Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Poslovni broj: P Ob-51/2024-27

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, OIB: 74610670107 po sutkinji toga suda Nataši Ljubi- Čobanov, u pravnoj stvari tužiteljice IN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] koju zastupa punomoćnik Bojan Grahek, odvjetnik iz [adresa] protiv tuženika FN, OIB: [osobni identifikacijski broj] ČN, iz [adresa] kojeg zastupa punomoćnica Ines Bilandžić-Arbutina, odvjetnica iz [adresa], radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 20. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, a u odsutnosti tužiteljice i tuženika osobno, temeljem čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91, 91/92, 58/93,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22,114/22 i 155/23 .- dalje u tekstu ZPP), dana 17. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

1. Nalaže se ČN, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da IN (rođ. I), OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplati iznos od 2.595,20 eura ( slovima: dvijetisućepetstodevedesetpeteuraidvadesetcenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 9.3.2024. g. do isplate po stopi po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

S viškom tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.404,80 eura ( slovima: pettisućačetristočetirieuraiosamdesetcenta) i sa pripadajućom kamatom koja teče od 9.3.2024. g. na taj iznos, tužiteljica se odbija.

2. Nalaže se tužiteljici IN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da tuženiku ČN, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] plati trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.039,73 eura ( slovima:tisućutridesetdeveteuraisedamdesettricenta) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužiteljica MN ( nastavno: tužiteljica) je dana 5. ožujka 2024. ovom sudu podnijela tužbu radi utvrđenja bračne stečevine od ½ dijela na osobnom automobilu marke Mercedes E registarske oznake [registarska oznaka], godine proizvodnje 2012., protiv tuženika FN ( nastavno: tuženik). Kasnije, tijekom ovog postupka, tužiteljica je preinačila tužbu, te traži da se naloži tuženiku da joj isplati iznos od 8.000,00 eura, jer je tuženik prodao opisano osobno vozilo i traži polovicu iznosa dobivenog prodajom. U tužbi i tijekom postupka navodi da su stranke živjele u izvanbračnoj zajednici od 2015. g., a 2021. godine zaključili su brak, te da je za vrijeme trajanja bračne zajednice, tuženik je kupio vozilo marke Mercedes E registarske oznake [registarska oznaka], godine proizvodnje 2012., za iznos od 20.000,00 EUR. Navodi da je tuženik vozilo izložio prodaji za iznos od 16.500,00 EUR, a kasnije saznaje da je vozilo prodao za iznos od 16.000,00 eura, pa zato potražuje od njega isplatu iznosa od 8.000,00 eura, koji iznos predstavlja polovicu vrijednosti prodanog vozila. Objašnjava da su stranke kroz cijelo vrijeme zajedničkog života radili i privređivali, da je tuženik bio zaposlen u obrtu svog oca, te ne prihvaća tvrdnju iz odgovora na tužbu da je riječ o posebnoj imovini tuženika i da tuženik nije imao vlastitih prihoda i da ga je u svemu uzdržavao otac, koji mu je ujedno bio i poslodavac. Nakon što je tuženik odgovorio na tužbu u kojem je tuženik iznio niz tvrdnji o tome da je vozilo marke Mercedes E registarske oznake [registarska oznaka] stečeno od njegove posebne imovine na način da je isto kupljeno nakon prodaje vozila koje je imao ranije u vlasništvu, tužiteljica tvrdi da je tuženik prije stupanja u životnu zajednicu imao vozilo Volkswagen Passat KT585DI ali da je tuženik to vozilo kupio za iznos od oko 2.000,00 kuna, da je slijedeće vozilo BMW X3 kupljeno neposredno nakon vjenčanja novcima od svatova, a potom da je kupljeno vozilo BMW 318 a zatim Mercedes koji je kupljen za 18.500,00 eura, a koje vozilo je tuženik bez suglasnosti tužiteljice prodao za iznos od 16.000,00 eura. Smatra da se predmnijeva da je vozilo marke Mercedes bračna stečevina, a kako utvrđivanje bračne stečevine, odnosno suvlasništva stranka, na vozilu marke Mercedes više nije moguće jer ono ne postoji u imovini tuženika postavlja zahtjev za isplatu.

Potražuje i trošak parničnog postupka.

