Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž-312/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Privredne banke Zagreb d.d. OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupan po punomoćniku Viktoru Pezelju, odvjetniku iz odvjetničkog društva Pavlake & Partneri j.t.d. iz Rijeke, protiv tuženika CN OIB: [osobni identifikacijski broj], sada nepoznatog prebivališta i boravišta, zastupan po privremenoj zastupnici Sandri Šolaja, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika CN, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1768/2020-26 od 8. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  je

Žalba tuženika CN odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1768/2020-26 od 8. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1768/2020-26 od 8. travnja 2024. presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku RN, OIB: [osobni identifikacijski broj] da namiri tražbinu tužitelju Privredna banka Zagreb d.d., Radnička 50, 10000 Zagreb, OIB: 02535697732, u iznosu od 4.237,50 EUR / 31.927,42 kn na ime dospjelih a neplaćenih obveza i to : -iznos od 3.403,32 EUR / 25.642,31 kn na ime glavnice i naknade uvećan za zakonske zatezne kamate, i to od 22.02.2020. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine - iznos od 834,18 EUR/ 6.285,11 kn na ime zakonske kamate obračunate do 22.02.2020. godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak od 1.753,34 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 9.4.2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana".

2. Protiv navedene presude pravovremeno žalbu podnosi tuženik zbog žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) s prijedlogom da se žalba prihvati, ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik u žalbi navodi da je kontradiktorna prvostupanjska presuda pod točkama 4. i 5. obrazloženja te tuženik nije mogao znati koliko je njegovo odobrenje prekoračenja obzirom ga tužitelj o tome nije izvijestio. Tužitelj nije dokazao kolika je dopuštena visina maksimalnog prekoračenja niti ugovorne kamatne stope na to prekoračenje. Na tužitelju je bio teret dokaza, a tužitelj nije dokazao da je putem bankovnih izvadaka dostavljao obavijest tuženiku o promjeni kamatnih stopa slijedom čega tužitelj nije postupao po članku 6. Ugovora o tekućem računu i nije poštovao svoju ugovornu obvezu.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Obrazloženje pobijane odluke sačinjeno je u skladu s odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a. Naime, iz obrazloženja presude je razvidno koje je dokaze sud proveo što je iz kojeg dokaza utvrdio. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogli ispitati pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom na ime dospjelih neplaćenih obveza od strane tuženika nastalih temeljem Ugovora o tekućem računu od 23. svibnja 2011. (nastavno: Ugovor).

7.1. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Sud prvog stupnja tako je u bitnome utvrdio:

- da je između tužitelja i tuženika 23. svibnja 2011. zaključen Ugovor o tekućem računu;

- da je temeljem Ugovora o tekućem računu tužitelj otvorio tuženiku račun broj 3214226034 radi polaganja, podizanja ili prijenosa novčanih sredstava prema uvjetima iz Ugovora;

- da je Ugovor o tekućem računu otkazan 25. siječnja 2016. na način da je tužitelj poslao tuženiku obavijest o otkazu;

- da je tužitelj tuženiku na dopušteno prekoračenje zaračunavao kamatu do 31. listopada 2015.;

- da je tužitelj tuženiku 31. listopada 2015. ukinuo dopušteno prekoračenje;

- da ukupno potraživanje tužitelja prema tuženiku iznosi 4.237,50 eura.

9. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da su točke 4. i 5. obrazloženja prvostupanjskog suda kontradiktorne. Naime, pod točkom 4. obrazloženja prvostupanjski sud analizira zaključen Ugovor o tekućem računu gdje je člankom 2. stavak 2. propisano kako vlasnik ne smije po računu stvarati veće obveze od visine salda odnosno raspoloživog iznosa.

9.1. Pod točkom 5. obrazloženja prvostupanjski sud analizira stanje prometa po računu tuženika te navodi kako nije vidljiva visina dopuštenog prekoračenja. Upravo stoga prvostupanjski sud je proveo i financijsko vještačenje gdje je vještak financijske struke utvrdio ukupnu visinu potraživanja tužitelja prema tuženiku, analizirao nepodmirene obveze, prihode i rashode po navedenom računu kao i obračunate zatezne kamate. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi te je stoga pravilno prvostupanjski sud prihvatio vjerodostojnim nalaz i mišljenje vještaka i na njemu zasnovao svoju odluku u pogledu visine potraživanja tužitelja.

10. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da je tužitelj postupao suprotno članku 6. Ugovora. Naime, člankom 6. stavak 1. Ugovora propisano je da će banka obavještavati vlasnika tj. tuženika o stanju i prometu po tekućem računu, izvatkom, pisanim putem ili putem drugog distribucijskog kanala, dok je stavkom 2. propisano da će banka putem izvatka iz stavka 1. obavještavati vlasnika i o iznosima i uvjetima korištenja dopuštenog prekoračenja, dodatnog dopuštenog prekoračenja, gornjoj granici prekoračenja, kamatnoj stopi, pretpostavkama po kojima se povećava i smanjuje prekoračenje, troškovima i naknadama, te eventualno opozivu neiskorištenog iznosa dopuštenog prekoračenja. Ovdje sud ima u vidu odredbu članka 5. stavak 4. Ugovora prema kojem vlasnik potvrđuje da je upoznat s uvjetima depozita i dopuštenog prekoračenja te efektivnom kamatnom stopom. Iz provedenog postupka ne proizlazi da je tužitelj postupao suprotno članku 6. Ugovora obzirom navedeno ne proizlazi iz provedene dokazne građe te je stoga neosnovan navedeni žalbeni navod tuženika.

10.1. Člankom 2. stavak 3. Ugovora propisano je da je vlasnik dužan voditi evidenciju o stanju i promjenama na tekućem računu i ne može se pozivati na to da mu stanje na računu nije bilo poznato. Dakle, tuženiku je u svakom trenutku bilo poznato stanje njegovog računa kao i iznosi prekoračenja.

11. Člankom 1007. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05. i 41/08. – nastavno: ZOO), koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o tekućem računu propisano je da Ugovorom o bankarskom tekućem računu banka se obvezuje toj osobi otvoriti poseban račun i preko njega primati uplate i obavljati isplate u granicama njezinih novčanih sredstava i odobrenog kredita time da je člankom 1008. ZOO-a propisano da Ugovor o otvaranju tekućeg računa mora biti sklopljen u pisanom obliku. U konkretnom slučaju stranke su zaključile Ugovor o tekućem računu, a isti je sklopljen u pisanom obliku. Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka razvidno je kako je tuženik postupao suprotno članku 2. stavak 2. Ugovora obzirom je stvarao obveze veće od visine salda odnosno raspoloživog iznosa pri čemu se pod raspoloživim iznosom smatra stanje novčanih sredstava na računu, uvećano za iznos eventualno odobrenog novčanog prekoračenja, čiji su uvjeti određeni ugovorom. Ovdje se posebno ima u vidu činjenica da je člankom 5. stavak 4. Ugovora tuženik, potpisom Ugovora, potvrdio da je upoznat i s visinom dopuštenog prekoračenja. Dakle, tuženik je bio upoznat s visinom dopuštenog prekoračenja te je u svakom trenutku znao za stanje svoga računa.

12. Imajući u vidu navedeno pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te obvezao tuženika na isplatu, a žalbeni navodi tuženika nisu osnovani te je stoga sukladno odredbi članka 368. stavak 2. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

13. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 17. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak