Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: Pn-50/2023-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji toga suda Ivanki Banović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Dinku Matijaševiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri d.o.o., Pisarnica Osijek, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. veljače 2025. godine u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tuženika odvjetnika Bojana Nikolića, dana 17. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neimovinske štete iznos od 1.870,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 24. ožujka 2021. godine pa nadalje do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te na ime imovinske štete iznos od 1.042,08 eura, sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 865,63 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška na teret tuženika odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj, na teret Državnog proračuna, isplatiti tužitelju iznos od 19,20 eura na ime naknade troška prijevoza radi delegacije predmeta, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu putnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 24. ožujka 2021. godine podnio Općinskom sudu u Osijeku tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. U tužbi navodi da se dana 5. listopada 2019. dogodila prometna nezgoda u Osijeku, na križanju [adresa] i [adresa], u kojoj su sudjelovali tužitelj i osiguranik tuženika. Osiguranik tuženika je upravljao vozilom registarske oznake [registarska oznaka], te je skrivio predmetnu nezgodu, radi čega je protiv njega izdan prekršajni nalog. Tužitelj navodi kako je on upravljao policijskim vozilom registarske oznake [registarska oznaka], a štetu nastalu na njemu da je podmirio tuženik. Navodi zatim kako je u ovom štetnom događaju pretrpio neimovinsku štetu u vidu fizičkih boli, te da za taj vid štete potražuje iznos od 20.000,00 kn, zatim, strah, za što potražuje naknadu u iznosu od 10.000,00 kn. Također, navodi da je bio na bolovanju od 5. listopada 2019. do kolovoza 2020., kada nije ostvario punu plaću u navedenom periodu, pa je oštećen za iznos od 18.250,00 kn. Slijedom navedenog, tužitelj postavlja tužbeni zahtjev kojim zahtijeva na ime neimovinske štete iznos od 30.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. listopada 2019., te na ime imovinske štete iznos od 18.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. listopada 2019. do 15. kolovoza 2020. godine.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kako glede osnove tako i glede visine, navodeći kako osporava krivnju svog osiguranika, već da bi za štetni događaj isključivo kriv bio tužitelj koji kao vozač vozila reg. oznaka [registarska oznaka] nije poštovao prometnu signalizaciju, odnosno prometni znak "obvezatnog smjera desno", već je vozilom produžio ravno preko pune uzdužne (razdjelne) crte, te je presjekavši kolnički trak kojim se kretao osiguranik tuženika, svojim vozilom pokušao ući u pješačku zonu ([adresa] u [adresa]), koja je namijenjena za kretanje pješaka i u kojoj nije dozvoljeno kretanje motornih vozila. Ističe kako je pozivanje tužitelja na prekršajni nalog bespredmetan, te da isti ni na bilo koji način ne obvezuje parnični sud, kao i da eventualna isplata štete na policijskom vozilu ne znači priznanje krivnje i odgovornost tuženika u ovom postupku, a pogotovo ne u odnosu na tužitelja. Smatra da je tužitelj isključivo kriv za štetni događaj, jer da osiguranik tuženika nije mogao znati niti je bio dužan predvidjeti da će tužitelj kršiti prometna pravila i voziti u smjeru koji je protivan postavljenom znaku izričite naredbe kojim se tužitelj kao sudionik prometa morao kretati. Nadalje, tuženik u odgovoru osporava da bi tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći uopće zadobio tjelesnu ozljedu, obzirom na dinamiku nastanka nesreće na što ukazuju nastala mehanička oštećenja na vozilu. Ukazuje, naime, da su na vozilima nastala neznatna oštećenja, te da je sraz između vozila morao bio slabog intenziteta, pa da tužitelj nije mogao zadobiti ozljede u sudsko medicinskom smislu. Tuženik stoga osporava i visinu tužbenog zahtjeva, opravdanost duljine trajanja bolovanja tužitelja, uzročno- posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i cjelokupnog trajanja bolovanja tužitelja, posljedično čemu i tužbeni zahtjev s osnova izgubljene zarade. Također, posebno spori zatraženi tijek zatezne kamate, te navodi kako je tužitelj svoj zahtjev za naknadom štete s osnova izgubljene zarade prvi puta istaknuo u tužbi, jer je podnesenim odštetnim zahtjevom potraživao samo neimovinsku štetu. Slijedom svega navedenog, tuženik je predložio odbijanje tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

3. Tijekom postupka, stranke su ostale kod svojih navoda iz tužbe i odgovora na tužbu, s time da se tužitelj protivio navodima tuženika da bi tužitelj bio taj koji je skrivio prometnu nezgodu, ističući da je kao policajac po zapovijedi te hitnoj intervenciji uz upaljena rotacijska svjetla i zvučno upozorenje bio u izvršavanju policijskog posla hitne intervencije, da je po obveznom prekršajnom nalogu tuženik učinio nespornim odgovornost svog osiguranika i isplatio materijalnu štetu na policijskom vozilu koju je osiguranik tuženika počinio, dok se tuženik nasuprot protivio ovim navodima ističući kako nema saznanja da je isplaćena šteta na vozilu, a što je smatrao uostalom pravno irelevantnim, te da tužitelj nema nikakvih dokaza o tome da je bio u hitnoj intervenciji i da je koristio zvučna upozorenja.

