REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8

52100 Pula

Poslovni broj: Ovr-738/2019-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli - Pola po sucu Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika-specijalista Gorana Lipljana, u pravnoj stvari ovrhovoditelja POSOJILNICA BANK eGen, GN 115073a, sa sjedištem u [adresa], na adresi [adresa], A-9020 Klagenfurt, Celovec, OIB: 24250429800, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o. Zagreb, odvjetnicima iz Zagreba, protiv ovršenice KU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Katarini Jukić, odvjetnici iz Pule, radi pravnog sredstva ovršenika u postupku izravne naplate - odgode pljenidbe i prijenosa, izvan ročišta, 17. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenice KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja POSOJILNICA BANK eGen, OIB: 24250429800, u postupku izravne naplate koji se pred Financijskom agencijom vodi temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja temeljem ovršne isprave – Suglasnosti o zapljeni od 8. veljače 2010., potvrđene po javnom bilježniku Denisu Krajcaru iz Pule pod brojem OV-950/10, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prijedlogom ovršenice od 6. lipnja 2018., zatražena je odgoda ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi utvrđenja ništetnosti ugovora koji se vodi pred ovim sudom. Ovršenica pojašnjava kako je pred naslovnim sudom pokrenula parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora i to dana 1. veljače 2018., dok je 6. travnja 2018. zaprimila obavijest Fine o zaprimanju Zahtjeva za izravnu naplatu na novčanim sredstvima, kojeg je podnio ovrhovoditelj temeljem Suglasnosti o zapljeni od 1. veljače 2010. Nadalje, pojašnjava kako je predmetni Ugovor o kreditu od 1. veljače 2010. sastavljen između stranaka, solemniziran od strane javnog bilježnika Denisa Krajcara iz [adresa], pod posl.br. OV-949/10, te da je isti ništetan kao i sama suglasnost o zapljeni, odnosno zadužnica, temeljem koje ovrhovoditelj ne može s uspjehom nastupati u ovršnom postupku.

Kako je dana 29. srpnja 2017. stupio na snagu Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u RH s neovlaštenim vjerovnikom, ovršenica smatra kako je iz samog ugovora o kreditu vidljivo da su potpisi kreditnih dužnika pa tako i ovršenice ovjereni u RH, te da je ugovor sklopljen u RH, te ističe kako ovrhovoditelj nije imao dozvolu za rad u Hrvatskoj. Zbog navedenog, ovršenica predlaže da sud donese rješenje kojim će odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja navedenog parničnog postupka, te da se naloži Fini odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava s računa ovršenika.

2. Sud je, postupajući temeljem odredbe članka 65. stavka 2., ali i u smislu odredbe članka 69. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine”, broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016 i 73/2017; dalje u tekstu: OZ) zaključkom poslovni broj Ovr-738/2019-16 od 5. lipnja 2020. pozvao ovrhovoditelja na očitovanje na prijedlog ovršenice.

2.1. Na prijedlog ovršenice ovrhovoditelj se očitovao podneskom zaprimljenim na ovome sudu 18. lipnja 2020., na način da je isti u cijelosti osporio.

3. Prijedlog ovršenice od 6. lipnja 2018. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja u postupku izravne naplate koji se pred Financijskom agencijom vodi temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja temeljem ovršne isprave – Suglasnosti o zapljeni od 8. veljače 2010., potvrđene po javnom bilježniku Denisu Krajcaru iz [adresa] pod brojem OV-950/10, je neosnovan.

4. Odredbom članka 210. stavka 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. OZ, prema odredbi članka 209. stavka 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema stavku 2., na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. na odgovarajući način primjenjuju se odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. na odgovarajući način primjenjuju se odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53. OZ).

5. Člankom 65. stavka 1. OZ propisano je da sud može na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu: 1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, 2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka, 3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha, 4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti, 5. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona, 6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno, 7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe, 8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni, 9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa, 10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak, 11. ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač te je, ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi, do podnošenja tužbe za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužbe za utvrđenje njezine ništetnosti, a najdulje u trajanju do 30 dana. Stavkom 2. istog članka propisano je da će odluku o prijedlogu za odgodu sud donijeti nakon što ovrhovoditelju omogući da se o njemu očituje, ako okolnosti slučaja ne zahtijevaju da se postupi drukčije. Dakle, sud može donijeti rješenje o odgodi ovrhe ako su kumulativno ispunjena oba uvjeta navedena u članku 65. stavku 1. OZ-a, naime, vjerojatnost nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ili vjerojatnost nastupanja nasilja i ispunjenje jednog od uvjeta navedenih u točci 1. do 11. narečene odredbe.

