Broj: Pp-1363/2024-14.

Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Prekršajni odjel

Zrinsko-frankopanska 9

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Renati Višošević, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Šimunić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika US, državljana RH, zastupan po branitelju Denisu Mišića, odvjetniku iz ZOU "Dejan Dukić i Denis Mišić" Zagreb, zbog prekršaja iz čl. 10. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 108/17), pokrenutog povodom optužnog prijedloga Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Prelog, pod brojem Klasa: 211-07/24-5/23958; Ur. broj: 511-21-06-24-1 od 04. rujna 2024., na temelju čl. 179. st. 1., 2. i 3. i čl. 182. st. 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), dana 17. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Temeljem čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona okrivljenik US, sin U i MS, rođ. M, rođen **.**.1978. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], B, državljanin RH, sa završenom srednjom školom, po zanimanju elektromehaničar, zaposlen u EL-EM d.o.o. Prelog, srednjeg imovnog stanja, sa prebivalištem u [adresa]., oženjen, otac dvoje djece, prekršajno nekažnjavan, protiv njega se ne vodi drugi postupak.

oslobađa se od optužbe

I. da bi se dana 01. rujna 2024. oko 20,00 sati u obiteljskoj kući u [adresa]., nasilnički ponašao u obitelji prema svojoj supruzi BS, na način da bi ju rukom uhvatio za vrat i stisnuo uza zid te ju otvorenim dlanom ruke udario po licu, te bi na opisani način primijenio fizičku silu uslijed koje nisu nastupile tjelesne ozljede, ali bi prouzročilo uznemirenost i povredu dostojanstva,

II. pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 10. st. 1. t. 1., kažnjiv po čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

III. jer nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se optužuje.

IV. Temeljem čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA, POLICIJSKA UPRAVA MEĐIMURSKA, POLICIJSKA POSTAJA PRELOG, pod brojem Klasa: 211-07/24-5/23958; Ur. broj: 511-21-06-24-1 od 04. rujna 2024. podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika US, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik US u obrani je iskazao da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, da bi se kritičnog dana nasilnički ponašao prema svojoj supruzi na način kako je to opisano u optužnom prijedlogu. S njom je živio i djetetom koje je 100 % invalid i drugim djetetom koje je na fakultetu u kući u [adresa] i sjeća se da je toga dana supruga odjednom otišla iz kuće u garažu. Čuo je kako dijete doziva majku neka dođe nešto pogledati na televizoru, to je trajalo oko 15-20 minuta i kako mu je to bilo čudno otišao je u garažu pogledati da joj se možda nešto nije dogodilo. Vidio je kako su na frižideru otvorena vrata, a nju nije vidio jer je bila sakrivena iza. Odjednom ona uznemireno izlazi sa mobitelom. Odmah je posumnjao da se nešto događa, da s nekim razgovara i rekao joj je da mu pokaže mobitel da vidi s kim je razgovarala. Ona mu ga nije htjela dati pa joj ga je uzeo iz ruke. Nema pojma što je točno bilo sa načinom na koji joj je uzeo mobitel, ali sigurno ju nije uhvatio za vrat i stisnuo uza zid i udario po licu. Sjeća se da je vikao ali nije to bilo tako glasno zbog susjeda. Ona je tada pobjegla, misli da je pobjegla od sramote. Na pitanje suda da li se javila Hrvatskom zavodu za socijalni rad, kako se vidi iz optužnog prijedloga, izjavljuje da mu to nije poznato, samo zna da više ne žive skupa od toga datuma. Ona je otišla iz kuće, vratila se drugi dan, uzela stvari i otišla, a dijete je ostalo do 04.09.2024. sa njim, kada je Hrvatski zavod za socijalni rad tražio da se dijete preda majci, budući je ona djetetova skrbnica, a dijete mora biti uz skrbnicu. Ne zna gdje se sada nalazi, nema roditelje, a u međuvremenu ga je kontaktirao Hrvatski zavod za socijalni rad i pitao da li će pristati na sporazumni razvod jer je ona to predložila, da će pokrenuti razvod. Voljan joj je kupiti stan gdje bi se mogla smjestiti sa djetetom.