U odgovoru na tužbu, te u nastavku postupka tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Poriče da je između stranaka započela izvanbračna zajednica 2015. g jer da su tada oboje bili maloljetni i da su bili samo cura i dečko, a da je izvanbračna zajednica počela u jesen 2020. Ističe da je u izvanbračnu zajednicu stranaka a kasnije i brak , unio vlastiti osobni automobil marke Volkswagen Passat reg. oznake [registarska oznaka] (2011) koji je imao u svom vlasništvu prije zasnivanja izvanbračne zajednice sa tužiteljicom a da je taj automobil bio vrijedan 14.000,00 €. Za trajanja braka taj automobil je prodan za 10.000,00 €, ali je prethodno popravak toga vozila otac tuženika AN platio 2.000,00 €. Odmah nakon prodaje vozila reg. oznake [registarska oznaka] koje je tuženik unio u izvanbračnu zajednicu, kupljeno je vozilo marke Volkswagen Passat (2012) za iznos od 92.000,00 kn ( 12.210,00 €) . Za kupnju tog vozila iskorišten je novac 10.000,00 € , od prodaje vozila reg. oznake [registarska oznaka], a ostatak je tuženiku darovao njegov otac JN. Ovo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] prodano je za trajanja braka za iznos od 85.500,00 kn ( 11.347,80 €) . Novac od prodaje vozila KT585HP iskorišten je za kupnju vozila BMW X3 (2012) reg. oznake [registarska oznaka] koje je kupljeno za iznos od 135.000,00 kn ( 17.917,58 €) . Ovo vozilo prodano je za trajanja braka za iznos od 17.000,00 €. Novcem od prodaje toga vozila kupljeno je vozilo marke BMW serije 3 (2013) reg. oznake [registarska oznaka] za iznos od 16.150,00 € na način da je novac za kupnju tog vozila posuđen od JN, njegovog oca, a kada je prodano vozilo BMW X3 (2012) reg. oznake [registarska oznaka] za iznos od 17.000,00 €, posuđeni novac je vraćen. Vozilo marke Mercedes reg. oznake [registarska oznaka] ( 2012 ) koje je predmet ovog postupka kupljeno je 7.08.2023. godine za iznos od 18.500,00 €. Tvrdi da mu je za kupnju tog vozila dao novac otac i to iznos od 5.500,00 €, a ostatak novca pribavljen je od prodaje vozila marke BMW serije 3 (2013) reg. oznake [registarska oznaka]. Navodi da je napustio bračnu zajednicu dana 1.09.2023., te da je vozilo marke Mercedes reg. oznake [registarska oznaka] prodao za iznos od 16.000,00 € dana 8.03.2024. Konačno, tvrdi da je za vrijeme trajanja braka prodano vozilo marke Volkswagen Passat reg. oznake [registarska oznaka] (2011) koje je unio u brak, i to za iznos od 10.000,00 € i da taj iznos predstavlja vlastitu imovinu tuženika koja je uložena u kupnju slijedećeg automobila, a ta vrijednost prenosila se sve do vozila marke Mercedes reg. oznake [registarska oznaka] koje je predmet ovog postupka, s time da je njegov otac kroz cijeli period trajanja bračne i izvanbračne zajednice s tužiteljicom tuženiku za kupovinu vozila poklonio ukupno najmanje 7.710,00 € i dodatno mu davao novac za popravak vozila. Tuženik smatra da tužiteljici ne duguje ništa, stoga se tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te potražuje trošak ovog postupka.

Dakle, predmet ovog postupka početno je bio utvrđenje suvlasništva na vozilu marke Mercedes E registarske oznake [registarska oznaka], a nakon preinake tužbe podnošenjem tužbenog zahtjeva na isplatu, sud je istu dopustio prije zaključenja prethodnog postupka dana 19. lipnja 2024., jer je smatrao da je isto svrsishodno za rješavanje odnosa između stranaka.

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u vjenčani list MU Garešnica od 6.10.2023., ispis oglasa sa internetskog portala www. njuškalo.hr/auti/mercedes-benz, Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 10.4.2022., Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 11.4.2022., Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 18.5.2022., Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 20.6. 2022., Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 17.3.2023. , Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 15.2.2023., Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 13.7.2023., Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 7.8.2023. , Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 8.3.2024., preslik zapisnika predmeta Općinskog suda u Kutini br. P-337/2023-13 od 26. travnja 2024. , Uvjerenje o vlasništvu vozila od 2.4.2024., račun Auto Zubak od 12.9.2011., preslik zahvalnice sa vjenčanja , dopis HZMO- a , Područni ured Sisak , Odjel za mirovinsko osiguranje od 5.7.2024., saslušani su svjedoci DN, PN i JN, račun otpremnica firme "Spektar 1" vlasnika JN od 5.2.2018. te su saslušani tužiteljica i tuženik. Sud je odbio prijedlog za provođenje prometno tehničkog vještačenja radi procjene vrijednosti voziala WV Passat 2011.g. kao nepotreban dokaz, budući da je iz drugih dokaza sa kojima je raspolagao u ovom predmetu bilo moguće odlučiti o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva tužiteljice.

Uvidom u vjenčani list Mu [adresa] od 6.10.2023. vidljivo je da su stranke zaključile brak u [adresa] 5.6.2021. , a koja činjenica nije niti bila sporna između stranaka. Iz zahvalnice sa vjenčanja koje je održano 10.6.2022. vidi se da su stranke imale svečanost vjenčanja različitog datuma , a što u konačnici također nije bilo sporno između stranaka. Uvidom u zapisnik iz spisa Općinskog suda u Kutini posl. br. P -337/2023-13 od 26. travnja 2024. utvrđeno je da je u istom iskaz oca tuženika u kojem u svojstvu svjedoka iskazuje da njegov sin i tužiteljica nisu živjeli zajedno prije nego što je uređen kat kuće roditelja tužiteljice te da su bili cura i dečko iako je njegov sin tamo znao prespavati. Isto tako rekao je da je njegov sin bio zaposlen u njegovoj firmi "Spektar" i sudjelovao je u radovima na kući roditelja tužiteljice kao i njegov drugi sin te da su oni dobivali plaću za svoj rad.