4. Da bi utvrdio odlučne činjenice, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao svu priloženu materijalnu dokumentaciju u spisu i to materijalnu dokumentaciju priloženu uz tužbu (str. 4 do 21 spisa), fotografije (str. 35 spisa), prekršajni nalog i očevidnu dokumentaciju uz podnesak PU Osječko-baranjske od 25. veljače 2022. godine (str. 45 do 66 spisa), zdravstveni karton tužitelja (str. 70 do 100 te 139 do 155 spisa), obračunske liste, medicinsku dokumentaciju i preslik osobne iskaznice tužitelja (str. 111 do 130 spisa), podatke HZZO-a od 15. travnja 2024. godine (str. 259 spisa), obračunske isprave za isplatu plaće (str. 261 do 268 spisa), podatke HZZO-a od 3. svibnja 2024. godine (str. 274 spisa), zatim, provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Draženu Jeđudu iz MOTO ing za vještačenje i procjenu šteta, na okolnost dinamike nastanka prometne nesreće, koji vještak je sačinio pisani nalaz i mišljenje (str. 184 do 190 spisa), medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. sc. Denisu Klapanu iz Našica, na okolnost pretrpljenih ozljeda tužitelja i nastale štete prema utuženim vidovima te uzročne veze istih sa duljinom tužiteljeva bolovanja, koji vještak je sačinio pisani nalaz i mišljenje (str. 212 do 216 spisa), financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tonki Vulić iz Osijeka na okolnost izgubljene zarade za vrijeme bolovanja tužitelja, koji vještak je sačinio pisani nalaz i mišljenje (iz listopada 2024. godine, str. 313 do 318 spisa). Sud je usmeno saslušao sve vještake, te tužitelja kao stranku. Daljnje dokaze sud nije izvodio jer je tuženik na ročištu 9. travnja 2024. odustao od ostalih dokaznih prijedloga koji još nisu bili izvedeni, a prethodno ih je predlagao, dok tužitelj nije imao daljnjih dokaznih prijedloga.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), sud je ocijenio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Naime, iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je predmetnog dana vozio policijsko vozilo zajedno sa svojim kolegom TŽ, kada su bili upućeni na jednu intervenciju, a koliko se sjećao radilo se o obiteljskom nasilju koje se odvijalo u Retfali. U tom trenutku kada su bili obaviješteni o intervenciji, nalazili su se kod naselja Tvrđe, pa je najbliže bilo da se upute Europskom avenijom preko Trga Ante Starčevića. Kada su bili obaviješteni o intervenciji, upalili su rotacijsko svjetlo i zvučnu rotaciju, a koju su ugasili prije samog nastanka prometne nezgode iz razloga što je bio mrak i kišovito, te nije bilo potrebe za zvučnom rotacijom. Prije nego je došao do spornog raskrižja, primijetio je vozača koji je dolazio sa sporedne ulice ali da je kod tog vozača postojao znak s prednošću prolaska, tako da se on (tužitelj) nastavio kretati ravno prema Trgu Ante Starčevića pretpostavljajući da će se to drugo vozilo zaustaviti, međutim, to drugo vozilo se nastavilo kretati i prepriječilo mu put, te je došlo do udara iako je pokušao izbjeći kontakt. Došlo je do udara u zadnji desni dio policijskog vozila, a u koji je to drugo vozilo udarilo sa svojim prednjim lijevim dijelom, od čega se policijsko vozilo zarotiralo u desnu stranu. Tužitelj je ustvrdio da je bio vezan sigurnosnim pojasom. Nakon nekih 12 sati od očevida, otišao je u KBC Osijek jer je osjećao sve jaču bol u području vrata, gdje mu je odmah postavljena dijagnoza i stavljen Schanzov ovratnik, kojeg je nosio neka dva mjeseca. U međuvremenu je započeo fizikalne terapije, te je na bio bolovanju ukupno 10 mjeseci. Prije ovog događaja je također u jednoj prometnoj nezgodi zadobio ozljedu vratne kralježnice, a koja mu je bila izliječena do ove nezgode. Tužitelj je zatim na upite odgovarao da se prilikom intervencije inače vozi više od dopuštene brzine, a tako je bilo i ovog puta; da mu je poznato kako postoji znak obvezan smjer prije samog raskrižja, osim za vozila gradskog prijevoza, policije i ostale službe, za što postoji dopunska ploča; te da mu je navedena ozljeda bila priznata kao ozljeda na radu i tako tretirana do kraja bolovanja.

