REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Domovinskog rata 4, Split

Broj: Pp-7508/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Tolić, u postupku protiv okrivljenog IR, zastupanog po branitelju Seadu Ajazu, odvjetniku u [adresa], zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine br. 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23, dalje u tekstu: Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira); povodom prigovora okrivljenika protiv prekršajnog naloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje Split, klasa: 211-07/23-1/6761 od 24. lipnja 2023. nakon provedene glavne rasprave zaključene 14. ožujka 2023. u prisutnosti branitelja te u odsutnosti okrivljenika i predstavnika ovlaštenog tužitelja, dana 17. ožujka 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: Prekršajni zakon)

Okrivljeni:

IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin I, rođen **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, prekršajno kažnjavan

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi 24. lipnja 2023. u 23:50 sati u Splitu, Obala hrvatskog preporoda kbr. 6 okrivljeni u ugostiteljskom objektu "Olive tree" narušio javni red i mir tako što je kao DJ majstor putem glazbenog sustava preglasno reproducirao glazbu koja se čula van objekta, a koja glazba je ometala noćni odmor građana,

dakle, da bi na javnom mjestu na drugi način remetio javni red i mir,

čime bi počinio prekršaj opisan i kažnjiv po članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

O b r a z l o ž e n j e

1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, I Policijska postaja Split, izdala je pod gornjim poslovnim brojem prekršajni nalog protiv okrivljenog IR zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira; na koji nalog je okrivljenik podnio prigovor zbog poricanja prekršaja.

2. Postupajući po prigovoru na prekršajni nalog, u smislu odredbe članka 238. stavak 9. Prekršajnog zakona, Sud je utvrdio da je prigovor podnesen u zakonskom roku te je nalog stavio izvan pravne snage, nakon čega je proveo glavnu raspravu.

3. Sud je proveo glavnu raspravu u izočnosti okrivljenika, koji je na istu pozvan putem e-oglasne ploče suda. Naime, okrivljenom IR je tijekom postupka u dva navrata poslan poziv na adresu njegovog prebivališta [adresa] u [adresa], ali su se pozivi vratili kao neuručeni s naznakom dostavljača „obaviješten, nije podigao pošiljku“. Sud je iz opisanih okolnosti zaključio da okrivljenik, s obzirom na to da nesporno zna za postojanje predmetnog prekršajnog postupka, jer je primio prekršajni nalog na koji je podnio prigovor te je uostalom angažirao branitelja; izbjegava primitak poziva i dolazak pred sud.

3.1. Glavna rasprava je stoga na temelju članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona održana u izočnosti uredno pozvanog okrivljenika, jer je sud ocijenio da njegovo neposredno ispitivanje, kod činjenice da je njegove interese u postupku zastupao izabrani branitelj i da je dostavio pisanu obranu; nije nužno za utvrđenje činjeničnog stanja te neće utjecati na pravilnost i zakonitost presude.

3.2. Jednako tako, na temelju članka 167. stavka 5. Prekršajnog zakona glavna rasprava je održana bez nazočnosti ovlaštenog tužitelja, koji je također uredno pozvan, a izostanak nije opravdao; jer je sud ocijenio da to nije na štetu njegovih interesa.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitani su prigovor na prekršajni nalog, pisana obrana okrivljenika i izvještaj o mjerenju buke okoliša sastavljen po trgovačkom društvu ING ATEST od 10. prosinca 2020.

4.1. Okrivljenik u pisanoj obrani navodi kako se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Ističe kako je on sporne večeri angažiran da pušta glazbu kao DJ u ugostiteljskom objektu, odnosno da nije samoinicijativno puštao glasnu glazbu, već je obavljao posao za koji je angažiran od strane objekta. Dodao je kako je sporni lokal posjedovao sve ateste koji se tiču buke i koji su usklađeni sa zakonom, a također da je uređaj imao blokadu na potenciometru za pojačavanje glasnoće glazbe; tako da on ni koji način nije mogao utjecati na glasnoću. Predlaže da ga se oslobodi optužbe, a podredno da se primijeni institut beznačajnog djela, jer nema nijednog dokaza da je glazba ikome smetala na način da je remetila javni red i mir.

4.2. Uvidom u izvještaj o mjerenju buke okoliša sastavljen po trgovačkom društvu ING ATEST od 10. prosinca 2020. i priležeću potvrdu broj 50/21 utvrđeno je da je za ugostiteljski objekt Bistro-Caffe bar "Olive Tree" na uređaju za reprodukciju glazbe instaliran elektronički uređaj ELKOD EL18 i elektronički timer ELKOD u cilju ograničavanja muzičke snage. Nadalje je vidljivo kako je muzička snaga ograničena na 65 Db a unutarnji prostor i na 50 dB za vanjske zvučnike (štekat), koji timer isključuje u periodu od 23:00 do 07:00 sati.