Uvidom u ispis oglasa sa internetskog portala www. njuškalo.hr/auti/mercedes-benz vidi se da je tuženik oglasio prodaju osobnog vozila Mercedes Benz E220 CDI , vidljiva je i fotografija konkretnog vozila sa reg. oznakom [registarska oznaka] te da je navedena cijena 16.500 eura.

Iz Ugovora o kupoprodaji motornog vozila od 8.3.2024. vidi se da je tuženik prodao osobno vozilo Mercedes Benz E220 CDI , reg. oznakom [registarska oznaka] toga dana za cijenu od 16.000 eura.

Iz računa Auto Zubak od 12.9.2011. vidljivo je da je tvrtka Spektar 1 kupila osobno vozilo marke WV tip 3C Passat, model Passat 2.0. TDI highline, god. proizvodnje 2011. za cijenu od 230.790,95 kuna

Iz računa otpremnice firme "Spektar 1" vlasnika JN od 5.2.2018. vidljivo je da je obrt koji je u vlasništvu oca tuženika izvršio prodaju osobnog automobila marke WV Passat , god. proizvodnje 2011. 5.2.2018. za cijenu od 18.750 kuna. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 18.5.2022. vidljivo je da je tuženik kao prodavatelj prodao motorno vozilo marke WV Passat , reg. oznake [registarska oznaka] , godište 2012. za cijenu od 86.600 kuna.

Uvidom u Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 11.4.2022. vidljivo je da je tuženik kao kupac kupio motorno vozilo marke WV Passat , god. proizvodnje 2012. , reg. oznaka [registarska oznaka] za cijenu od 92.000 kuna.

Uvidom u Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 10.4.2022. vidljivo je da je tuženik kao prodavatelj prodao kupcu DN osobno vozilo WV Passat , reg,. oznake [registarska oznaka], god. proizvodnje 2011. za cijenu od 50 000 kuna.

Uvidom u Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 20.6. 2022. utvrđeno je da je tuženik u svojstvu kupca kupio osobno vozilo marke BMW, X3 , godina prozivodnje 2012. , reg. oznake [registarska oznaka] za cijenu od 141.600,00 kuna.

Uvidom u Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 15.2.2023. vidljivo je da je tuženik kupio vozilo marke BMW, serija 3, 318D, god. proizvodnje 2013. za iznos od 16.150 eura.

Uvidom u Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 17.3.2023. sud je utvrdio da je tuženik prodao osobno vozilo marke BMW, tip vozila X3, , reg. oznake [registarska oznaka], za cijenu od 128. 086,50 kuna ( 17 000 eura).

Uvidom u Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 13.7.2023. vidi se da je tužen ik u svojstvu prodavatelja prodao osobno vozilo marke BMW, serija 3 , reg. oznake [registarska oznaka], godina proizvodnje 2013. za cijenu od 15 tisuća eura.

Uvidom u Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 7.8.2023. vidi se da je tuženik kupio osobno vozilo marke Mercedes Benz , klasa E, god. proizvodnje 2012. , tip vozila klasa E, reg. oznake [registarska oznaka] od prodavatelja ON iz [adresa]. Iz Uvjerenja o vlasništvu vozila od 2.4.2024. vidljivo je da je tuženik bio registriran kao vlasnik vozila WV Passat , godina proizvodnje 2011. , reg. oznaka [registarska oznaka], u vremenskom razdoblju od 5.2.2018. do 12.4.2022.

Iz dopisa HZMO-a, Područni ured Sisak, Odjel za mirovinsko osiguranje od 5.7.2024. razvidno je da je tuženik bio prijavljen kod poslodavca Dom zdravlja Sisačko- moslavačke županije od 27.3.2017. do 26.3.2018., a potom u građ. obrtu [obrt] za period od 12.4.2018. do 11.4.2019. te od 12.4.2019. do 31.5.2024.

Svjedok DN kao nesrodni i objektivni svjedok iskazao je na sudu da uopće ne poznaje stranke, ali da je on kupac , a tuženik prodavatelj motornog vozila WV Passat kutinskih reg. oznaka, godište 2011. Sjeća se da je od tuženika kupio predmetno vozilo u travnju 2022. i da mu je isplatio cijenu 10 tisuća eura od čega je pola iznosa bio u eurima , a pola u kunama. Nakon potpisivanja Ugovora svjedok je rekao da je istog dana preuzeo automobil te u Koprivnici predao Ugovor i tako je došlo do prijepisa vlasništva. Nije se mogao sjetiti kolika je cijena navedena u Ugovoru ,ali misli da je radi izbjegavanja porezne obveze cijena bila nešto manja. Svjedok PN, inače ujak tužiteljice izjavio je da se sjeća posjete tužiteljice i tuženika dana 20.6.2022. Rekao je da je sa tuženikom i njegovim bratom istog dana otišao u Zadar da pogledaju automobil kojeg je tuženik bio zainteresiran kupiti za cijenu od 19 tisuća eura. Svjedok ne zna točno koliki je stvarni iznos tuženik isplatio za taj auto. Također je izjavio da su i tužiteljica i tuženik pričali da su dobili novčane darove za vjenčanje koje se odvilo 10 dana prije i da su skupili novce da im je dovoljno za kupnju automobila. Sa kupnjom tog vozila njegova nećakinja se slagala i bila upoznata.