7. Iz Prekršajnog naloga od 5. listopada 2019. (str. 46 spisa) utvrđeno je da je AŽPZ, državljanin Konga, s prebivalištem u [adresa], proglašen krivim što je dana 5. listopada 2019. u 22,50 sati u mjestu [adresa], kao vozač osobnog automobila Audi A3 reg. oznake [registarska oznaka], se kretao ulicom Lučki prilaz u smjeru juga, te je dolaskom do križanja s [adresa] gdje se nalazi postavljen prometni znak "križanje s cestom s prednošću prolaska" ušao u raskrižje i oduzeo prednost prolaska osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] koji se pod uporabom plavog rotacijskog svjetla kretao [adresa] u smjeru zapada, čime je počinio prekršaj iz čl. 57. st. 4. ZSPC-a, radi čega mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 4.000,00 kn te zaštitna mjera zabrane korištenja inozemne vozačke dozvole na području Republike Hrvatske, B kategorije, u trajanju od 2 mjeseca. Prekršajni nalog ima potpis okrivljenog da ga je primio 6. listopada 2019. godine, te potvrdu da je pravomoćan i izvršan dana 15. listopada 2019. godine.

8. Prometni vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo da se prema očevidnoj dokumentaciji u trenutku prometne nesreće vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] kretao kolnikom ulice Lučki prilaz iz smjera sjevera u smjeru juga i dolaskom do raskrižja s kolnikom [adresa] vršio radnju skretanja ulijevo na rečeni kolnik u smjeru istoka, dok se tužitelj s osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] kretao kolnikom [adresa] iz smjera istoka u smjeru zapada i dolaskom do raskrižja zadržavao svoj smjer kretanja. Vidno postavljenom prometnom signalizacijom kolnik [adresa] je bio označen kao cesta s prednošću prolaska. Ulaskom u raskrižje, vozač osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] je oduzeo prednost prolaska vozilu kojim je upravljao tužitelj, te se njegova radnja može dovesti u prometno-tehničku uzročno-posljedičnu vezu s nastankom prometne nesreće, a koja se dogodila kao udar prednjeg frontalnog više desnog dijela OA reg. oznake [registarska oznaka] u stražnji desni bočni dio OA reg. oznake [registarska oznaka]. Vještak je zatim naveo kako tehničkim putem nije moguće utvrditi okolnost je li u trenutku prometne nesreće na OA reg. oznake [registarska oznaka] bilo uključeno plavo rotacijsko svjetlo, no ukoliko je bilo uključeno plavo rotacijsko svjetlo, navedeno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] je bilo vozilo s pravom prednosti prolaska. U trenutku kontakta, vozilo reg. oznake [registarska oznaka] se kretalo brzinom oko 15 km/h, dok na temelju materijalnih tragova nije moguće odrediti brzinu OA reg. oznake [registarska oznaka] u pojedinim fazama prometne nesreće jer su do očevida vozila bila pomaknuta, tako da njihov zaustavljeni položaj nakon prometne nesreće nije evidentiran, te brzine vozila nije moguće odrediti prema duljini kočenja/zaustavnog puta, ali je vještak izračunao da je u sudarnom procesu došlo do odbačaja i ubrzavanja stražnjeg dijela OA reg. oznake [registarska oznaka] u lijevu stranu uz manju rotaciju vozila oko vertikalne osi u smjeru kretanja kazaljke na satu, odnosno da je došlo do promjene brzine vozila u kojem se nalazio tužitelj od oko11,0 km/h i do ubrzanja vozila od oko 30,4 m/s2.

9. Medicinski vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo kako je temeljem dostupne medicinske dokumentacije u spisu i kliničkog pregleda tužitelja utvrdio da mu je zbog aktualne ozljede u prometnoj nezgodi, pod dijagnozom "istegnuće mišića pored vratne kralježnice s obje strane vrata", otvoreno bolovanje 8. listopada 2019. godine do 31. svibnja 2020., zatim ponovno otvoreno 29. lipnja 2020. do 28. srpnja 2020., kada je utvrđen završetak bolovanja. Vještak je naveo da je tužitelj zadobio tjelesnu ozljedu istegnuća mekih struktura vrata, konkretno mišića, koja se kvalificira kao laka tjelesna ozljeda, da su dijagnoze o ozljedama navedene u medicinskoj dokumentaciji objektivno medicinski potvrđene i opisane od strane kirurga i fizijatra u više navrata tijekom pregleda i pisanja nalaza. Prva dijagnoza je napisana već na prvom pregledu u OHBP-u radi koje se i nastavilo liječenje. Dalje je naveo da tužitelj nema trajnih posljedica, a 27. srpnja 2020. završetkom fizikalne terapije je završeno liječenje aktualne ozljede. Također, vještak navodi da je dužina trajanja bolovanja od 10 mjeseci bila opravdana obzirom na ozljedu i uobičajeno vrijeme potrebno za liječenje takve ozljede, a to obzirom je tužitelj bio na tretmanu liječenja fizikalnom terapijom.

