REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3316/2021-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Marku Ivrlaču, u pravnoj stvari tužitelja ĐV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Josipu Pažinu, odvjetniku u odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 2, protiv tuženika Republički sindikat radnika Hrvatske, Zagreb, Kneza Mislava 11/2, OIB: 322888800710, zastupan po punomoćniku Hrvoju Jukiću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Jukić & Partneri j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 17. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republički sindikat radnika Hrvatske, Zagreb, Kneza Mislava 11/2, OIB: 322888800710 isplatiti tužitelju ĐV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 331,81 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. travnja 2021. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Republički sindikat radnika Hrvatske, Zagreb, Kneza Mislava 11/2, OIB: 322888800710 isplatiti tužitelju ĐV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6,63 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. travnja 2021. pa do isplate, primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 (tri) postotna poena određene čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Republički sindikat radnika Hrvatske, Zagreb, Kneza Mislava 11/2, OIB: 322888800710 isplatiti tužitelju ĐV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.233,35 Eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. ožujka 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio član tuženika temeljem čega je tuženiku uplaćivao uloge u kasu uzajamne pomoći (dalje u tekstu KUP), da ulozi u KUP kod tuženika predstavljaju vlastitu imovinu tužiteljice i različiti su od članarine sindikatu koju je tužiteljica uplaćivala zasebno, da su prava i obveze stranaka vezano uz KUP regulirane Pravilnikom kase uzajamne pomoći, da je članski ulog u KUP za tužiteljicu tuženiku, temeljem ovlaštenja, na plaći obračunavao i uplaćivao njezin poslodavac, da je člankom 10. Pravilnika o kasi uzajamne pomoći određeno kako član u svakom trenutku može podnijeti zahtjev za isplatu svoga uloga iz KUP, da je tužitelj kod tuženika osobno podnio ovaj zahtjev kojemu do današnjeg dana nije udovoljeno, da je tužiteljev ulog u KUP s danom 31. prosinca 2019., od kojeg dana je prestao vršiti uplate u KUP kod tuženika, iznosio 2.550,00 kn, što je utvrđeno na obračunskoj listi plaće tužitelja. Slijedom navedenoga, predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 2.550,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističe da je tužitelj bio dužan u tužbi dostaviti sve dokaze na kojima temelji tužbu, a prije svega ispravu temeljem koje potražuje utuženi iznos (dokaz o pravnom osnovu potraživanja), da tužitelj nije iznio provjerljive činjenice niti prezentirao dokaz kada je, kako i temeljem čega stekao utuženo potraživanje, da tužitelj nije dostavio niti adekvatan dokaz o visini potraživanja – potvrde o uplatama utuženog iznosa, platne liste, potvrdu poslodavca ili neki drugi dokaz, da su to isprave koje tužitelj posjeduje ili bi ih morao posjedovati, a platne liste ili potvrdu poslodavca je mogao pribaviti i sam od poslodavca prije podnošenja tužbe, da nekakav navod na obračunskoj listi i usmena tvrdnja tužitelja da postoji nekakvo dugovanje tuženika nije adekvatan dokaz za osnovu i visinu potraživanja, niti je tužitelj u tužbi prezentirao adekvatne parametre za provođenje financijskog vještačenja, da je tužitelj uz tužbu dostavio i „Pravilnik o kasi uzajamne pomoći“, koji nisu donijela nadležna tijela tuženika zbog čega tuženik osporava vjerodostojnost tog „Pravilnika“. Nadalje navodi da su bivši zakonski zastupnici tuženika KV i GV (i njihovi pomagači) otuđili poslovnu dokumentaciju tuženika, da je nakon brisanja KV i GV kao zastupnika tuženika iz registra udruga pozvao dvoje navedenih i knjigovodstveni servis MHT d.o.o. da mu vrate poslovnu i financijsku dokumentaciju te društvo Mario commerce d.o.o. da omogući zakonskim zastupnicima tuženika korištenje knjigovodstvenog programa i baze podataka, no svi su odbili to učiniti, ističe da je u lipnju 2017. smijenio predsjednika Izvršnog odbora tuženika GV i potpredsjednika Izvršnog odbora tuženika KV (koji su uz LV bili upisani u registar udruga koji se vodi pred Ministarstvom rada i mirovinskog sustava kao zakonsku zastupnici tuženika), a koji su odbili prihvatiti svoju smjenu, da je prijavu promjene podataka (smjene zakonskih zastupnika tuženika) u registru udruga Ministarstvu rada i mirovinskog sustava („MRMS“) podnijela osoba ovlaštena za zastupanje tuženika (dalje i kao „RSRH“) LV, prilažući uz predmetnu promjenu svu potrebnu dokumentaciju koja je u skladu Statutom i internim aktima tuženika, da je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava (dalje: MRMS) po predmetnoj prijavi izdalo privremeno Rješenje KLASA: UP/1006-04/17-01/25, URBROJ: 524-11-02-01/2-17-4 od 