6. Uvidom u e-spis, utvrđeno je kako se doista pred ovim sudom vodi parnični postupak između stranaka radi utvrđenja ništetnosti predmetnog Ugovora o otplati kredita (od 1. veljače 2010., solemniziranog od strane javnog bilježnika Denisa Krajcara iz [adresa] pod posl.br. OV-949/10), javnobilježničkog očitovanja o osiguranju novčane tražbine i brisanja prava zaloga, temeljem tužbe ovdje ovršenice od 1. veljače 2018 i to pod poslovnim brojem P-126/2018. Podnošenjem predmetne tužbe, ovršenica je po stavu ovoga suda ispunila uvjet iz članka 65. stavka 1. točke 4. OZ- a.

7. Ispitujući postojanje drugog od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe, naime vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete (pri čemu se na potrebu sprečavanja nasilja ovršenik ni ne poziva), sud ističe da se za odgodu ovrhe ne traži postojanje bilo kakve štete, nego isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete odnosno takve štete koju ovršenik ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja protuovrhom ili restitucijskom parnicom ili ovrhom koja bi se nastavno provela. Također, šteta koju ovršenik trpi kao nužnu posljedicu provedbe ovrhe (postupka izravne naplate temeljem ovršne isprave), a koju ovrhovoditelj ima pravo zahtijevati radi ostvarenja svoje dospjele tražbine koju ovršenik nije ispunio, ne može se smatrati nenadoknadivom ili teško nadoknadivom štetom. U odnosu na navedeno, sud ukazuje i na mnogobrojnu sudsku praksu županijskih sudova, pa tako primjerice u presudama GŽ Ovr-199/2019 ŽS Pula, GŽ Ovr-1910/2019 ŽS Zagreb, GŽ Ovr- 320/2019 ŽS Pula, GŽ Ovr-224/2019 ŽS Rijeka. U konkretnom slučaju, ovršenica uopće nije navela činjenice na kojima temelji vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u smislu citiranih odredbi OZ-a. Također, ovršenica nije navela nijednu činjenicu kojom bi učinila vjerojatnom nemogućnost nadoknade štete od ovrhovoditela protuovrhom ili restitucijskom parnicom ili ovrhom koja bi se nastavno provela. Teret činjenja vjerojatnim navedenih činjenica u ovoj pravnoj stvari je isključivo na ovršeniku. Po stavu ovoga suda, ovršenica je u krivu kada se poziva na članak 6. Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima (NN 72/17; u daljnjem tekstu: ZNUKMO) sklopljenim u RH s neovlašetnim vjerovnikom, a koji sadrži odredbu o odgodi ovrhe bez ispitivanja bilo kojih drugih pretpostavki, jer je Sud Europske unije u Luxemburgu 14. veljače 2019. donio presudu u predmetu RURaiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen, pod brojem C-630/17, a kojom je presudom utvrdio da je ZNUKMO protivan pravu Europske unije te je sud države članice dužan u konkretnom predmetu isključiti njegovu primjenu. Nadalje, u odnosu na odredbu članka 19.k Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015), na koju se ovršenica također poziva (a kojom je propisano da će sud na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja postupka radi utvrđivanja ništetnosti ugovora o kreditu ne ispitujući postojanje drugih zakonom propisanih pretpostavki o odgodi ovrhe ako se radi ostvarenja tražbine iz ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem vodi postupak protiv potrošača koji je podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti), valja naglasiti da je ista stupila na snagu tek 30. rujna 2015., dok je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen 1. veljače 2010., pa nema mjesta primjeni navedene odredbe u ovoj pravnoj stvari. U skladu sa svime navedenim, provedba postupka izravne naplate u konkretnom slučaju, odnosno njegova posljedica, ne može se smatrati nenadoknadivom odnosno teško nadoknadivom štetom u smislu članka 65. stavka 1. OZ-a.

8. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbi članka 65. stavka 1. i 2. OZ odlučiti kao u izreci.

U Puli-Pola, 17. ožujka 2025.

Sudac

Saša Javoran

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku od osam (8) dana od dana dostave rješenja, ovome sudu, pismeno u tri (3) primjerka, osim ako se podnosi putem e-komunikacije.

Dna:

1. Ovrhovoditelju po punomoćnku,

2. Ovršeniku po punomoćnici.