Vještak je potom temeljem utvrđenog dao mišljenje da je tužitelj zbog pretrpljene ozljede trpio fizičke bolove srednjeg intenziteta 7 dana, lakog intenziteta 90 dana, a da su mogući i povremeni fizički bolovi i nelagode lakog intenziteta tijekom života pri fizičkim aktivnostima ili pri promjeni vremena. Ovu ocjenu vještak obrazlaže time da je tužitelj imao nelagode tijekom liječenja u vidu boli u vratu, imobilnost vrata, fizikalno rehabilitacijske postupke, brojne preglede i kontrole te dijagnostičke pretrage, što je kod tužitelja izazvalo neugodu različitog intenziteta. Glede pretrpljenog straha, vještak navodi da je tužitelj imao kratkotrajan primaran strah jakog intenziteta, te sekundaran srednjeg intenziteta dva dana i lakog intenziteta 10 dana. Ocjenu pretrpljenog straha vještak obrazlaže time da je tužitelj zbog neposredne životne opasnosti u vrijeme ozljede imao primaran kratkotrajan strah, a sekundaran različitih intenziteta je osjećao kao zabrinutost za zdravlje nakon nezgode i ozljeđivanja, prije i nakon višekratnih medicinskih intervencija, te zbog ishoda ozljeda i konačnog ishoda liječenja, no da strah kod tužitelja nije ostavio trajne posljedice.

10. Povodom prigovora tuženika na pisane nalaze i mišljenja prometnog i medicinskog vještaka, isti su usmeno saslušavani pred sudom. Tuženik je prigovarao prometnom vještaku u osnovi da pogrešno u pisanom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj upravljao vozilom pod uporabom plavog rotacijskog svjetla pozivajući se na "očevidnu dokumentaciju" kad taj podatak nije nigdje naveden u očevidnoj dokumentaciji, kao i da se vještak nije u potpunosti očitovao na postavljenu prometnu signalizaciju (horizontalnu i vertikalnu) a koja je vrijedila za tužitelja, dok je medicinskom vještaku isticao pitanje prihvaćanja dijagnoze koja je postavljena anamnestički od strane OHBP Osijek a da ista ničim nije objektivizirana i potvrđena da ju je tužitelj uistinu zadobio, međutim, sve i da je ta dijagnoza objektivizirana, tuženik spori ocjenu vještaka da je dužina trajanja bolovanja od 10 mjeseci za takvu laku tjelesnu ozljedu bila opravdana. Naime, tuženik ukazuje kako u medicinskoj dokumentaciji nije bilo registrirano uopće vidljivih ozljeda kao npr. mehaničke ozljede, podljevi, rane i sl. što bi se moglo podvesti pod pretrpljenu laku tjelesnu ozljedu, već je dijagnoza postavljena isključivo anamnestički, tj. temeljem iskaza tužitelja o bolnosti, trncima i sl. Konačno, ukazivao je i da medicinskom vještaku mora biti poznata dinamika nastanka nezgode, te da bi se trebao izvesti dokaz kombiniranim prometno-tehničkim i sudsko-medicinskim vještačenjem po vještaku prometne struke i vještaku medicinske struke vezano za predmetnu prometnu nesreću radi utvrđivanja okolnosti mogućnosti ozljeđivanja tj. postojanja/nepostojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i nastanka neimovinske štete.

11. Prometni vještak je pri usmenom saslušanju iskazao najprije da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja, a odgovorio je na prigovor tuženika da je u Prekršajnom nalogu našao navedeno da je u trenutku prometne nesreće na OA reg. oznake [registarska oznaka] bilo uključeno plavo rotacijsko svjetlo, zatim, da je u trenutku prometne nesreće tužitelj s osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] u raskrižju zadržavao svoj smjer kretanja i prešao preko pune uzdužne razdjelne crte na kolniku, ali se kretao kolnikom koji je bio označen kao cesta s prednošću prolaska. Naveo je kako prilikom vještačenja nije pronašao u spisu dokument iz kojeg bi se moglo utvrditi da je policijsko vozilo u trenutku prometne nesreće bilo na intervenciji, dok općenito zna da se sve intervencije policijskih vozila evidentiraju pa se do tih podataka može doći. Konačno, odgovorio je da je na mjestu događaja brzina kretanja prometnim pravilom bila ograničena na 50 km/h.