Svjedok JN, inače otac tuženika, u bitnome je rekao da je njegov sin odselio iz kuće u jesen 2020. i uselio kod tužiteljice i da je tada započela njihova izvanbračna zajednica, iako je povremeno prije toga znao prespavati kod tužiteljice, ali tamo nije imao osobnih stvari. Zaključili su formalni brak kod matičara, ali nisu imali svatove zbog strogih pravila corone, a kada je taj period prošao održano je crkveno vjenčanje i svatovi te ujedno i krštenje djeteta. Rekao je da je njihova zajednica trajala do kolovoza 2023. , mada se ispravio i rekao da je već u lipnju 2023. sin njemu rekao da se iselio , a dobro se sjeća da je cijeli kolovoz sin bio kod njih na moru. Vezano uz auto rekao je da je on na firmu 2011. g. kupio sebi vozilo WV Passat za cijenu od 235 tisuća kuna, a kada mu više nije bilo potrebno kupio je 2018. novo. To je vozilo bilo amortizirano pa je zapravo svom sinu dao to vozilo koej je po njegovoj procjeni vrijedilo 112 tisuća kuna ( što dobro zna jer je nastojao da ne ošteti i drugog sina kojem je htio priskrbiti auto), a on je njemu platio samo iznos PDV-a. Kako je vozilo bilo registrirano na firmu između njih nije sklapan Ugovor već je samo izdan račun. Rekao je da je sin njemu po toj osnovi platio 2500 kn, iako je taj novac on prethodno njemu dao , a onda je tuženik izvršio uplatu na račun. Izdao je račun samo na iznos vrijednosti PDV-a i bio svjestan da to nije realna vrijednost auta, ali nije bio svjestan da time čini prekršaj, jer mu ej namjera bila da pokloni sinu auto. Tada je njegov sin radio u njegovoj firmi pa mu je rekao da će mu kroz posao to i vratiti. Osim što je sin radio u njegovoj firmi navečer je svirao i od toga imao prihode i taj auto je koristio za prijevoz pa je i doživio prometnu nezgodu, pa je auto poslije prometne nezgode popravljen što je svjedok i platio 2000 eura. Nakon toga, je sin auto prodao nekom čovjeku iz Koprivnice za 10 tisuća eura. Potom je njegov sin odlučio kupiti novo vozilo te mu je on dao 17 tisuća kuna koliko mu je nedostajalo za WV Passat caravan, godišta 2012., a ostalo je bio novac od sina i to 10 tisuća eura. Ne zna koliko je platio to vozilo. Sjeća se da se tužiteljici vozilo nije sviđalo jer je izgledalo kao pogrebno i onda ga je tuženik vrlo brzo prodao. Sljedeće vozilo koje je sin kupio je BMW X3 i ne zna kolika mu je bila cijena, a pretpostavlja da je kupio od novca koje je dobio prodajom Passata caravana. BMW je odlučio kupiti dok je još bio u posjedu Passata caravana te ga je sin zamolio da posudi iznos koji će mu trebati za kupnju što je i učinio,ali se ne sjeća koliko mu je posudio pa je vozilo kupljeno. Sin mu je vratio posuđeni novac. Nakon što su se bračni odnosi sina i snahe poremetili zvao ga je sin sa mora da mu posudi 5500 eura da kupi Mercedes E klase te mu je on novac dao i poklonio. To je bilo u vrijeme kada bračna zajednica sa tužiteljicom više nije funkcionirala. Taj auto koštao je 18500 eura , a ne zna od kuda je sin imao novac , ali zna da je BMW 3 sin prodao prije nego što je sin kupio Mercedes. Sinu je kao novčani dar za svatove dao 10 tisuća eura i rekao mu da mu daj novac daje da si kupi pošteni auto,a ne da mu stalno dodaje neke novce, a on uzima njegov auto.

