kao i nalaz i mišljenje građevinskog vještaka Štimac vještačenja d.o.o. izrađen za potrebe navedenog postupka.

24. Uvidom u zapisnik s ročišta održanog u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3628/2021 (prije P-4247/2006) dana 14. listopada 2010. utvrđeno je kako je ovdje II. tuženik SŽ u svojem iskazu naveo da je vlasnik stana na 3. katu, poslovnog prostora i garaže koji se nalaze u predmetnoj zgradi, te da je sporno oko 200 m2 zemljišta s južne i bočne strane zgrade koje su prisvojili vlasnici stanova u prizemlju. Naveo je kako mu je prilikom kupoprodaje njegovih nekretnina od strane gđe ZŽ i njezinih djelatnica rečeno da svo zemljište oko zgrade predstavlja zajedničko zemljište i da je na stanarima da se dogovore kako će ga koristiti, s time da on to zemljište nije koristio, već je tamo prošetao 1993. ili 1994. (list 122 navedenog spisa). Ovdje VI. tuženik OŽ je u svojem iskazu danom na istom ročištu naveo kako je vlasnik stana na 1. katu lijevo predmetne zgrade, da u njegovom kupoprodajnom ugovoru ne piše ništa o spornom zemljištu i da se ne sjeća da je o tome bilo govora, te da on nikada nije koristio sporno zemljište. Također je naveo kako je problem nastao prilikom izrade elaborata etažiranja koji nije odgovarao stanarima, te da su htjeli ostaviti bočnu stranu slobodnu za parkiranje, dok je umjesto toga jedan od tuženika tamo napravio ogradu i parking za sebe (list 123 navedenog spisa). Ovdje VII. tuženica ČŽ u svojem je iskazu danom na istom ročištu navela kako je 1990. od poduzeća Raškaj kupila stan isključivo radi pripadajućeg vrta, da je stanarima poznato da je kupila predmetni stan sa tim zemljištem i da joj nikada nitko od njih nije osporavao korištenje, koristio to zemljište niti tražio da ga koristi (list 123- 124 navedenog spisa).

25. Nadalje, uvidom u zapisnik s ročišta održanog u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3628/2021 (prije P-4247/2006) dana 9. lipnja 2011. utvrđeno je kako je svjedokinja HŽ u svojem iskazu navela kako je bila direktorica i vlasnica društva Raškaj, da su izgradili šest istovjetnih zgrada, kao i zgradu koja je predmet ovog postupka, da su u konkretnoj zgradi postojala dva stana po etaži, te da je stanovima u prizemlju pripadao vrt koji se u ugovorima navodio kao pripadajuće zemljište, budući da zgrada nije bila etažirana. Istaknula je kako su ti stanovi imali povećanu cijenu za kvadraturu vrta i da vrt nije bio zajednički prostor, već da je zajednički prostor činila isključivo površina ispred zgrade, i to ulazni prostor i dva parking mjesta do prednjeg zida zgrade. Također je navela kako je ostalim kupcima stanova na katovima bilo izričito rečeno da nemaju nikakvo pravo na vrt (list 148- 149 navedenog spisa).

26. Na temelju sadržaja nalaza i mišljenja građevinskog vještaka Štimac vještačenja d.o.o. od 23. svibnja 2022. utvrđeno je kako je prilikom uviđaja na licu mjesta utvrđeno da se iz stana tužiteljice izlazi na dvorišni prostor sa bočne zapadne strane, da se između dvorišnih prostora stanova ovdje tužiteljice i VII. tuženice nalazi niski parapetni betonski zidić, te da i na susjednim zgradama na adresama [adresa] i br. 17 vlasnici stanova u prizemlju imaju izlaze na terasu i vrt i da su isti prostori ograđeni na način da koriste samo stanovima u prizemlju. Stoga je ocijenjeno kako sporna nekretnina koja predstavlja vrt i terasu ovdje tužiteljice po svojem položaju i namjeni nužno služi tom stanu (list 296- 304 navedenog spisa).

27. Ovdje valja napomenuti kako predloženi dokaz uviđajem na licu mjesta, dokaz građevinskim vještačenjem i dokaz saslušanjem svjedokinje HŽ nisu izvedeni u ovom postupku, budući da su navedeni dokazi izvedeni u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3628/2021 i da su se stranke suglasile sa njihovim korištenjem kao dokaza i u ovom predmetu. Predloženi dokaz geodetskim vještačenjem nije proveden sukladno odredbama čl. 220. ZPP, budući da je ocijenjeno kako izvođenje navedenog dokaza nije potrebno za utvrđenje odlučnih činjenica u ovom postupku, posebno s obzirom na okolnost da I. - VII. tuženici u tijeku ovog postupka nisu iznosili nikakve primjedbe u pogledu točnosti sadržaja spisu priloženog nalaza dipl.ing.geod. ŽŽ od 17. svibnja 2006.

28. Nadalje, predloženi dokazi saslušanjem svjedoka VŽ (stanara susjedne zgrade na adresi [adresa]), FŽ (stanara susjedne zgrade na adresi [adresa]), LŽ (sestre tužiteljice) i EŽ (supruga tužiteljice) također nisu izvedeni primjenom odredbi čl. 220. ZPP. Naime, s obzirom na stanje spisa i sadržaj drugih izvedenih dokaza, ocijenjeno je kako izvođenje dokaza saslušanjem navedenih osoba ne bi bitno doprinijelo pravilnom i potpunom utvrđenju bitnih činjenica, te da bi stoga dovelo do nepotrebnog produljenja postupka u ovom predmetu.

29. U odnosu na dokazni prijedlog I. - III. tuženika i V.- VI. tuženika radi uvida u zbirke isprava na temelju kojih su se svi suvlasnici predmetne zgrade upisali kao vlasnici stanova, prije svega valja napomenuti kako I. - III. tuženici i V.- VI. tuženici nisu dostavili podatke o poslovnim brojevima navedenih zbirki isprava, a uslijed čega iste nije bilo niti moguće pribaviti. S time u svezi, potrebno je istaknuti kako su spisu ovog predmeta priloženi primjerci kupoprodajnih ugovora koji se odnose na navedene stanove (list 21- 44 spisa, list 84- 97 spisa i list 102- 106 spisa), a na temelju kojih je bilo moguće utvrditi sve bitne okolnosti u ovom postupku.

30. Predloženi dokaz saslušanjem I. - VI. tuženika nije izveden u ovom postupku sukladno odredbi čl. 265. st. 2. ZPP, budući da, iako uredno pozvani i upozoreni na posljedice propisane čl. 268. st. 3. ZPP i čl. 269. st. 2. ZPP, nisu pristupili na ročište zakazano radi saslušanja stranaka niti opravdali svoj izostanak. Pritom valja istaknuti kako su, uz suglasnost stranaka u ovom postupku, pročitani iskazi koje su II. tuženik SŽ i VI. tuženik OŽ dali u postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 3628/2021 (prije P-4247/2006).

31. Prije svega, potrebno je napomenuti kako je prigovor presuđene stvari, koji su I.- III. tuženici i V.- VI. tuženici istaknuli u ovom postupku, utvrđen neosnovanim, budući da je utvrđeno kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 333. st. 2. ZPP. Naime, na temelju sadržaja spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3628/2021 utvrđeno je kako se postupak u navedenom predmetu vodio povodom zahtjeva ovdje tuženika prema tužiteljici radi predaje u posjed spornog vrta, dok je protutužbeni zahtjev prednice tužiteljice, sada pok. IŽ, bio usmjeren na utvrđenje da su između IŽ i poduzeća Raškaj d.o.o. bili zaključeni ugovor i aneks istom ugovoru, te je isti zahtjev ujedno odbačen pravomoćnom odlukom suda. Slijedom navedenog, s obzirom da su i tužbeni i protutužbeni zahtjevi u navedenom predmetu sadržajno različiti od zahtjeva u ovoj pravnoj stvari, to je utvrđeno kako o zahtjevu postavljenom u ovom predmetu još nije pravomoćno odlučeno.

