REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-1062/2022-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Gažić Ferenčina, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice KE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćnicima Vinku Adžiću i Ivanu Adžiću, odvjetnicima iz Zagreba, protiv I.-tuženika OE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po posebnoj skrbnici ČE iz HZSR-a, PU Dubrovnika i II.-tuženika SE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po skrbnici VE iz HZSR-a, PU Prelog, koju zastupa punomoćnica Nataši Vučinić, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, nakon održane glavne i tajne rasprave, zaključene dana 3. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Vinka Adžića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika II. -tuženika NE, a u odsutnosti uredno pozvane skrbnice I. -tuženika, dana 17. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je postojala izvanbračna zajednica između pok. ĆE OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice KE OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je završila smrću pok. ĆE **.**.2020.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj kod ovoga suda 24. svibnja 2022. navodi da je bila izvanbračna supruga pok. ĆE koji je preminuo **.**.2020., a postojanje izvanbračne zajednice osporili su tuženici kao njegovi zakonski nasljednici. Navodi da ostavinski postupak iza pok. ĆE prekinut Rješenjem ovog suda O-125/2020 od 28. travnja 2021. godine te je upućena na pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice između nje i ostavitelja ĆE.

U tužbi navodi da je s pok. ĆE bila u vezi više od 10 godina, bili su u javnoj i otvorenoj vezi, izjednačenoj s brakom, vezu nisu krili i za tu vezu su znali njihovi poznanici u Zagrebu i u Dubrovniku. U zadnjim godinama pok. ĆE je značajno pomagao tužiteljici, slao joj je novac i poklone, a iako su živjeli na dvije različite adrese, vrijeme su provodili zajedno u Zagrebu i u Dubrovniku. Stoga, tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi postojanje njihove izvanbračne zajednice.

2. U odgovoru na tužbu II.-tuženik tužbu osporava u cijelosti, navodeći kako iz same tužbe jasno proizlazi da tužiteljica i pok. ĆE nisu živjeli zajedno, niti postoji ikakav dokaz o njihovoj emotivnoj vezi. Sama činjenica da je pok. ĆE financijski pomagao tužiteljici ne znači da je između njih postojala izvanbračna zajednica koja uključuje trajniju životnu i emocionalnu vezu. Odnos između tužiteljice i pok. ĆE je bio prijateljski i svodio se na povremene posjete i financijsko pomaganje. Stoga se predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

Posebna skrbnica I.-tuženika osporila je tužbu i tužbeni zahtjev jer da nije postojala nikakva bračna zajednica između tužiteljice i pok. ujaka I tuženika.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je saslušao tužiteljicu i svjedoke HE, UE, ME, ĐE, JE i TE te je izvršio uvid u ostavinski spis iza pok. ĆE i svu priležeću dokumentaciju, temeljem čega je, a sukladno čl. 8. ZPP tužbeni zahtjev utvrđen osnovanim.

4. Svjedokinja HE iskazala je da poznaje tužiteljicu 40 godina, prijateljice su, upoznale su se u Dubrovniku gdje je tužiteljica imala kuću, svjedokinja je kod tužiteljice bila podstanar. 1997. je doselila u Zagreb. Poznavala je i pok. ĆE iz [adresa], bili su susjedi. Posjećivala je tužiteljicu i pok. ĆE u stanu u [adresa] gdje su živjeli, sjeća se situacije kada je pok. ĆE bio operiran, platio je KE avion da dođe u Zagreb, dao joj je ključeve od stana, dogovarali su se oko financija, gdje su novci i što treba platiti. To je svjedokinji poznato jer je tom prilikom bila s tužiteljicom. Svjedokinja je dolazila isto u stan pospremiti, počistiti, tamo su se i družili, oni su funkcionirali kao bračni drugovi, tako su i živjeli i to je po svjedokinji bila jedna ljubavna veza. Pok. ĆE se nikada nije ženio, nije imao djece, sa nećacima nije bio u dobrim odnosima, a kad ju sud pita da li zna zbog čega se onda pok. ĆE i KE nisu oženili, odgovorila je da ne zna, ĆE je stalno govorio da je to u planu. ĆE je financijski pomagao tužiteljici, više puta je rekao da će njoj ostaviti stan, upoznao je i njezino troje djece. Oni su se jako lijepo slagali, nije bilo svađe, išli su zajedno u trgovinu i na tržnicu.

Na poseban upit pun. tužitelja odgovorila je da je tužiteljica više puta dolazila u Zagreb i uvijek je bila kod pok. ĆE u stanu. Pojašnjava da je po njezinim saznanjima pok. ĆE jedno određeno vrijeme prije smrti živio u [adresa], ali je dolazio u Dubrovnik, svjedokinji je poznato da je tužiteljica pomagala Ivanovoj pok. sestri, mami i tetki, skrbila je o obitelji pok. ĆE, kuhala je, čistila i pospremala.