24.07.2017., kojim je prekinut upravni postupak po prijavi RSRH (LV) za promjenom osoba ovlaštenih za zastupanje RSRH do okončanja parničnog postupka, koji se vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod brojem: P-170/18, radi utvrđenja zakonitosti njihove smjene, a pravomoćnom presudom u tom postupku je utvrđeno da je njihova smjena zakonita, da je sve vrijeme dok je upravni postupak bio u prekidu, dvoje navedenih zloupotrebljavalo okolnost da su još upisani u registar udruga kao zakonski zastupnici tuženika te su se od tada pred bankama i drugim državnim tijelima prezentirali kao zakonski zastupnici i poduzimali cijeli niz radnji na štetu tuženika. Tuženik nadalje ističe da su KV i GV, nakon smjene, prema zajedničkom unaprijed smišljenom planu, postupno prebacivali sredstva i članove sa RSRH na drugi sindikat - Republički sindikat radnika, Zagreb, Palmotićeva 82a, OIB: 28847071386 („RSR“) te poduzimali i druge radnje kako bi financijski, članski i kadrovski oslabili RSRH i time demotivirali/onemogućili novo izabrano vodstvo RSRH da pred nadležnim tijelima i sudovima procesuira smjenu GV i KV sa svih funkcija u RSRH, kako bi slučaju da u sudskim sporovima bude utvrđeno da je njihova smjena u skladu sa zakonom i statutom RSRH (što se na kraju i dogodilo) prebacili sindikalno i financijsko poslovanje sa RSRH na RSR, koji kontrolira KV, i time protuzakonito zadržali kontrolu nad financijskim i drugim materijalnim sredstvima, koja su pripadali RSRH-u, ističe da je 17.1.2018. dvoje navedenih sa svojim pomagačima nasilno ušlo u posjed stana u prizemlju zgrade u [adresa], u kojem se nalazilo računovodstvo tuženika te su otuđili veći dio poslovne dokumentacije tuženika (što je utvrđeno pravomoćnom presudom), da je KV u suradnji s društvom Mario commerce d.o.o. nezakonito ukinuo tuženiku pristup bazi podataka i knjigovodstvenom programu, koji je sadržavao sve financijske podatke tuženika te su organizirali zasebno knjigovodstvo, da su tijekom 2018. KV i GV neovlašteno prenijeli sva novčana sredstva sa računa tuženika (cca 7.400.000,00 kn) na račune RSR među kojima je bio i novac članova iz kase uzajamne pomoći („KUP“), a što pravdaju „Sporazumom“ od 21. svibnja 2018. temeljem kojeg je sav novac tuženika „dan na upravljanje“ RSR-u (u stvari prebačen bez zakonitog osnova), da su ujedno i zatvorili sve račune tuženika tako da tuženik jedno vrijeme nije imao niti jedan poslovni račun, a nakon toga bezuspješno pokušali zatvoriti jedini žiro račun tuženika otvoren u KENTBANK d.d., da je upravo Pravilnik, koji je tužitelj dostavio uz tužbu, rađen od strane navedenih osoba, koje nisu imali ovlaštenje zastupati tuženika, da su iste osobe ujedno donijele odluke o izdvajanju dijela sindikata iz sindikata, prebacivanju nekretnina s tuženika na RSR i druge odluke i poduzeli cijeli niz radnji koje imaju karakter kaznenog djela, iako su znali da postoji spor oko legitimiteta zastupanja tuženika, da su dokumentom nazvanim „Odluka“, s nadnevkom 02. ožujka 2019., koji je potpisao GV i koju su sami sastavili KV i GV, a formalno su naveli da je tu odluku donio Sabor RSRH, iako su znali da tu odluku nije donio Sabor RSRH, sastavljen u skladu sa Statutom RSRH, naveli da se iz RSRH u RSR izdvajaju 3 Sektora - Sektor RSRH-Telekom, Sektor RSRH-Zaštita i Sektor RSRH-Ostali, koji čine 50% ukupnog broja članova te da se imovina dijeli razmjerno broju izdvojenih članova, da su, nakon što su počistili sve račune RSRH i prebacili sav novac RSRH na račun RSR, na temelju te Odluke prebacili i svu ostalu vrjedniju imovinu na RSR te je GV, krajem 2018., izdao (barem) 10 zadužnica u iznosu od 9.500.000,00 kn, na temelju kojih su pokrenuli naplatu tog iznosa u korist RSR i blokirali račun tuženika, zbog čega je bio pokrenut postupak radi utvrđivanja postojanja uvjeta za pokretanje stečajnog postupka te je u razdoblju od 27. rujna 2018. do 26. srpnja 2019. sa računa RSRH na račun RSR prebačen iznos od ukupno 537.909,57 kn, dok im je naplatu ostalih blokiranih iznosa, prema saznanju podnositelja, blokirao MUP RH. Nadalje navodi da je GV, po zajedničkom dogovoru s KV i prema evidenciji koju je vodila SV, ispred računovodstvenog servisa MHT d.o.o., a koja je također član RSR, od prosinca 2019. do listopada 2020. izdavao zadužnice članovima tuženika radi povrata iznosa KUP-a i isplate iznosa s osnova Fonda solidarnosti, da je pritom GV izdao 536 zadužnica u neutvrđenom ukupnom iznosu, da su, uz navedene zadužnice KV i GV tijekom 2020. naplatili još 7 zadužnica koje je GV izdao u ime tuženika, a KV je kao zakonski zastupnik RSR podnio FINA-i Zahtjeve za izravnu naplatu temeljem kojih je u razdoblju od 11. veljače 2020. do 05. listopada 2020. sa računa tuženika na račun RSR ovršen ukupni iznos od 3.296.664,17 kn, čime su pribavili protupravnu imovinsku korist RSR-u tom iznosu na štetu tuženika. Slijedom svega navedenog, tuženik ističe da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica i dokaza navedenih u tužbi.

3. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku isplatne liste (list 3 spisa), Pravilnik kase uzajamne pomoći Presuda Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-725/19 od 09.09.2020. (list 16-20 spisa), Rješenje MRMS KLASA: UP/1- 006-04/17-01/25 od 29.10.2020. (list 21-22 spisa), izvadak iz registra udruga (list 23- 25 spisa, e –mail korespondencija (list 16-30, 51, 136-140, 143, 184-186), prijave promjene podataka (list 43-45 spisa),zapisnik sa 15 sjednice (list 46-50 spisa), evidencija nazočnih (list 52-53 spisa), odluka (list 54-55, 57-58 spisa), izvod sa dopisne sjednice (list 56 spisa), e-mail od 01. lipnja 2021. (list 66-68 spisa), platne liste tužiteljice od srpnja 2015. do siječnja 2021. (list 193-270 spisa), rješenje MRMS od 24. srpnja 2017 (list 59-61spisa), presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. P-170/2018 (list 62-79 spisa), presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. Psp- 8/2018 (list 80-102 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Kir-t- 283/2021(list 103-107 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru posl.br. St- 520/2019 (list 108-113 spisa), obračun isplaćene plaće (list 113-131, 200-461spisa), izvan sudske nagodbe (list 141-142, 147 spisa), dopis (list 1145-146 spisa), saldo lista (list 147-166, 168-179 spisa), rekapitulaciju obustava po bankama za tužitelja za razdoblje od 1. lipnja 2010 do 31. prosinca 2019. (list 462-686 spisa), saslušan je zastupnik po zakonu tuženika RV (list 191-192 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku Darku Prpiću (list 702-709, 717 spisa), saslušan je tužitelj (list 761 spisa),.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Između stranaka je sporno je li tužiteljica uplaćivala ulog u KUP, kao i je li ulog uplaćen u visini od 2.550,00 kn, koji iznos se potražuje tužbom, a sporno je i je li tuženik u obvezi isti iznos isplatiti tužiteljici.