12. Medicinski vještak saslušan pred sudom je naveo kako je uvidom u zdravstveni karton našao da je tužitelj od ranije, prije štetnog događaja, imao ozljedu vrata, što je kod takvih bolesnika moguće da im minimalni pokret uzrokuje bolesno stanje vrata. Naveo je i da mala sila može uzrokovati slobodni vrat u stanje neprirodnog gibanja, što može dovesti do oštećenja mekih struktura vrata, unatoč korištenju pojasa, jer pojasom nije fiksirana glava. Dalje je odgovarao da se dijagnoza postavlja na temelju anamneze, a u praksi je medicinska anamneza gotovo 50% i više konačne dijagnoze, da je tužitelj nakon ozljede sutradan došao u KBC Osijek, gdje ga je pregledao liječnik i ustanovio terminalnu bolnost u svim smjerovima vrata, na opip bolan, trnasti nastavci vratne kralježnice bolni, napetost u području mišića pored vratne kralježnice, nakon koje dijagnoze i rendgena je tužitelju postavljen meki ovratnik, te savjetovano mirovanje i analgetik, a da nije imao takvu kliničku simptomatologiju, nijedan liječnik ne bi postupio u pisanju nalaza i terapije. Naveo je, zatim, kako je štetni događaj kod tužitelja pogoršao i utjecao na već ranije bolesno stanje vrata. Na upit punomoćnika tuženika zašto se samo koristila anamneza i na taj način došlo do zaključenja definitivne dijagnoze, vještak je odgovorio da iz višegodišnjeg rada kod takvih i sličnih ozljeda nije bila potrebna dodatna dijagnoza, zato što je ova bila dostatna za daljnje liječenje, a dodatne dijagnostičke metode bi se koristile u slučaju da se radilo o puno težoj ozljedi. Naveo je i kako smatra da je opravdano da se tužitelj liječio pod navedenom dijagnozom, što se vidi i u brojnim pregledima drugih specijalista koji nisu osporili dijagnozu, već su nastavili liječenje prve dijagnoze. Također, odgovorio je kako smatra da je 10 mjeseci bolovanja kod tužitelja, a odobreno od HZZO-a na prijedlog obiteljskog liječnika, bilo opravdano jer to dokazuju nalazi specijalista gdje je tužitelj bio u fazi liječenja koje je trajalo sve do 27. srpnja 2020. godine.

13. Prometni i medicinski vještak su zatim pozvani da se zajednički očituju o postojanju uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i nastanka štete (što je predlagao tuženik), na što su navodili kako je prometno-tehničkom analizom utvrđeno da je prilikom sudara došlo do promjene brzine vozila u kojem se nalazio tužitelj od oko 11 km/h i ubrzanja vozila od oko 30,4 m u sekundi na kvadrat, da se prilikom udara tijelo tužitelja u odnosu na vozilo, odnosno prethodni položaj sjedenja, nastavilo relativno kretati u desnu stranu uz određenu rotaciju, da je u konkretnom slučaju došlo do bočnog ekscentričnog sudara, što je posljedično izazvalo rotaciju vozila tužitelja oko vertikalne osi u smjeru kretanja kazaljke na satu, da kod bočnih udara sigurnosni pojas nema toliku sigurnosnu funkciju kao kod prednjih i stražnjih sudara, jer pri bočnim sudarima dolazi do njihanja gornjeg dijela tijela u lijevu i desnu stranu, te naslon za glavu nema toliku sigurnosnu funkciju jer se glava također kreće poprečno u odnosu na smjer kretanja vozila, te su stoga zaključili da su ozljede koje je tužitelj zadobio u prometnoj nezgodi u uzročno-posljedičnoj vezi s njegovim zdravstvenim stanjem a koje je predmet ovog postupka.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja prometnog i medicinskog vještaka, koji su, po mišljenju suda, sačinjeni stručno, potpuno i dani sukladno pravilima struke, a koji ničim nisu dovedeni u pitanje, a k tome, tuženik nakon njihova saslušanja nije imao daljnjih pitanja, primjedbi niti prijedloga. Također, sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja, koji je životan, uvjerljiv i logičan, okolnosno potpun, a u skladu s materijalnim dokazima u spisu, koji tuženik niti jednim suprotnim dokazom nije doveo u pitanje.

15. Odlučujuće pitanje za osnovu tužbenog zahtjeva je, naime, to da li je u trenutku nezgode tužitelj imao na vozilu uključeno rotacijsko svjetlo a koje ga u slučaju korištenja, sukladno čl. 149. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024, dalje ZOSPC) eskulpira od primjene odredbe ovoga Zakona o ograničenju brzine (članak 52. – 55.), o propuštanju vozila i prednosti prolaska (članak 57.), o zabrani pretjecanja i obilaženja kolone vozila ili na pješačkom prijelazu ili prelaženju iz trake u traku (članak 70. stavak 1. točka 1., članak 74. i članak 75. stavak 1.), o zabrani presijecanja kolone pješaka (članak 89.) obvezi vezivanja sigurnosnim pojasom (članak 163.) te zabrani upotrebe mobitela (članak 196. stavak 3.). Upravo je i prometni vještak je naveo da ukoliko je u trenutku prometne nesreće na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao tužitelj bilo uključeno plavo rotacijsko svjetlo, da je to vozilo bilo s pravom prednosti prolaska (unatoč prometnoj signalizaciji "obavezan smjer desno" i punoj uzdužnoj razdjelnoj crti), te da mu je ulaskom u raskrižje vozač OA reg. oznake [registarska oznaka] oduzeo prednost.