4.3. Na glavnu raspravu pozvan je svjedok policijski službenik ER, koji je poziv uredno zaprimio, ali na raspravu nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao. Sud je na koncu odustao od izvođenja dokaza ispitivanjem imenovanog svjedoka, jer je smatrao kako činjenično stanje u dovoljnoj mjeri proizlazi iz ostalih izvedenih dokaza; odnosno da navedeni personalni iskaz ne bi utjecao na činjenična utvrđenja iz materijalnih dokaza, koji predstavljaju najpouzdaniji izvor saznanja o odlučnim činjenicama, a iz razloga koji se izlažu u nastavku.

4.4. Branitelj okrivljenika je u završnoj riječi naveo da okrivljenik nije kriv za počinjeni prekršaj pa nema glavnog elementa za donošenje osuđujuće presude tj. krivnje. Iz svih dokaza proizlazi da je isti bio angažiran od strane predmetnog ugostiteljskog objekta te da na niti jedan način nije mogao utjecati na glasnoću muzike nego samo na izbor. Također da ovlašteni tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je razina buke bila veća od zakonom dopuštenih decibela. Predlaže da se donese oslobađajuća presuda.

5. Analizirajući rezultate ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra kako se u konkretnom slučaju ne može s dostatnom izvjesnošću zaključiti da je okrivljeni IR počinio prekršaj za koji se tereti.

6. Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da prekršaj čini onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir; za koji prekršaj je propisana novčana kazna u visini od 300,00 (tristo) do 2.000,00 (dvije tisuće) eura ili kazna zatvora do 30 dana.

7. Iz naprijed citiranih materijalnih dokaza je razvidno kako su svi uređaji za reprodukciju glazbe unutar spornog ugostiteljskog objekta imali ograničenje glazbene snage odnosno buke koje su mogli proizvoditi, za što je izdana odgovarajuća potvrda od strane ovlaštene osobe. Isto tako je vidljivo kako je jedini način za reproduciranje glazbe s većim brojem decibela od ograničenog nivoa skidanje zaštitne naljepnice, što za sobom povlači drugi, u krajnjoj liniji, teži oblik prekršajne odgovornosti; a za što ne postoje nikakvi dokazi.

7.1. S druge strane, ovlašteni tužitelj nije dostavio nijedan podatak ni dokaz koji bi ukazivao na to da je buka u ugostiteljskom objektu bila veća od dopuštene prema mjerodavnim propisima o reguliranju buke, a koji su zasigurno poslužili kao temelj za vršenje mjerenja i izdavanje potvrde, jer u protivnom lokal ne bi mogao ishoditi minimalne uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti.

7.2. Stoga, iako sama činjenica posjedovanja odgovarajućeg atesta – izvještaja o mjerenju i potvrde o elektroničkoj blokadi nije dovoljna za nedvojben zaključak da su ta ograničenja poštovana i kritične prigode; ona svakako predstavlja pouzdan indicij koji upućuje na to da buka koja je dopirala iz glazbenih uređaja nije bila takva da je remetila javni red i mir, to jest noćni odmor građana, a kako se to navodi u optužnom aktu.

7.3. Konačno, postavlja se pitanje odgovornosti okrivljenika za razinu buke u ugostiteljskom objektu, ako se pođe od činjenice da je on angažiran kao pružatelj usluge reproduciranja glazbe (DJ) od strane vlasnika odnosno voditelja objekta. Drugim riječima, ne može se pouzdano utvrditi, a prije svega to nije dokazao ovlašteni tužitelj, je li riječ o samoinicijativnom puštanju glazbe od strane okrivljenika ili je potonji u cijelosti radio po nalogu odgovorne osobe trgovačkog društva koje je vlasnik lokala.

7.4. Dakle, sve navedene okolnosti upućuju na zaključak kako tijekom postupka nije dokazano da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

8. Iz tog razloga sud je na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenog IR oslobodio od optužbe, kako je i odlučeno u izreci presude.

9. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju donesena oslobađajuća presuda, sukladno članku 140. točki 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Split, 17. ožujka 2025.

Zapisničarka

Sudac

Sanja Tolić,v.r.

Mario Bakota,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se predaje Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti: okrivljeniku, branitelju, tužitelju, u spis