3. U postupku je ispitana oštećena BS, koja je iskaz dala u nazočnosti osobe od povjerenja ŽS, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom uredu Bojana Bacingera sa položenim pravosudnim ispitom, a u izočnosti okrivljenika, te je propisno opomenuta iskazala da sa svojim suprugom živi u braku već 24 godine, odnosno živjela je do 01.09.2024., kada je odlučila da ga prijavi za nasilje prema njoj, a koje se je znalo dogoditi više na verbalnoj razini. Imaju dvoje djece, jedno je staro 21 godinu koje je dijete sa posebnim potrebama, a on je roditelj-njegovatelj i njezin skrbnik. O tom djetetu tijekom godina brinuli su i on i ona, međutim, unatrag više godina više nije imala pomoć od njega, tako da je sva briga bila na njoj, a pomagala joj je i starija kćer. S obzirom da se je loše osjeća u zajednici sa suprugom, imala je stresove, imala je poteškoće u komunikaciji sa suprugom jer je on bio agresivan. Pokušala je različitim edukacijama doprijeti do njega, pa je tako bilo i učenje akseptivnog komuniciranja i barem je uspjela da ga prijavi, da dođe do hrabrosti za to.

Toga dana 01.09.2024. bila je u garaži, išla je uzeti nešto iz frižidera i imala je mobitel u ruci, kada je poslala poruku. U tom momentu došao je suprug i kada je vidio da u ruci ima mobitel, imala ga je tada u džepu, ne zna točno taj dio opisati, ali je tražio da mu da mobitel. Valjda je nešto sumnjao, ne zna i nasilno je tražio da mu ga otključa. Sukao joj je ruke. Kada mu je morala dati mobitel, pogledao je poruku i rekao je "samo jedna poruka?" ona je rekla "to je to". Nakon toga je išla prema van i htjela je pobjeći jer se je bojala da bi ju ubio. Na pitanje zašto bi to učinio, izjavljuje da zato jer je jako agresivan. Kada je izlazila van, primio ju je, ne zna točno gdje, ali je osjetila jak pritisak. Naslonio se je cijelim tijelom na nju i tako joj je onemogućio da izađe van, a iza sebe je osjetila okrugli željezni predmet koji se nalazio na stolu, a stol je tik do vrata, tako da se je bojala da joj se kičma ne slomi. U tom momentu je razmišljala da ima kćer o kojoj mora brinuti i da joj se ništa ne smije dogoditi. Njoj je to izgledalo kao da traje vječnost, taj stisak je bio u cilju da ju stisne još više dolje, borila se je da ga odgurne, ali nije mogla. Gušio ju je zapravo sa stiskom cijelog svog tijela. Osjetila je jaku i žestok bol u predjelu kičme. Dok ju je on stiskao gledali su se u oči. Govorila mu je "nemam zraka, nemam zraka, pusti me". To je govorila nekoliko puta i tada ju je pustio. Nakon toga su izašli van iz garaže, ona da udahne zrak i da se primiri. S njene je strane izgledalo kao da se je primirio i da joj više ništa neće napraviti. Ali promatrala je njegove pokrete, njegovo tijelo. Pratila je njegove korake i kako je nogu stavio ispred i kada je procijenio da je na dovoljnoj udaljenosti i mirnog lica, mirnog stava, nikada ne bi rekla, te je napravio brzi pokret rukom i jako, jako, jako ju je ošamario, kao da ju je čekić od 5 kilograma udario po licu. Osjetila je trnce i "zvjezdice", cijelo lice joj je utrnulo. (svjedokinja jedva govori, stavlja ruku na usta, pije vodu, plače). Nakon toga se je morala cijeli dan primiriti. Suprug je otišao gore, a ona je razmišljala što će.

Kada je došla k sebi, a trebao joj je cijeli dan, otišla je drugi dan na Hrvatski zavod za socijalni rad, gdje je to prijavila, te je dala iskaz i policiji, tj. policija je došla na Hrvatski zavod za socijalni rad i iskaz je dala onako kako je u tom trenutku bila sposobna dati i ostaje kod svog iskaza.

Bila je u velikom strahu za svoj život.

Policijski službenik, a što se tiče ozljede, tj. da se je vidjelo, on je drugi dan vidio što je bilo na licu, a za kičmu je samo ona znala i vidjela, kako je to bila strašna bol.