6. Tuženik ne spori činjenicu da je tužitelj bila član tuženika, a isto proizlazi i iz platnih lista tužitelja, iz kojih je vidljivo da je s danom prestanka uplatio u kasu uzajamne pomoći 31. prosinca 2019. ulog tužitelja iznosio 2.550,00 kn.

7. Iz Pravilnika kase uzajamne pomoći za članove sindikata tuženika od 25. studenog 2017. proizlazi da je odredbom čl. 10. st. 2. propisano da član može u svakom trenutku podnijeti zahtjev za isplatu svoga uloga ili dijela uloga iz KUP-a, te je nadalje propisano u st. 3., 4. i 5. čl. 10. da se zahtjev podnosi u pisanom obliku, da se ulog članu isplaćuje odmah, a najkasnije u roku 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za isplatu, te ukoliko član ima dospjelih, a nepodmirenih obveza prema tuženiku, da će se iz njegovog uloga najprije podmiriti dugovanje prema tuženiku, a potom će mu se isplatiti razlika.

8. Nadalje, člankom 11. istog Pravilnika je propisano da se po prestanku članstva u KUP-u, članski ulog vraća bivšem članu po podnošenju zahtjeva sukladno čl. 10. Pravilnika KUP-a. Odredbom čl. 4. istog Pravilnika propisano je i da se članski ulog naplaćuje svakog mjeseca na plaći, s tim da ga naplaćuje i obračunava poslodavac za svakog svog radnika, a prema članstvu u nekom od sindikata, iz čega slijedi da je visina tražbine razvidna u isplatnoj listi poslodavca.

9. Kao što je već navedeno u obrazloženju pod točkom 6. čitanjem obračunske liste plaće za tužitelja mjesec prosinac 2019. (list 3 spisa) utvrđeno je da je s danom prestanka uplata u kasu uzajamne pomoći 31. prosinca 2019.ulog tužiteljice iznosio 2.550,00 kn.

10. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Darka Prpića proizlazi da se temeljem dokumentacije iz spisa može utvrditi da mjesečne obustave članskog uloga iz plaće tužitelja ĐV koje je poslodavac HP-Hrvatska pošta d.d. uplatio u korist računa RSRH RIJEKA-KUP umanjene za obustavu po osnovi podmirenja pozajmice iz KUPa razdoblje otplate od srpanj 2016. iznose ukupno 331,81 EUR (2.500,00 kn primjenom fiksnog tečaja konverzije 1EUR=7,53450 kn), i to: budući da članski ulog iznosi tužitelja iznosi 22.000,00 kn, da podmirenje pozajmice iz članskog uloga tužitelja iznosi 19.500,00, a razlika iznosi 2.500,00 kn. S obzirom da nije dostupna dokumentacija KUP-a o članskim ulozima tužitelja, nije moguće utvrditi je li tužitelj vršio (i) druge uplate/isplate članskog uloga povrh obustava iz plaće koje je uplatio poslodavac te je li tužitelj dizao i/ili vraćao pozajmice s osnove članskog uloga na druge načine. Spisu (list 147-179) priliježe dokument RSRH naziva Kasa uzajamne pomoći (KUP) Saldo lista-ispis otvorenih obveznika na dan 29.10.2020., na listu 170 razvidan je upis tužitelja ĐV i saldo 1.050,00 kn. Dokument RSRH nije uredan na način da je iz njega razvidno što je predmetom popisa (popis radnika poimence počinje na listu 147, zatim je na listu 157 zaglavlje (naziv) dokumenta pa se dalje nastavlja popis radnika poimence do zaključno lista 179, u nazivu dokumenta se navodi SALDO LISTA-ISPIS OTVORENIH OBVEZNIKA iz čega nije razvidno tko je obveznik (dužnik), jesu li to radnici ili RSRH, a ne bi bio niti knjigovodstvena kartica s evidentiranim obvezama i podmirenjem obveza jer bi u tom slučaju dokument imao naznaku knjigovodstvenog konta.