Na poseban upit pun. tužitelja odgovorila je da je pok. ĆE kada je dolazio iz Zagreba u Dubrovnik živio u svojoj kući. Po procjeni svjedokinje, tužiteljica i pok. ĆE su u vezi bili dosta dugo, sigurno više od 10 godina.

Na poseban upit. pun. II tuženika svjedokinja je odgovorila da tužiteljica nije bila plaćena za skrb o obitelji pok. ĆE, o tome nema konkretnih saznanja, tužiteljica joj ništa o tome nije govorila.

Dalje je odgovorila da je tužiteljica dolazila svaka dva mjeseca u Zagreb, ostajala bi 10-15 dana, pok. ĆE umro je 2. siječnja, a tužiteljica je prije toga bila u studenom u Zagrebu. Svjedokinja je stekla uvjerenje da se radi o ljubavnoj vezi, a ne samo o dobrom prijateljstvu jer je pok. ĆE znao reći da voli KE, ona je kod njega spavala i njezin je doživljaj bio da se radi o ljubavnom odnosu, a ne o prijateljstvu. Opisala je jednu situaciju kada je tužiteljica sa svojom kćerkom došla u Zagreb posjetiti pok. ĆE nakon operacije mrene, K je spavala kod svjedokinje, a tužiteljica kod ĆE.

Situacija u bolnici kada je pok. ĆE dao ključeve KE, to je bilo prije nekih 6 godina, on je nakon 6-7 dana otpušten i vratio se u stan, KE i svjedokinja su taj stan očistile i svjedokinji je poznato da je KE imala ključ od toga stana. Svjedokinja je stan održavala jednom tjedno dok nema KE, a kada bi ona došla ona je o stanu vodila brigu. Vjerske blagdane tužiteljica i pok. ĆE nisu svaki puta provodili zajedno. Tužiteljica je trebala doći početkom siječnja 2020. godine, ali nije došla, pok. ĆE umro je 2. siječnja, a svjedokinja ga je srela 31.12. i rekao joj je da KE treba doći. Tijekom prosinca 2019. svjedokinja je pok. ĆE pospremala stan, nije bila plaćena za taj rad, ali je pok. ĆE darivao novčanu svjedokinjinu kćer. Tužiteljica nije bila zaposlena cijelo vrijeme trajanja veze sa pok. ĆE. Ne može odrediti kada je zadnji puta pok. ĆE bio u Dubrovniku.

5. Svjedok UE iskazao je da je poznavao pok. ĆE od 1983. godine, bili su kolege u Elektroprojektu, i upoznao je preko njega tužiteljicu, koja je prvo bila njegovateljica njegovoj sestri koja se razboljela. Kasnije je taj odnos prerastao u ljubavni i ĆE je znao više puta reći da je O ljubav njegova života, da želi biti s njom, oni su planirali i brak, ali se to nije realiziralo, ĆE je prodao svoju imovinu u Dubrovniku zbog neraščišćenih odnosa sa drugim djelom obitelji te je mislio kupiti neku nekretninu na području Biograda ili Zadra gdje bi zajedno živio sa tužiteljicom. Inzistirao je da ta nekretnina ima i vrt. Svjedok je često bio kod njih na ručku, tužiteljica je puno puta iz Dubrovnika dolazila u Zagreb, može reći da je svakih 6-8 tjedna dolazila i ostajala po nekoliko dana, pok. ĆE znao joj je platiti i avionsku kartu. Kada je O dolazila u Zagreb, osim što je održavala stan s pok. ĆE, išli su u šetnje, u kino, u grad, družili se s drugim ljudima, a izlazili su i u restorane. Njihov je odnos po onome što je svjedok vidio, je bio fenomenalan, to je bio jedan ljubavni odnos, oni su funkcionirali kao da su u braku i to zaključuje po načinu života, njihovoj komunikaciji, suživotu, međusobnom poštovanju. ĆE je tužiteljici ljudski pomagao, pokazivao joj poštovanje, pričao je da će sve što ima ostaviti tužiteljici i njezinoj kćeri K. Taj odnos trajao je sigurno 10-15 godina. Svjedok dodaje da je pok. ĆE slao novac tužiteljici, kada je ona imala neke dodatne troškove kao npr. zdravstvene usluge, uplaćivao je novac i na karticu od K, radilo se o izdašnim iznosima.

Na poseban upit suda svjedok je odgovorio kako misli da je tužiteljica imala ključ od Ivanovog stana.

Na poseban upit pun. tužitelja, svjedok je opisao kada je pok. ĆE umro, to je bilo 2. siječnja 2020., njega je tužiteljica zvala što je sa njime, jer joj se nije javljao na telefon. Svjedok je lupao po njegovim vratima, nitko mu nije otvorio, onda je zvao policiju, vatrogasci su nasilno otvorili vrata i pronašli su pok. ĆE mrtvog.

Na poseban upit pun. tužitelja svjedok je odgovorio da je on prijavio smrt Matičnom uredu i organizirao ispraćaj na krematoriju sve u dogovoru sa tužiteljicom, urnu je prevezao u Dubrovnik gdje je tužiteljica organizirala polaganje urne i ispraćaj, bio je i svećenik.

Na poseban upit pun. II tuženika svjedok je odgovorio da zna tko je DE, to je odvjetnik kojem je pok. ĆE prodao svoje nekretnine i to namjerno, da se riješi nećaka koji su bili unutra. Dalje je odgovorio da je pok. ĆE zadnji puta u Dubrovniku bio u 9. ili 10. mjesecu 2019. godine, tamo je odlazio ili avionom ili busom, a odsjedao bi, ako je to bilo moguće u svojoj nekretnini, a kada bi ga u tome rodbina sprječavala, onda bi bio kod tužiteljice. Dalje je odgovorio da nije siguran kako je definirao tužiteljicu kod sastavljanja smrtovnice, zna da je postojala oporuka u njezinu korist, to je čuo od pok. ĆE. Svjedok je odgovorio da sebe nije naveo kao potencijalnog nasljednika u smrtovnici. Kada mu je predočena smrtovnica koja se nalazi na listu 6 ostavinskog spisa, potvrdio je na istoj njegov potpis, no nije točno navedeno da bi on bio osoba pozvana na nasljedstvo temeljem oporuke jer nikakva oporuka u njegovu korist ne postoji, niti bi on išta tražio, svjedok je smatrao da je dovoljno reći da oporuka postoji.

6. Svjedok ME iskazao je da poznaje pok. ĆE od 1988. godine, upoznali su se u susjedstvu, i postali su prijatelji. Predstavio mu je tužiteljicu kao svoju dragu, govorio je kako ima krasnu, dobru ženu koja živi u [adresa]. Oni su se kao i bračni parovi posjećivali i družili. Oni su živjeli u odnosu koji se u Zagrebu naziva "divlji brak", to je bio ljubavni odnos, svjedok je čak i mislio da će se vjenčati, pitao je ĆE kad će biti svadba, no on je govorio da jednom bude. Tužiteljicu je upoznao nakon Domovinskog rata, no ne može reći koliko je njihova veza trajala. Nije iz razgovora čuo kako su se oni upoznali. Ne zna da li je tužiteljica imala ključeve od Ivanovog stana.

Na poseban upit pun. tužitelja svjedok je odgovorio da je pok. ĆE zadnjih 10- 15 godina često odlazio u Dubrovnik i ono što posebno može reći da je stalno žalovao za KE, govorio je: gdje mi je O. Svjedok je opisao jednu situaciju kada je ĆE išao na operaciju uklanjanja tumora na bedru i rekao je da mora pripremiti dokumentaciju jer želi da tužiteljica dobije svu njegovu imovinu ako se njemu što desi.

Na poseban upit pun. II tuženika svjedok je odgovorio da je pok. ĆE vidio zadnji puta prije smrti 31.12., a tužiteljicu možda 2 mjeseca prije. Zna da je pok. ĆE slao novac tužiteljici i to nisu bili mali iznosi.

7. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je bila angažirana kao njegovateljica Ivanove sestre LE, oglas je dao njezin sin OE, to je bilo prije nekih 15 godina. ĆE je jako volio sestru, obilazio ju je i slao pakete i po malo se između njih stvorila ljubavna veza. On je bio jako pametan i školovan, puno toga ju je naučio, oni su svoju vezu održavali tako da je tužiteljica svako malo dolazila u Zagreb, to je moglo bilo svaka 2-2,5 mjeseca, a ostajala bi nekoliko dana ili nešto dulje, pravila nikad nije bilo. Cijelo to vrijeme tužiteljica je bila zaposlena kao i sada, na poslu je mogla dobiti slobodne dane ili je mogla koristiti godišnji odmor. Dok je bila u Dubrovniku zamolila je prijateljicu HE da obilazi ĆE, promjeni mu posteljinu, uredi mu stan, iako je on bio uredan muškarac. HE nije željela novac, ali je ĆE njezinoj kćeri Č uvijek nešto dao. ĆE je bio predivan prema njezinoj djeci, jako su se voljeli, njezinom sinu je znao reći da idu zajedno tražiti djevojke. Kada su se upoznali, tužiteljica je već bila razvedena, njihov odnos je bio kao brak, imali su zajedničke planove, a samo zaključenje braka se stalno odlagalo, i to zbog tužiteljice. ĆE je imao problema sa nećacima, SE ga je čak istukao. Može reći da u trenutku kada su se upoznali ĆE nije bio imućan, ali je kasnije prodao neke svoje nekretnine, tako može reći da je nekretninu prodao advokatu DE, to nije bio ugovor o uzdržavanju iako su ga tako nazvali. Tužiteljica je znala gdje je on sve imao otvorene račune, bila je upućena u njegove financije, ĆE je njoj materijalno pomagao, slao joj je novac. Kada je bila u Zagrebu družili su se s njegovim prijateljima. Oni su se znali tijekom dana nekoliko puta čuti i razgovarati i kad se on tužiteljici nije javio 2. siječnja 2020. odmah je znala da se nešto desilo. Kad ju je sud upitao zbog čega se na ostavinskoj raspravi koja je održana 15.6. 2020. ovdje na sudu nije predstavila kao izvanbračna supruga, odgovorila je da ja nije znala što se događa, tko što govori i o čemu se ustvari radi.