Nakon toga je otišla u sigurnu kuću, gdje je bila tri mjeseca, a nakon toga je iznajmila stan u [adresa], gdje je sada sa kćerkom s posebnim potrebama, dok je okrivljenik u kući svojih roditelja u [adresa]. Okrivljenik je dijete vidio nakon tri i pol mjeseca. Mora reći da je kćer osjećala taj njihov odnos tijekom svih tih godina, znala je reći "tata nemoj vikati na mamu", tako da ju je morala zaštiti od njega, jer je znala povraćati, to je bila njezina reakcija, a on to nije razumio. Kada mu je to rekla, on je to negirao, ali majke su osjećajne, ona je to osjetila.

Promjena njegovog ponašanja bila je vidljiva poslije Njemačke, unatrag 5 godina, kada se više nije mogla izražavati jer je imala osjećam kontrole i manipulacije nad njenim ponašanjem. Sumnjala je da možda ima neku drugu. Prema njoj je onda bio jako agresivan. Psihičko nasilje je u vrijeme bilo stalno, a ona je imala snage prekinuti njihov odnos, jer je tu dijete s posebnim potrebama, ali na kraju je prekinula.

Na pitanje branitelja okrivljenika zašto je okrivljenik otišao raditi u Njemačku, izjavljuje da im olakša život i tamo je bio oko 5 godina, jer su tu imali malu plaću.

Na pitanje branitelja zašto se je vratio, izjavljuje da je to genijalno pitanje, vratio se je s obzirom da joj je rekao da ima nekoga tamo i poslije je to negirao, ona je postala ljubomorna i jer ga je jako voljela i za nju je brak zauvijek. Pitao ju je da li da se vrati i ona je rekla neka se vrati doma. Prije nego je otišao u Njemačku bio je agresivan i napadan i mislila je da će imati mir ako ode, budući je vikao na nju i djecu.

Na pitanje branitelja da li prima naknadu za njegovanje djeteta, izjavljuje da sada dobiva samo 800 eura i Ž od 01.01.2024. dobiva 700 eura inkluzivni dodatak. Suprug od 01.09.2024. ne daje ništa za dijete, ali niti nije tražila od njega da daje.

Na pitanje branitelja s čime se suprug bavi, izjavljuje da ima svoju firmu, ne zna koliko ima zaposlenih, ali je sve podmirivao što treba u tom periodu.

Na pitanje branitelja da li je pokrenut postupak razvoda braka, izjavljuje da je izrazila svoju potrebu, u miru su razgovarali kako bi to bilo kada bi ona otišla, a od 01.09.2024. je bila u sigurnoj kući, ali su joj gospođe rekla neka napiše za sporazumi razvod braka, ali pošto on nije mogao znati gdje se ona nalazi, sve je to bilo otežano. Sada je u dogovoru sa odvjetnikom Bojanom Bacingerom da se pokrene razvod braka, ali prije nije jer je bila u sigurnoj kući.

Na pitanje branitelja da li je suprugu preko Centra poslala poruku da li se on slaže sa sporazumnim razvodom braka, izjavljuje da mu je preko Centra poslala prijedlog za sporazumnim razvodom braka i on je to prihvatio. Između njih je sve gotovo jer se je to sve taložilo godinama.

Na pitanje branitelja kolikoj dugo je bila dugo u garaži dok nije okrivljenik došao, izjavljuje da je tamo bila 3-4 minute.

Na pitanje branitelja koliko je prošlo vremena od toga kada je mobitel tražio da se izjasnim o njemu i momenta kada je došlo do fizičkog napada, to je sve bilo jako kratko, stotinke. Odnosno, njoj je taj dio događaj izbrisan.

Na pitanje branitelja zašto ju je okrivljenik pustio, izjavljuje da zato jer mu je rekla da nema zraka, da ne može disati, boljela ju je kičma, borila se je za život, tako je imala osjećaj. On nije svjestan koliko je jak. Nakon izlaska iz garaže išla je sjesti u kancelariju i razmišljati što će napraviti jer je Ž bila u kući. Bila je pod stresom i izudarana.