11. Na ročištu održanom 20. studenog 2024. vještak se očitovao na prigovor tuženika u kojem je naveo da je dokumentaciju o kasi uzajamne pomoći dužan voditi tuženik te da u spisu prileži neka dokumentacija kase uzajamne pomoći koja nije istovjetna dokumentaciji Hrvatske pošte o izvršenim obustavama na plaći tužitelja te da je vještak s obzirom da prema dokumentu tuženika iskazana obveza prema tužitelju od 1050,00 kuna nije istovjetna utvrđenom dugu prema dokumentaciji Hrvatskih pošta naveo da tuženik možda raspolaže dokumentacijom, da je tužitelju isplatio neka sredstva ali tu dokumentaciju jedino može dostaviti tuženik.

12. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Prpića te je utvrdio da visina duga iznosi 2.500,00 kn/331,81 Euro. Sud smatra da je nalaz i mišljenje vještaka jasan, izrađeno stručno te je vještak odgovorio na prigovor tuženika. S druge strane tuženik nije pristupio na ročište za glavnu raspravu na kojem je mogao postavljati prigovore i pitanja vještaku.

13. Slijedom svega navedenog, iz izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je tužitelj bilo član tuženika, te je mjesečno uplaćivao 50,00 kn putem administrativne zabrane na plaći za KUP te da visina uloga tužitelja u KUP koji mu nije isplaćen iznosi 2.500,00 kn.

14. Poteškoće, koje tuženik ima, odnosno koje je imao s bivšim vodstvom što je rezultiralo vođenjem više postupaka i donošenjem odluka o opozivu i smjeni tadašnjeg predsjednika i potpredsjednika Izvršnog odbora tuženika i imenovanju novih osoba na te dužnosti, su činjenice koje su neodlučne za ishod predmetnog postupka, jer je za isti odlučno jedino je li tužiteljica uplatila i koji iznos na ime članarine za KUP, slijedom čega su neodlučni navodi koje je tuženik u odgovoru na tužbu naveo na okolnost smjene bivšeg rukovodstva i njegovih postupaka te odnosa sa sadašnjim rukovodstvom, pa te navode sud nije posebice ocjenjivao niti vrednovao obzirom da iz pribavljene dokumentacije od poslodavca tužitelja proizlazi da su uplate izvršene.

15. Slijedom svega navedenog, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju temeljem odredbe čl. 10. st. 2. Pravilnika kase uzajamne pomoći, iznos od 2.500,00 kn/331,81 Euro, sa zateznim kamatama, na temelju čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO), tekućim od dana podnošenja tužbe, kako je tužitelj i zatražio, s obzirom da je tužitelj mogao u svakom trenutku tražiti isplatu do tada uloženih sredstava i da joj je tuženik iste bio dužan odmah isplatiti. Pritom je za dodati i da tuženik ne može osnovano osporavati vjerodostojnost i valjanost navedenog Pravilnika samo iz razloga što je donesen u mandatu ranijeg vodstva tuženika, a osim toga isto se niti ne može osporavati u ovom, već u nekom drugom postupku. Čak i da tome nije tako, činjenica je da je tužitelj uplatio navedeni iznos na ime KUP, pa mu pripada pravo povrata istoga i na temelju čl. 1111. ZOO-a, koji propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

16. Sud je kao neosnovan odbio zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 50,00 kn/6,63 Eura, budući da je iz nalaza i mišljenja vještaka prpiča utvrđena visina tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.500,00 kn, a tužitelj je tužbom zahtijevao isplatu 2.550,00 kn.

17. Odluka o visini stope zatezne kamate na dosuđeni iznos temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i. 8. ZOO.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u vezi čl. 151. i čl. 155. st. 1. ZPP. Tužitelju je u skladu sa odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa) i prema priloženom troškovniku priznat trošak za: sastav tužbe u iznosu od 50 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 3. ožujka 2022., 8. veljače 2023., 20. studenog 2024. i 27. siječnja 2025. u iznosu od po 50 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), trošak sastava podneska od 1. srpnja 2021. i 5. travnja 2024. u iznosu od 50,00 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), odnosno ukupno 350 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 Eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 700 Eura, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 875,00 Eura. Navedeni iznos valjalo je uvećati za iznos od 13,27 Eura s naslova sudske pristojbe na tužbu i iznos od 13,27 Eura s naslova sudske presude i za trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 331,81 Euro, što sveukupno iznosi 1.233,35 Eura.

U Zagrebu, 17. ožujka 2025.

Sudac

Marko Ivrlač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: - od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA

1. pun. tužitelja (uz rješenje o pristojbi na presudu)

2. pun. tuženika