32. Na temelju izvedenih dokaza u ovom postupku utvrđeno je kako vrt (dvorište) površine 106 m2, kako je evidentiran nalazom i grafičkim prikazom dipl.ing.geod. ŽŽ od 17. svibnja 2006., čini sporedni dio (pripadak) stana tužiteljice upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-4), te da tužiteljica ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na navedenom dijelu nekretnine.

33. Naime, na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je kako su IŽ i NŽ na temelju Ugovora o kupoprodaji stana broj: 4/90 IID od 7. studenog 1990., izmijenjenog Anexom kupoprodajnog ugovora br. 4/90-II od 7. studenog 1990., sklopljenim 2. listopada 1991. (list 10- 11 spisa), od poduzeća Raškaj d.o.o. kupili nekretninu opisanu kao "jednoiposobni stan prizemno desno (prozori s tri strane) s pripadajućom terasom i vrtom" površine 43,20 m2, te ostavu površine 4,00 m2. Također valja napomenuti kako je tabularnom izjavom Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj: M-DO-469/05 od 19. svibnja 2005. dopuštena uknjižba prava suvlasništva za korist IŽ i NŽ na predmetnoj nekretnini upravo na temelju Ugovora o kupoprodaji stana broj: 4/90 IID od 7. studenog 1990. i pripadajućeg aneksa od 2. listopada 1991.

34. U odnosu na navode I. - III. tuženika i V.- VI. tuženika kojima su ukazivali na ništetnost Anexa kupoprodajnog ugovora br. 4/90-II od 7. studenog 1990., sklopljenog 2. listopada 1991., valja napomenuti kako su isti navodi u suprotnosti sa pravnim stavom izraženim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2014/1995 od 22. listopada 1998., a na što je ukazano i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-722/2016-3 od 3. ožujka 2021. donesenog u tijeku postupka koji se vodio pred Općinskim građanskim suda u Zagrebu poslovni broj P-3628/2021.

35. Naime, na temelju sadržaja nalaza i mišljenja građevinskog vještaka Štimac vještačenja d.o.o. utvrđeno je kako se u sporni vrt ulazi iz stana tužiteljice i da je isti ograđen na način da koristi samo njezinom stanu, slijedom čega po svojem položaju i namjeni nužno služi tom stanu, a ne zgradi u cjelini.

36. Navedeni zaključak potvrđen je i rezultatima drugih izvedenih dokaza. Naime, iz sadržaja zapisnika uz kupoprodajni ugovor br. 4/90 IID od 24. svibnja 1993. proizlazi da su IŽ i NŽ od ZŽ kao predstavnika prodavatelja preuzeli predmetni stan zajedno s pripadajućim vrtom, dok je na temelju iskaza tužiteljice utvrđeno kako su taj vrt koristili i održavali isključivo članovi njezine obitelji, te da nikada nitko od susjeda nije tražio korištenje tog vrta ni pokušavao isti koristiti.

37. Pritom valja napomenuti kako je iskaz tužiteljice o okolnosti da su jedino članovi njezine obitelji koristili sporni vrt ocijenjen uvjerljivim i istinitim, budući da je u tom dijelu potvrđen iskazima VII. tuženice i svjedokinje HŽ. Naime, VII. tuženica je u svojem iskazu potvrdila kako su njezina obitelj i obitelj tužiteljice kupile stanove s vrtovima, što je bilo poznato svim suvlasnicima, te da nitko od tuženika nikada nije radio nikakav problem oko vrtova niti tražio ikakvo pravo korištenja tih vrtova, već da je problem među susjedima nastao 2006., i to ne zbog vrtova, već zbog problema s nedostatkom parkinga. Nadalje, svjedokinja HŽ u svojem je iskazu izričito navela kako je svim stanovima u prizemlju pripadao vrt koji se u ugovorima navodio kao pripadajuće zemljište, da takav vrt nije bio zajednički prostor i da je ostalim kupcima stanova na katovima bilo izričito rečeno da nemaju nikakvo pravo na vrt. Pritom ujedno valja napomenuti kako su II. tuženik SŽ i VI. tuženik OŽ u svojim iskazima potvrdili kako nikada nisu koristili sporni vrt, dok preostali tuženici u ovom postupku nisu iznijeli nikakve suprotne navode.