Otišla je prema vrtu jer su tamo bila vrata na cestu. On je došao za njoj, tražio je da mu otključa mobitel, rekla mu je neka si ostavi taj mobitel, to je mobitel koji je on njoj kupio. Promatrala je njegov izraz tijela i znala je da ako ju prime, da će joj to biti zadnje. Tada je otišla.

Na pitanje branitelja da li ju je suprug i prije zlostavljao, izjavljuje da je bila kod doktora zbog njegovog psihičkog zlostavljanja. U svezi događaja od 01.09.2024., izjavljuje da je bila kod doktorice opće prakse ĐS, budući da je bila u strahu kretati se po [adresa] u strahu da ga ne sretne. Nakon tog događaja nije išla odmah doktorici jer se je bojala za život, ali je imala bolove u kičmi i na licu, kod doktorice je išla isti dan kada i na Hrvatski zavod za socijalni rad.

Opunomoćenik oštećene nema pitanja za oštećenu.

3.1. Prilikom suočenja između okrivljenika i oštećene BS, isti stoje jedan nasuprot drugoga i gledaju se u oči.

Na suočenju okrivljenik izjavljuje da nije istina što govori svjedokinja, da ju nije ošamario

Svjedokinja mu govori "lažeš" gledajući ga u oči, oboje se naginju prema naprijed.

Okrivljenik izjavljuje da je taj događaj bio zato jer mu je bilo čudno što supruge nema dugo, budući ju je dijete zvalo. Kada je došao u garažu, vrata frižidera bila su otvorena, ona je bila na video pozivu i zato je tražio da joj da mobitel.

Svjedokinja izjavljuje da je to bilo preko društvenih mreža.

Okrivljenik se okreće prema svjedokinji i izjavljuje da ona nije brinula o djetetu, da je isto zanemarivala, da je bila odsutna, da je radila "ommmmm", da je ostavila dijete tri sata samu doma. Govori joj da njezina savjest drhće, na što je ona rekla da je ona savjesna.

Svjedokinja izjavljuje da je njezino dijete s njom, na što okrivljenik izjavljuje da je on dijete cijelo vrijeme hranio.

Svjedokinja izjavljuje da ima svoje potrebe i može ići na frizuru.

Okrivljenik izjavljuje da koliko je samo novaca potrošio na njezinu odjeću, njoj je bitno da je lijepo obučena, da je sređena, da ima frizuru, da ima nakit…, na što svjedokinja govori da bi morao biti ponosan da mu je žena sređena.

Okrivljenik se obraća svjedokinji i govori joj da on treba ženu s kojom može razgovarati kada dođe s posla, da mu skuha nešto, da spremi nešto za zajednički život, a to on nije imao.

Svjedokinja izjavljuje da je njoj dijete bilo na prvom mjestu, te rukom pojačava tu potrebu da iskaže kako je dijete na prvom mjestu, te podiže palac, te govori da je ostalo sve sporedno.

Okrivljenik izjavljuje da je svjedokinja tri godine dijete zanemarivala, na što svjedokinja izjavljuje da to nije istina te ga gleda u oči.

Okrivljenik gleda svjedokinju u oči i kategorički tvrdi da ju nije pljusnuo.

Svjedokinja ga gleda u oči i klima glavom da ju je udario, te okrivljenik istu gleda također u oči i izjavljuje da to nije točno.

Svjedokinja govorio "da li si me žvajznul", a okrivljenik govori da nije, te svjedokinja rukama pokazuje kako ju je stisnuo na stol, a okrivljenik izjavljuje da to nije istina, da je to očito sanjala, te govori da što će još napraviti.

Okrivljenik i svjedokinja se cijelo vrijeme gledaju u oči.

Na kraju suočenja okrivljenik postavlja pitanje svjedokinji da ako ga se tako jako boji, zašto je napustila sigurnu kuću, svjedokinja šuti i pita da li mora odgovoriti na to piranje, te izjavljuje da je otišla iz sigurne kuće zbog mira, jer je tamo puno ljudi.