Tužiteljica je u bitnome u svom iskazu izjavila da je sa tuženikom počela živjeti 2015. na adresi njezinih roditelja kada su oboje imali 17.g. Rekla je da je tuženik svakodnevno dolazio kod nje i da su imali ozbiljnu vezu koja se nije značajno razlikovala od braka, ali da nisu snosili zajedničke troškove sami jer su ih pokrivali njezini roditelji. Hranu je ponekad kupovala ona, a ponekad tuženik. Tuženik bi kupovao gorivo,a ponekad i ona. Živjeli su na katu kuće njezinih roditelja , a kada su se odlučili na zajednički život preuredili su kat kao samostalnu stambenu jedinicu sa posebnim ulazom, a to je bilo 2020. Tu su živjeli sve do razdvajanja u rujnu ili listopadu 2022. kada su se razišli. Rekla je da su donosili zajedničke odluke o nekim kupnjama, ali da bude iskrena da se u aute ona nije petljala te je tuženiku prepustila da on izabere. Tako npr. za WV Passat tuženik joj ništa nije govorio već se samo pojavio sa tim vozilom, a taj auto je kupljen od prodaje prvog Passata kojeg je tuženik kupio od svojeg oca za 2000 ili 3000 kuna. U pogledu BMW-a X3 donijeli su zajedničku odluku da će ga kupiti. Priznaje da je tuženik imao vlastiti osobni automobil od prije kada je taj auto nabavio 2016., kada su oni već bili u vezi i tuženik bi noći provodio u kući njezinih roditelja. Automobil Mercedes je kupljen od prodaje vozila marke BMW, serija 3, a tužiteljica ne zna kolika je bila cijena, misli oko 18 tisuća eura. Rekla je da je automobil BMW, serija 3 i to od prodaje vozila BMW X3, a taj auto od novaca sa svadbe za cijenu od 18 tisuća eura, kupljen je u Zadru . Kasnije je rekla da je to vozilo kupljeno od prodaje Passata, ne zna za koju cijenu i sa tuženikom nije o tome razgovarala, a možda i je ( u tom periodu morali su organizirati svatove, imali su malo dijete i druge brige). Nije sigurna jer da je moguće da je Passat prodan nakon što je kupljen BMW X3. Istovremeno su imali i njezino vozilo Renault Clio. Objasnila je da su tuženik i njegov brat, a možda i tuženik sam , našli auto BMW X3, a vozilo koje su imali WV Passat njoj se nije sviđalo. U nizu svih tih prodaja i kupnji nije znala reći da li je bilo potrebno dodati nešto novca jer se ne sjeća i ne zna. Rekla je da su za svatove dobili novčane darove u iznosu od 20 tisuća eura., te da je taj novac potrošen za kupnju automobila u iznosu od 18 tisuća eura, platili su band 1800 eura te si je ona kupila jedan baloner. Zna da su sve troškove svadbe snosili njihovi roditelji. Tuženik je bio zaposlen u firmi svog oca i još je zarađivao sviranjem. Tuženik joj nije dao ništa od prodaje vozila. Tuženik je u svom iskazu u bitnome rekao da je sa tužiteljicom prohodao 2015. i da je u to vrijeme pohađao srednju školu u Pakracu gdje je stanovao u stanu te da je vikendima svirao na svatovima ili proslavama, pa da nije istina da je tada živio u kući njezinih roditelja jer se nije vraćao uslijed noći u kuću njezinih roditelja sa svirke, već je odlazio svojoj kući kod svojih roditelja. Znao je ponekad prespavati u kući roditelja tužiteljice, ali tamo nije imao svojih osobnih stvari osim četkice za zube. Tek nakon preuređenja kata kuće od roditelja tužiteljice preselio je u jesen 2020. i tada je njihova zajednica imala sve učinke izvanbračne zajednice. Prvo vozilo u životu mu je darovao otac, bio je WV Passat tako da je vozilo bilo upisano na obrt, a 2018. mu je otac poklonio taj automobil koje je vrijedilo po njegovoj procjeni 110 ili 120 tisuća kuna, no da ga ne bi opteretio platio je određene troškove prijenosa i dao mu 2500 kuna. Sa tim vozilom imao je prometnu nezgodu te je trošak popravka snosio njegov otac. Tada je već sa tužiteljicom bio u braku. 2022. je to vozilo prodao DN za iznos od 10 tisuća eura. vidio je na Njuškalu drugo vozilo Passat caravan i pokazao tužiteljici što namjerava kupiti, ali ona nije sudjelovala u odabiru ili odluci i rekla je da je to ne zanima. To je vozilo kupio za 92 tisuće kuna i to za iznos koji je imao od prodaje Passata od 10tisuća eura, a razliku mu je dao otac. Caravan su imali tri mjeseca i ubrzo nakon svatova našao je BMW X3 kojeg je i kupio 10 dana nakon vjenčanja, s čim se tužiteljica usuglasila. Dva dana prije nego što je kupio to vozilo prodao je Passat Caravan za 86 tisuća kuna. BMW X3 koštao je 141 tisuću kuna, a kupio ga je od prodaje Passata Caravana za 86 tisuća te novaca od svatova to 7300 eura. Za svatove su dobili 20 tisuća eura, od čega je 10 tisuća eura novčani dar njegovog oca. Od tih novaca dobivenih za svatove plaćen je fotograf 1600 eura , band 2600 eura, te je iznos od 3000 eura stavljen po strani za troškove prvog rođendana njihove kćeri, te je dio novca potrošen na troškove ljetovanja jer su išli na more nakon svatova. Rekao je da su novci od uzvanika dobiveni u kuvertama zajedno sa tužiteljicom je stavljen novac na hrpu i svaki dio novca koji bi bio uzet utemeljen je na dogovoru između njega i tužiteljice. U lipnju 2023. njihovi odnosi u braku su se poremetili, pokušali su spasiti brak, tužiteljica je otišla na more, a on je proveo kolovoz 2023. sa djetetom , a odnosi se više nisu popravili. Vozilo BMW serije 3 kupljeno je u ožujku 2023,. a Mercedes u kolovozu 2023. Na tako relativno brzu prodaju i kupnju drugog auta odlučio se jer je morao nakon prestanka bračne zajednice ponovno kupovati stvari da se "skuči" u kući svojih roditelja. BMW serije 3 kupio je od novca koji mu je dao otac, a cijena je bila 18100 eura. To vozilo kupio je i prije nego što je prodao vozilo BMW X3, a nakon prodaje tog vozila vratio je ocu novac. BMW X3 je prodan unutar mjesec dana od kupnje vozila BMW serija 3. Auto BMW serije 3 prodao je u srpnju 2023., misli za iznos od 16 tisuća eura i tada nije imao svoj auto već je vozio majčin jer je dio novca dao da se sredi njegov novi stambeni prostor. Pronašao je automobil koji mu se sviđao dok je bio na moru sa kćeri i to Mercedes koji je koštao 18 tisuća eura. Nedostajao mu je iznos od 5500 eura što mu je poklonio otac, a ostatak svote imao je od prodaje vozila BMW serije 3. Jedno vrijeme je vozio Mercedes i odlučio prodati auto i kupiti jeftiniji jer mu to vozilo zapravo nije trebalo budući da je stanovao kod roditelja i sve mu ej bilo u blizini, a osim toga otac je imao službeno vozilo koje je mogao voziti. Prije tužbe tužiteljice oglasio je prodaju te o tome nije obavijestio tužiteljicu niti joj isplatio išta što je primio po toj osnovi. Dalje je izjavio da su se 2018. vršili građevinski radovi na kući roditelja tužiteljice jer je tužiteljica otvarala svoj privatni kozmetički salon u toj kući te je te radove izvodio njihov obrt kojeg je vlasnik njegov otac ,a on i brat su tamo bili zaposleni. Izvođenje radova nisu tražili da se plati niti je plaćeno, plaćen je materijal jer su on i tužiteljica bili u vezi. Prije nego što se sa tužiteljicom uselio na kat roditelji tužiteljice su kao i prije toga snosili režijske troškove jer je postojao neki dogovor da će oni to plaćati jer nisu platili izvođenje radova uređenja kata te kuće što je također izvodio obrt njegova oca. Negdje u zimi 2023. brak između njega i tužiteljice je razveden.