Na poseban upit pun. tužitelja tužiteljica je odgovorila da je ĆE dolazio u Dubrovnik i tada su zajedno spavali u istoj sobi u kući. Dolazio je i u njezin dom u Dubrovniku, ali nije nikad prenoćio. Dalje je odgovorila da je pok. ĆE znao slati veće cifre novca poštom ili Western unionom, slao je i njezinoj kćeri JE na račun, kako novac ne bi išao na njezin zaštićeni račun jer je bila u blokadi. Planirao je kupiti neku malu kućicu uz more od novaca koji je dobio od prodaje od nekretnine u Dubrovniku, a mislio je prodati i stan u [adresa].

Na upit suda tužiteljica je odgovorila da je vidjela oporuku koju je pok. ĆE sastavio u njezinu korist, on je njoj pokazivao gdje se nalaze dokumenti, gdje je oporuka, ona o tome nije htjela ništa znati pa se on zbog toga ljutio.

Na poseban upit. II tuženika odgovorila je da je oporuka koju je vidjela bila napisana njegovim rukopisom, ĆE ju je nudio tužiteljici da je čuva no ona to nije htjela. Tu je oporuku vidjela nekih 2-3 godine prije njegove smrti. Tužiteljica se ne može složiti sa konstatacijom na zapisniku prilikom uviđaja u stanu da je sve bilo razbacano, neuredno i derutno jer je točno da je pok. ĆE imao puno knjiga, on je znao gdje mu koja stvar stoji, imao je novu TV, njegova je posteljina uvijek mirisala. Dalje je odgovorila da nije bila opunomoćena na Ivanovim računima, jer to nije htjela, iako joj je on to nudio, on je slao njoj i paketiće, to mu je bila neka zanimacija da ide na poštu i poslati joj paket i novac. Tužiteljici su bili dostupni njegovi pinovi od kartica pa je znala otići na bankomat po novac, kada bi bila u Zagrebu. Pok. ĆE je bio u kontaktu telefonski sa njezinom pok. mamom, na obiteljskim okupljanjima nije bio jer nije bilo takve prilike, a kod druge rodbine ga nije vodila na neko upoznavanje. Njezin odnos sa pok. ĆE nije bila tajna, ona ga je spominjala. I tuženik znao za njezinu vezu sa pok. ĆE, a II tuženik nije znao jer je bio smješten u ustanovi. Zadnji Božić prije Ivanove smrti nisu proveli zajedno, ali onaj prije jesu.

