REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3436/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PO, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirela Mandić Komar, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženika Čistoća i Zelenilo d.o.o., Knin, Trg Oluje 9, OIB 46163832762, kojeg zastupa punomoćnik Ivona Perišić Rošić, odvjetnica u Šibeniku, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-804/2023-2 od 2. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-101/2019 od 26. travnja 2023., u sjednici održanoj 17. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-804/2023-2 od 2. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-101/2019 od 26. travnja 2023. zbog pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
2. Tužiteljica podnosi i prijedlog za dopuštenje revizije (pogrešno nazvanom revizija) s tvrdnjom da su joj donošenjem pobijane presude povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na rad iz odredbe čl. 55. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) zajamčeno i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine- Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija).
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice, nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. U odnosu na prvo postavljeno pitanje navodi se da iz priložene žalbe tužiteljice podnesene protiv prvostupanjske presude ne proizlazi da bi tužiteljica sporno pitanje isticala u žalbi upravo na naznačen način kao u prijedlogu za dopuštenje revizije, pa u tom smislu nije ispunjena pretpostavka vezana za prethodno razmatranje pitanja u sporu iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
5. U odnosu na drugo i treće postavljeno pitanje navodi se da odgovor na ta pitanja nije od utjecaja na odluku u sporu, iz razloga što iz pobijane odluke ne proizlazi da bi sud primjenjivao Pravilnik o radu, na način kako to tvrdi tužiteljica već je pobijana odluka donesena primjenom odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR).
6. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje, navodi se da tužiteljica tim pitanjem polazi od drugačijih utvrđenja od onih iznesenih u pobijanoj odluci. Naime, tim pitanjem tužiteljica polazi od činjenice da bi razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljice bio verbalni sukob radnika (tužiteljice i zakonske zastupnice tuženika), međutim, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je tužiteljica zakonsku zastupnicu tuženika, osim verbalnih vrijeđanja i prijetnji, ujedno i fizički napala (odgurnuvši je rukama na ulazna vrata pri čemu je zakonska zastupnica tuženika zadobila manju tjelesnu ozljedu).
7. Konačno, odgovor na peto postavljeno pitanje proizlazi iz odredbe čl. 135. st. 3. ZR- a, na koju odredbu se drugostupanjski sud u pobijanoj odluci i poziva i iz koje odredbe proizlazi da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.
8. Slijedom navedenoga, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije tužiteljice koji je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, zbog pravnih pitanja koja tužiteljica smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ovoga rješenja.
9. Vezano za navode tužiteljice iz prijedloga za dopuštenje revizije koji je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, navodi se da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom.
10. S obzirom na izloženo, valjalo je odbaciti prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije koji je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, a primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a i odlučiti kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 17. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