4. U postupku je ispitan svjedok policijski službenik NS, koji je iskazao da se sjeća da je došao odmah drugi dan oko podneva po dojavni Hrvatskog zavoda za socijalni rad na saslušanje povodom prijave protiv okrivljenika, gdje je zatekao oštećenu. Sjeća se da je bila uplakana, a na pitanje da li je imala kakve ozljede, odnosno tragove nekakvog nasilničkog ponašanja, izjavljuje da nije imala vidljive tragove na licu, niti se je žalila na bolove. Ponudili su joj liječničku pomoć, no ona je to odbila.

Branitelj okrivljenika i opunomoćenik oštećene nemaju primjedbe na iskaz svjedoka i nema daljnjih pitanja za svjedoka.

4.1. Prelazi se na suočenje između oštećene BS i svjedoka NS, te na suočenju oštećena izjavljuje da se dobro sjeća da je u trenutku prvog ispitivanja kod Hrvatskog zavoda za socijalni rad, a drugo je bilo od strane policijskog službenika, bio prisutan osim ovdje prisutnog svjedoka, još jedna muška osoba koja je izjavila da joj vidi natečeno lice, na što svjedok izjavljuje da je s njim bio kolega AS. On je sjedio nasuprot oštećene, te svjedokinja izjavljuje da joj je vidio cijelo lice, a svjedok izjavljuje da je svjedokinji bio s bočne strane, a zapisnik je sastavljao AS.

5. Svjedok policijski službenik OS iskazao je da se zbog proteka vremena ne može točno sjetiti svih detalja, međutim, sjeća se da je bio u Hrvatskom zavodu za socijalni rad pozvan radi nasilja u obitelji. Tamo se nalazila gospođa BS i sjeća se samo da je obavijesni razgovor s njom obavljao kolega. On je u jednom trenutku izašao van, a na pitanje suda da li se možda sjećam da li je osoba imala nekakvu povredu, na licu ili bilo gdje na tijelu, odnosno da li se je na nešto žalila, izjavljuje da se toga ne sjeća. Da se je ona žalila na bolove, vjerojatno bi bila pozvana hitna pomoć. Sjeća se da su joj više puta ponudili hitnu pomoć, jer je to procedura. Na pitanje da li je bila uznemirena, izjavljuje da je bila, uzimala je stanke da bi mogla dalje nastaviti.

U sudnicu se poziva svjedokinja BS.

Čita se dio iskaza svjedokinje koji se odnosi na povredu, tj. da li je svjedok AS vidio na saslušanju da je imala povredu na licu, tj. natečeno lice, svjedokinja se okreće prema svjedoku i izjavljuje da misli da je to bio zapisničar koji je to rekao, na što svjedok izjavljuje da on nije bio zapisničar, odnosno ne sjeća se da je bio zapisničar.

6. Branitelj okrivljenika u završnom govoru navodi da okrivljenik nije počinio djelo koje mu se stavlja na teret. U pogledu inkriminiranog događaja razvidno je kako postoje dvije oprečne verzije događaja. Jedna kako opisuje oštećena, a druga kako je opisao okrivljenik. Obrana stoga ukazuje kako je oštećena u svom iskazu danom pred Zavodom za socijalni rad dinamiku inkriminiranog događaja opisala različito u odnosu na iskaz dan pred ovim Sudom. Dakle, oštećena je mijenjala svoj iskaz, što ukazuje na njegovu nevjerodostojnost. Okrivljenik je u svom iskazu danom pred Zavodom za socijalni rad Prelog i u svom iskazu danim pred ovim Sudom i tijekom suočenja dao istovjetan iskaz. Isto tako, iskaz oštećene ne podupiru niti nikakvi materijalni dokazi u spisu, niti iskazi saslušanih svjedoka policijskih službenika. Obrana ukazuje sudu da okrivljenik do sada nije imao bilo kakav prekršajni ili kazneni postupak ili neki drugi oblik nasilnog ponašanja, pa nema niti razloga da se on, protivno svojoj prirodi i karakteru, sada napadački odnosi prema oštećenoj. Razvidno je iz provedenog postupka da okrivljenik nije udario ili ošamario oštećenu iako je objektivno mogao, a što samo dodatno ukazuje na njegove subjektivne osobine i njegove karakterne osobine, odnosno da nije osoba sklona sukobima, a niti da nekog napada. Iz provedenog dokaznog postupka ne može se uzeti da bi bilo dokazano da je okrivljenik počinio djelo kako je ono u činjenično i pravno opisano u optužnom prijedlogu, stoga s predlaže primjenom načela "in dubio pro reo" odnosno da se u slučaju sumnje određena odlučna činjenica ima primijeniti u korist okrivljenika, te se primjenom navedenog načela Sudu predlaže osloboditi od optužbe.