8. Svjedokinja JE, kći tužiteljice, izjavila je da se sjeća pok. BE jer je njezina majka bila angažirana da vodi brigu o njegovoj bolesnoj sestri koja je imala neku motoričku bolest. To je bilo kada je tužiteljica završavala 8. razred i kretala u srednju školu. Pok. ĆE je živio na dvije adrese, u Zagrebu i Dubrovniku, često je dolazio u Dubrovnik, nekada dva puta mjesečno, nekada jednom u dva mjeseca, slao je novac za skrb sestri i kroz vrijeme su se on i njezina majka zbližili te je njihov, na početku poslovni odnos prerastao u emocionalnu vezu. To je svjedokinja zamijetila po njihovoj međusobnoj komunikaciji i dodirima te je shvatila da su u vezi, što joj je kasnije majka i potvrdila. Njihova veza je trajala negdje od 2013. -2014. pa dok ĆE nije umro. Nakon što je Ivanova sestra umrla, majka je dolazila kod ĆE u [adresa], imala je ključeve od njegovog stana, a kad bi došao u Dubrovnik, bio je kod njih. Pok. Ivanova sestra je imala dva sina s kojima S nije bio u dobrim odnosima, postojala je neka obiteljska svađa iz više razloga, bilo je tu i tuče, kad su se posvađali S, OE i Danilov tata, a mama ih je pokušala pomiriti. Pok. ĆE skrbio je o njezinoj majci, slao joj je pakete i novac koji je dolazio na račun svjedokinje, to je znalo biti u različitim iznosima i različitom broju transakcija, ona je novac davala majci, a majka ga je trošila za troškove njihovog kućanstva, trošila je za račune i kupovala je njima djeci što je trebalo. Nakon što je Ivanova sestra umrla, majka je ponovno radila sezonske poslove po praonicama te je čistila. Poznato joj je da su u Zagrebu imali prijatelja s kojima su se družili i izlazili. Par dana prije nego što je ĆE umro, majka je trebala ići kod njega u Zagreb, kako se nisu čuli, a on joj se nije javljao na mobitel, zvala je njegovo prijatelja UE da vidi što je s njim te su ga našli mrtvog u njegovom stanu, koji je morala otvoriti policija. ĆE je inače bio vitalan, a u bolnici je bio dosta prije smrti zbog kamenca. Majka ga je posjećivala u bolnici u Zagrebu, jednom je i svjedokinja bila s njom. Sprovod su organizirali majka i prijatelj UE, a sve je bilo već prije plaćeno, ispraćaji su bili u Zagrebu i Dubrovniku, a svjedokinja je bila s majkom na ispraćaju u Dubrovniku.

Pok. ĆE je na račun svjedokinje doznačivao novac negdje od 2015./16. godine pa sve do svoje smrti i to su bili mjesečni iznosi do 30.000-40.000 kuna. Novac se trošio npr. za moju ekskurziju, nekad je majka trebala nešto kupiti za ĆE, plaćala si je troškove puta do Zagreba i za razne druge stvari.

Bilo je u planu da se ĆE trajno preseli u Dubrovnik, gdje bi živio s njezinom majkom. Na upit suda zbog čega se nisu vjenčali, svjedokinja je odgovorila da su to imali u planu, spominjali su ženidbu, a zašto je nisu realizirali nije joj poznato. Na posebni upit pun. tužiteljice odgovorila je da je bliska majčina obitelj znala za njezinu vezu s ĆE, oni su se zajedno kao par kretali u društvu, ali manje nego u Zagrebu. Kuća u kojoj je pok. sestra živjela je prodana, pok. ĆE je imao tu neki udio i čekao je cijelu isplatu kako bi kupio u Dubrovniku nekretninu.

Na posebni upit pun. tuženika, odgovorila je da je pok. ĆE dolazio na obiteljska druženja, ne često, čak je poznavao i pok. oca svjedokinje. Majka je imala prijavljeno prebivalište u [adresa].

9. Svjedok TE, sin tužiteljice, iskazao je da je pok. ĆE poznavao oko 20 godina, smatrao ga je drugim ocem, on je svjedoku u životu puno pomogao, a njega i sestru je smatrao svojom djecom. Njegova je majka vodila brigu o Ivanovoj sestri koja nije bila dobro sa zdravljem, a kasnije je njihov odnos prerastao u izvanbračnu zajednicu. To zaključuje po tome što su oni svaki dan komunicirali i pričali, majka je odlazila kod ĆE u [adresa], znao je i svjedok ići, ne može se sjetiti koliko puta je bio, stan je bio u [adresa]. Moguće je da je majka imala ključ od tog stana, no ne može sa sigurnošću to tvrditi. U stanu je svjedok znao prespavati, bio je smješten u jednoj sobi, a u drugoj su spavali zajedno svjedokova mama i pok. ĆE. Svjedok nije posebno pratio njihov društveni život u Zagrebu, jer je svoje dolaske iskoristio za izlaske. Mama je stalno dolazila u Zagreb, a ĆE je njima slao poklone za rođendane i blagdane, sestri je uplaćivao novac na račun. Zna da su se trebali vjenčati, planirali su kupiti neku nekretninu na moru. U vezi okolnosti njegove smrti, poznato mu je da ga je majka zvala, on se nije javio te je sjela na avion za Zagreb da vidi što je s njim, no ne zna točno gdje je umro i od čega. Ispraćaj je bio u Dubrovniku, svjedok jebio prisutan, ne zna tko ga je organizirao.

Na posebni upit pun. II.-tuženika, svjedok je odgovorio da su uplate na sestrin račun bile Ivanov dar, a novac je korišten za troškove života. Pok. ĆE bio prisutan na obiteljskim druženjima. Svjedok zna da je trenutno prebivalište njegove majke u [adresa], a je li tako bilo cijeli njezin život, nije mu poznato.

10. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužiteljica rođena **.**.1964., od 1981. godine imala prijavljeno prebivalište u [adresa], na različitim adresama, a njezin brak sa RE je razveden 1989. Pok. ĆE bio je rođen **.**.1948., mijenjao je prebivališta između [adresa] i [adresa], a od 2003. imao je prijavljeno prebivalište u [adresa]. Nikada nije bio u braku.

11. Iz ostavinskog spisa iza pok. ĆE proizlazi da je **.**.2020. UE zatražio intervenciju policije jer njegov prijatelj ĆE ne otvara vrata na zvonjenje i kucanje, niti se ne javlja na telefon. Vatrogasci su nasilno ušli u stan i pronađeno je mrtvo tijelo ĆE. Stan je zapečaćen. Dalje je utvrđeno da je podatke za smrtovnicu dao UE, koji je naveden kao prijatelj i kolega, a KE je navedena kao prijateljica i osoba koja bi mogla biti pozvana na nasljedstvo. ŽE je dostavio podnesak u ostavinski spis 21. siječnja 2020. u kojem navodi da postoji saznanje da je pokojnik ostavio oporuku u stanu. U ostavinski spis se prijavio FE iz [adresa] kao oporučni nasljednik u odnosu na dio prava korištenja grobnice u Dubrovniku. Oporuka je sačinjena 4. srpnja 2018. Na ročištu 15. lipnja 2020. bili su prisutni KE, UE i FE. Sačinjeno je rodoslovlje iz kojeg proizlazi da ostavitelj nije bio u braku, da nije imao djece. Utvrđen je sastav ostavinske imovine. KE je zamolila da se zakaže uviđaj radi traženja oporuke obzirom da jedino ona zna gdje se točno u stanu nalazi oporuka.

Prilikom uviđaja na kojem je bila i KE **.**.2020. utvrđeno je da se radi o starom, derutnom, zapuštenom stanu, da je veliki nered, mnoštvo razbacanih stvar i dokumenata. Oporuka nije pronađena.

Naredni uviđaj održan je 9. rujna 2020. , sudski ovršitelj koji je uviđaj provodio je u zapisniku naveo da su u hodniku stana zatečene police pune knjiga i raznih fascikla. U kuhinji se nalaze podni i viseći kuhinjski elementi u vrlo lošem stanju. Opisane su i druge prostorije i namještaj koji se u njima nalazi, te je navedeno da su sve vitrine pune raznih knjiga, starih novina i fascikla.

Podneskom od **.**.2021. KE se putem punomoćnika prijavila u ostavinskom postupku kao izvanbračna supruga.

Na ostavinskoj raspravi 9. studenog 2021. pozvan je UE koji je pojasnio da je upravo on dao podatke za sastavljanje smrtovnice i da je točno da je u smrtovnici sebe naveo kao osobu koja je pozvana na nasljedstvo na temelju oporuke, ali da se zapravo radi o tome kako je njemu ostavitelj jednom prilikom kada je išao na operaciju predao oporuku na čuvanje. S obzirom da je ostavitelj tu operaciju preživio, UE je ostavitelju oporuku vratio, a pred njim je više puta govorio da želi da ga naslijedi njegova izvanbračna supruga KE.

Rješenjem od 28. travnja 2021. prekinut je ostavinski postupak a KE je upućena na pokretanje parničnog postupak, protiv OE i SE, ostaviteljevih nećaka, kao nasljednika drugog nasljednog reda, radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice između nje i ostavitelja.

12. Sukladno čl. 11. Obiteljskog zakona, izvanbračna zajednica je životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

13. U smislu citirane zakonske odredbe učinci izvanbračne zajednice imaju potpuno isti pravni režim kao i učinci faktične bračne zajednice, pa ovakvi pravni odnosi u izvanbračnoj zajednici upućuju na zaključak da je temeljna pretpostavka izvanbračne zajednice postojanje zajednice života sadržajno iste bračnoj zajednici ako traje preko tri godine, što znači da mora postojati uzajamna briga i pomaganje između izvanbračnih drugova, zajedničko stanovanje, zajedničko plaćanje režijskih troškova, troškova domaćinstva i svih drugih zajedničkih troškova, odnosno postojanje ekonomske zajednice koja se očituje u dogovornom raspolaganju zajedničkim prihodima, zajedničko održavanje domaćinstva, te druge okolnosti koje označavaju odnose u braku.

14. Da bi se odnos neudate žene i neoženjenog muškarca mogao izjednačiti s bračnom zajednicom mora postojati visoki stupanj međusobne povezanosti izvanbračnih drugova uvjetovan intenzitetom njihovih odnosa, što podrazumijeva zajedničko stanovanje, zajedničku svakodnevnicu, zajedničke financije i intimnu odanost pa i namjeru da takva zajednica bude trajna. U takvoj zajednici izvanbračni drugovi zadovoljavaju složene životne potrebe, primjerice psihičke, emocionalne, ekonomske i druge. Pri tome činjenica da je emotivna zajednica između neudate žene i neoženjenog muškarca trajala dulje vrijeme ne znači automatski da se radi o izvanbračnoj zajednici koja bi bila u svojim imovinskopravnim učincima izjednačena s bračnom zajednicom, jer izvanbračna zajednica osim u emocionalnom, mora u voljnom i ekonomskom smislu ispunjavati preduvjete za izjednačavanje s bračnom zajednicom.