Među strankama nije bilo sporno da su tužiteljica i tuženik imali izvanbračnu zajednicu koja je nastavljena brakom ( iako je vrijeme početka izvanbračne zajednice sporan), te nije sporno da su stranke sklopile brak kod matičara dana 5. lipnja 2021., da je zajedničko dijete rođeno **.**.2021.., a da je svečanost vjenčanja s uzvanicima bila 10. lipnja 2022., da je došlo do pogoršanja odnosa između supružnika i njihovog konačnog razdvajanja nakon čega nije došlo do obnavljanja faktične bračne zajednice. Također je nesporno da je tuženik imao i prije izvanbračne zajednice vlastito vozile marke Volkswagen Passat reg. oznake [registarska oznaka] (2011) i da je s tim vozilo započet niz prodaje i kupnje drugih vozila koji je bio vlasnik tuženik, a da je posljednji u tom nizu bio osobni automobil Mercedes E registarske oznake [registarska oznaka] koje je tuženik u konačnici prodao nekoliko dana nakon podnošenja tužbe.

Sporno je između stranaka vrijeme početka izvanbračne zajednice, vrijeme prestanka faktične bračne zajednice, te porijeklo imovine i način stjecanja vozila marke Mercedes E registarske oznake [registarska oznaka] koje je tuženik kao vlasnik prodao nakon podnošenja tužbe.

U ovom postupku tužiteljica je od početka tvrdila da ima pravo na ½ suvlasničkog dijela na automobilu što je stekla kao zajedničku imovinu sa tuženikom, a potom polovicu iznosa dobivenog od prodaje tog vozila, dok je tuženik tvrdio da je osobni automobil koji je predmet ovog postupka njegova posebna imovina koju je on stekao prodajom svoje imovine, te novčanim darovima svog oca. Prema tome, sporno je u ovom postupku bilo da li je pokretnina bračna stečevina, da li je pokretnina zajednička imovina po osnovi kupnje, ili je riječ o posebnoj imovini tuženika koji je vlasnik osobnog vozila, znači koji je pravni osnov stjecanja prava vlasništva i iz koje imovine je osobno vozilo kupljeno. Analizirajući svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti sud je donio odluku kao u izreci presude.

Provedenim dokaznim postupkom sud je utvrdio sljedeće relevantne činjenice:

- tužiteljica i tuženik živjeli su u izvanbračnoj zajednici od jeseni 2020. , a koja je nastavljena sklapanjem braka kod matičara 5.6.2021. , potom je rođena njihova zajednička kćer 21.9.2021., a svadbena proslava održana je 10.6.2022.

- prije ulaza u izvanbračnu zajednicu tuženik je stekao vozilo WV Passat reg. oznake [registarska oznaka] na način da mu je otac poklonio to vozilo 2018.

- vozilo WV Passat, reg. oznake [registarska oznaka] tuženik je prodao za cijenu od 10 tisuća eura 2022.g.

- tuženik je kupio drugo vozilo WV Passat caravan za iznos od 92 tisuće kuna i to od novca kojeg je imao od prodaje vozila WV Passat, reg. oznake [registarska oznaka] i novca koji mu je darovao otac

- tuženik je prodao WV Passat caravan, reg. oznake [registarska oznaka] za 86 tisuća kuna ( 11 414 eura),

- tuženik je kupio BMW X3 10 dana nakon vjenčanja i to za iznos od 141 tisuću kuna ( 18714 eura) i to od iznosa koji je dobio prodajom WV Passata Caravan u iznosu od 86 tisuća kuna i novca dobivenog od svatova u iznosu od 55 tisuća kuna ( 7300 eura),

- tuženik je prodao BMW X3 reg. oznake [registarska oznaka] , ali je prije toga kupio BMW serije 3,