7. Sud je izvršio uvid u obavijest počinitelju prekršaja, zapisnik o ispitivanju svjedokinje BS od 08.09.2024., obavijest žrtvi nasilja u obitelji, službenu zabilješku PP Prelog o ranijoj prijavljivanosti US, izjavu o upoznavanju s pravima žrtve, socijalno anamnestičke podatke Hrvatskog zavoda za socijalni rad za US od 11.12.2024. i u izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika.

Na temelju provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nije našao dokazanim da bi okrivljenik počinio prekršaj iz izreke ove presude, zbog čega ga je primjenom čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona oslobodio optužbe.

8. Odredbom čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nasilje u obitelji je: tjelesno nasilje; tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci; psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost; spolno uznemiravanje; ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganje osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskrata sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci; zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

9. Uvidom u optužni prijedlog od 04.09.2024. vidljivo je da je okrivljeniku US stavljeno na teret da se je dana 01.09.2024. nasilnički ponašao u obitelji prema svojoj supruzi BS, na način da bi ju rukom uhvatio za vrat i stisnuo uza zid, nakon čega bi ju otvorenim dlanom ruke udario po licu.

Sud je u dokaznom postupku na tu okolnost osim okrivljenika ispitao i oštećenu BS, te policijske službenike AS i NS.

Okrivljenik je osporavao prekršaj da bi se na taj način se nasilnički ponašao prema oštećenoj u cijelosti negirajući nasilničko ponašanje na bilo koji način, dok je oštećena BS vrlo detaljno i dojmljivo opisala ponašanje okrivljenika tom prilikom, pri čemu nije navela da bi ju rukom uhvatio za vrat i stisnuo uza zid, već je navela da je bio agresivan, da se je naslonio cijelim tijelom na nju, na okrugli željezni predmet koji se je nalazio na stolu i tako joj onemogućio da izađe van, osjećajući da ju guši cijelim svojim tijelom da ne može izaći van, odnosno da se ne može otrgnuti od njega, nakon čega ju je udario po licu. Kako se prekršajni postupak vodi isključivo o činjenicama koje su navedene u optužnom prijedlogu, Sud je nadalje proveo suočenje između okrivljenika i oštećene, a koji je negirao okolnost da bi ju udario u lice, za razliku od nje, pri čemu je izjavila da to može potvrditi policijski službenik koji je bio prisutan kod njezinog ispitivanja kod Hrvatskog zavoda za socijalni rad, kada je mogao vidjeti njezino natečeno lice.

Saslušani na tu okolnost obojica policijskih službenika, i NS i AS, takvu okolnost nisu potvrdili, odnosno NS je izjavio da se sjeća da je oštećena bila uplakana, ali da nije imala vidljive tragove na licu niti se žalila na bolove. Ponudili su joj liječničku pomoć, no ona je istu odbila, dok je policijski službenik AS iskazao da se zbog proteka vremena točno ne može sjetiti svih detalja, a da se sjeća da je obavijesni razgovor s oštećenom obavljao kolega.

S obzirom na njihove iskaze, iz kojih ne proizlazi da bi oštećena imala vidljive tragove od udarca okrivljenika na njezinom licu, kao i zbog popuno kontradiktornih izjava okrivljenika i oštećene na suočenju, glede nastanka tog udarca, sud je zbog nedostatka dokaza donio odluku kojom se okrivljenika oslobađa od optužbe.

10. Izreka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona i troškovi padaju na teret Općinskog suda u Čakovcu.

U Čakovcu, 17. ožujka 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Danijela Šimunić, v. r.

Renata Višošević, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 dana, nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu, a predaje se preko Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajnog odjela, Ulica Zrinsko-frankopanska 9, osobno ili preporučenom pošiljkom u 2 (dva) istovjetna primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Okrivljeniku,

2. Branitelju okrivljenika,

3. Oštećenoj BS,

4. Tužitelju,

5. Za spis.