15. Analizirajući iskaze svjedoka, sud zaključuje da je odnos tužiteljice i pok. ĆE započeo kao poslovni odnos, pok. ĆE angažirao je tužiteljicu da vodi brigu o njegovoj bolesnoj sestri, i kroz vrijeme je njihov odnos prerastao u ljubavnu vezu. Pok. ĆE živio je u Zagrebu, povremeno je dolazio u Dubrovnik, dok je tužiteljica živjela u [adresa]. Iz uvjerenja o prebivalištu proizlazi da je ĆE imao prijavljeno prebivalište u [adresa] od 2003., pa do smrti, dok je tužiteljica prijavljena u Dubrovniku cijeli svoj život.

16. Nedvojbeno je da je jedna od bitnih karakteristika izvanbračne bračne zajednice zajednički život izvanbračnih drugova. Međutim, ne može se smatrati da izvanbračna zajednica ne postoji isključivo iz razloga što izvanbračni drugovi ne žive zajedno. Za postojanje izvanbračne zajednice potrebna je volja (animus) izvanbračnih drugova, bez obzira žive li zajedno ili odvojeno. Protivno tome, u slučaju ako ne postoji volja izvanbračnih drugova za održavanjem izvanbračne zajednice i zajedništva, tada izvanbračna zajednica ne postoji. Isto je potrebno ocjenjivati ovisno o okolnostima svakog konkretnog slučaja i imati u vidu da su izvanbračni drugovi autonomni u određivanju sadržaja svoje zajednice i načina svoga života. Naime, različite životne okolnosti i razlozi utječu na organizaciju izvanbračnog i obiteljskog života i na odluku o tome hoće li izvanbračni drugovi živjeti zajedno ili odvojeno, pa stoga zajednički život ne može biti jedini, niti odlučujući kriterij za zaključak o postojanju izvanbračne zajednice.

17. Upravo se o takvoj situaciji i radi u ovome predmetu. Nedvojbeno je da tužiteljica i pok. ĆE nisu živjeli zajedno. No, bili su povezani, provodili su vrijeme zajedno, posjećivali se, vodili brigu jedan o drugome, družili se i s drugim ljudima, imali su zajedničke planove, te je njihov odnos bio više od obične veze. Tužiteljica je često dolazila kod pok. ĆE u [adresa], on joj je slao novac za avionske karte, spavali su zajedno u sobi, imali zajedničke prijatelje. Tako su svjedoci UE i ME, prijatelji pok. ĆE iz [adresa], iskazivali da su pok. ĆE i tužiteljica bili ljubavni par, da je to bilo vidljivo po njihovom ponašanju i odnosu, da je pok. ĆE tužiteljicu njima predstavio kao svoju "dragu", govorio je da ima krasnu ženu koja živi u [adresa], svjedok ME je bio uvjerenja da njihov odnos predstavlja "divlji brak", a pok. ĆE je pred svjedocima govorio da je O ljubav njegovog života, spominjala se i kupnja nekretnine na moru gdje će živjeti s tužiteljicom, pok. ĆE je oporukom svu svoju imovinu želio ostaviti tužiteljici. Takvu je oporuku i napisao, vidjela ju je tužiteljica i svjedok UE, kod tog svjedoka je oporuka bila na čuvanju dok je pok. ĆE bio u bolnici, pa mu je svjedok nakon toga oporuku vratio, a zbog informacije da postoji oporuka su u ostavinskom postupku provedena dva uviđaja radi pronalaska te oporuke. Svjedok UE je također objasnio da je prilikom davanja podataka za smrtovnicu naveo da postoji oporuka, ali da nije rekao da bi oporuka bila u njegovu korist, smatrao je da je dovoljno reći da postoji oporuka. Na taj je način uklonjena nelogičnost iz smrtovnice, gdje je navedeno da je UE osoba pozvana na nasljedstvo na temelju oporuke.