16. Sud je prihvatio tužiteljev iskaz da je imao upaljeno policijsko rotacijsko svjetlo, jer u prilog tome ide pravomoćan Prekršajni nalog u kojemu se upravo navodi da je počinjen prekršaj jer je okrivljeni ušao u raskrižje i oduzeo prednost prolaska osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] koji se pod uporabom plavog rotacijskog svjetla kretao [adresa] u smjeru zapada, čime je počinio prekršaj iz čl. 57. st. 4. ZSPC-a. Činjenica da je ovaj nalog uručen okrivljenom i da je postao pravomoćan 15. listopada 2019., dovodi do zaključka da ga okrivljeni nije pobijao već ga je u cijelosti prihvatio. Kako tuženik nema niti jednog suprotnog dokaza, sud smatra da je iskaz tužitelja i sadržaj pravomoćnog prekršajnog naloga dostatno za utvrđenje činjenice da je rotacijsko svjetlo na policijskom vozilu bilo upaljeno, a ovo i iz razloga jer je tužitelj također naveo da je prije nego je došao do spornog raskrižja, primijetio vozača koji je dolazio sa sporedne ulice, ali je pretpostavio da će se on zaustaviti, što je za pretpostaviti da je tužitelj mogao to očekivati ako je imao upaljen rotacijski signal. Tuženik je tijekom postupka prigovarao tužitelju kako nije dostavio dokaz da je uopće bio na policijskoj intervenciji, koji se mogao pribaviti jer se sve intervencije službeno dokumentiraju, a onda sam zaključuje da taj dokaz ne bi ujedno značio odnosno dokazivao da je rotacijsko svjetlo bilo doista i uključeno, no sud smatra da je tuženik isto tako mogao predlagati dokaze kojima bi se tvrdnja o upaljenoj rotaciji (a koja je dakle potkrepljena Prekršajnim nalogom), osporila, i to prije svega saslušanje vozača njegova osiguranog vozila, koji iako je strani državljanin, je prema podacima u spisu, s prebivalištem i zaposlenjem u [adresa] (NK Osijek kao športaš-profesionalac, prema Zapisniku o očevidu).

17. Sud je temeljem ovih dokaza utvrdio, dakle, da je do prometne nezgode došlo na način da je prometnu nezgodu prouzročio vozač koji je upravljao vozilom osiguranog kod tuženika, na način da je ušao u raskrižje i oduzeo prednost prolaska vozila kojim je upravljao tužitelj, koji je zbog uporabe rotacijskog svjetla na policijskom vozilu, imao pravo prednosti prolaska, unatoč postavljenom prometnom znaku B54 koji nalaže obvezatan smjer desno i punoj uzdužnoj razdjelnoj crti, a sukladno odredbi čl. 57. st. 4. ZOSPC-a. Također, vještačenjem je potvrđeno da je vozač reg. oznake [registarska oznaka] ulaskom u raskrižje oduzeo prednost prolaska vozilu kojim je upravljao tužitelj, te da se njegova radnja može dovesti u prometno-tehničku uzročno-posljedičnu vezu s nastankom prometne nesreće.

18. Sud je također u cijelosti prihvatio zajednički nalaz i mišljenje prometnog i medicinskog vještaka danog na ročištu od 9. travnja 2024. godine, kako su ozljede koje je tužitelj zadobio u prometnoj nezgodi u uzročno-posljedičnoj vezi s njegovim zdravstvenim stanjem koje je predmet ovog postupka.

19. Nadalje, sud je prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, a koji predstavlja kvalifikatorne okolnosti za ocjenu visine pravične novčane naknade koja tužitelju ima pripasti zbog povrede prava i osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, iste primijenio zajedno s orijentacijskim kriterijima Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenim na sjednici 5. ožujka i 15. lipnja 2020., prema kojima se dosadašnji orijentacijski kriteriji povećavaju za 50%, te primjenjuju na sve postupke u tijeku, imao odlučiti o visini postavljenog tužbenog zahtjeva.

20. Cijeneći po vještaku utvrđeno trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova, a to su srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, lakog intenziteta 90 dana, te mogući povremeni fizički bolovi lakog intenziteta, sud utvrđuje da se radi o primjerenoj naknadi u iznosu od 1.570,00 eura, a što se tiče pretrpljenog straha, imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet, te njegovu duljinu (kratkotrajan primaran strah jakog intenziteta, sekundaran strah srednjeg intenziteta 2 dana i lakog intenziteta 10 dana) sud ocjenjuje da bi za isto tužitelju pripadala primjerena naknada u visini od 300,00 eura.