38. Slijedom navedenog, s obzirom da je utvrđeno kako sporni vrt čini sastavni dio stana tužiteljice i da se od početka koristi na navedeni način, te da služi isključivo stanu tužiteljice, a ne zgradi kao cjelini, to je utvrđeno kako anex kupoprodajnom ugovoru kojim je definiran opis nekretnine ne sadrži nedopušteni predmet u smislu odredbe čl. 103. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96).

39. Neosnovan je i prigovor I. - III. tuženika i V.- VI. tuženika kojima su ukazali na nedostatak aktivne legitimacije tužiteljice u ovom postupku. Naime, na temelju sadržaja rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-3661/97 od 30. listopada 1997. utvrđeno je kako je nasljednicom iza pok. NŽ utvrđena IŽ (list 17- 18 spisa), dok je na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-7990/2018 od 20. svibnja 2019. (list 69- 72 spisa) tužiteljica, kao nasljednica pok. IŽ, naslijedila pravo na predmetnoj nekretnini na temelju Ugovora o kupoprodaji stana broj: 4/90 IID od 7. studenog 1990., Anexa istom ugovoru od 2. listopada 1991. i rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-3661/97 od 30. listopada 1997.

40. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je kako je tužiteljica, kao nasljednica i pravna slijednica sada pok. NŽ i pok. IŽ, sukladno odredbama čl. 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 37/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15- dalje: ZV) stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na vrtu površine 106 m2 evidentiranom u nalazu dipl.ing.geod. ŽŽ od 17. svibnja 2006., koji čini sastavni dio posebnog dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao E-4, opisanog kao stan broj 2 u prizemlju koji se sastoji od sobe, kupaone, hodnika, kuhinje, izbe, boravka + blag., terase i spremišta u podrumu, ukupne neto korisne površine 56,09 m2, te da se ne radi o zajedničkom dijelu zgrade sagrađene na zk.č.br. 680/9 k. o. [katastarska općina], na što su I. - III. tuženici i V.- VI. tuženici neosnovano ukazivali u tijeku ovog postupka.

41. Suprotno navodima I.- III. tuženika i V.- VI. tuženika kojima su prigovarali dopuštenosti konačno određenog tužbenog zahtjeva tužiteljice, navodeći kako je tužiteljica već upisana kao vlasnica predmetnog stana, valja napomenuti kako je tužiteljica ispravno odredila tužbeni zahtjev, budući da sporni vrt predstavlja sporedni dio njezinog stana u smislu odredbi čl. 67. st. 3. i st. 4. ZV, a time i pripadak navedenom stanu u smislu odredbe čl. 7. st. 1. ZV u svezi sa čl. 67. st. 5. ZV, slijedom čega vlasništvo na navedenom vrtu nije bilo moguće utvrditi odvojeno od vlasništva pripadajućem stanu.