U konačnici ta oporuka nije pronađena, a tužiteljica se u ostavinskom postupku prijavila kao izvanbračna supruga. Doduše, nije jasno zbog čega to nije izjavila već prije, bila je prisutna i na ostavinskoj raspravi i na uviđajima, a sudu je objasnila da nije razumjela o čemu se radi, i tko što govori. Sud dopušta da je cijeli postupak moguće tužiteljici bio nejasan, u ostavinskom postupku pojavio se i drugi oporučni nasljednik (u odnosu na određeni dio imovine - pravo korištenja grobnog mjesta u Dubrovniku), sud nije uopće konstatirao u kojem svojstvu tužiteljica prisustvuje raspravama i uviđaju (mogla je biti konstatirana kao potencijalna oporučna nasljednica ili izvanbračna supruga), a tek kada je angažirala punomoćnika u osobi odvjetnika, njezin je pravni status kao nasljednice definiran.

18. I druga svjedokinja koja nije rodbinski povezana sa tužiteljicom HE, opisivala je odnos tužiteljice i pok. ĆE kao ljubavni odnos, posjećivala ih je u Zagrebu, znala je da tužiteljica ima ključeve od stana, oni su se dogovarali o financijama, što treba platiti, gdje su novci, zajedno su išli u dućan i na tržnicu. Svjedokinja je održavala Ivanov stan dok je tužiteljica bila u Dubrovniku. I pred tom svjedokinjom je ĆE govorio da će tužiteljici ostaviti stan.

Kćer i sin tužiteljice su u bitnom govorili o svojim neposrednim saznanjima o odnosu njihove majke sa pok. ĆE, cijenili su ga i poštovali, TE ga je smatrao drugim ocem, ĆE je bio vrlo velikodušan prema njima i njihovoj majci, financijski ih je pomagao. TE je opisivao kako se majka svaki dan čula i pričala sa pok. ĆE, i on je znao s majkom dolaziti u stan u [adresa], spavao je u jednoj sobi, a u drugoj su spavali zajedno njegova majka i pok. ĆE.

19. Iskaze svjedoka sud prihvaća kao logične, životne i uvjerljive te međusobno povezane, iskazi se podudaraju i sa iskazom tužiteljice koja je opisala svoj odnos s pok. ĆE kao "brak", nekoliko puta dnevno su se čuli telefonom i razgovarali, bila je upućena u njegove obiteljske odnose i financijsko stanje. Tako je tužiteljica znala o sukobu koji je pok. ĆE imao sa nećacima (u ovom postupku tuženicima), svjedočila je i jednoj tuči, znala je da je II tuženik smješten u ustanovi, znala je da je prodana imovina u Dubrovniku (nekretnina prodana advokatu DE, da nije bio ugovor o uzdržavanju iako su ga tako nazvali), znala je gdje ima otvoren račune, bio joj je dostupan i PIN, pa je podizala novac na bankomatu u Zagrebu.

S druge strane, pok. ĆE je financijski pomagao tužiteljicu i njezinu djecu, slao im je novac za životne troškove, školovanje, da tužiteljica kupi kartu za Zagreb, slao je i pakete. Svjedok UE opisao je ophođenje pok. ĆE prema tužiteljici kao puno poštovanja.

Upravo na intervenciju tužiteljice, a jer joj se pok. ĆE nije javljao na telefon, otkriveno je da je umro. Tužiteljica je zamolila UE da ide vidjeti što je s ĆE, svjedok je alarmirao policiju, u stan su morali provaliti vatrogasci, te je pronađeno Ivanovo mrtvo tijelo. Sprovod u Zagrebu je organizirao svjedok UE u dogovoru sa tužiteljicom, urnu je prevezao u Dubrovnik, gdje je tužiteljica organizirala ispraćaj i polaganje urne.

20. Prema tome, kada se sagledaju svi dokazi u njihovoj ukupnosti, sud zaključuje da je između tužiteljice i pok. ĆE postojala stabilna i kontinuirana emocionalna, financijska i intimna životna veza koja se po svojem sadržaju može izjednačiti sa brakom, oni su bili upućeni jedan na drugoga, međusobno povezani, a sud cijeni i činjenicu da je između njih bila razlika od 16 godina, postojala je i razlika u stupnju obrazovanja (sama tužiteljica je rekla da je pok. ĆE bio jako pametan i školovan, da ju je puno toga naučio), pa i u tom kontekstu treba promatrati i cijeniti njihov odnos, koji dakle nije bio klasična veza koja uključuje zajednički život na jednom mjestu.

21. Kako je njihova zajednica života sadržajno bila ista bračnoj zajednici, a to znači da je postojala uzajamna briga, pomaganje, ljubav i financijska suradnja, sud utvrđuje da je između tužiteljice i pok. ĆE postojala izvanbračna zajednica.

22. Stoga je tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice valjalo usvojiti i presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 17. ožujka 2025.

Sudac:

Jasna Gažić Ferenčina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u 4 primjeraka.

O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dna:

- tužiteljici po pun.uz rj. za pristojbu na tužbu 53,09 eura i na presudu 53,09 eura

- tuženicima po pun.