- Vozilo BMW serije 3 tuženik je kupio od novca koji mu je posudio otac za cijenu od 17 100 eura,

- tuženik je prodao vozilo BMW X3 reg. oznake [registarska oznaka] za 16 tisuća eura, te je vratio ocu iznos kojeg je posudio za kupnju BMW serije 3,

- vozilo marke Mercedes, kasnije reg. oznake oznake KT103HZ kupljen je za 18 tisuća eura i to od novca koji je pribavljen od prodaje vozila marke BMW serija 3 i novca kojeg mu je poklonio otac u iznosu od 5500 eura

- tuženik je vozilo Mercedes reg. oznake [registarska oznaka] prodao 8.3.2024. za iznos od 16 tisuća eura te ništa po primitku prodajne cijene nije isplatio tužiteljici.

Na temelju gore navedenog sud je zaključio da je tuženik djelomično u obvezi prema tužiteljici te mu je naložio da joj isplati iznos od 2595,20 eura jer je taj iznos iznos koji pripada tužiteljici po osnovi dijela vrijednosti tog vozila budući da je tuženik u nabavci tog vozila, gledano unatrag iskoristio zajednički novčani dar za svatove.

Naime, tuženik je osobno vozilo BMW X3 kupio za iznos od 141 tisuću kuna ( 18 714,00 eura) te je iznos od 86 tisuća kuna iznos njegove posebne imovine budući da je riječ o sredstvima dobivenih prodajom osobnog vozila tuženika marke Passat caravan i 7300 eura što je novac od svatova. To znači da je 39 % vrijednosti od osobnog vozila BMW X3 ugrađeno od zajedničkog iznosa jer je riječ o novcima iz svatova. Ostalih 61 % vrijednosti tog vozila proizlazi iz posebne imovine tuženika. Dakle, kada govorimo o vozilu BMW X3 61 % vrijednosti tog vozila je posebna imovina tuženika, a 39 % zajednička imovina. Kako je vozilo BMW X3 prodano za 16 tisuća eura 39 % te vrijednosti (koliko je zajednička vrijednost stranaka) te kako je BMW serija 3 kupljen za 17 100 eura taj iznos od 6240 eura predstavlja zajedničku imovinu tužiteljice i tuženika je dio koji je zajednički. Ostatak od 10860 eura je posebna imovina tuženika. Znači, od iznosa 17100 eura zajednička imovina stranaka od 6240 eura predstavlja dio vrijednosti od 36,50 % , dok je 63,5 % posebna imovina tuženika. Nadalje, osobno vozilo BMW serije 3 prodano je za 16 tisuća eura te 36,5% vrijednosti tog vozila je iznos od 5840 eura, dok je 63,5 % od 10160 eura dio koji je posebna imovina tuženika. Kada je Mercedes kupljen za 18 tisuća eura tuženik je iskoristio dio koji je zajednički sa tužiteljicom , dakle iznos od 5840 eura , a ostalih 12 160 eura predstavlja posebnu imovinu tuženika. To znači da je 32,44 % vrijednosti tog vozila zajedničko od stranaka, a 67,56 % posebna imovina tuženika. Konačno kada je Mercedes prodan za 16 tisuća eura dio od 32,44 % zajedničke vrijednosti u tom automobilu iznosi 5190,04 eura dok 67,56 % dobivenog iznosa je posebna imovina tuženika. Stoga kada je tuženik dobio za prodaju Mercedesa iznos od 16 tisuća eura 5190,04 eura je zajednički iznos te je polovicu tog iznosa od 2595,20 eura dužan isplatiti tužiteljici.

Odlučne činjenice na kojima je sud temeljio svoju odluku sud je utvrdio na temelju materijalne dokumentacije sa kojom je raspolagao u spisu i to Ugovorom o kupoprodaji vozila, ali i na temelju iskaza tuženika i iskaza svjedoka oca tuženika. Sud je poklonio vjeru iskazu tuženika jer je iskaz tuženika bio znatno detaljniji i uvjerljiviji nego iskaz tužiteljice, te uostalom usklađen sa iskazom svjedoka. Tužiteljica je i sama u svom iskazu izjavila da nema saznanja konkretnih o prodaji pojedinog vozila jer ju to zapravo nije interesiralo osim što je sudjelovala kod odlučivanja kupnje osobnog vozila Marke BMW X3 što je bilo neposredno nakon svatova i dobivenih novaca od svatova. Tuženik je na logičan i životno prihvatljiv način objasnio slijed kupnje i prodaje pojedinih vozila počev od prvog pa nadalje. Također je sud u cijelosti prihvatio tuženikovu tvrdnju da je prvo vozilo dobio od oca koji je bio vlasnik obrta koje je pak imalo vozilo koje je na kraju preuzeo tuženik. Logično je i prihvatljivo da je otac tuženika pomagao svoga sina u pogledu nabavke automobila te sud vjeruje da je doista slijed događaja bio onako kako to tvrdi tuženik. Također valja reći da je sud u pogledu vrijednosti pojedinog vozila u nizu prvenstveno povjerovao tuženikovom iskazu, a ne iznosima koji su navedeni u ugovorima o kupoprodaji jer je čest slučaj da se u Ugovorima o kupoprodaji navede niži iznos s ciljem da se plati manji porez.