42. Tužbeni zahtjev tužiteljice utvrđen je neosnovanim u dijelu kojim je zatražila naložiti I.- VII. tuženicima da tužiteljici izdaju valjanu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva u zemljišne knjige za korist tužiteljice. Naime, izjava o pristanku na uknjižbu (tabularna izjava) daje se u slučaju kada do stjecanja, odnosno prijenosa prava vlasništva dođe na temelju pravnog posla. S obzirom da iz rezultata dokaznog postupka u ovom predmetu proizlazi da pravni posao koji predstavlja pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na spornom vrtu tužiteljica niti njezini prednici nisu sklopili sa I.- VII. tuženicima, to I. - VII. tuženici nisu niti ovlašteni ni dužni izdavati tabularne isprave, odnosno dopuštati upise na temelju pravnih poslova u kojima nisu sudjelovali. S time u svezi, valja napomenuti kako tužiteljica već raspolaže tabularnom izjavom Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj: M-DO-469/05 od 19. svibnja 2005. koja je izdana upravo na temelju Ugovora o kupoprodaji stana broj: 4/90 IID od 7. studenog 1990. i pripadajućeg aneksa od 2. listopada 1991., slijedom čega tužbeni zahtjev tužiteljice u navedenom dijelu nije bilo moguće usvojiti.

43. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo je usvojiti u dijelu koji se odnosi na utvrđenje da je tužiteljica stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva predmetnog stana zajedno s pripadajućim vrtom (dvorištem) površine 106 m2 kao sporednim dijelom (pripatkom) tog stana, te odbiti dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na izdavanje tabularne isprave, a kako je odlučeno u izreci ove presude.

44. S obzirom da tužiteljica nije uspjela samo sa razmjerno neznatnim dijelom svojeg zahtjeva zbog kojeg nisu nastali nikakvi posebni troškovi, to je I. - III. tuženike i V.- VI. tuženike primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP valjalo obvezati da tužiteljici naknade troškove ovog postupka, te je zahtjev I. - III. tuženika i V.- VI. tuženika radi naknade troškova ovog postupka valjalo odbiti kao neosnovan. Odluka o troškovima postupka VII. tuženice temelji se na odredbi čl. 157. ZPP, budući da je VII. tuženica prije upuštanja u raspravljanje priznala tužbeni zahtjev tužiteljice.

45. Slijedom navedenog, primjenom odredbi čl. 155. ZPP, tužiteljici je valjalo priznati trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja podnesaka od 11. travnja 2019., 8. listopada 2021. i 20. prosinca 2023., za svako u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. st. 1. Tarife), trošak sastavljanja podnesaka od 21. svibnja 2019., 26. svibnja 2020., 10. prosinca 2020., 29. studenog 2021., 27. svibnja 2022. i 11. lipnja 2024., za svaki u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. st. 4. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 11. listopada 2024. i 15. siječnja 2025., za svako u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. st. 1. Tarife), te trošak zastupanja na ročištima održanim 11. listopada 2021. i 28. ožujka 2022., za svako u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. st. 5. Tarife), što ukupno čini iznos od 1.600,00 EUR, a uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost čini iznos od 2.000,00 EUR na ime troška zastupanja po punomoćniku.

46. Tužiteljici je također valjalo dosuditi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 EUR, imajući u vidu da se radi o opravdanom trošku potrebnom za vođenje parnice u ovom predmetu, slijedom čega je I.- VI. tuženike valjalo obvezati da tužiteljici naknade troškove ovog postupka u ukupnom iznosu od 2.066,36 EUR, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 151. st. 3. ZPP.

47. Tužiteljici nije priznat trošak sastavljanja podneska od 18. lipnja 2019., s obzirom da je ocijenjeno kako navedeni trošak nije bio potreban radi vođenja postupka u ovom predmetu, kao niti trošak sudske pristojbe na tužbu, budući da je uvidom u spis utvrđeno kako navedeni trošak tužiteljici nije niti nastao u ovom predmetu.

48. Sukladno odredbama čl. 157. ZPP i čl. 155. ZPP, VII. tuženici je valjalo dosuditi troškove ovog postupka u ukupnom iznosu od 750,00 EUR, koji obuhvaćaju trošak sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. st. 1. Tarife), te troškove zastupanja na ročištima održanim 11. listopada 2024. i 15. siječnja 2025., za svako u iznosu od 200,00 EUR, sve zajedno s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost.

49. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. ožujka 2025.

Sudac:

Ivana Šeparović Bradvica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. I.- III. i V.- VI. tuženika

3. IV. tuženici

4. pun. VII. tuženice