21. Sud je stoga tužitelju priznao ukupno iznos od 1.870,00 eura pod točkom I. izreke presude, na ime pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, osnovom čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZOO), a do utuženog iznosa od 3.981,68 eura/30.000,00 kn, njegov tužbeni zahtjev je valjalo odbiti kao neosnovan pod točkom II. izreke presude.

22. Na dosuđenu neimovinsku štetu tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe, iako ih je potraživao od 5. listopada 2019., odnosno nastanka štetnog događaja. Naime, tužitelj sukladno čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23) koji Zakon se primjenjuje na štete koje se potražuju od osiguravajućeg društva a počinjene u prometu, ima pravo na kamate od dana kada se odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, no kako tužitelj ne navodi kada se tuženiku obratio odštetnim zahtjevom, niti prilaže u spis odštetni zahtjev, to je sud tužitelju dosudio zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe, sukladno čl. 1103. ZOO- a, jer mu kamate na neimovinsku štetu po navedenoj odredbi ne pripadaju od dana štetnog događaja, već od dana podnošenja tužbe.

23. Radi utvrđivanja imovinske štete na ime izgubljene zarade provedeno je financijsko vještačenje te je vještaku dan zadatak da izračuna svakomjesečnu razliku plaće koju bi tužitelj ostvario da nije bio na bolovanju, u vremenskom periodu od 5. listopada 2019. do 27. srpnja 2020. godine, a uzimanjem u obzir prosjek plaće koju je tužitelj ostvarivao šest mjeseci prije štetnog događaja. Vještak je tako izračunao da je tužitelj u navedenom razdoblju imao izgubljenu neto zaradu u ukupnom iznosu od 1.042,08 eura, i to redom kako slijedi: u listopadu 2019. 184,32 eura, u studenom 2019. 12,34 eura, u prosincu 2019. 89,18 eura, u siječnju 2020. 110,58 eura, u veljači 2020. 99,87 eura, u ožujku 2020. 109,85 eura, u travnju 2020. 109,85 eura, u svibnju 2020. 104,86 eura te u srpnju 2020. 221,23 eura. Vještačenjem je također utvrđeno da tužitelj nije imao izgubljenu zaradu u lipnju 2020. godine, a iz razloga jer tužitelj nije bio cijeli lipanj na bolovanju, radi čega je nastala "pozitivna razlika" u tom mjesecu, u iznosu od 28,88 eura.

24. Na nalaz i mišljenje financijskog vještaka nije bilo prigovora, osim što je tuženik smatrao da se povećana zarada u lipnju 2020. godine u iznosu od 28,89 eura treba uzeti u obzir i za taj iznos umanjiti konačni izračun izgubljene zarade tužitelja.

25. Sud je stava da nema nikakvog zakonskog temelja da se "veća zarada" u lipnju 2020. godine, uzima u obzir i da se za taj iznos umanjuje izgubljena zarada a koja je vještačenjem utvrđivana za razdoblje kada je tužitelj bio na bolovanju, i utvrđeno je da je u iznosu od 1.042,08 eura, jer je "pozitivna razlika" (u iznosu od 28,88 eura) nastala u lipnju kada tužitelj nije bio na bolovanju, tj. bolovanje je nakon što je bilo zaključeno 31. svibnja 2020., ponovo otvoreno 29. lipnja 2020., a ovdje se dosuđuje naknada štete koja je tužitelju nastala za vrijeme trajanja bolovanja.

26. Slijedom svega navedenog, sud je tužitelju za imovinsku štetu na ime izmakle zarade, a temeljem čl. 1089. st. 3. ZOO-a, dosudio iznos od 1.042,08 eura pod točkom I. izreke, dok je za preostali prekomjerno tražen iznos, do utuženog iznosa 2.422,19 eura/18.250,00 kn, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan pod točkom II. izreke presude.

27. Tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje isplatu kamata na izgubljenu zaradu od 5. listopada 2019. kao dana prometne nezgode, do 15. kolovoza 2020. (bolovanje je zaključeno u srpnju 2020.). Pri određivanju početka tijeka zatezne kamate na ovu štetu također treba primijeniti kao lex specialis Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (čl. 12.) a ne čl. 1086. ZOO-a (tako i VSRH u Rev-550/2014-2, ŽS u Zagrebu u Gž-2711/15-2 i dr.), no obzirom da tužitelj tijekom postupka nije dostavio sudu dokaz da je prije utuženja ovu štetu potraživao od tuženika, sud bi tužitelju na ovu imovinsku štetu mogao jedino dosuditi zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja tužbe, no kako se tužbenim zahtjevom potražuju zatezne kamate na ukupni iznos od 5. listopada 2019. do zaključno kolovoza 2020., sud nije mogao tužitelju dosuditi zatezne kamate tekuće od 24. ožujka 2021. godine jer bi došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva. Radi navedenog, tužitelju na imovinsku štetu nije dosuđena zatezna kamata.

28. Slijedom svega navedenog, proizlazi da je tužitelj glede osnove uspio sa 100%, a glede visine tužbenog zahtjeva sa 45,5%, jer mu je od utuženih 6.403,87 eura dosuđeno 2.912,08 eura. Tužiteljev uspjeh u ovoj parnici je stoga 72,75% (100% + 45,5% = 145,5% / 2), a tuženikov 27,25%. Prebijanjem ovih postotaka (72,75% - 27,25%), primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, sud je tužitelju imao priznati 45,5% opravdanog troška nastalog u ovom postupku.

29. Sud je priznao tužitelju trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1 Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23, dalje OT) u iznosu od 200,00 eura, te trošak sastava podnesaka od 18. veljače 2022. i 15. studenoga 2023. u iznosu od 50,00 eura svaki (Tbr. 8/4 OT), što uvećano za PDV iznosi ukupno 375,00 eura, a 45,5% navedenog iznosi 170,63 eura. Sud je tužitelju priznao i trošak vještačenja, ali ne u prekomjerno zahtijevanom iznosu od 734,50 eura, već u iznosu koji je uplatio i koji je na njegov teret utrošen tijekom ovog postupka, a to je 695,00 eura. Naime, budući je tuženik u cijelosti osporavao i osnovi i visinu tužbenog zahtjeva, nužni su bili troškovi prometnog, medicinskog i knjigovodstveno financijskog vještačenja, pa su ti troškovi u cijelosti priznati tužitelju. Slijedom navedenog, tužitelju je na teret tuženika priznat trošak u ukupnom iznosu od 865,63 eura, pod toč. I izreke rješenja.

30. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 24. ožujka 2021. godine u zahtijevanom iznosu od 50,00 eura, jer je tim podneskom dostavljan dokaz da je tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi, a što je propustio dostaviti uz tužbu, a isto to je učinio i podneskom od 9. studenoga 2023., pa je i za taj podnesak neosnovan zahtjev za naknadu troška u iznosu od 50,00 eura. Sud tužitelju nije priznao ni trošak zahtijevan za sastav podneska od 19. siječnja 2023. u iznosu od 50,00 eura jer je uz ovaj podnesak tužitelj dostavljao medicinsku dokumentaciju i isplatne liste koje je također propustio priložiti uz tužbu. Konačno, tužitelju nije priznat trošak pristojbi zatražen u iznosu od 160,00 eura, budući da je tužitelj, kojemu je priznat status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja, temeljem čl. 11. st. 1. toč. 6. Zakona o sudskim pristojbama, oslobođen plaćanja pristojbi, a do sada nije ni plaćao pristojbe u ovom predmetu.

31. Nadalje, tužitelj je prema troškovniku zatražio još naknadu putnog troška na dan 9. travnja 2024. i 25. veljače 2025. godine u iznosu od 50,00 eura svaki, odnosno ukupno 100,00 eura. Kako je predmetni spis rješenjem predsjednika Županijskog suda u Osijeku broj Su-223/2023-5 od 14. lipnja 2023. delegiran ovome sudu, to je ovaj trošak valjalo cijeniti kao trošak uzrokovan delegacijom predmeta, a sukladno odredbi čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima koji propisuje da u slučaju kad predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda odredi rješenjem koji se predmeti ustupaju na suđenje drugom stvarnom i mjesno nadležnom sudu, strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza, a prema odredbi čl. 11. st. 5. istog Zakona, naknada troškova će se u tom slučaju isplatiti na teret Državnog proračuna, u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom.

32. Kako je iz spisa razvidno da tužitelj ima prebivalište u [adresa] (prigradsko naselje Osijek), te da je pristupao pred ovaj sud u Đakovo na ročišta dana 9. travnja 2024. i 25. veljače 2025. godine, to mu u smislu prethodno navedenih zakonskih odredbi pripada pravo na naknadu putnih troškova, ali u visini javnog prijevoza. Slijedom navedenog, sud je tužitelju na teret Državnog proračuna dosudio troškove pristupa na dva ročišta po cijeni povratne autobusne karte na relaciji Osijek-Đakovo- Osijek, u iznosu od 9,60 eura za svako, a prema cijeni utvrđenoj uvidom u javno objavljene cjenike na predmetnoj relaciji, odnosno ukupno 19,20 eura, dok je ostatak do prekomjerno zahtijevanih 100,00 eura tužiteljev zahtjev za naknadu putnog troška odbijen. Stoga je odlučeno kao pod toč. II izreke rješenja.

U Đakovu, 17. veljače 2025.

Sutkinja

Ivanka Banović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu, u roku od 15 dana od dana primitka presude i rješenja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku

3. Republika Hrvatska, za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, po zakonskom zastupniku (radi toč. II. rješenja)