Kako je sud zauzeo stajalište da je dio koji ima pripasti tužiteljici dio koji se odnosi samo na novčani iznos dobiven od darova svatova bilo je potrebno izračunati udio vrijednosti u svakom pojedinom vozilu kojeg je tuženik kupio, a to se izražava u postotku. Postotak udjela se mijenja jer cijena za koju je pojedino vozilo kupljeno ne podudara sa cijenom za koju je pojedino vozilo prodano. Tako od početnog udjela u vrijednosti vozila od 39% u konačnici udio koji se odnosi na zajednički iznos koji je ugrađen u cijenu za koje je tuženik prodao posljednje vozilo pao je na 32,44 %.

Sud smatra da je na temelju dokaza utvrđeno da je pravni osnov stjecanja prava vlasništva kupoprodaja, u kojoj su sudjelovali i tužiteljica i tuženik, u različitim omjerima i iz različitih osnova, te da dio sredstava za kupnju osobnog vozila a potom i iznosa koji je ostvaren prodajom vozila od tužiteljice, zbog čega ima pravo na dio ostvarene cijene posljednjeg prodanog vozila, ali ne u ½ dijela, zbog čega je djelomično usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice.

U pogledu imovinskih odnosa u braku primjenjuje se Zakon koji je tada bio na snazi, odnosno Obiteljski zakon (NN 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07, 75/14, 103/15 nastavno: Obz). Tako u članku 248. OZ-a jasno stoji da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine. Kako je riječ o osobnom vozilu koje je kupljeno za iznos od novčanih darova u iznosu od 7.300 eura, ne može se utvrditi da je riječ o imovini koja je bračna stečevina. Tu je zapravo riječ o zajedničkim sredstvima kojeg su u jednakim omjerima stekli i tužiteljica i tuženik. Iako je sud stava da nije riječ o bračnoj stečevini, svejedno je kod ocjene doprinosa svakog od stranaka stjecaju imovine u dijelu koji se odnosi na novac koji je uložen u kupnju vozila . Ionako svaki od njih ima pravo na polovicu tog iznosa. Takav stav proizlazi iz karaktera novčanih darova za svatove, te sud vjeruje da u svi uzvanici darovali jednako i tužiteljicu i tuženika, pa je novčani dar za svatove zajednički.

Zaključno, treba reći da su i tužiteljica i tuženik zajedničkim sudjelovanjem u plaćanju cijene, u različitim omjerima, u svojstvu kupca zaključili ugovor o kupoprodaji svakog u nizu osobnih vozila, pa su stekli suvlasničke dijelove na osobnim vozilima temeljem ugovora o kupoprodaji koji je opisan u čl. 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15, dalje: ZOO). S obzirom na stav suda o participaciji svakog prodavatelja u plaćanju cijene a nakon prodaje posljednjeg osobnog vozila po tuženiku, donesena je odluka kao u izreci presude.

Tužiteljica je djelomično uspjela u sporu i to u postotku od 32,44 %. Primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a tuženiku se ima priznati dio ( 35,12 %) od ukupnih troškova koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka ovog postupka. Tuženiku su prema vrijednosti predmeta spora od 8.000,00 eura primjenom Tar. br. 7. toč. 1. u svezi s tar. br. 54. Tarife………………………..( nastavno: OT) priznati troškovi zastupanja po odvjetniku i to : sastava odgovora na tužbu u visini od 200 eura ( Tar. br. 8. toč. 1. OT), pristupa na roč. 22. 5. 2024. u visini od 100 eura ( Tar. br. 9. toč. 2. OT), pristupa na roč. 19. 6. 2024.,3. 12. 2024., 23. 01. 2025. i 20. 2. 2025. svaki u visini od po 200 eura ( Tar. br. 9. toč. 1. OT), odsutstvo iz ureda za svako ročište u visini od 150 eura ( Tar. br. 39. OT), sastav jednog obrazloženog podneska od 12. 6. 2024. u visini od 200 eura ( Tar. br. 8. toč. 1. OT), na zbroj tih iznosa pripadajući PDV u iznosu od 512,00 eura ( Tar. br. 46. OT), te putni trošak punomoćnice za relaciju [adresa] u iznosu od 200 eura i putni trošak tuženika za relaciju [adresa] ( za ročišta na kojem je bio nazočan) u iznosu od 48 eura ( Tar. br. 50. stavak 3. OT), te trošak svjedoka DN u iznos od 150,00 eura. Nije priznat zahtjev za trošak odvjetnice za dolazak na ročište za objavu presude jer je riječ o trošku koji nije potreban za vođenje postupka ( članak 155. ZPP-a) jer je sud dužan dostaviti presudu stranci bez obzira na dolazak na to ročište odvjetnici. Taj trošak odvjetnica može potraživati od stranke koju zastupa sukladno iznosu propisanom Tarifom, ali zahtjev prema protivnoj stranci nije opravdan jer trošak nije potreban za vođenje parnice. Dakle, od ukupnog iznosa priznatog troška tuženiku u iznosu od 2.960, 50 eura, tužiteljica je dužna platiti tuženiku 35,12 % od tog iznosa odnosno 1.039,73 eura.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Sisku, 17. ožujka 2025.

Sudac:

Nataša Ljuba-Čobanov

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika