REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-253/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nicole Kwiatkowski, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-413/21-2 od 15. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3829/19-25 od 16. travnja 2021., u sjednici održanoj 17. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-413/21-2 od 15. rujna 2021. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ali pred izmijenjenim vijećem.

II. Odluka o naknadi troškova revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod t. I. izreke, utvrđeno je da je ništetna odredba 1. i 6.2 Ugovora o kreditu broj 9012223435 od 15.1.2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, koja glasi: " 1. IZNOS KREDITA Banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 20.062,10 CHF (slovima: dvadesettisućašezdesetdva CHF i deset C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke na dan korištenja kredita.6. OTPLATA KREDITA 6.2. plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važećem na dan plaćanja.'' Pod t. II. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 12.001,40 kuna sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose u razdoblju od 16. ožujka 2007. do 17. siječnja 2012., do isplate, u roku od 15 dana. Pod t. III. izreke, utvrđeno je da je ništetan dio odredbe 4. Ugovora o kreditu broj 9012223435 od 15.1.2007. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika, koja glasi: "4. KAMATA NA KREDIT, 4.1. Sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.'' Pod t. IV. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.899,41 kuna sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose u razdoblju od 15. kolovoza 2007. do 17. siječnja 2012., do isplate, u roku od 15 dana. Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 10.548,00 kuna sa zateznim kamatama od 17. travnja 2021. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Drugostupanjskom presudom pod t. I. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 3829/19-25 od 16. travnja 2021. Pod t. II. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-262/22-2 od 12. srpnja 2022. dopustio tuženiku reviziju protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Je li povrijeđeno načelo nepristranosti kada je pred sudom drugoga stupnja sudio sudac u vijeću, koji je sam tužitelj u istovrsnom predmetu protiv istog tuženika?“.

4. Tuženik je zbog navedenog pravnog pitanja podnio reviziju protiv drugostupanjske presude, sukladno odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači, odnosno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

8. Tuženik u reviziji navodi da je u donošenju drugostupanjske presude sudjelovala sutkinja koja je prethodno osobno podnijela tužbu pred Općinskom sudom u Karlovcu kao tužiteljica u istovrsnom sporu radi utvrđenja ništetnosti odredaba Ugovora kreditu koji je kao klijent sklopila sa tuženikom kao bankom, a u kojem je ugovorena valuta CHF i promjenjiva kamatna stopa. Tuženik stoga smatra da je sutkinja drugostupanjskog suda u ovoj pravnoj stvari imala jasno formirani stav temeljen na vlastitom zahtjevu za isplatu temeljem ništetnih odredbi istovrsnog ugovora sa istim tuženikom (bankom), posljedično čemu je na taj način pri donošenju drugostupanjske presude povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje.

9. Predmet ovog spora je tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje djelomične ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u valuti švicarski franak, uz zahtjev za povrat preplaćenih mjesečnih anuiteta. Iz očitovanja sutkinje od 10. veljače 2025. proizlazi istinitost tuženikovih navoda - da je sutkinja koja je vodila spor protiv tuženika po osnovi kolektivne tužbe kao što je prethodno navedeno, sudjelovala u donošenju pobijane drugostupanjske presude.

10. Nepristranost suda, odnosno pojedinog suca, kako pojedinca tako i člana sudskog vijeća, jedan je od zahtjeva i standarda pravičnog suđenja. Ona se načelno presumira pa tko tvrdi suprotno, mora to i dokazati, što znači da se moguća povreda zahtjeva nepristranosti suca posebno ispituje u svakom konkretnom sudskom postupku.

11. Pri tom se napominje da prema ustaljenoj sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava (Denisov protiv Ukrajine i dr.) postojanje nepristranosti mora se utvrditi prema 1. subjektivnom testu, pri čemu se mora voditi računa o osobnom uvjerenju i ponašanju određenog suca - je li sudac imao bilo kakve osobne predrasude ili pristranosti u određenom slučaju i 2. objektivnom testu, odnosno utvrđivanjem je li, osim osobnog ponašanja bilo kojeg od njegovih članova, sam sud, između ostalog, njegov sastav pružio dovoljna jamstva za isključenje bilo kakve legitimne sumnje u poštovanje njegove nepristranosti.

12. Imajući na umu navedeno, a kraj utvrđenja iz t. 9. obrazloženja ove odluke, ovaj je sud je shvaćanja da je u konkretnom slučaju sutkinja izvjestiteljica drugostupanjskog vijeća trebala biti svjesna navedene subjektivne okolnosti koja opravdava njezino izuzeće u ovom predmetu. Kako nije odmah od predsjednika suda zatražila svoje izuzeće, došlo je do situacije koja, može izazvati opravdane sumnje u njezinu nepristranost prilikom odlučivanja, budući da se svaki sudac mora izuzeti kada postoji propisan i legitiman razlog za takvu bojazan.

13. Stoga je navedenim postupanjem došlo do povreda prava na pravičan postupak zaštićeno čl. 4. st. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20), kao i čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17), odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: EKLJP).

14. Napominje se da je i Europski sud za ljudska prava u tom smislu zauzeo pravno shvaćanje, primjerice u predmetima Mežnarić protiv Hrvatske (zahtjev broj 71615/01; presuda od 15. srpnja 2005.), Ramljak protiv Hrvatske (zahtjev broj 5856/13, presuda od 27. lipnja 2017.) i Škrlj protiv Hrvatske (zahtjev broj 32953/13 presuda od 11. srpnja 2019.).

15. Slijedom navedenog odgovor na postavljeno revizijsko pitanje glasi: Stranci u parničnom postupku jest povrijeđeno pravo na pravično i zakonito suđenje s aspekta prava na nepristrani sud kada je u donošenju drugostupanjske odluke povodom žalbe stranke sudjelovao sudac koji je osobno vodio postupak u istovrsnom sporu protiv istog tuženika.

16. Imajući na umu odgovor na postavljeno revizijsko pitanje, kao i činjenicu da je drugostupanjski sud donoseći pobijanu presudu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP-a jer je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti (čl. 71. st. 1. toč. 1. ZPP-a), valjalo je prihvatiti tuženikovu reviziju podnesenu protiv drugostupanjske presude i, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u toč. I. izreke ovoga rješenja.

17. U ponovnom postupku drugostupanjski će sud otkloniti ukazanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i ponovno odlučiti o tuženikovoj žalbi.

18. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a) pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 17. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa